RASTANAK SE PRIMAKAO
Prodao sam starog dobrog Patrola. Duša me boli. Ali. Glava motora, zašto uvijek glava, JJM, propušta malo topline iz kompresije u toplu vodu i starina se grije više nego što treba. dobio sam sedam kubika građe za njega. dobro je prošao. Ja, kad pođem, dobiću osam dasaka i četiri mesingane ručke.
Za kraj. Nema boljeg terenca na svijetu. Svi su džipovi džipovi, samo je Patrol Džipac.

LJEPOTA SE
UVIJEK DOBRO DRŽI
Jesen probljeđuje krošnje, pogledi niz njive i uz pobriježja sve su prazniji, stotinu pedeset nijansi žute, a ova ruža, u Motikama, na šesto, sedamsto metara, još uvijek se ne da.

JESEN STIŽE,
DUNJO MOJA

1835.

LJUDSKO PRAVO NA SEKS

Nema smisla. Dopušteno je guzičiti, čak naguziti, obezglaviti, podglavičiti, druge ali nije to dopušteno uraditi za sebe i svoje zadovoljstvo. Dopušteno je upucati Bin Ladena ali nije dopušteno upucati međunožje, miloklizno, ružne oficirke.

A opšte je poznato da ružni opće, pare se, nabolje. Podsvjesno predosjećaju, a svjesno se boje, da im je to zadnji put.

Izvjesni predsjedavajući Siajej, podnio ostavku jer je uhvaćen u vanbračnom miloklizu sa oficirkom koja mu je bila i neka vrsta biografkinje. Radi se, inače, o vrsnom generalu Am Army.

Ružni šef CIA potegao ključni argument pred kojim Obama nije imao odstupa. Nemoralno je da ja na ovoj dužnosti vanbračno bludničim nad dobrovoljno raščerečenom drugom ženskom.

Da ostavim po strani pomen morala u Americi. Ali neću da ostavim dvojbu. Muško-ženski odnosi, takozvani seks, jedno su od najprečih ljudskih prava. I sigurno prvo koje je realizovano.

Stoga je nepojmljivo diskvalifikovati nekoga u profesionalnom i javnom smislu zbog vanbračnog milokliza. Onda bi direktor Cia morao podnijeti ostavku i zbog popodnevnih tračeva sa komšijom, za vrijeme lošeg američkog roštilja. Jer je, možda, nemoralno, rekao da je onaj sjeverni susjed kretenčina pošto mu žena ima malu guzu a stalno mu govori šta da radi.

Kao da toliki američki predsjednici, isključujući Džona, nisu vanbračno pojebali cijeli nacionalni park ženske populacije. Pa im nije palo na pamet da podnesu ostavku. Bil Monika preživio a Dejvid poletio da da ostavku. Ejebiga.

1834.

FARBEN SEFER

Bolje je biti peder nego farbati kosu. Mislim, barem je ugodnije.

Sefer Halilović, izvjesni general Armije BiH, neću da kažem bošnjački general, niti muslimanski general, ali hoću da kaćem da je u toj armiji bilo dovoljno dvaput vidjeti pušku i postati general, prijeti Republici Srpskoj. Mi ćemo s vama zvršiti vrlo brzo.

Završio bi ti vrlo brzo da nije bilo Vojske Hrvatske, Haveoa i Demokratskih Bombardovanja Srba od strane Natoa.

Pola rata sam vukao na leđima sanduk balansirane snajperske municije. Nije mi žao. Samo mi je žao što mi na optiku nije izašao Sefer Švarcen Farben.

1833.

ODA GADOSTI

O lijepa O draga O gizdava O presvijetla O Medijska Slobodo.

O Balkanski Hombah Bodo.

O privatizacijo samoupravnih nesloboda, diktata i jednoumlja.

O predstavo pred Srancima O farso pred čestitim činjenicama O familijo, porodico i sekto O kupljeni i nišči duhom O ustravljeni i obeznanjeni O mediji u bezmeđiji.

