POZITIVNI SIGNALI IZ CRNE KUTIJE
BiH je jedna velika crna kutija.
Još se ne zna gdje je i na kojim mračnim dubinama a signali su sve slabiji.
Ostajem pri tome da je hajka na Srbiju i njenog predsjednika Tadića i hajka na Republiku Srpsku, u stvari, jedna antisrpska histerija koja se smišljeno razvija, sa različitim intenzitetima i impulsima, ne samo u političkim nego i u vjerskim pa i u najsvjetovnijim, plinskim kao i onosvjetskim, dobrovoljačkim i tuzlanskim nivoima.
Sarajevo je taj nuklearni reaktor iz koga ističe nekontrolisana uranska emisija.
Male nade, ipak, postoje.
Oduševio sam se danas, izjavama Srđana Dizdarevića u intervjuu sarajevskom Oslobođenju o tome da je državna imovina i njena podjela smiješna jer nikud ne ide i o državničkoj odgovornosti, kao i tekstom urednice koja prostonarodnim očima govori o tome kako se treba ophoditi prema predsjedniku Srbije – tražiti u njemu saveznika BiH.
Dabome da su to slabašni glasovi razuma i realiteta ali znače da nada nije potpuno izgubljena i da histerija nije premrežila nebo i zemlju.
Dodik je, u širem intervjuu, rekao da Republika Srpska gleda svoja posla u BiH. Prvi put njeno rukovodstvo artikuliše takvu politiku. U Beograd gleda kao u posljednji punkt od koga očekuje razumijevanje. Ali ne očekuje naredbe, recepte i dnevno-političku upotrebu. To zna i Beograd. Samo sarajevske budale mogu Tadića da poistovjećuju sa Miloševićem. To, pak, znači da je vrijeme u njihovim glavama stalo.
Bosna i Hercegovina, Sarajevo prije svega, mora odvojiti Srbiju i Republiku Srpsku. Unutar BiH možemo diskutovati o ustavu i nadležnostima ali sa Beogradom, i Zagrebom, moramo biti u dobrim odnosima. Kao i oni sa nama. Nikada se ne zna kada će jednoj državi, kao i običnom čovjeku u životu, zatrebati prijatelj. Ili barem neutralan posmatrač.
Višegodišnji neadekvatan odnos Hrvatske prema Sloveniji ispostavio je račun kojem se cijena ne može ni izračunati. Zar to treba BiH? Sutra, od Beodrada ili od Zagreba.
Dokazivanje prazne državnosti tako što će se pametovati ili lagati o susjedima, samo će je još isprazniti.
Ali, eto, kako reče, Srđan, odijelo ne čini državnika.
Zlatni ljiljan ne čini političara. Inače bi na vlasti još bili Titovi nosioci Spomenice Četrdesetprve.

AKUD
Reakcije i „analize“ nakon posjete Borisa Tadića, predsjednika Srbije, Banjaluci i Republici Srpskoj, sugerišu da se sastalo neko veliko amorfno kulturno-umjetničko društvo pa, umjesto žikinog i gluvog glamočkog, igraju dubokomisaono-političko kolo.
U istom AKUD-u si političari i medijski nadničari.
Nekoliko aspekata svjedoči o tome da mnogi na ovim prostorima nemaju oči prilagođene stvarnosti.
· Podsmješljiva reakcija na Tadićevu ponudu specijalnih veza Federaciji BiH i stav da se specijalne veze mogu uspostavljati samo sa BiH a ne sa entitetima, direktono je negiranje Dejtonskog sporazuma i Republike Srpske. Trebalo bi Dejtonski sporazum štampati, ali u obliku slikovnice, i dijeliti prvačićima-političarima da im se čita prije spavanja.
· Tadić, kaže Tihić, poziva na dogovor samo na nivou BiH ali ne i na nivou Republike Srpske što znači da Hrvati i Bošnjaci ne postoje. Dogovor oko Zaključaka Narodne skupštine bio je baš u tom parlamentu. Samo što je neko bio za a neko protiv. Da li bi predsjednik Srbije trebalo da se sastane i sa Murselovićem?
· Besmisleno je kritikovati srpsko-srpske odnose a istovrmeno činiti sve da se sa Srbijom, od strane BiH, odnosi stalno kvare, čekajući neku novu tužbu i osudu protiv te zemlje, za genocid, agresiju i ratnu štetu. Ona dvojica iz Predsjedništva BiH bi trebala da znaju da je najbolji način da odnose Srbije i Republike Srpske učine suvišnim, razvijanje dobrih odnosa BiH i Srbije. Ali oni znaju i da je latentno neprijateljstvo prema Srbiji dobra podloga za odbojnost, u BiH, prema Republici Srpskoj. Ne možete biti dobri sa Srbijom a loši sa Republikom Srpskom.
