DEJTONSKA PILULA ZA
POTENCIJU VIŠE NE DJELUJE
Kad su poslodavci javili Čaviću, posljednjem Srbinu koji se bori za Bosnu i Hercegovinu, da ne ide, jasno je bilo da se butmirovanje ljulja. A kada je Vilijam Montgomeri, podsjetio da nacionalne zajednice u BiH nisu lude da prihvate svoj ukop te da se nacionalnim entitetima mora dati pravo na odcjepljenje, uz unparijed propisane procedure, bilo je jasno da je butmirovanje propalo.
U stvari, sve pretvorilo u produženi ukop Ohaera, u sahranu na kojoj svi nose crninu a niko ne plače. Poneka plaćena seoska naricaljka, u vidu Sulejmana Tihića, zakuka: na stolu je aprilski paket plus.
A glavna i jedina novost i dobit Butmirske incijative jeste redizajnirani Oli Ren.
Realne posljedice po BiH mogu biti sljedeće:
· Beskrajno razgovaranje uz lagano osipanje što će se postizati slanjem zamjenika, popredsjednika itd.
· Odugovlačenje euintegracijskih procesa (vize, zahtjev za članstvo, aranžman sa MMF...) što je dio ciljeva međunarodne zajednice
· Dugotrajno mrcvarenje sadašnjih lidera i stranaka na vlasti (Lagumdžija, Čavić i Borenović neprestano, po uputstvu stranih mentora, upiru prstom na vladajuću koaliciju, petorku i stranke na vlasti da nađu rješenje)
· Slabaljenje biračkog i refleksa javnosti prema strankama na vlasti, naročito prema Dodiku i SNSD, kako bi se stvorila ravnodušnost i neizvjesnost (slomiće, ih neće ih slomiti, potpisaće, neće potpisati, ukinuće županije, ukinuće entitete, protjeraće kninske i ostale Srbe u Hrvatsku...) i tako smanjio njihov glasački fond na izborima sljedeće godine. U tu svrhu će se Butmirska inicijativa produžavati kolikogod je to moguće.
· Utjerivanje otpalih glasova od vladajućih stranaka, naročito od Esenesdea, na dvije adrese. Prva su one stranke u koje su organizatori Butmirske inicijative uprli prstom i pozvali ih: SDP, PDP, DP. Druga grupa koja je izvan a koja može profitirati na glasovima ravnodušnih i razočaranih, indoktriniranih, jeste Esbebe i Esdees. Krajnji cilj takvog scenarija je da se nakon izbora 2010. dobije ujednačen politički tucanik koji bi se lako oblikovao za nesmetano upravljanje Bosnom i Hercegovinom.
Moja prognoza, koju ne naplaćujem: u bošnjačkom biračkom tijelu profitiraće Esbebe ako govori o bošnjačkom a ne o bosanskohercgovačkom interesu i profitiraće Esenesde jer govori o interesu Republike Srpske a ne BiH.
Ono što se može utrpati u slova SDPDP, može lako da klizne do izbornog praga. Najveći gubitnik će biti SBiH i SDA.
I biće zanimljivo ko će od Butmirskih inicijatora, doći 20.

UNIŠTENO NOVINARSTVO
Jedna od tragedija Bosne i Hercegovine jeste u činjenici da je novinarstvo za vrijeme ortodoksnog komunizma bilo slobodnije i kreativnije nego danas. Novinar koji je htio da piše onako kako misli mogao je to i da radi, ili barem da pokušava.
Novinari u BiH su svoju dušu, profesionalizam i kreativnost bacili u septičku jamu onog trenutka kada su pristali da za prljave nacionalističke horde SDSDAHDZ obavljaju javne poslove pismonoša i mrzonoša do masa koje je trebalo sluditi i pustiti ih u tor rata i klaonice.
Moram da kažem, bez obzira što će me opet kritikovati dežurna obzornica za ja pa ja, ego i prošlost, da sam za petnaest godina televizijskog staža u BiH Branka, Nikole i Hamdije, objavio više neplaćenih, vlastitih, nenaručenih, kritičkih tekstova o vlasti nego na desetine novinara za ovih petnaest godiona, zajedno. O meni su raspravljali i opštinski i međuopštinski komiteti eska, i socijalistički savez radnog naroda i opštine, i ceka, i zadnji kongres eskabeiha. I da nisam htio da titram jajca pobjednicima na višenacionalističkim izborima pa su me istjerali iz televizije i donijeli poziv za rat. Nećeš pero, hoćeš pušku.
Dakle, mogu da kažem novinarima da su pali na veoma niske grane.
Nema više ni druge strane kojoj su ih učili usrani stranci. Danas u Avazu, Dragan Čavić se raskrilio sadržajima svog debelog crijeva o Dodiku, Republici Srpskoj i o tome kako neka Vasićeva štamparija dobija poslove bez tendera. Takve laži neću da pobijam jer je besmisleno polemisati sa čovjekom koji još uvijek vrši proces felacija kadaveričnom Ešdaunu – puši mrtvacu.
To ništa ne govori o Čaviću. Govori o novinarstvu.
Kao i aktuelna storija o Bazi Butmir. Niko od novinara ne smije da kaže ništa o takvom načinu rješavanja sudbine jedne zemlje. Naprotiv, svi su oduševljeni i svi se utrkuju ko će istorijskiji naslov plasirati, kad bi moglo, na četiri a ne na dvije stranice. Dejton Dva, Svemirski Dejton, Kosmički Dejton... kao da su zaboravili da su popušili sa takvim ushićenjima pred Bajdenovu posjetu.
Ona esdeesovka na erteeresu, frizurisala se, specijalni mejkap, stajling, okrečila fejs, osmijeh iz filma o egzaltaciji Snježane kad su je sedam patuljaka... dok izvještava o tome kako je Baza spremna da im jebe mater. Uživa, i ona i drugi, u toma da neki zastavnik govori kad će izabrani političari ove usrane zemlje smjeti da telefoniraju a kada ne.
Umjesto da kažu da je to pokušaj vojnog udara na Bosnu i Hercegovinu i da tog seksa nema u suverenim demokratijama.
Nisu samo političari zaduženi za duh i stvarnost nekog društva, za kritiku ili ideološku borbu, za napredak ili za konzervaciju. Zaduženi su i novinari, pisci, intelektualci.
A šta sada imamo?
Svaki uniformisani, internacionalizovani ili europeizirani skorojević, nikogvić, mediokritet i kreten, diže kurčić na sve i svakoga u BiH, sa naglaskom na Republiku Srpsku, a Kumrovec spava, keruše spavaju, kokoši spavaju, novinari spavaju, samo poneki reketira ili lešinari nad sudbinom lidera, sa naglaskom na Dodika, pisci mamuraju, intelektualci se uknjižarili...
Kao da još vladaju Turci Otomanci.