O zamjeno za provincijalno Šta li rade cure u mom kraju pitanjem Predsidetelju, šta ti danas pišu tvoji. O livade, brda i doline kad zavoleh medije iz grada.

O težnjo svake kompanije da se Lambda bude. Da se vlade sastavljaju, da se pare rastavljaju, da se Šefom vlada, da nam nema nema rada. 

O medijski vladari koji larvirašte od dvorske lude. O mediji i slobodo. O cenzori i gospodo. U govnima ostanite. Ja vam odo. Jebo vas Balkanski Hombah Bodo.

O čuvadari ideologija i privatizacija O Državni Bogovi Baha O tiraži i dnevnici ha ha ha ha.
O čuvadari budućih vratića ispod Sabljarke O sudbaši O udbaši O naši a vaši.

O lijepa O draga O svjetlucava tajna zvjezdico na Zastavi. Neka je sretan On sa vama. O sluge, slugani i nakurnjaci. Danas nakurnjaci, sutra sakurnjaci. O mračnjaci, stajnjaci, dževrijaci.

O presvijetla Medijska Zoro, O Hordo Oro, O izrode iz Slobode. Da li će Slova i Riječi umeti da pevaju kao što su Dolari pevali vama.

Ostajte Ovdje O zadaci vaši Obuzdajte Remetince Radikale Rasparnjake. O mediji O. Umrite u strahu od onih bez prljavog kapitala na horizontu iz njih. Razglasite protivnosti oko njih. Ne priznajte ih u znanje, zdravlje, zaglavlje. Čuvajte Pozicije, Provizije, Prostitucije.

O mediji Podnožja O mediji Četveronožja O mediji Međunožja. I brabonjaka. Čuvajte svoje slobode. Slobode su najvrednije i najbezvrednije kad se za njih niste borili. Već samo pokorili.

Budite pijuni, špijuni, opijumi. Sloboda je opasna kad je trijezna. Budite prisni, korisni i nezavisni. Ništa nije tako nezasvisno kao Medijum.

O slobodo O teretu, težo, težino O golo runo medijsko.

1832.

A KO PITA

HOLANDIJU

Za Visoki sudski u tužilački savjet. Za imenovanje tužilaca. Za pravosudni sistem uopšte u Zajednici Dva Entiteta i Dva Naroda. Sa Hrvatima kao Nacijom U Pričuvi. Za dogovor bilo koje dvije stranke u Dijagnozi.

Šta je Holandija u cijeloj priči.

Nije ništa. Nije čak ni potpisnica Opšteg Okvirnog Sporazuma Za Mir. A i da jeste, šta. I niko nizašta je ne pita.

Zato je potpuno nejasno zašto ambasador Kraljevine Holandije dolazi u Banjaluku da saopšti stav o neprihvatljivosti ovog ili  onoga o odvojenom putu u EU. O nemogućoj nezavisnosti. O samostalnosti. I to u ime cijele međunarodne zajednice. U Opštem okvirnom sporazumu za mir nema Međunarodne zajednice. Niti takvog aneksa.
I zašto nam stalno nabijate na nos koliko ste para ovdje uložili. Mi smo uložili živote. A ne tražimo čak ni grobove da im posjetite.

Mogao je uštedjeti 27 litara bezina. Ostati u Sarajevu. Smijeniti Lagumdžiju. I time bi propao Sporazum sa Dodikom. Holandija bi bila ravna a Bosna mirna.

Ali Amb Holandije se ponaša kao da može nekoga smijeniti.

Kad ste tako integrativni, gospodo holandska, što niste od Beneluksa načinili Jedinstvenu Državu. Sa VTSV. JVO.

Trebao bi Bakir da napiše pismo Lagumdžiji, da Lagumdžija uputi protestnu notu holandskom Mipu.

Jer ovo je nedopustivo. Čak i za Masterkard.

A za neke ambasadore, poput holandskog, dušu bi dao nerezidentni status.

Javljaj se, malo, iz Mađarske. Ili odnekle.

