PERFIDNA IGRA
BIJELOG GENOCIDA

Bošnjačke nevladine organizacije već mjesecima poduzimaju internacionalnu, internetsku, prijedorsku, srebreničku, višegradsku... aktivnost u kojoj svaki pedalj Republike Srpske i svakog Srbina treba da obilježe, optuže i okrive genocidom.
A srpske pičke, uglavnom, šute.
Čekaju da im Tomislav Nikolić negira genocid u Srebrenici.
Aktivizam bijelih traka oko ruku, bijelih zastava, spomenika na kojima se obilježavaju žrtve lažnog genocida, obilježavanje datuma početka nepostojećeg genocida i slične genocidalije, nisu samo dnevnopolitički aktivizam navlačenja samožrtvenih košuljica genocida i nisu samo programčići kojeg su podnijeli nekome u inostranstvu, ili u Sarajevu, za sufinansiranje performansa Bijelog Genocida.
To su zlokobna obilježavanja ljudi i teritorija. Srba i Zemlje. To su bijele oznake za odstrel Srba kada dođe vrijeme Borbe Patriota Koji Neće Dati BiH, kao što danas prijeti Bakir Izetbegović.
Bijele trake, spomenici i zastave Lažnog Genocida nemaju nikakve veze sa žrtvama.
Njihov cilj je dugotrajna provokacija Srba i permamenti poziv za sveti islamski rat kada za to dođe vrijeme.
Bijele trake, zastave, prijedorski datum početka genocida nad muslimaniama i višegradski spomenik žrtvama genocida samo su prvi korak u novoj otomanizaciji Bosne i Hercegovine, hrišćanstva i srpskog življa.
Zato srpske pičke ne smiju da šute.
Usrali se ko grlica u Hagu.
Da ih stranci neće za nešto optužiti.
Lokalne vlasti moraju ustati u odbranu svoje zajednice od crnog pokrova Lažnog Bijelog Genocida. Moraju primijeniti zakon o redu i miru, o dozvolama, o jeziku mržnje, o izazivanju međunacionalnih sukoba.
Moraju javno nijekati genocid. Jer bošnjački aktivisti imaju za cilj da cijelu teritoriju Republike Srpske zatruju srpskim genocidom i tako na nju polože Pravo Žrtve.
Svako ko šuti na srebrenički, prijedorski, višegradski genocid, blizu je sepeta u kome će mu natući fes janjičara.
Nije lokalna vlast samo ići u Vladu i tražiti kredit za opštinu, tražiti tri prsta asfalta, tražiti Šefa Milu. I odbrana Republike Srpske i Srpstva od lažnih muslimanskih optužbi takođe je lokalna vlasti.
Lokalna gospoda je, uglavnom, izabrana pod sloganom Moja kuća, Srpska. Ako se dobro sjećam.
Istina o Bijelom Genocidu je potpuno crna i obrnuta.
Muslimansko političko i vjersko rukovodstvo povelo je neuki narod, i ulične bande, u Žrtvu Mira za BiH.
Ono, to muslimansko rujkovodstvo i Alija Izetbegović, prava su Adresa Genocida i žrtava suludog i nepotrebnog rata.