STO USLOVA I DVJESTA UVJETA
Bez obzira da li je tačno da procurjeli dokument Evropske komisije sadrži zahtjev prema BiH da se prije bilo kakvih euintegracijskih koraka ovdje izvrše ustavne promjene, samo je pitanje dana kada će se to postaviti na dnevni red. Kao što je rekao i Rasmunsen.
Evorpska unija će sve učiniti da BiH nikada ne ispuni sve uvjete i uslove za prijem u članstvo. A najmanje do trenutka kada sama unutar sebe sredi sve relacije i stvori mehanizme unutrašnjeg funkcionisanja bez pritisaka njihovog Ohaera. A to će biti kad žabe budu nosile tange.
Ne znam da li ima svrhe prevoditi aktuelnu političku situaciju onima koji su je i kreirali i trude se da je dalje produkuju takvom – nekreativnom, samoblokiranom i neupotrebljivom.
Novi ustav BiH je jedna od najboljih tačaka Dejvida Koperfilda. Nešto kao prolazak kroz kineski zid. Na ovakav i na sve dosadašnje načine, novi ustav se neće nikada donijeti. Novi ustav može nastati samo ratom. A rata neće biti jer su se oni koji su ga pokrenuli za područje Bivše SFRJ, namirili i više ih ne zanima Sirotinja Raja sa Balkana.
Šta je, dakle, rješenje?
Njegovati dejtonski mozaik ko malo vode na dlanu.
Jer, ako se i to izgubi neće više niko skupiti regionalno-feudalne faktore, plemena i stada po ovim božijim brdusinama u bilo šta što ima granice i što bi moglo da liči na državu.
Konačno se mora prestati sa politikom upravljanja Bosnom i Hercegovinom po sistemu: život drumom a mi Butmirom.
Čak je i onaj idealistički, državozborni i sarajevocentrični komentator Oslobođenja prihvatio realnost: Ljud u BiH se mrze.
Ako Butmir hoće na tom nuklearnom reaktoru da gradi Atomsku centralu BiH, onda je to pogrešna odluka. ČernoBiH.
Potrebno je decentralizovano rješenje koje će rasteretiti tenzije a ono se gradi unutrašnjim dogovorom koji neće biti lak ni kratak. Neki pomaci, su ipak, optimistični. Hrvatske stranke su aktuelizovale kreševsku deklaraciju, SBB govori o ekonomiji i politilčkom interesu Bošnjaka a ne o maglovitom interesu zvani sto posto BiH.
A Evropska komisija, promjena ustava...
To su samo plivadoni za glavobolju izazvanu idealizacijom i samoobmanom.

OMEKŠAVANJE
Sastanak u Butmiru bio je najavljen kao mistični skup istjerivača đavola i lokalnih drakula i orangutana. Obavještenje o sastanku lično je uručivano sa važnim napomenama da će Istorijska Salveta čekati na stolu a da se prije toga neće znati ništa. Usput je stigla vijest da je Nosač Aviona na odmoru kod Neuma. Slobodni Mediji su najavljivali Dejton Dva, Rajt Butmir. Čak i danas Blic, koji je pod Njihovom Kontrolom, puca naslov: Učesnike čeka veliko iznenađenje.
Političke partije koje su dobile poziv za mobilizaciju uspostavile su krizne štabove. Za lidere su pripremljeni dentalni i higijesnski pribor, štapići za uši, vježbanje potpisa: pristajem, pristao sam, pristali smo, zapakovane su čiste gaće, kao kad se ide u proboj na frontu, pa da se poslije pobjede nedolično ne smrdi, pripremljeni priglavci jer su donosioci poziva rekli da se može ostati dok se ne dogovori, dodvori ili podvori, da nema islaska iz vojne baze.
A onda smo obaviješteni da za svoje lidere trebamo naći civilni smještaj na kontaminiranom području.
Potom je novi ruski ambasador u velikom intervjuu samo rekao jednu važnu rečenicu i ponovio: to je inicijativa EU i Nato a mi nismo član ni jedne od tih organizacija. Time je jasno stavio do znanja da suština sastanka ne može biti preustroj i deratizacija BiH jer je ona pod patronatom Ujedinjenih nacija ili čak samozvanog ali mnogo šireg tijela kao što je PIC.
Danas je u Pivarskom Biltenu osvanuo naslov na dvije strane, sa važnom fotografijom, jedan ulijevo a drugi udesno: Ne treba očekivati čudo u Butmiru, rekli su ambasadori Švedske i SAD.
Stvari se omekšavaju, neće biti jutarnje fiskulture i iščašenih ramena. BiH nije stvar Brisela i Vašingotna. Ili samo Brisela i Vašingtona, nego, prije svega, BiH je stavr BiH.
Mislim da je predstava Butmir sarajevskih Malih i eksperimentalnih scena, došla malo kasno, jer Federacija trune, i malo prerano jer su izbori tek 2010.
Stanje u Federaciji Neravnopravnih Naroda i Ravnopravnih Huligana, došlo je do tačke raspada. Nikakvi Butmiri i Dejtoni ne mogu nabiti obruče na kacu čvršće države ako su dvije duge protrule.
BiH se, dakle bavi maglom.
Za opstanak BiH ključno pitanje je Federacija BiH sa svojim ekonomskim krahom, socijalnim krahom, međunacionalnim krahom.
Ako je moguće, zamolio bih da se Butmir prestroji na tu temu.

ŠUMNJAK IZ AGENCIJE
Lijepo sam govorio da se ne formira fantomska Agencija za šume Republike Srpske.
Prvo, to nije gramatički ispravno. Republika Srpska nema svoje šume. Treba da stoji: Agencija Republike Srpske za šume.
Drugo, zašto formirati Agenciju pa omogućiti pražnjenje srpskim šuma i šikara tako što će neki šumnjaci poletjeti u Agenciju.
Treće, kada strani okupatori, a njih uvijek ima oko tora ko pasa oko mesare, iako više nema stare birokratizovane Austrougarske, budu poželjeli šume, mogu uvrnuti jajčiće Agenciji i tako dobiti šume na panju.
Mnogi poslanik koji u Narodnoj skupštini sjedi ko kostur pod pepelom Vezuva, ne govoreći ništa, glasao je za Agenciju iz jedostavnog razloga da bi, prije stranog okupatora, neko, na terenu, mogao da divlja srpskim šumama i golosječama.
Sada je formirana ta Agencija i iz nje odmah izašla aždaja koja suče vatru tri koplja unaprijed a pet kopalja u direktora Šuma Republike Srpske. Izvjesni Srđan Ljubojević, bezazlenog imena i prezimena, pokazao je svu konfuziju i haos mladog proljetnog stršljenika i nabacao naramke beslovesnih teza kao što su: prevashodna profitabilnost Šuma Republike Srpske, direktor Šuma odlučuje o svemu, gubici, nema šumara, ima viška zaposlenih, nema sistematizacije a oni, Agencija, je imaju...
Većih budlaština o Šumama Republike Srpske nisam čuo još od zvjezdanih trenutaka Radovana Karadžića koji je svakom borcu u Vojsci Republike Srpske dodijelio deset dunuma šume.
Jasno je da je Agencija instrumentalizovana od nekih šumskih poslanika, nekih aktera iz Ministarstva za šume i ostale vododerine, nekih neformalnih i formalnih lobija koji odavno znaju da najveći šverc, krađa i profit nije u nafti i cigaretama nego u šumama. Potrebno je samo odstraniti direktora JPŠ.
A njen direktor, kao da je pao iz šume direktno u agenciju. Njegovo objašnjenje bračnog trougla između Šuma Republike Srpske, preduzeća, dakle, Vlade Republike Srpske, vlasnika, pak, i Agencije jeste ovako: „Vlada daje šume, koje su javno dobro, na upravljanje JPŠ Šume Republike Srpske, da unaprijedi stanje u toj oblasti. Grubo rečeno, Agencija je arbitar u toj priči koja prati kako se sprovode želje Vlade.“
Suština je u tome čije još želje provodi Direktor Agencije.
Moram da konstatujem da je pametniji od Austrougara. Oni su za srpske šume, i šire, formirali samo ŠIP a.d.
Da su znali, jadnici, da formiraju i agenciju za želje i pozdrave po šumama i gorama.