1831.

ZAŠTO JE

PLAKAO OBAMA

Zahvaljujući se svojim aktivistima, barem iz onog dijela u sjedištu izbornih operacija, Barak Obama je pustio suzu. Desnu. Iako je ljevičar. Vidi se da nije bio u ratu u BiH. Nije očvrsnuo. Premlad je bio i za Vijetnam. Ali se vidi i da nije Čudovište Američkog Sna. Kao što je bio Džonson. Kao što je bio Nikson. Kao što je bio Buš. Kao što je bio Regan. Svi imaju šansu. SIK. Svi imaju K.

Nu. Zašto je plakao Obama. Pred aktivistima.

·         Zato što im nije mogao da kaže da su džaba krečili. Nikad im neće moći uzvratiti za ono što su učinili za njega a nemaju ni račune na Kajmanskim ostrvima

·         Zato što će, aktivisti, već sutradan dobiti status napuštene imovine

·         Zato što stranačka struktura i organizacija neće biti važna u naredne četiri godine

·         Zato što neće umeti da peva tako kao što su aktivisti pevali o njemu

·         Zato što će već sutra ujutro, kad stupi i kabinet, biti pred najezdom kordona važnih tipova koji će mu saopštiti samo tri riječi, Šefe, Pobijedili Smo, sa preciznim značenjem da treba da ispuni sve njihove želje

·         Zato što neće moći da se sjeti ni jednoga od njih, Šefoguza, iz dana kampanje

·         Zato što će, nakon njegovog drugog mandata, i Bijela i Crna Amerika shvatiti da nije mogao da uradi ništa jer su mu Romnija i kandidovali kao finansijašku opomenu

·         Zato što će, uprkos njegovoj demokratijanskoj pobjedi, vlašću vladati Kompanijaši. Čak ne samo oni koji su dali lovu za kampanju nego oni koji traže od države da ih kreditira, da im tržište monopolizita, da od njih narudžbe realizira, da kredite prolongira, da banke sanira a da oni, smao, odlučuju. Umjesto Obame.

·         Zato što će njegovi prijatelji dobiti još deblje navodnike

·         Zato što će ga dripci zvati milion puta dnevno da ostvare svoje interese, bolesti i profite

·         Zato što je shvatio da će stotine hiljda stranačkih aktivista, nakon svega, shvatiti da ih je Obama, i stranka lagala, da ih je iskoristila i da su ostavljeni. Da se neće vratiti. A ako se ne vrate, njihova mjesta zauzeće novi naivni aktivisti. Dok će oni koji su prijatelji sa okoštalim navodnicima, ostati na svojim još debljim profitima, sa još dubljim džepovima i sa još čvršćim vezama i uticajima

1830.

PIŠITE UKRUG

STJK, konačno sam, nakon toliko godina i protivprirodnog bluda sa Ohaerom, shvatio šta je ta hobotnica.

To je jedna velika pantljičarska družina stendap komičara. Šaldžija do šaldžije. Takorekuć.

Čitam u medijstvu da je izvjesni Peđa Bajović, Veliki Hrvatski Stendapkomičar, Utemljitelj stendap scene u Mladoj Zemnlji EU, pozvan da učestvuje na međunarodnom takmičenju tih Up Drkadžija, u Sietlu, Amerika.

Uključim kalcificirane vijuge, ko će se sjetiti svake budale u burnom životu, i dosjetim se da se radi o nekadašnjem djelatniku Međunarodne Zajednice u BiH, u oblasti medija. Ne mogu da lociram preciznije, da li je to IMC ili neki drugi kurac. Ali mediji jesu. Šta sve ona stvar, i mediji, mogu u sebe da prime, to ne može ni crna zemljica. Mislim, groblje.

Klempo Bajović je i tada meni bio smiješan. Kao i Hejzlok. Kao i Tanja Domi. Kao i Žak Pol Klajn.