ONAJ NE ZNA RIJEČI,
OVAJ MELODIJU,
ONAJ GLUV, OVAJ NIJEM

Ima onaj stari vic sa govnima u glavnoj ulozi, ali nije cirkuski, pod nazivom Svi u govnima a ja se pojavljujem u belom odelu. Već onaj rajsko-paklene prirode.
Činili kriminalci nepodopštine. Pljačkali i ubijali. Usput bili i nacionalno opredijeljeni. Na Balkanu smo. Nacionalni kriminalci Od Vardarot do Triglavot. I došlo vrijeme da idu Bogu na istinu. Bog nemilosrdan. Pakao. Jedino možete da birate. Njemački, savršen, ili vaš nacionalni, balkanski, nesavršen, anarhičan i morekakooćeš. Jedan odmah kaže Ja ću njemački. Das tehnik, Das auto, Das Boš. Drugi ga pogleda sa prezirom, kao nekog iz miješanog braka. Ja ću svoj, nacionalni, pakao. Izdajnike treba niz Savu. Samo zato što je najduža, op. a.
I odoše u paklove. Svako u svoj.
Nakon deset godina, dobili dan izlaska na slobodnu teritoriju. Organizovala međunarodna zajednica Dan međupaklene tolerancije.
O, zdr, kako si. Fenomenalno. I ja sam dobro. Brinuo sam se za tebe. Tolike godine u Balkaniše Pakl. Mislim, meni je lako. Precizion. Svako jutro, u sekundu u šest, otvori se malo prozorče na vratima ćelije i uleti niklovana kašičica sa govnima. Ja klap, pojedem i miran sam za taj dan. Koliki je kod vas obrok. Kanta dnevno. Sunce ti jebem. Kako izdržiš. Lako. Fenomenalno. Jedan dan nema kante, drugi dan nema lopate, treći dan bolestan raznosač, četvrti dan nestalo govana... ja ih nisam vidio otkako smo se rastali. Jebo ja svoju Das Mater. Čuo se i udar dlana o čelo.
Stari Ljajić kaže Ademica nije znao riječi. Onaj u 3, Koji u 3, Onaj u sistemu 4 – 3 – 3, nije znao melodiju, Karadžić nije znao ni da ima himna. Jel on Karadžić... Ako je jedan bio pametan, misle svaki je.
Siniša Mihajlović, onako bekovski naivan, kad izađe na teren promijeni mu se faca, karakter i krvna grupa, pa mu ostalo i u trenerskom poslu, želi da promijeni imidž Srbije. U svetu.
Jadničak. Počeo od kante.
S uproštenjem, pošto je Miha mnogo bolji fudbaler od mene, to je posao Karadžića i ostalih lopova u Bogomolji Srpskog Fudbala. A selektor, koji dolazi, prihvata i te uslove. Ne znam da li baš oko himne. Jer, npr, oni Bosanci mogu i da prde na himnu pošto nema riječi. Ali uslove o tome kako se predstavlja zemlja. Kao oni Crnci neki, za neku zemlju, pjevaju kao i Belci. A i ginu na terenu, skoro bolje od Belaca. Za zemlju za koju igraju.
Otac Ljajić medi. Na svećetir strane. Nije dete znalo reči. A pevalo bi. Pevalo bi kurac. Njega zanimaju pare. Zato je otac i ludio tolike godine da ga odškoluje. Mislim odtrenira. Država je tu, mislim Zemlja, malo učinila. Ako nije i odmagala. Dabome da ne zna reči. Ne zna reči a njegove zemljake, neke, kad bi pitali koga bi zavezanih očiju ubijali rekli bi One koji pevaju Bože pravde.
Ne zna reči a zna da kaže da prvo mora da poštuje sebe. Ko da ga je pravio Muazuki. Zukorlić.
Nisam zato da se zbog nepevanja himne neko izbacuje iz reprezentacije. Nije europski, nije mondijalistički, ako se družimo s pederi, Djole, može i sa onima koji zanijeme na himnu. Ima prefinjenijih, nijansiranih načina.
U onoj mojoj Socijalističkoj Federativnoj prvo su himnu izbacili iz zemlje. To se, dakle, može desiti i himni i čovjeku. Što znači da je neučinkovito. Srbi bi rekli Nema vajde. Ali to je turcizam pa radije koristim kristijanizam.
Miha je pošten, nije prepreden kao Ćiro Šine. Ima, rekoh, sto načina da ga izbaciš iz reprezentacije ako vidiš da ga Kurac Boli dok se za Himnu Moli. Pre utakmice kažeš Ademici, ne budi priminuto, Tvoj zadatak je 12 klizećih bez žutog, onoj sedmici da pojedeš džep sa guzice, na gaćicama, da mu pregrizeš kostobran, onaj do autlinije, da vodiš računa o kretanju praznog prostora na tvojoj strani... imao bih još tih zahtjeva ali ne znam koje mjesto igra taj Ademica.
I, pošto ne može da ispuni zadatak, Nisi više reprezentativac.
Pa ti ćaći svome ne znaj reči.
Otuda ono srpsko Sad ćeš videti kako guja krsno ime služi.