SVJETLUCAVO LIZALO
Konačno se ogoljava svo šarenilo i blještavilo draperija avangardne predstave pod nazivom Euroatlantske integracije.
Bosna i Hercegovina ne treba nikome, samo što to Unitaritivno Sarajevo još nije shvatilo, kao zemlja demokratije prosperiteta i područje za strana ulaganja. BiH je potrebna samo kao KČ.
Stoga su nenaoružani službenici NATO-a bili u pratnji Ohaerovih komisionara u geodetskim upravama Republike Srpske. Zanima ih vlasništvo vojne imovine koja je bitna za NATO i natointegracije.
Stoga se i digla prašina oko izjava političkih faktora o tome da ne treba odbacivati neku vrstu provjere o tome šta misle građani o natointegri pa je RGRGRJN odmah rekao da se o tome već glasalo.
Stoga je i saopšteno Srbiji da uslov za ulazak u EU nije priznavanje Kosova, jer se ulazak u EU paketira sa ulaskom u NATO.
Stoga se nekidan izlanuo stari zamašćeni Žak Klajn: Prvo NATO pa onda EU. Ja to odmah mogu da prevedem. Prvo Nato a EU kad i Turska. To znači nikad. Kaže: Ako BiH propadne, šta će biti sa Afganistanima, Iracima, Somalijama. Jebe mi se, kao što se i njemu jebe za Srbe, Hrvate i muslimane.
Ogoljava se polako sudbina BiH.
Ona je samo teritorijalna odrednica i glavna pitanja se vode o tome ko će gazdovati i kome će koliki komad pripasti jedan kroz jedan. SHB su tu samo podstanari.
Jedini način da se to preduprijedi jeste da političke stranke artikulišu i uobličavaju stvarni politički, ekoniomski i civilizacijski interes naroda u BiH, Srba, Hrvata i muslimana, a ne da artikulišu i zastupaju interese teritorijalne mafije koja će svoje da provede i ode a kezmad, janjci i pijevci u bosanskohercegovačkoj jebarnici neka se snalaze kako znaju i umiju. Tako je Hans Ditrih Genšer ostvario svoje parateritorijalne fantazije, ne samo svoje, dabome, i otišao u legendu i penziju. Izdejstvovao je priznanje Slovenije, Hrvatske i BiH a sa žrtvama šta bude. Ekshumacija, satanizacija, autopsija, N.N. Nema veze.
Kogod danas paktira ili traži podršku izvana za rješavanje unutarbosanskohercegovačkih pitanja dnevne ili trajnije prirode, radi protiv BiH i njenih naroda, svih ili dva. I protiv Svog Naroda.
Dabome, pitanje koliko ko ima istorijskog karaktera, humanizma i odgovornosti da se odmakne od Popisivača Imovine, od Prvo Nato Ljudi, od Države sa jednom adresom, od Laži Integracija...
Sva istorija BiH sa svim dodvoravanjima Vatikanu, Stambolu, Caru Rusu, Hitleru, Habsburgovcima, Staljinu, istorija je koljeniziranog spolnog odnosa koji se širio vijekovima brže od ambrozije.
Malo ljudi ima koji mogu da prekinu taj odnos i da ovdašnjem življu pogleda u oči.

NAIZGLED SMRT NAVIJAČA
Pokazalo se da smo džaba ratovali.
Ništa nismo naučili od taktičko-formacijskih tehnika i umijeća upotrebe žive sile i materijalno tehničkih sredstava na privremeno zauzetoj teritoriji.
Omanje grupe divljaka nadmudrile su cijelu armadu policijskih snaga, modernizovanih, reformisanih, obučenih i certificiranih (i to smo džaba radili) davanjem lažnih informacija da će rat početi u Mostaru a onda su oslabljene snage policije izgubile kontrolu i stradale u Širokom. Hitro pregrupisavanje, koje se učilo još u školama rezervnih oficira jna, zaboravljeno je, u skladu sa najboljom evropskom praksom garniranom političkim budalaštinama tipa: eto, opstruisan je, nekoliko puta Državni Zakon o Huliganstvu. Da nije, svo kamenje u Širokom bi bilo popisano u Centralnom Državnom Spisku za kamenice, cigle i kaldrmski granit i ništa se ne bi desilo.
Nažalost, ubijen je čovjek u bezrazložnom divljanju.
Moguće je sve, i nedavne događaje u Beogradu, i probleme BBB prirode, objasniti tezom o sociološkoj uslovljenosti frustrirane navijačke sirotinjske baze. Ali to je prevaziđeno englenizirano razmatranje sindroma siromašnih mančesterskih slojeva stanovništva koje svoju pojedinačnu i kolektivnu socijalizaciju traže kroz okupljanje oko klubova kao jedinog društvenog magneta iskrenosti u raljama kapitalizovanog liberalizma.
Ovdje, i u Beogradu i u Zagrebu, na sceni je frustracija raspadom koji je izvukao tlo ispod nogu mnogim generacijama u naponu snage što se na njihove potomke prenosi ubrzanom agresivističkom osmozom.
Samo naizgled, ovdje i u Beogradu, ginu navijači.
Ginu pripadnici drugih nacija.
Nije više bitno dokazati da je Sarajevo bolji igrač fudbala od tima iz Širokog. Treba dokazati da smo Mi bolji od Vas, kad već nismo to uspjeli u ratu.
Iako znam da nije izlaz u autizaciji, atomizaciji i izolaciji, ne odustajem od teze da divljacima ne treba organizovati utakmice i praviti igrališta za nacionalno, vjersko i geografsko divljanje i fašizaciju. Kad kažem: igrališta, mislim i na politička, ili na njih prije svega. Vještačka i prisilna integracija neće rasteretiti nikoga frustracija zbog gubitka države, SFRJ, i sistema odnosa, ne smatrajući da je svima žao te države i tih odnosa ali smatrajući da umjesto gubitka nije ponuđeno ništa kvalitetno i bezbjedno. To podsvijest svakog divljaka pod plaštom navijanja zna. On svoju nesigurnost zbog toga liječi agresijom. Ni kraljevska kobra ne ujeda zato što je agresivna nego zato što je nesigurna.
Uostalom, za evropski razvoj fudbala nije bitno ko je bolji, Zrinjski ili Velež. Sarajevo ili Široki.
Zato treba i odustati od tih utakmica.