· Tadić je, pišu mediji, došao da disciplinuje Dodika. Nemoj Mile antiinternacionalnom prugom, Bajdo obećao Srbijici para. A poslije je bila fešta. Ljudi sa mrenom, feredžom i jutanom brazilskom vrećom za kavu, preko očiju, bolje bi vidjeli stvari. Dolazak predsjednika Srbije u sjedište Republike Srpske je samo to – dolazak predsjednika Srbije u sjedište Republike Srpske. Poruke sa molbama o smirenju mogu se dostavljati i kurirom. Dabome, mnogima bi odgovaralo, Sarajevu naročito, da sve opet funkcioniše po principu Karadžić – Milošević, da se u Beogradu brinu ovdašnje srpske brige. Po mogućnosti, na oproban pogrešan način. Kazaće se samo.
· Iz cijele operacije Zaključci NS Republike Srpske, jasno su izašli označeni u gubitnici i dobitnici, jasno su detektovani trendovi i tokovi, jasno su obznanjene pozicije i polazišta i jasno inventurisani politički programi i alatke. Sve drugo je pakovanje ili neshvatanje.

POLITIKA KAO ELEMENTARNA LAŽ
Politika nije obavezna da uvijek govori istinu.
Ali je obavezna da ne saopštava laž.
Federacijska, bošnjačka, bosanska, politika je godinama i poslije rata ljudima saopštavala laž. Od toga da sam ja izvršio agresiju na svoju rodnu Trebavu i da sam učesnik genocida, da uživam blagodeti svoje genocidne tvorevine, živeći u njoj, do laganja da u Federaciji ima para više nego šehida i invalida a njih ima više nego što je bilo onih koji su čuli plotune i kanonade sa linija na kojima se branilo bratstvo od jedinstva.
Sada je jedna od tih laži, laži o parama, došla do zida. Izrežirani protesti su spriječili smanjenje socijalnih i vještačkih davanja a onda je MMF to jedva dočekao i u Beču istrenirao strogoću. Još im je lijepo ispopovao: imali ste godine da to uredite davanjima realno, na osnovu realnih spiskova.
BiH tako ostaje bez spasonosnog počeka, koji se u ovdašnjim jezicima zove stend-baj aranžman. Federacija BiH, taj veći beha entitet, propada.
Politička vrhuška je sada u neprilici. Lako je dekretom smanjiti davanja za 10% pa onda podnositi proteste, nerede, davati ostavke, rekonstruisati vlade, usput tražiti da se kazne Dodik u Republika Srpska...
Problem je što je kolektivna narodna pa i politička svijest utemeljila shvatanje, koje im je godinama servirano, o poštenoj borbi, o patriotizmu, o Državi, o opravdanosti žrtvovanja, o vlastitoj ulozi žrtve, o tome da su borbe bile poštene i u zemaljskom i u nebeskom smislu i što se taj temeljac kosi sa činjenicom da nema para.
Ali, taj sudar kolektivne svijesti sa tih deset postotaka, nije ništa šta će se dogoditi kada se ta ista opštenarodna svijest, u vožnji pogrešnom trakom, sudari sa temeljitijim gromadama, kao što je ona da nema Bosne, da nema Države, da sudbina Bošnjaka nije isto što i sudbina BiH...
Bošnjačka politika je zarad dnevnih ili popodnevnih koristi neprestano servirala lažnu idiličnu sliku ljudima i ugradila je u cerebralni politički procesor. Kada se stvarnost objelodani u drugačijoj odori onda se to može, privremeno, zakrpiti samo mržnjom i bijesom. Samo je pitanje vremena kada će Srbi i Republika Srpska postati krivici za niske invalidnine i socijalna davanja u Federaciji.
Sirotinjska istorija bosanskohercegovačkih brdusina i kamenjara pokazuje da je bolje narodu ne dati pare nego mu davati laž.

Aneks 10 - Sporazum o civilnoj provedbi
Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska ("Stranke") sporazumjele su se o sljedećem:
Član I: Visoki predstavnik
Stranke su se sporazumjele da provedba civilnih aspekata mirovnog rješenja obuhvata veliki raspon aktivnosti uključujući nastavak pružanja humanitarne pomoći dok je god to potrebno, obnovu infrastrukture i privrednu obnovu, uspostavljanje političkih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini, promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratak prognanika i izbjeglica te održavanje slobodnih i poštenih izbora prema rokovima u Aneksu 3 Općeg okvirnog sporazuma. Veći broj međunarodnih organizacija i agencija bit će pozvan kako bi pomogao tom procesu.