DRMA MI SE, DRMA,
NATO NA BALKANU

A da probate još jednom da bombardujete Srbiju.
Ovaj put ne mostove i pruge, lažne tenkove i vojne fabrike. Očito ste se prejebali. Mislili ste da, ako srušite Slobodu Čačak, Srbija će poleteti da otvori fabriku vojnih hamera na zgarištu na kome su proizvođeni štednjaci, rešoi i fenovi za kosu. I ostale Slobode.
Nego da bombardujete aerodrome. Sve. I one sportske po Vojvodini. Sa jednog od tih gnusnih aerodroma Nikolić je poleteo kod Putina i tamo izjavio Na To će te pričekati.
Poslije raznovrsnog sranija o demokratiji, o funkcionalnim državama, o toleranciji, o pomirenju, o multikulturi i multietnomanufakturi, o pravima lezbijki, pedera i onanista, o euroatlantskim integracijama, ostao je samo Nato kao vrunski cilj cijele Balkanske Jebnačine.
Ako načinimo inventuru onoga što je Nato dobio na Balkanu, moraćemo prihvatiti tužnu činjenicu da nije dobio ništa. Osim teritorije. Na sjeveru, a na Jugu Alpi, dobio je dvojicu provincijalnih vojskovođa, Janšu i Kacina. U Hrvatskoj je dobio silnu vojnu silu u kojoj je sva tehnika ili zarđala, ili neleteća ili je kupljena zbog provizije. U BiH, potencijalnom članu i realnom cilju Natoa, oružane snage čekaju autobus da odu kući nakon posla. Na Kosovu, ako ostanu duže, biće na obuci kod bandita, umjesto da banditi budu na obuci kod Natoa. U Srbiji, glavnom cilju Natoa, smiješi im se šubara kao nezaobilazan dio opreme nato-vojnika 21. veka.
Šubara i Referendum. U najboljem slučaju. Mada je Nikolić bio precizan. Dobro, neće Nikolić biti Predsidetelj sto godina. Ta dva ustavna mandata.
Ništa se, dabome, nije promijenilo izborom Nikolića. To je samo teror Većine Većine. Odnosno teror Manjine Cjeline. Malo zajebana ta demokratija. Kako je jednostavno Namesništvo. A vi navalili na izbore. Transparentni izbori. Oni uključuju to da Nikolić pobijedi. I isključuju da se vječno pakuje vladajuće mišljenje i isporučuje liderima a oni ga onda transponuju gospodarima.
Izbor Nikolića, uz manjinu od cjeline, uz većinu izašle manjine, znak je da Srbija ne misli dobro Nato paktu. Ko je u dva veka bombardovao Srbiju. Nacisti i Natisti. Uveravam vas da ni oni pod šajkačom ni oni pod šubarom ne zaboravljaju lako ni brzo.
Stoga se, u stvari, za Nato, nije ništa promijenilo izborom Nikolića. Niste mogli ubijediti Srbiju da joj je pod socijalizmom bilo tako loše da bi slepa potrčala u zagrljaj propadajuće demokratije. Nigdje nisu vidjeli da je Nato donio blagostanje. Samo je odnosio teritorije. Kako taj ekonomski procvat, priliv stranih investicija i druga sranja kojima nas mamite u Nato, u čemu prednjače Turci, STJ, nisu donijela ekonomsku stabilnost Grčkoj.
Ne treba Natou Srbija. Treba joj teritorija.
A Srbija je mnoge ratove vodila zbog svoje teritorije. Nije nikad bila agresor. Hagresor. Kao želite da joj najarmite.
Zato izbor Nikolića nema veze sa težnjom Srbije da sačuva svoju teritoriju. Možete srpski patriotizam nazvati četništvom ali Natoov teritorijalizam neće da se promijeni.
Dabome, otkako je vijeka i svijeta, na Balkanu svoje interese ima i Rusija. Kad bi se malo mogla bombardodvati i ta Rusija. Interese ima i Turska. Krv je slavenska i hrišćanska slatka. A i Teritorija.
To samo znači da za Nato na Balkanu dolaze teška vremena.

ARV 55 IMA CERADU
Da baš kiša ne pada u krilo i da se samnji udar vjetra pri većoj brzini od 50 km na čas. Cearada je odozgo providna, kao i sa strana a ojačana je plavim trakama po rubovima i po sredini, na krovu. Tri aluminijske lagana cijevi drže kosi dio cerade tako da kampanjola iz određenih uglova izgleda kao mali Hamer. Kopča se tradicionalnim žabicama koje su dosadane jer zahtijevaju mnogo rupa.