JOŠ JEDAN KRUG OKO KOKOŠINJCA
Bez obzira šta mislio o butmirskom kampovanju, SNSD je rekao da će učestvovati. Iznio je i osnovni stav: Republika Srpska i njene dejtonske nadležnosti.
Pedepe, i Čavić Depe se omišljaju. Razmotriće. Pitaju se zbog čega se moralo doći u ovakvu situaciju da se ide u Butmir kao mjesto Zločina i Kazne. Zauzeće stav.
Ta providna igra kokoške kojoj je stara koka nosilja savjetovala da pred pijevcem optrči još jedan krug oko kokošinjca prije nego što legne, uvijek je, i u kokošijem i ljudskom svijetu, služila samo da zavara samog sebe.
Pedepe i Depe omišljaju se i razmatraju kao da javnost u BiH, Srpske prije svega, banjalučka barem, ne zna da su strani dužnosnici kod njih češće nego mljekadžije; da je Čavić sarajevskim medijima davao izjave kako za njegovu Demokratsku partiju nije toliko bitno nacionalno koliko građansko, da svaki građanin bude sretan i zadovoljan. Nek’ je sretan pa nek’ je i Bosanac. Nek’ je tanak pa nek’ je i kratak; da su Pedepe i Ivanić, ničim stimulisani zahtijevali šišanje i štrojenje entitetskog glasanja.
Butmir je samo pokušaj da se ustanovi bazna stanica u usponu na najviši vrh unitarizacije BiH i stvaranja Bosne. Bez Srba i Hrvata. Jer, izjava da su nacionalne tenzije takve da „enititeti moraju ostati još jedno vrijeme“ potpuno isključuje i poništava Hrvate, kao i stav Rasmunsena da su ustavne promjene uslov za natointegracije, jasan je govor koji svakoga mora opredijeliti pa i parakvislinge, namještenike i izdajnike.
Neka se Čavić i Pedepe ne predstavljaju nevještim.
Butmir je i režiran da bi oni bili glumci na toj pozornici. Butmir je smišljen u saradnji sa njima.
Tekst o entitetskom glasanju koga treba ujaloviti, tekst o građanima, tekst o Esenesdeu koji je krivac što se došlo do Butmira, tekst o tezi da se Esenesde ne bori za Republiku Srpsku nego za vlast... napisani su im monolozi i oni su ih dobro naučili. Ne treba im sufler. Svoju ulogu će odigrati i u Butmiru. Ne treba sumnjati.
Ali, ulogu će odigrati i birači na svojoj pozornici.

KO SE MAZI U VOJNOJ BAZI
Američani i europejci sazivaju sastanak osam bosanskohercegovačkih lidera stranaka za sljedeći petak.
Odredište je tradicionalno demokratsko: vojna baza Butmir kod Sarajeva.
Tako je Bosna i Hercegovina ušla u red zemalja sa demokratskim vojnim bazama: Rajt Peterson, Gvantanamo, Bondstil, Irak, Butmir...
Liderima nije poručeno da ponesu čiste gaće, suvu hranu i tablete protiv proljeva ali jeste da se može dogoditi da ostanu subotu i nedjelju. Viski nije pominjan.
Predstava je upotpunjena snažnom neverbalnom komunikacijom: Pismo sa tim pozivom i uputama, donio je u Banjaluku lično am.amb. Politika nisu činjenice, politika je predstava.
Lideri dolaze iz različitih grupa stranaka:
· Iz bošnjačkih unitarističkih ulizica ohaeru, žrtvofila i entitetoždera
· Iz higijensko-tehničke zaštite hrvatskih partikulariteta u BiH čija granulacija je posljedica potčinjenog položaja u entitetu koji je ratna tvorevina većinske dominacije
· Iz lideroljubive, kobiva, multietničke nevine stranke-lolite kominterovske genetske loze
· Iz pripejd stranaka Republike Srpske koje služe kao alatke za nevidljive precizne mehaničare političke scene a poznaju se po tome što im gaće same spadaju kada im se neko važan približava
· Iz najveće bosanskohercegovačke stranke koja sa svojim biračima razgovara javnim jezikom: Naprijed Srpska, Prvo Republika Srpska, Moja kuća, Srpska.
Dakle, nije pozvan lider Esdeesa.
Pripremljen je paket koji se neće otvarati do petka, kada stižu kamperi.
Nekoliko uočljivih taktičkih zamisli mogu da budu zanimljive.
· U pismu se pominje i Međunarodni monetarni fond. Lova! Moguće je da će time biti ucijenjeni lideri a javnosti će se predočiti da su oni, ili on, krivi za propast BiH jer nisu dali ustavne promjene a uzeli lovu. Tako će se povećati međunacionalne tenzije ili će, pak, više stranaka kalirati u transportu do izbora pa će se većom grupom malih stranaka lakše upravljati u sljedećem mandatu.
· Skoro svi će prihvatiti paket, osim Esenesdea. Procjenjuje se! To će olakšati izolaciju i odstrel Dodika i njegove stranke.
· Ako Dodik prihvati paket ili bilo šta, makar i ono što ne krnji nadležnosti Republike Srpske, na izborima jača Esdees a slabi Esenesde što je velika dobit za mentore pripejd stranaka.
· Vojna baza Butmir je direktna prijetnja silom što je znak da je dugoročna sudbina BiH, a naročito Srba, život u strahu i u zemlji gdje strana vojna lica, u civilstvu, doduše, lakše ulaze u zemljišne urede od građana.
· Najvažniji cilj je prije izbora načeti Ustav BiH jer će, nakon izbora slijedeće godine na sceni biti galerija bezmudaša, klimoglava i proizvoda iz vlastite bašte koja će tvoriti Koaliciju za Unitarizaciju, Alijansu za Nikadnedočekani ulazak u EU i Uniju za jednu naciju čiji su pripadnici toliko jednolično prepoznatljivi da tokom cijelog vijeka ne treba organizovati popis stanovništva.
Znam šta će biti.
Samo ne znam koliko će narcisoidne ulizivačke sposobnosti pokazati Lagumdžija; kako će se ponašati Tihić i Silajdžić koji nemaju nikakav kredibilitet a pod upitnikom je da li će na izbore ići kao predsjednici stranaka; kako će svoju izdaju predočiti Pedepe – Depeče; da li će Butmir dobiti status distrikta i ko će pokušati da bude Holbruk.
Ali Butmirska demokratija i Bazni ustav, neprihvatljive su kategorije čak i za ona područja koja nikad neće ući u Evropsku uniju.

SUSRET FUDBALSKIH REPREZENTACIJA VETERANA SRBIJE I REPUBLIKE SRPSKE,

MODRIČA, 30.09.2009.

Moj prijatelj, selektor, Nikola Nikić, pozvao me u selekciju veterana Republike Srpske, na osnovu mog prijateljstva sa pokojnim Milanom Jelićem s kojim sam posljednju zajedničku utakmicu odigrao na stadionu koji danas nosi njegovo ime i na kojem je i preminuo prije dvije godine.

Bila mi je to velika čast. Igrao sam zajedno sa Marinovićem, Špicom, Mulinom, Đukom, Gajom... protiv Govedarice iz mlađe garde srbijanskih veterana ili protiv Pešića, starijeg igrača Napretka iz Kruševca i Hajduka iz Splita.