Radi kompleksnosti s kojima su suočene, Stranke traže postavljanje Visokog predstavnika, koji će biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, kako bi Strankama olakšao napore, pokrenuo i, ako je prikladno, koordinirao aktivnosti organizacija i agencija koje su angažirane u civilnom aspektu mirovnog rješenja na taj način da će provoditi zadatke povjerene rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, kako su navedene u daljnjem tekstu.
Član II: Mandat i metode koordiniranja i veze
Visoki predstavnik će:
Nadgledati provedbu mirovnog rješenja;
Održavati tijesne kontakte sa Strankama radi promoviranja njihovog potpunog pridržavanja sa civilnim aspektima mirovnog rješenja i promoviranja visokog stepena suradnje između njih i agencija koje učestvuju u tom aspektu;
Koordinirati aktivnostima civilnih organizacija i agencija u Bosni i Hercegovini kako bi osigurao efikasnu provedbu civilnih aspekata mirovnog rješenja. Visoki predstavnik mora poštovati njihovu autonomiju unutar područja operacija, dajući im, ako je potrebno, opće smjernice o utjecaju njihovih aktivnosti na provedbu mirovnog rješenja. Od civilnih se organizacija i agencija traži da pomognu Visokom predstavniku pri izvršavanju njegovih nadležnosti davanjem svih podataka relevantnih za njihov rad u Bosni i Hercegovini;
Olakšati rješenje bilo kakvih poteškoća koje nastanu provedbom civilnog rješenja, ako Visoki predstavnik prosudi da je potrebno;
Učestvovati u sastancima organizacija donatora, naročito u pitanjima obnove i izgradnje.
Periodično izvještavati Ujedinjene narode, Evropsku uniju, Sjedinjene Države, Rusku Federaciju te druge zainteresirane vlade, stranke i organizacije o napretku provedbe mirovnog sporazuma u vezi sa zadacima postavljenim u ovom Sporazumu.
Davati smjernice i primati izvještaje od povjerenika Međunarodnih operativnih policijskih snaga, osnovanih Aneksom 11 Općeg okvirnog sporazuma.
U skladu sa svojim mandatom, Visoki predstavnik saziva i predsjeda Komisiji ("Zajednička civilna komisija") u Bosni i Hercegovini. Ona će se sastojati od viših političkih predstavnika svake Stranke, zapovjednika IFOR-a ili njegovog predstavnika te predstavnika onih civilnih organizacija i agencija koje Visoki predstavnik smatra potrebnim.
Visoki predstavnik će prema potrebi osnivati podređene zajedničke civilne komisije na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini.
Zajednički konsultativni odbor sastaje se povremeno, ili kako je to dogovoreno između Visokog predstavnika i zapovjednika IFOR.
Visoki predstavnik, ili njegov imenovani predstavnik, održavat će tijesnu vezu sa zapovjednikom IFOR-a, ili njegovim predstavnicima, te uspostaviti odgovarajuće aranžmane povezivanja sa zapovjednikom IFOR, kako bi se olakšalo provođenje njihovih zadataka.
Visoki predstavnik izmjenjivat će informacije i održavati redovno vezu s IFOR-om, kako je dogovoreno sa zapovjednikom IFOR i kroz komisije koje su opisane u ovom članu.
Visoki predstavnik će prisustvovati ili slati predstavnika na sastanke Zajedničke vojne komisije, te nuditi savjete naročito o stvarima političko-vojne prirode. Predstavnici Visokog predstavnika također prisustvuju radu podređenih komisija Zajedničke vojne komisije, kao što je navedeno u članku (8)(8) Aneksa 1-A Općeg okvirnog sporazuma.
Visoki predstavnik može također osnovati civilne komisije unutar i izvan Bosne i Hercegovine kako bi olakšao provođenje svog mandata.
Visoki predstavnik nema ovlasti nad IFOR-om i ne može utjecati na bilo koji način na provođenje vojnih operacija ili na zapovjedni lanac IFOR-a.
Član III: Osoblje
Visoki predstavnik imenuje osoblje, ako smatra da je to potrebno, koje bi mu pomoglo pri provođenju navedenih zadataka.
Stranke će olakšati rad Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, uključujući odgovarajuću pomoć koja je potrebna u vezi s transportom, hranom, smještajem, komunikacijom i drugim stvarima po cijenama koje su jednake onima koje se osiguravaju IFOR-u prema važećim sporazumima.
Visoki predstavnik imat će u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine takva pravna ovlaštenja koja mogu biti potrebna za provođenje njegovih funkcija, uključujući ovlaštenje za sklapanje ugovora, pribavljanje i raspolaganje nekretninama i ličnom imovinom.