Kao što je sada smiješan Valentin Incko sa svojim izvještajem Ujedinjenim nacijama o stanju Stvari po imenu BiH. U tom izvještaju nema ništa o kršenju ustava, izbornog legitimiteta, stvaranju neravnopravnosti Hrvata u Federaciji, odobrenja za nelegalnu Vladu F, uvođenju nove tablice množenja, triput pet jeste sedamnaest.

Ali ima Dodikove retorike koja ugrožava Stvar. U stvari, Stvora. Jer BiH je Stvor, Naseobina, Ažbaha bez Svetog Petra.

Danas, u Mostaru, čujem od Zdravka, mog novog vrlog poznanika, kada smo uz BiH pomenuli i riječ Država, genijalnu konstataciju. BiH nije država, Ona Je Dijagnoza. A Ohaer i Incko su dva od mnogobrojnih odumrlih organa tog Stvora, dodajem.

Ima pomenute problematične retorike i Željke Cvijanović a i moje. Ne znam za Željku, ali svima je poznata moja blagougodnost koju demonstriram kada se pomene Bosna i Hercegovina. U njoj se osjećam kao Nele Bez Papira.

Moj pradjed Toman, kada sam mu onomad na Dugim Njivama, na Trebavi, pokazao pjesme koje sam odlučio, u raljama zaljubljenosti, da pišem, rekao Šteta što ih nisi pisao ukrug. Razmišljam, STJ, Toman je stoposto avangarda u oblikovanju teksta. Ali, ipak, upitam. Zašto ukrug. Pa, da se lakše mogu nabiti na glavonošu.

Trebao je i Incko svoje izviješće pisati ukrug. Sa većim fi u sredini. Da ne oštetimo tekst kad ga nacrvenbančimo.

1829.

SVAKA UTAKMICA

MEĐUNARODNA

Jedinstvo imamo. Nedostaje nam još samo bratstvo. Jedinstvo suprotnosti. Kad među navijačim počne Jedinstvo, otišli smo u Tri Lepepim.

Šteta. Kako jedan za drugim propadaju veliki projekti Međunarodne Zajebnice. Povratak izbjeglica. Povratak Povjerenja. Oprost Povratka. Državna Liga.

Navijači, i slične ekstremne grupe, uvijek su lampica upozorenja. Lampica ispod koje piše Društvo u propadanju. Ne naginji se kroz prozor. E pericoloso sporgersi.

Osim ima genijalnu ideju. Osim one da se povuče. Zabraniti gostujuće navijače. To je liječenje propuštanja vjetrušina ispiranjem ušiju vatenim štapićima. Tako bi se mogao regulisati i parlamentarni život Vaše Države. Zabraniti dolazak opozicionim poslanicima i delegatima. Ili. Zabraniti dolazak onima koji nisu iz Sarajeva. Kardelj je imao još ideja. Zabraniti dolazak domaćih navijača. Naprimjer. Ili. Zabraniti dolazak svima osim policije koja na tribinam puca u vazduh radi upozorenja. A labilniji igrači, naročito igrači druge nacionalnosti, neka nose pelene za inkontinenciju. A može i za žuti proliv.

Žao mi je navijača Čelika. Samo moram da upozorim da su kod nas slobode kretanja dostigle neslućene razmjere. Iz Zenice potegli negdje u Široki, gdje li. Ne shvatam. Ako dosad nisu vidjeli kako igra Čelik, džaba im je ići u Hercegovinu. I to Zapadnu. Tražili čepa. Rekao bi moj Pradjed Toman.

A drukčije i ne može biti. Rizik je veliki. Tokom cijelog prvenstva svaka utakmica je međunarodna.

Ima samo dva rješenja. Ili da ukinemo tu Državnu Ligu. Ionako reprezentaciju Vaše Države čine oni igrači iz evropskih klubova. Plus Dijamant Džeko. Ili da zovemo Jelka Kacina da predloži rješenje. Samo on može predložiti nešto gluplje od Premijer Lige BiH. SMJ. Sunce Mu Jebih.

1828.