KATOLIČKA CRKVA U JASENOVCU
Kardinal Bozanić i još tristo uzoritih katoličkih vjerodostojnika crkve u Hrvata, bili su u Jasenovcu, fašističkom logoru Nezavisne Države Hrvatske.
Mnogo je o tome rečeno a najbolje je prozborio Slavko Goldštajn, Jevrej iz Hrvatske.
Bozanić je stao na pola puta. Nije otišao do monumentalnog Kamenog cvijeta. Navodno je kasnio za protokolom. Baljezgarije i banalizacija! Događaj koji se očekuje šest i po decenija, ne planira se tako da ga pritišće satnica odlaska u Viroviticu.
Bozanić i crkva su namjerno izbjegli dolazak do spomenika i kripte. Namjerno su govorili o žrtvama fašističkih kolaboracionista u Blajburgu gdje su partizani, pobjednici, bez suda, pobili gamad. Nedolično je, civilizacijski nedolično, nad kostima više desetina ili više stotina hiljada ubogih Srba, Jevreja i tadašnjih malobrojnih ljudskih Hrvata, govoriti o žrtvama u Blajburgu, ustašama, domobranima, četnicima... koji su bježali od svoje krivice i zločina koje su počinili. Ostale ustaše i četnici, koji nisu počinili zločine, ostali su tada u FNRJ i nije im dlaka s glave pala. Osim što nisu mogli biti članovi Kapeju.
Bozanićev akt je smišljen i dogovoren sa vrhom u Vatikanu, sa isključivom pragmatičnom namjerom:
· Pred Evropom i evropskim integracijama demonstrirati formalnu osudu fašističkog logorovanja i to zauvijek skinuti kao mogućnost Jermenskog utega Hrvatskoj
· Oprati crkvu od fašističkih krvorisa po Hrvatskoj, makar bila i Nezavisna Država, čije su žrtve bili i neki svećenici koji su se usprotivili pokolju. Jedan od njih je, čini mi se, dospio i do Jasenovca.
· Pripremiti uzlet kardinala Stepinca u svece, što papa može učiniti već sljedeće godine, čime će se, u vjerskom i crkvenom smislu iznivelisati, zagletovati, zašpahtlati, ne, taj mračni dio povijesti Hrvata i katoličke crkve na području Hrvatske, i
· Konačno zaboraviti Jasenovac.
Upravo je to i vrhunski cilj. Nikada više kardinal Bozanić, ili neki drugi Bozanić, neće doći u Jasenovac. Hrvatska tamo neće voditi svoju djecu i mladež da im da nauk kako ne treba biti čovjek takvog vremena niti treba stvarati vrijeme takvih ljudi.
Ovom posjetom Hrvatska je pokopala Jasenovac.
Odlazi i stari ukrasni predsjednik, nekatolik, Mesić. Neće se više niko zalagati za antifašizam. A kerumpirana Hrvatska će nastaviti širiti šovinizam, gazirani fašizam i estradiziranu folklornu mržnju. Uz napomenu da je priludi Kerum samo vrh ledenog brijega, kao i Hebrang, kandidat. Običan puk, kojeg doji Bozanić, misli, i ponašao bi se, stoput gore.
Žrtve Jasenovca, barem one koje su kolonama odvožene sa ove strane Save, mogu se upokojiti u miru vječnog sjećanja izgradnjom odgovarajućeg spomenika u Gradini, na našoj strani.
Nedopustivo je da se o Jasenovcu svijet podsjeća u Jad Vašemu a ne i na samom krvilištu.
To nije naš dug prema bilo kome, niti prst u oko. To je naš dug prema budućnosti.

U SASTAVU TURSKE
Nisam siguran da li postoji putovanje kroz vrijeme, brzinom većom od brzine svjetlosti, u budućnost, ili, pak, propadanje kroz neki iskop u prošlost, po mogućnosti sa blagom.
Ali vidim da Selmo Cikotić, član Savjeta ministara za oblast odbrane i oružanih snaga, imena i prezimena pogodnijeg za neke humanitarne organizacije nego za ministra vojnog, vraća Bosnu i Hercegovinu u vrijeme neposredno poslije 1389. ili poslije pada Smedereva pod naletom Oružanih Snaga Turske onog doba.
Stotinu bh-vojnika, radi se o posebnoj sorti specijalaca koji pod punom ratnom opremom trče na sto metara devet i manje sekundi, pucaju po 1.950 metaka u minuti i puze čak i ako im mina odbije jednu nogu i jednu ruku a najbolje rezultate postižu u poslovima kerovođe, obilaska stražarskih mjesta unutar debelih zidina i poznavanju stranih jezika, hrvatskog, srpskog i bošnjačkog, treba da se nađe u sastavu Turskog kontigenta u Afganistanu.
Ako nadležni odluče.
Nadležni su članovi Predsjedništva BiH.
Nudili smo se Njemačkoj, takođe provjerenoj tehnološkoj sili u vojnim osvajanjima, ali Nijemci su na uljudan način iskazali gadljivost prema našim specijalcima.
Cikotić ciči i cijuče, već neko vrijeme, o tome kako je Turska Majka odmah prihvatila da primi naše vitezove i šehide, iz čega zaključujem da je glavni cilj Sarajeva da BiH uđe u sastav Turske a ne u sastav Evropske Unije. Sarajeva, dabome, jer ne vjerujem da j Selmo, alah ga poselamio, o tome postigao saglasnost sa Esdeesom i Depečeom.
Kolika je ta sklonost Sarajeva prema Turskoj, nije vidljivo samo po proglašavanju, od strane najviših vjerskih krugova, Mehmeda Osvojitelja Fatiha „našim predjedom“, nego i po naturanju sulude odluke Halidu Bešliću, da nakon saobraćajne nesreće ide u Tursku da spasi oko, i tako, možda, nesretnik, izgubi dragocjene nedjelje.
Oči se više ne operišu sabljom, nego laserom.
Bosna i Hercegovina ne treba da ima svoje vojnike ni oružane snage. Ako ih već ima, ne treba da ih šalje po kojotskim mrestilištima po svijetu da bi služili kao topovska hrana airdemokratiji iračkog-kosovskog tipa.