Privilegiji i imuniteti koji se pružaju su sljedeći:
Stranke priznaju Uredu Visokog predstavnika te njegovim prostorijama, arhivima i drugoj imovini iste privilegije i imunitete kao što ih imaju diplomatska predstavništva i njihove prostorije, arhivi i druga imovina prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima.
Stranke priznaju Visokom predstavniku i profesionalnim članovima osoblja te njihovim porodicama iste privilegije i imunitete koje uživaju diplomatski predstavnici i njihove porodice prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima.
Stranke priznaju drugim članovima osoblja Visokog predstavnika i njihovim porodicama iste privilegije i imunitete koje uživaju članovi administrativnog i tehničkog osoblja i njihove porodice prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima.
Član IV: Suradnja
Stranke će u potpunosti surađivati s Visokim predstavnikom te njegovim osobljem, kao i s međunarodnim organizacijama i agencijama, kao što je predviđeno u članu IX Općeg okvirnog sporazuma.
Član V: Konačna nadležnost za interpretaciju
Visoki predstavnik ima konačnu nadležnost interpretacije ovog Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja.
Član VI: Stupanje na snagu
Ovaj Sporazum stupa na snagu potpisivanjem.

TIHIĆ, VRHOVNI TUMAČ
Pobjedom u režiranim demokratskim stranačkim izborima, samosvijest Sulejmana Tihića razlila se sve do poimanja o dužnosti vrhovnog tumača o tome šta i kako treba da radi Visoki predstavnik u BiH.
Sulejman Tihić izrazio je, u sarajevskom Oslobođenju, što samo može značiti da je pod temeljnim uticajem Zlatka Lagumdžije, svoju ogorčenost što nema sankcija u odluci o stavljanju van snage zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske. On je, u najboljoj međujetrvskoj praksi, komentarisao ponašanje Incka, njegov trostrani odlazak u Banjaluku i njegovo izvinjavanje zvaničnicima što će donijeti takvu odluku. A rekao je i da, zbog ljutnje što nije prihvaćena Izmijenjena strategija, SDA neće glasati za zakon o popisu u BiH.
Tihić se ovom jogunastom reakcijom promoviše u nasljednika političkog ponašanja Harisa Silajdžića. Ne želi razgovarati u sklopu prudskog procesa, dijeli lekcije visokom predstavniku, ponižava ga, zahtijeva sječu glava. Glibi se u autizam.
I drugo, prisvaja za sebe pravo gazdovanja Bosnom i Hercegovinom jer će on propisivati recepte o tome šta je dejtonsko a šta antidejtonsko i kakva je kome terapija zbog toga potrebna.
Ono što može da zabrine Tihićevu BiH, svakako je činjenica da će natezanje oko Tihićevog uslovljavanja učešća u razgovorima odnijeti jedan dio vremena a onda će doći do sarajevskog čekanja Trećeg Bošnjačkog Sabora. Onda će doći zima i nova godina pa će se ući u izbornu godinu i počeće politička borba za pozicije i start.
A vrijeme radi protiv BiH.
Kolikogod sarajevske ucviljene bosanske kone mislile da vrijeme radi za njih.
Zahtijevati od Visokog predstavnika krvoločne mjere drastično je kršenje dejtonskog sporazuma i Aneksa 10 koji ničim ne daje pravo Visokom predstavniku ni da prođe raskrsnicu na žuto a kamoli da nekome siječe glave. To je i drastično antiustavno ponašanje. Mogu zamisliti šta bi se događalo po BiH kada bi se tim Tihićima dala Bosna i centralna vlast u Sarajevu.
Možda bi trebalo još jednom pokušati sa Dejtonskim sporazumom. Sa njegovom izvornom primjenom. To znači Savjet ministra sa tri člana itd.
Sve što je osim i nakon izvornog Dejtona stvoreno, potpuno je nelegalno i neustavno.
Inckovo bojažljivo hodanje po Banjaluci, kao po mjehuićima od sapunice, svjedoči o tome da je i on toga svjestan.
Tumačenje o tome da se Narodna skupština može staviti u ulogu nosioca veta za odluke institucija na nivou BiH, nema nikakve logike, BiH ima svoje institucije i one funkcionišu na osnovu ustava i zakona. A i bez narodne skupštine izabrani delegati iz Republike Srpske u Parlameentarnoj skupštini BiH, mogu glasati protiv.
Tumačenje o tome kako Zaključci mogu spriječiti prilazak BiH EU, neubjedljivo je.
Republika Srpska je već rekla da su nadležnosti Republike Srpske na prvom mjestu, čak i ispred evropskih integracija. To je politički stav koji se ne može promijeniti zaključcima. A ni njihovim ukidanjem.