VAŠA DRŽAVA

Krv Ti Jebem. Recpet Erdogan je lider Bošnjaka a Azerbejdžanci dolaze sa investicijama.

Tako je blagoljio Sinba Kir.

Tako je Autonomni Amanet konačno dobio lidera. Šteta što ne učestvuje u popisu i što nije glasao u Srebrenici. Mogao se prijaviti kao podstanar kod Duške Puške.

Iako, politički, nacionalno, geografski i istorijski, izgleda potpuno suludo, blagoglagoljstvo Sina Bakira ima opasnu vezu sa realnošću. Političko vođstvo muslimana u BiH, meni su draži muslimani od Bošnjaka, još od Alije Amanetlije, sve čini da ove ljude, muslimane, odvoji od svega s čim su povezani. Od dobre vjere prilagođene ovom vremenu i prostoru, odavno prilagođene, od porijekla, od nacionalne opcije, od Evrope, od Srbije, od Hrvata.

I da ih uguraju u amanet, u stvari, u sepet, i da ih odvedu na neko drugo područje, u neki drugi svijet. Taj anarhizam u političkom, nacionalnom i vjerskom vođstvu doveo je do toga da jedni protežiraju arabljansku liniju, jedni iračku, jedni tursku, jedni malezijsku, kako kome ko plati avionsku kartu i malo derneka. Turci su najbolje ulagali na berzi. Dali Harisu njaki park ili ulicu. Investicija im se višestruko isplatila. Soroš i Bafet su male mace iz vesele sveske.

Ali je doveo i do toga da muslimani u BiH nemaju vođstvo ni u čemu.

Stoga je logično da se traži Recept Erdogan. Sinba Kir podsvjesno zna da ni on, ni Lagumdžija, ni Tihi, čak ni tandem Tihi i Brle, nisu referencirani za vođe Bošnjaka. Nažalost, nije to ni Željko Komšić. Cerić je učinio sve. I to je sve.

Pošto geopolitički, geografski, antiintegracioni i interkonfesionalni uslovi ne donose neki optimizam, realno je da se to obezvođenje rastegne u dulji vremenski tok. Možda u nekoliko decenija.

Za to vrijeme drugi će se snaći. Kosovo će postati Nezavisni Poligon. A muslimani u BiH će i dalje biti u opasnosti da budu nedozrela etnička i prevrela vjerska grupa na oglabinama Evrope.

Umjesto da se odreknu i Erdogana i Otomanske stabilnosti, i šarenih integracijskih laža Brisela i Natoa i okrenu svom nacionalnom i političkom realnom programu. Stvaranje BiH u koje su ih odavno usepetili, jednako je realno kao i revitalizacija Otomanske imperije.

S tim što ima kurvi Hurem ali nema Sulejmana.

1827.

GOLO DUPE

SARAJEVSKO

Sarajevski rukometni navijači, a oni znaju šta rade jer je ovdje, odnosno Tamo, rukomet došao prije Osmanlija, a igrala se i košarka, samo što nije bilo koševa već sepeti, pronašli su originalni nepristojni performans. Svjetski belećci i bolesnici su, dosad, uglavnom, golokuri, gologuzi, a ženskinje i golopičasto, ulijetali u teren  i šprintali preko travnjaka dok ih redari ne ulove i odvedu iz njihovih dvadeset sedam, dvadeset osam sekundi slave.

Sarajevski navijači su sada počeli da gologuzi ulijeću na tribine. To je novi tehnološki iskorak u homofiliji pa ovdje, odnosno Tamo, Parada Pronosa i nije potrebna. Nema veće slobode od gole guzice.

Ta tehnologija međuljudske ljubavi demonstrirana je, posve slučajno, na rukometnoj utakmici Vaše Države, u svojstvu domaćina, i Srbije. A zvjezdoguze trenutke je doživjela za vrijeme intoniranja himne gostiju. Srbije.