SDA MALO TRUDNA
Kada je Dodik ustalasao ministre, sa naglaskom na Esdea, nastala je opšta pometnja. Jedino je bio jasan Velimir Kunić, ministar malog obrta u Vladi Federacije BiH: Ako stranka tako odluči, presvlačim se u civilnu odjeću i napuštam Vladu.
Politika Esdea koja je na sceni posljednjih mjeseci dovela je, zakonito, i do ovog slučaja. Na njihovom kompasu su se pomiješale strane svijeta. Ta stranka je u svoj vrtlog bez orijentira uvukla mnoge pojedince, organe i institucije. Spisak je dugačak, od Kebe pa do Vijeća naroda Republike Srpske.
Dodikova inicijativa je pokrenula i pitanje koalicije ili parlamentarne saradnje u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Esenesdea i Esdea, u podršci Vladi, pošto Esdea ima ministra Brankovića na važnom mjestu. Na stranu to što Esdea u NS vuče sa sobom, u istom klubu i bezmudaše Esdepea ali ta saradnja ne liči ni na šta. Ne mora to, dabome, biti koalicija ili nešto mekše, niti bezrezervna podrška Vladi, ali se mora uvažavti činjenica da u Vladi Republike Srpske sjedi ministar u ime Esdea. Valjda je svakome jasno da ima Bošnjaka i izvan Esdea koji mogu biti ministri a koji su državljani Republike Srpske. Ako Esenesde pokazuje dobru volju da saradnju proširi na sve instance izvršne vlasti, nije mudro odgovarati na takvu politiku blokiranjem i otvorenim opozicionim djelovanjem u Narodnoj skupštini. Može se mnogo puta biti uzdržan i na taj način pokazati da se nije podržala ta politika ali i da se nije rušila.
Mešutim, taj poludjeli kompas svojom akceleracijom je zahvatio i glave izabranih članova Esdea pa je potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Šefket Hafizović izjavio: ...za sve što procijenimo da je suprotno interesima naše stranke i države BiH, ponašaćemo se opoziciono.
Pratio sam, po službenoj dužnosti, te kampanje pojedinih stranaka, mada nam Esdea nije ni protivnik i opasnik, ali nisam primijetio da je Esdea izašla pred birače sa tim sloganom: ZA INTERESE NAŠE STRANKE I DRŽAVE.
Birači u Republici Srpskoj, Bošnjaci, imaju druge interese. Na prošlogodišnjim lokalnim izborima, na mnogim biračkim mjestima, listom su glasali za Esenesde. Naravno, ne zbog toga što vole tu stranku i Srbe nego što znaju da će vlast Esenesdea izgraditi trotoare i rasvjetu, na primjer.
A ne Hafizović, Ramić i Tihić.

PAK CENTAR
Uvijek me oduševljavalo s kojom lakoćom neki inostrani vršilac dođe u BiH i izjavi nešto sumanuto, istrese koncept iz rukava ko brabonjke iz čakšira.
Znam da je to zbog toga što je BiH buvlja pijaca neartikulisanih ideja, zahtjeva i odluka, na kojoj nema nikakve odgovornosti jer možete doći iz Evrope, ili odnekud, i reći da je rješenje da se Neretva ulijeva u Bosnu a Bosna u Miljacku, što je san svakog sarajevskog političara, i da odete sa punim džepovima političkih poena uknjiženih kao značajan politički angažman.
Opet je u zemlji bogumila, bogohula, entiteta i ohaera bila Doris Pak, ovaj put zebrasto dizajnirana i stilizirana. Više, doista, ne znam u kom svojstvu. Ali znam da je na buvljak iznijela novu robu: Federacija je komplikovana i, za početak treba ukinuti županije. Nekad ranije je donosila robu sa oznakom da treba ukinuti entitete. Županije nije pominjala.
Županije su, ima ih četiri, bitne za Hrvate u BiH. Kada im je ukinuto priviđenje Gospe u Međugorju, još im je jedino to ostalo. Doris Pak je tako iz te svoje zebraste nogavice istresla ideju za pokoravanje Hrvata u Federaciji. Trasa autokoridora petce mala je maca u odnosu na to koliko bi Hrvatima naškodilo ukidanje županija.
Na taj način se za sva vremena onemogućava formiranje Trećeg entiteta. Jer, Treći entitet se može veoma lako oformiti, dabome, uz saglasnost tri naroda jer je to promjena Dejtonskog sporazuma, ujedinjenjenjem četiri županije u kojima su Hrvati većina. Na taj način bi dobili dugoročnu teritorijalno-političku garanciju konstitutivnosti i sutvoritelja BiH ali i polugu za zajedničke dogovore i artikulisanje ineteresa na nivou BiH. Ovako, još nisu doprli ni do nivoa FBiH.
Nisam siguran da li Doris Pak razumije sve posljedice nerazumnog pakovanja i prepakivanja rinfuze zvane BiH. Kogod, i ako bilo ko, želi dobro BiH, treba da zna da Dejton treba da bude posljednji Pak-centar za ovu zemlju. Ako ni poslije tog pakeraja, njeni narodi, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, ne umjednu pronaći dogovor, znači da ga nema.

NOVA VREMENA
Incko i ostali inženjeri jake i slabe struje, ne osjećaju duh vremena.
Države i dinastije, protektorati i kolonije, tokom istorije, stvarane su na najrazličitijim rekvizitima. Džingis Kan na sirovom mesu koje je držao po sedlom pa onda žderao kao pobješnjeli ris, jer nije imao vremena kuvati i peći pošto je trebalo najhitnije osvajati te narode i područja. Hitler je pokoravao na plavoj krvi vlastitog naroda. Kolonizatori na bičevanju crnaca i slonova. Ovi novi na nekontrolisanom dolaru.
Niko nikad nije napravio državu na elektroprenosu.
Razlog je jednostavan. Ta struja je jedino kod Tesle išla ispred vremena. Odmah nakon njega počela je da kasni za vremenom i nikad nije pronađen tajm-bas-korektor koji bi je uistovremenio.
Sjetimo se samo koliko je genijalcima iz elektroovoga i onoga trebalo da shvate da u zemlju stave betonski stubić pa onda na njega pričvrste hrastovu grbavu banderu, da ne trune i da se ne mora svakih pet godina mijenjati. A koliko im je trebalo da krenu sa betonskim banderama.
Sada Incko-prenos smatra da je bosanskohercegovačkim, sa naglaskom na srpske, budalama, moguće objasniti da je strani prevod za imovinu jedan kroz jedan – korporacija. I da u slučaju raspada korporacije ili propasti, jedan dio obavezno ide u humanitarne svrhe – Brčkom. Taj Distrikt Brčko je i inače u nadpoložaju u odnosu na sve druge opštine u BiH pa mu još treba i komad elektroprenosa a treba mu dati i postotak od sukcesije. Učio sam te škole, majku im jebem, nisam primijetio da je Brčko bilo federalna jedinica u SFRJ ili pokrajina, SAP Brčko. Kad sam već tu, ne razumijem da ljudi prave Brčko kao da će BiH trajati hiljadu godina.
Za postojanje BiH, moj Incko, problem nisu dalekovodi, problem su osigurači. A kod svakog ovdašnjeg čovjeka, oni su pregorjeli zbog prevelikog napona tokom ovih dvadeset godina.
Vrijeme je otišlo drugim putem. Radončić osniva stranku za Bošnjake. Ne osniva multietničku stranku za BiH, ne osniva Stranku Demokratskog Elektroprenosa.
Propala je Alijina priča o multinacionalnoj, multikonfesionalnoj, multikulturnoj i multiprenosnoj BiH.
Novo vrijeme govori o interesima Bošnjaka. Novi ljudi su, čini mi se, shvatili da se interesi Bošnjaka ne mogu zadovoljiti prenosom nego ekonomskim uzletom.