ČEDA SRBENDA
Srbija se sva protresa, pretresa, rastresa. Pobedio Četnik. Ko da su se junci počeli musti, jebote.
Biljana Srbljanović glasala za Tadića. E Govninar posjetio Muazukija. Zukorlića. Čeda izjavio da nije za ukidanje Republike Srpske.
E. Ako je Čeda rekao, devet sunaca me obasjalo. Odmah sam, prepun ushićenja, uzeo Ustav BiH i počeo da učim napamet. Ne ponizi bližnji enitet. Ne govori da je Bosna Usrana. Ne bacaj čini na Unitarizam. Primi rjaba Zlaju u prijateljsku posjetu. Daj izjavu za Behate.
Nebuloze Čede Jovanovića o Republici Srpskoj kao genocidnoj tvorevini, totemisanje samo muslimanskih žrtava kao znak liberalnog europejstva, potcjenjivački odnos prema svakom ko je preko Drine a ko se usudi da se prekrsti, švercerski tretman tih Prekodrinaša, manipulativna kombinatorika srpskim kolektivitetom u Hrvatskoj, u BiH, na Kosovu, u Crnoj Gori, dokazivanje svog amerikanofilstva, briselofilstva, mondofilstva i natofilstva s pomoću pljuvanja po Prekodrinašima, naročito Republici Srpskoj, Dodiku, Karadžiću, Mladiću a naročitije po Biljani Plavšić, imaju svoje uzroke koji su mnogo dublji od preokreta Čede od Genocidstva do Neukidstva.
Mada je Čeda glup. On ne razume da je teza o Genocidnoj Tvorevini samo Zahtev Za Ukidanjem. Sve sa taksenom markom.
Kada, ovdje, govorim o odnosu Srbije po pomenutim stavkama, ne mislim na cijelu Srbiju niti na sve njene nacionalne, kulturne, političke i društvene aktere. Ali oni na koje se odnose moje teze, dosada su prevladavali pa se, sa strane i površno, čini da je to Cijela Srbije.
Uzroci su, dakle.
1. Ogroman broj Srbijanaca, i Srba u Srbiji, ne shvata šta je Srpstvo. Čak i onih koji su agresivni nacionalisti, radikali, četnici. Oni misle da je Srpstvo samo Kosovska bitka. Samo Šumadijska Šubara. Samo jebati mater navijačima Partizana. Oni ne shvataju da je lako biti Srbin u Šumadiji, bre. A da je na drugim mestima najčešće bezglavo biti Srbin. U Srbiji, osim Nemaca, niko nije istrebljivao Srbe. Šta, bre, deca znaju šta je Jasenovac. Srpstvo se mora shvatiti kao jedinstveno biće koje nikada neće biti za istim stolom, pred istom svijećom, u istoj krvi i sa istim džepom. Pri tome treba razumjeti da, kad ludaci, udbaši, ustaše i fes-kolaboracionisti mašu tezom Svi Srbi u jednoj državi, u pitanju je samo gola upotreba, pljačka i manipulacija. Nije u pitanju Srpstvo. Mnogi Srbijanac i Srbin Tamo, u svoje doba, jedinstvenije je shvatao Svetsku Radničku Klasu od Srpstva.
2. Nepriznavanje Srpstva preko Drine. Nacije i vere. Gde si, bre Bosanac. Svođenje Srba na geografski i zavičajni pojam. Sad će neko reći da je to komunizam tako diktirao. Ma nemoj. Nije komunizam izumio sintagmu Bosanski Srbi pa se ona i u Srbiji dobro udomaćila. Ličanin. Kordunaš. Bosanac. Nigde Srbina.
3. Politikovanje i političarenje sa onim koji su se kolektivizovali kao Srbi. Pošto Srbijanci i Srbi Tamo, veće decenijama nemaju politiku, politiku za Srbiju i Srbe u Srbiji i Srbe i Srbiju u SFRJ, SRJ, SJ, J, oni su to više i žešće vodili politiku po Srbima izvan Srbije. Za to vreme Srbija je trunula. Sad su neki videli da je Đavo Došo.
4. Internacionalizovanje koristi na Grbačama Prekodrinaša. Poznata je rečenica, postoje živi svedoci, Slobodana Požarevca, kada mu je rečeno Šta će ovdje reći narod ako tražimo da se napadne SFOR, poslije rata, Nije važno šta će reći narod, važno je šta će reći istorija. Ta potreba da se kombinuje političkim piljcima, sa strancima, ali preko leđa drugih Srba a ne srbijanskih, koštala je sve Srbe svoje zemlje, svog jezika i svoje noge istovremeno na jednomm mjestu. Nema ih više. Osim Republike Srpske. Pravi istoriju svojom golom guzicom.
5. Sindrom straha od otimanja. Srbija misli da kogod dođe tamo, kogod se predstavi kao Srbin, u nacionalnom, vjerskom, političkom ili kulturnom smislu, on nešto otima Jezgrenim Srbima i Srbiji. Jeblo vas veslo. Izbeglice, bre.
6. Pljačkaško-arkanovsko-udbaški odnos prema Srbima Prekodrinašima. Zar treba da objašnjavam.
7. Internacionalno pomodarstvo u depresijaciji Srba Prekodrinaša. Naročito, sada, Republike Srpske. Prošenje birseliskih, vašingtonski, turskih, natoovskih brabonjaka na osnovu ocjene o Genocidnoj Tvorevini i Celovitoj i nedeljivoj BiH.
Zbog svega pomenutog i nepomenutog, Republika Srpska i Srbi Ovdje, trebaju se grčevito držati Dejtona kao Međunarodnog ugovora i garancije Velikih Sila. Mnogo više nego Srbije. U Srbiji se nikad ne zna. Danas Čeda, sutra Četnik. Zbog svega toga, i mnogo čega još, Prva Opcija mora biti Samostalna Država Srpska. Ako lijepa i gizdava BiH ne mogne da opstane sa čvrstim dejtonskim unutrašnjim granicama.
A Čeda. Čeda je samo lamapica koja se upalila i poslužila mi za analizu. Malo se baca Tomici.