Sarajevski mediji, poznati takođe po homofiliji bez granica, od svega su načinili poučak neukom i neobrazovanom svijetu. Kad se zviždi himni druge države to je nekultura ali kad se pokaže gola stražnjica, takozvano dupe, e to Još Nismo Vidjeli. To je Bosna, velim ja.

To nije nekulturan čin. To je politički čin. Politički čin ne ponižavanja jedne države već politički čin izgradnje zida prema toj državi. Srbiji.

Ni to nije problem. Ko bi uvažavao onu državu kojom je ovdje punjena svaka glava, pa i glava novorođenčeta koje se pojavilo tokom rata prije dvadeset godina, kao državom agresije na Našu Državu.

Neke stvari na Balkanu su defintivne. Ne znam, samo, kojoj je budali palo na pamaet da se među tim zidovima bavi sportom.

Sarajski Golodupci jasno odriču pravo Srbiji da tu pošalje neku reprezentaciju i igra utakmicu.

Kao što izvjesni članovi Centralne Izborne Komisije, danas, pokazaše golo dupe, umjesto pravednog i civilizacijskog obraza, i glasaše za potpunu ispravnost izbora u Srebrenici. Sreća da Duška Jurišić nije Cikarica. Upropastio bi se dojam.

Izvjesni gologuzi članovi Cika takođe, u stvari, odriču prava Srbima. Ovaj put samo u Srebrenici. Da idu na izbore i budu birani. I da pobijede.

1826.

OSMANLIJSKO

POLITIČKO

SARAJEVO

U Saraju podigla se graja, u četnike otišo nam Zlaja.

Taj bjesomučni rat, kakav je viđen i povodom onog potpisanog papirića u Prudu, kakav je viđen i nakon političkog savezništva Banjaluke i Stolnog Grada Mostara, protiv Zlatagana, to iznošenje spiskova entiteta koji su prihvaćeni, pokzaivanje lažnih potpisanih sporazuma, od strane izvjesnih krupnijih Esdeaovaca, to pokazivannje engleskog teksta sporazuma koji je U Posjedu još jednog od narciosida u medijima, a u stvari Sandžaklije po karakternim osobinama, i, vjerovatno, po podrijetlu, samo je osmanlijska slika Saraja. Sultanija Hurem i njena raja.

Još ranije sam rekao da je glavno pitanje Ko u Saraju smije biti u bilio kakvom dogovoru sa Banjalukom. Nije u pitanju suština razgovora i dogovora sa Esenesdeom. Mada treba sačekati kako će sve to proći u Predstavničkom domu i Domu naroda. Nisam optimist. Da ne bude poslije da nisam rekao.

Ali ta Sarajska Osmanlijska Crta, Politička Osionost, koja osmanlijski precizno ne detektuje dogovore, sporazume, političku kolaboraciju, konsocijajciju bilo koje vrste, osim Ahdnamske Potčinjenosti, prosipa se po Vašoj Državi svakodnevno. Zastupa je i Zlatagan. Kad smo diskutovali o dislokaciji komisija za javne nabavke, borio se za dvjesta usranih hiljada maraka žalbenog nivoa kao da se radi o stvarnom i deficitnom budžetu Amerike, ukupno. Jer sve mora biti u Stambolu. Ako može ikako da Federacija otme pola Drine. Ali da se žalite samo u Saraju.

JTS.

Zbog te Sarajske Osmanlijske Osionosti, genetske osobine Sarajevskog Političkog Kruga, nikad neće biti BiH. Neće čak ni Bosne.

Jer, kako Davutoglu ne poznaje Balkan, tako ni Saraj ne poznaje Srbe. Odnosno Srpsku.

Piše o tome u Džumhurijetu, samo upućeno Davutogluu, u istanbulskom listu, izvjesni Suha Umar.

Trebalo bi Saraj da to čita, da dobošari, kao što je kralj dobošario Obznanu i Šestojanuarsku diktaturu.

Čak i oni, u Istanbulu, smiju nešto napisati protiv vlade i ministra. Ovdje niko ne smije ni razgovarati sa Banjalukom. Mada je to banjalučka hrabrost, prije svega.