HITLER IZ VELOG MISTA
U sedamdeset godina može da stane mnogo ljudi i raznih vremena.
Šta je sve stalo u Splitu, na primjer, od petokrake i komunističkih ilegalaca, preko stadionskog plača za umrlim Titom, do davljenja makedonskog mladića u jna tenku i Keruma.
E, taj Kerum je izjavio da Srbin neće njemu nikad biti zet.
Kao da Srbi izludiše leteći za njegovom kćerkom, valjda se o njoj radi. I kao da mala piša Koko Šanel 5 izravno.
Nije problem, Srbima, što je to Kerum izjavio. To može biti problem Hrvatskoj. Neko u Evropi gleda taj očigledni fašizam, rasizam, primitivizam, nacionalizam...
Trofazna srpska istorija, svejedno, završena je u Hrvatskoj. Prvo je slobo digao Srbe, umjesto da su ostali da budu faktor, a onda su Srbi digli ruke od Hrvatske.
U prvoj fazi kupljeni su Srbi i odvođeni u Jasenovac, Topusko itd, sve ovisno o visini transportnih troškova.
U drugoj fazi olujni bljesak je redarstveno riješio srpske ostatke komunističkog sistema i slobinih balvana.
U ovoj, trećoj, fazi, oduzima im se imovina i pravo na ženidbu. Ili, makar, na seks.
Kerum je ratni i postratni, priprosti, inokosni, bizmismen. A oni koji su u ratu i nakon rata napravili pare imaju svijetao obraz kao kravlja balega.
Međutim, Kerum, gradonačelnik Splita, izabran direktno, u drugom krugu, zanimljiv je znak razvoja političke scene u Hrvatskoj. Ta scena se, kao i u Splitu, kretala u budućnost idući unazad. Vlada Hrvatske je prošla put od repernih predsjednika do radijske lokalistice Jadranke Kosor. To se desilo i sa predsjednikom Hadezea. Od Tuđmana do Jadranke. Od povijesne zbilje do povijesnog jada.
Stranke kao što su Hadeze, Esdea, Esdees, uništavaju sve za sobom i sve pred sobom. Sav ljudski, kreativni, intelektualni, nacionalni i državnički potencijal. U Hrvatskoj je tom trendu pomogao i Esdepe, svojom jalovošću, najprije Račana pa onda i Milanovića. Kao da se prilikom prijema u tu stranku prvo obavlja inscenacija vlastitog štrojenja. Pa imamo neoborvu činjenicu da Esdepe drži Hadeze na vlasti.
Da se 96. u Republici Srpskoj nije pojavio Esenesde, takva propast bi zahvatila i ovdašnju političku scenu. Ta propast je već nastupila u Federaciji pa se ubrzano, kod Bošnjaka, priprema nova stranka koja bi, barem prema deklaracijama, trebala sačuvati ono što je još ostalo.
Hrvatska se neće zaustaviti na Kosorki i Kerumu.
Spisak kandidata za predsjednika države djeluje sumorno. Zato Bandić ide u projekt. Inače ne bi imao nikakvu šansu, da politička scena nije oglabana do posljednjeg pupa.
A Kerum? Hrvat?
Sumnjam.

IDE SULE, IDE 2010.
Tihićev centar za obavještavanje, javljanje i uzbunjivanje, odaslao je javku da je Sulejman Tihić ucijenio međunarodnu zajednicu, sa naglaskom na Ameriku, da će se povući iz politike ako se ne nametnu ustavne promjene, nametnu, jer nema drugog načina da se izlegu i usvoje, a omiljeni Oaher ode sa Miljacke.
Moguća je i druga strana javke. Neko poručuje Tihiću da je ljepše i bolje da se povuče nego da se uglibi na putu kojim prođe Snaga Bosne.
Svejedno, predlažem da u horu zavapimo: Ne odlazi Sule, dok ne nađeš Jadranku Kosor. Pošto se Bakir više ne znoji za to mjesto.
A i ako odeš misliš da će neko da se počeše iza uva ili iza zadnjeg džepa.
Bez obzira odakle stiže javka, donosi poruku da je zarobljeništvo sarajevskog političkog uma doseglo kritičnu granicu. Spasonosna slamka Ustavnih promjena koje neće doći i Ohaera koji neće ostati, potpuno je nerealna politička crvena nit koja ima osobinu kosmičke crne rupe ili antimaterije i koja u sebe guta svu okolnu materiju ili polumateriju od koje se satoji politički mozaik Miljacke. I Tihić, i drugi, moraju biti svjesni da je BiH u Dejtonu ostala da visi o koncu i da je njihova zadnja nada bio Karadžić i Esdees. Optužujući Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu i navodeći to jednim od najvećih razloga za ustavne promjene, odnosno unitarizaciju i centralizaciju, Sarajevski Unitaristički Krug, optužuje i velike sile da su u Dejtonu, legalizovale genocid što, dabome, nije tačno, jer građanski, međunacionalni i međuvjerski rat nije agresija i nije genocid.
Plitkost i kratkovidost sarajevskog unitarističkog festivala prikazuje se u sinemaskopu i dolbiju i povodom popisa življa u BiH kojeg SDASBiH ne prihvataju ako se popisuje nacionalnost, jezik i vjera. Ako se toliko želi jedinstvena, povratnička, ravnopravna, multietnička BiH, onda treba popisati sve, do kolja za paradajz, da bi se znalo da, na promjer, treba vratiti te Srbe u Tuzlu, Bihać, Bosanski Petrovac, Sanski Most, Bugojno... ako već nije moguće u Sarajevo.
A ako je namjera ta centralizacija, unitarizacija, islamska republika bošnjačkog reisovog naroda, opet treba popisati.
Valjda je red da svaka carevina, pa i Sarajevska Carevina, zna nad kime vlada, ko je sirotinja raja a ko begovi i paše.

PODJELA BUDUĆNOSTI
Društva, države i surogati, nacije i vjere, ljudi i prototipovi ljudi, na prostoru bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, podijelili su istoriju, podijelili su sadašnjost, osim nekih zalogaja po ostavama i šupama, a sada dijele i budućnost.
Neke razumne pojave u razumijevanju Podjele, odnosno čovjeka kao suštinskog nečovjeka odgovarajućih uslova i glumljenog odgovornika za svoje postupke koje mu nalaže gluma bez teksta na sceni bez reditelja, kao što je Dževad Karahasan, neće spiječiti, uljepšati i zaustaviti podjele.
Izvjesni akteri podjela, sarajevski, bošnjački, užasavaju se, ili analiziraju, iživljavaju se ili banaliziraju nekim detektorima završenih podjela i otvaranja novih poglavlja podjela. Oduševljenje mnogih zvaničnom najavom mogućeg oktobarskog izlaska iz zatvora Biljane Plavšić, bivše predsjednice Republike Srpske, za koju ja mislim da nije trebala biti suđena u Hagu i da nije kriva ni za neprijateljsko uvo a kamo li za istrebljenja i progone, da je istinska srpska heroina u svojim odlukama, pa i u priznanju krivice koje nema jer je to bio jedini način da Republika Srpska ne trpi, preko nje, veće osude a i ona sama da, pod lažnim svjedocima i u nedostatku svjedoka u njenu korist, iz Karadžićevog Mog naroda, nađe spasenje od neizdrživo duge i teške robije koja joj je prijetila, izaziva zgražavanje.
Jednako kao i bezazlena izjava Milorada Dodika da je Srbin.
Kao i Karahasanova izjava da je Karadžić čovjek.
Kao i srbijansko traženje kostiju i groba Draže Mihajlovića.
Sarajevski dnevnopolitički optikum pokazuje da politički, kulturni i intelektualni ekstrakt tog naroda-vjere ne shvata duh vremena, istorijske trendove niti Vrijeme Podjele. Ako ništa, moglo bi se bjelodano, čak i jednookogledno, utvrditi da obilježavanje mjesta gdje je Pradjed Mehmed Fatih, Osvajač, vršio veliku nuždu kod Sanskog Mosta izgleda neuračunljivo u odnosu na srbijansko Traženje Draže. Radi se o tamanitelju, okupatoru, svojeručnom zločincu i vremenu od prije šest vijekova.
Draža je lirika za Fatiha.
Moglo bi se utvrditi da je zaludan posao pravljenje Bošnjaka od Kulina bana i nišana od stećaka.
Moglo bi se i uvidjeti i to da prije Podjele niko nije veličao Maksa Luburića, niko nije obiljažavao Fatihovo zapišavanje, niko nije molitvio na strelištu ustaša, četnika i domobrana u Austriji, niko nije tražio grob Đenerala...
Moglo bi se raspravljati o tome da li je to bilo dobro. Mislim da jest ali nove sreDnjoslovne demokrate su došle i rekle da nije što je imalo samo značiti da je počelo ono Karahasanovo pozorište gurnutih glumaca bez teksta a odgovornih za svoje postupke, što sam i ja obradio u svom romanu Prsti ludih očiju koje upravljaju tim glumcima, prstima, krvi bez riječi, da je počeo sjekoglav i da je na scenu stupilo novo državno uređenje Svako Sebi.
No, ako Age Sarajlije ne razumiju Vrijeme, ja ipak u tome vidim neki slijed.
To je lavirintska potraga za svojim entitetom.
Doduše, kasni se tih šest vijekova koliko se vraćaju do Fatiha.