KATASTAROFALNI
IZETBEGOVIĆ

Sin Oca Svog, Bakir Izetbegović, podnio je onomad Ustavnom sudu BiH zahtjev za obustavu zakona Republike Srpske o katastru.
Ustavni sud BiH odbio je Bošnjačku Zaštitu Kastarskih Ljudskih Prava.
Bošnjački Politički Krug nastavlja svoju čudnu borbu za državu. Ona se, kako sada stvari stoje, odvija pod nekoliko revolucionarnih parola. Država do posljednje odluke Ustavnog suda. Država do posljednjeg budžetskog miliona. Država do posljednjeg člana Esdepea koji nije Zlatagan. Država do posljednjeg Haespeovca. Radom Za Koljitak nemaju kad da učestvuju u borbi. Dijele podsticaje.
Bošnjački Politički Krug se navadio na ustavne jasle još otkad su Bošnjaci i Stranci preglasali Srbe i Hrvate u Ustavnom sudu glede Ustavnosti Svih Na Svačijem.
Njihova borba za državu kroz odluke Ustavnog suda, Visokog predstavnika i nenadležne Parlamentarne skupštine, pretvorila se u potpuni fijasko.
U prvoj fazi, sve odluke koje su izdejstvovane jogunstvom bošnjačkih političara potpuno su devastirale Ustav i Dejtonski sporazum što će, kad tad, ako BiH ne uspije prethodno da se raspadne, dovesti do poništavanja svih tih neustavnih i međunarodnom ugovoru protivnih odluka.
To će izazvati takav pravni haos u Državi da ga neće moći riješiti ni mitsko biće koje bi obuhvatalo sposobnosti nekoliko istorijskih vojskovođa.
U drugoj fazi, bošnjački političari i incijative postaju tragični i farsični. Kao ova Izetbegovićeva.
Bogomgledna je činjenica da je Republika Srpska u BiH, u Dejtonu, nije doborovoljno, ušla sa svojim stvarima i svim drugim potvrdama o državi. Na osnovu toga ima sve nadležnosti da sačinjava popis svojih stvari u svojoj kući. Što je Katastar. Pa neće, valjda, Sarajevo da popisuje naše kašike i tanjire.
Kao što nema pravo ni da popisuje stanovništvo. Postoji državljanstvo Republike Srpske. Kada se ovdje obavi popis, može Sarajevo da dobije izvještaj o tome i da to zbroji sa rezultatima popisa u Federaciji. I da Ujedinjenim nacijama i Nacionalnoj Geografiji javi broj stanovnika.
Druga taktika Bošnjačkog Političkog Kruga je žrtvotragična. Beskrajno i beskrupulozno forsiranje žrtava, ukopa i genocida. To nosanje tabuta diljem BiH, dvadeset godina o početka rata, pretvara se u političku tragediju jednog nesretnog naroda, muslimanskog, koga je Alija poveo u rat bez ikakvog razloga i bez ikakvih izgleda. Osim na stradanja. Ljudi, neuki borbama, koji nikad nisu učestvovali u ratovim, pod jadnim vođstvom i sa jadnom vjersko-banditskom vojskom, nepotrebno su stradali u Žrtvi Mira Za BiH.
Sada se kosti tih ljudi raznose u nekakvom državnom piru zauzimanja teritorija i u ostvarenju vancivilizacijske sintagme Gdje su srpske kosti tu je srpska zemlja.
Jednakom Taktikom Mrtvog Ustava pokušava se zauzeti teritorija BiH, odnosno teritorija Republike Srpske.
Prazne taktike, istorijski već propale. Kao i Žrtva Mira za BiH.