OVAJ IZ ESDEA
Sulejman Tihić, predsjedinik Esdea bez Bakira, dao intervju Dnevnom listu i rekao da ga brine koaliranje Čovića i Dodika.
Ne treba da ga brine.
Dok su njegovi, zna on dobro koji, koalirali sa nekim ratnim Čovićem, Hrvatima, takorekući, on, Tihić, bio je u logorima. Sada, kada Čović „koalira“ sa Srbima, njemu, Tihiću, ništa ne fali.
Spreman je, kaže razgovarati sa svim hrvatskim strankama. Sa Devedesetkom. A Haespe mu se oduvijek sviđao osobno. Govore o Hrvatima u BiH i Hrvatima u Republici Srpskoj.
Nemoj samo da govore o Hrvatima u Federaciji.
Jasno je da Tihić, u svom šamačkom shvatanju politike, misli da je presudno naotimati dovoljno Hrvata, što od Harisa, što od Dodika i tako ih vezati i ujaloviti, kao ovce i koze, da ni sami ne znaju na kojoj strani tijela se bleji a na kojoj brabonja.
Tako Tihić shvata ravnopravnost naroda.
Imam za njega dobar prijedlog.
Neka da Hrvatima entitet, pošto su suvlasnici Federacije, jedan kroz dva, imaće uvijek koaliranje s njima. Nemam ništa protiv i nikad se neću buniti.
Ali, Tihiću se ne može pomoći.
On se nepošteno odnosi prema svima pa i prema koalirantima, bivšim, sadašnjim i potencijalnim.
Ima Tihić dva zanimljiva citata koja o tome govore:
Ovima u Eresu odgovara postojeće stanje jer su u Dejtonu dobili entitet sa nadležnostima države.
Mi ne možemo ništa uraditi, promijeniti, ukoliko ovi iz Eresa nisu suglasni s nama.
Taj potcjenjivački, čaršijski, begovski odnos prema Ovima (pišem to velikim slovom jer se radi o Srbima) trajno onemogućuje sve tihiće da nešto urade.
Osim toga, po kom osnovu su Mi, tj. Oni, ili On iz Esdea, pozvani da nešto urade, promijene.
Kadgod su se Ovi, čiji je Onaj žrtvovao mir, osjetili pozvani i zaduženi da nešto urade, promijene, pala je krv i izbio je rat. Posljedica toga je Srpska Država u BiH. Oni su, a ne Ovi, doveli do toga. I nisu je Ovi u Dejtonu dobili. Dejton je samo napravio inventuru.
Sačuvaj me, a i BiH, ako je ikako moguće, bože, Onih i njihovih promjena.
Doklegod Onaj iz Esdea za Republiku Srpsku kaže Eres, jer ne može prevaliti preko usta: Republika Srpska, i doklegod Taj za Srbe kaže: ovi iz Eres, dotle nema razgovora.
Dotle će razgovarati sa svehrvatskim Haespeom.

RATNE MANIPULACIJE
Višenacionalistički ratovi u BiH, pripremljeni od strane tri troslovne stranke sa srednjim velikim D, nastali su na izvrsnom tehološkom temelju, hardversko-softverskoj platformi manipulacije prije svega vlastitim narodom.
Sjetimo se da je Hadeze BiH, ovdašnje nacionalističko gazdinstvo zagrebačke središnjice, sa izravnim ozarjem dočekalo parolu Šahovnica Na Bikavcu. Na taj način su manipulisali Hrvatima u BiH da će biti u sastavu Hrvatske i da će se pripojiti matici zemlji.
Sjetimo se Alije. On je poručio muslimanima da će za BiH žrtvovati mir. Tim je rekao, samo što jadnici nisu razumjeli, padaće vam glave ko snoplje. Tim je manipulisao muslimanima stvarajući im lažnu sliku, jer u ruci nije imao ni ražnja ni zeca, osim glava jadnika, o tome da će imati svoju zemlju, državu, islamsku republiku iz njegove deklaracije i njegove sudnice.
Sjetimo se esdeesove parole koja je poslužila kao crvena nit okupljanja Srba u pokret: Prodaj kravu, kupi pušku. Da se ne sjećamo Srbije do Vladivostoka. Tim su manipulisali Srbima i mamili ih u rat, nudeći im Državu Dinastije Karadžić.
Knjige su objavljene, već, o miniranju Starog mosta u Mostaru, sa stručnim dokazima da on nije srušen tenkovskom granatom i da je to samo snimano radi potreba montaže.
Objavljeno je mnogo savjeta raznih dobronamjernih brižnika u kojima se kaže da treba inscenirati kakav veliki zločin nad muslimanima kako bi nato-snage mogle dejstvovati po položajima Srba.
Izlaze na vidjelo podaci da su dvije velike armije u ratu u BiH znale da će civili stradati u Ahmićima, i istog dana u Trusini. Slučajno Hrvati i muslimani. Oni izmanipulisani šahovnicom na Drini i žrtvom mira za BiH.
Sada je, najednom, problem što se iznosi sumnja u istinitost svih „činjenica“ i brojki Srebrenice, u „istinitost“ Tuzlanske kapije i Markala.
Današnji narodi u BiH treba da otresu glavom i da se osvijeste.
Sve što su njihovi vlasnici radili u ratu u BiH, bila je gola manipulacija.
Ništa, time, neće promijeniti i poboljšati svoj položaj. Onih sto hiljada ljudi koji su pod zemljom ili na nebu, neće oživjeti. Ali, barem, da im ne lažu dalje i da dalje ne manipulišu sudbinom čitavih generacija.