ESDEES IMA PLATFORMU
???
Esdees, Srpska demokratska stranka, jedna iz trilinga demokratskih stranaka za rat, kriminal i opsjene, objavila je da ima političku platformu: Decentralizacija u Republici Srpskoj. Opštine treba da dobiju svoje pare, mnogo veće nego do sada, da budu samostalne i da imaju samoupravu i da uživaju blagodeti fiskalne decentralizacije.
Prvo, to nije nikakva novost. I sada esdeesovi načelnici, a ima ih mnogo rade šta hoće i kako hoće. To je najveća moguća mjera samouprave, nezavisnosti i finansijske liberalizacije. Taj samoupravni običaj esdeesa ima dugu tradiciju i utemeljen je u praksi, još u ranim ratnim godinama kada je njihova vlast samostalno i samoupravno protjerivala i Srbe i Hrvate i muslimane sa njihovih ognjišta (jedino što to nisu radili istovremeno, nego jedne po jedne) i kada su njihovi predsjednici opština i njihov pajdaš Karadžić samoupravno praznili kase SDK prije predaje opština mrskim dogovornim neprijateljima iz drugih nacija i vjera.
Drugo, Esdees nema nikakvu koncepciju za Republiku Srpsku osim da je upropasti, pokrade i opljačka. Njihova politička koncepcija pod kodnim imenom „Kninski zavežljaj za Republiku Srpsku“ propala je i sada im ostaje da načine ozbiljni politički fejs kako bi pokušali stvoriti dojam da imaju važnu kartu za igru. Sjetimo se kuknjave njihvog predsjednika Čavića o tome kako moramo dati policiju inače će nas izbrisati gumicom. Sljedeći njihov poziv mogao je biti samo poziv u traktorsku kolonu na Okučanskoj cesti, ovaj put na „Koridoru – cesti života i smrti“.
Treće, sve što treba lokalnoj zajednici i ljudima tamo gdje žive već je ponuđeno u programu SNSD-a Naprijed Srpska. Taj program znači ulaganja koja su u toku, u socijalnu infrastrukturu i u razvoj na ekonomskoj podlozi (programi, banke, kreditno finansiranje). Najveća samouprava, autonomija i fiskalna samostalnost je lokalni infrastrukturni i ekonomski razvoj. Samo što o tome neće odlučivati budale, primitivci i lopovi iz lokalnog Esdeesa.
Četvrto, Esdees igra na kartu sitnih lokalnih pobjeda. Pošto zna da će izgubiti lokalne izbore, ukupno, gledajući sa republičkog nivoa, pokušava još neke ljude obmanuti tobožnjom samoupravnom i fiskalnom samostalnošću kako bi dobili vlast u barem nekim lokalnim zajednicama i tako sačuvali poneko pojilo u sušnim vlastodržačko-pustinjskim vremenima. Ovaj koncept za poneku opštinu znači definitivan krah Esdeesa i odlazak među male stranke. Samo male stranke šire laži o decentralizaciji i podjeli vlasti svima. Tako je lagao i komunizam o političkom sitemu socijalističkog samoupravljanja. I propao. Esdees je tako i počeo. Lagao je pojedincima da će, ako prodaju kravu i kupe pušku, imati državu.
Peto, Esdees igra na kartu kolaboracije sa krupnim faktorima iz međunarodne zajednice. Fragmenti međunarodne zajednice, oni koji su uživali u saradnji sa Esdeesom, i drugim demokratskim posestrimama u BiH, rado bi vidjeli Esdees na vlasti. OHR bi mogao ostati sto godina a BiH bi mnogo ranije postala 100%. Esdeesu je rečeno da mora ponuditi koncepciju a internacionalni fragmenti će pomoći. Jer oni su odlučili da ne mogu sarađivati sa Dodikom i SNSD – prvo,ništa ne pitaju, drugo, efikasni su, treće, nemaju oraha u džepu, četvrto, napreduje ekonomija i remeti red stvari, peto, govore o samostaolnosti Republike Srpske unutar BiH ili van BiH, šesto,ne govore o Velikoj Srbiji, sedmo, protiv su neefikasne i centralizovane BiH... pa će tražiti nove igrače. PDP je prolupao, miješa vodu i ulje, Esdees ostaje jedini ozbiljan igrač. Esdees je jedini ozbiljan Srpski Paten. Kolaboracionist. Saradnik sa kolonizatorom i okupatorom koji se u ovdašnjoj varijanti zove ohaerizator.
Šesto, Esdeesova priča o decentralizaciji znači samo atomizaciju i rastakanje Republike Srpske. Ako želiš da uništiš domaćinstvo podijeli zemlju sinovima i snajama, govorio je moj pradjed Toman. Ni jedna opština, skupština opštine, ili načelnik, bilo čiji, nije dosad pominjao decentralizaciju i zahtjeve za samoupravom. Očito se radi o konceptu koji je pao s neba i kome je autor neko izvan Esdeesa i Republike Srpske.
Šesto, idu izbori, vidjećemo čija maca crnu vunu prede, koja guja krsno ime služi, ko je vjera o ko nevjera, ko ima djelo za ljude i riječ za birače a ko prodaje losion za vječnu laž. Ovo govorim samo jednom, i Esdeesu i fragmentima iz međunarodne zajednice.
(665 riječi protiv esdeesove decentralizacije)

LAGUMDŽAŠVILI
Lagumdžija je dao veliki intervju sarajevskim pivarskim zidnim novinama i tu pokazao svoj inforbiroovski i kominternski karakter.
Lagumdžija je reinkarnacija Informacionog biroa i Komunističke internacionale. Nadam se da ta istorijska spodoba nema više sposobnosti da se reinkarnira, kao Dalaj Lama, pa da se poslije Lagumdžije otjelovi ponovo u nekom nevinom djetetu koje će u Lagumdžijim godinama postati politički monstrum.
Lagumdžija, Zlagumdžija, Lagumdžašvili, kaže da neće odustati od toga da se promijeni Dodik ili njegovo ponašanje, ili da SNSD leti iz Socijalaističke internacionale, ili da dobije predsjednika koji će provoditi socijaldemokratske principe, ili da se SNSD vrati osnovnim principima na kojima je nastao.
Lagumdžija, čuvar časti Socijalističke internacionale, vlasnik prava na izbor mistera socijaldemokratije, glavni laborant za genetsku analizu izvornih socijaldemokrata, istjerivač đavola iz Dodika ili Dodika iz SNSD-a...
Previše monstruma u jednom ljudskom organizmu.
Znam zašto je nastala Stranka nezavisnih socijaldemokrata i šta su njeni osnovni, temeljni principi: da mijenjamo stanje, da idemo dalje od rata krvi, mesa, pljačke i budala. Radi toga i radi ostvarenja dijela tih ciljeva pretrpjeli smo nadljudske muke i torture, sa opasnostima po glavu, i vlastitu i porodica.
Ne može Lagumdžija da govori o tome jer je bio dio usranog stanja u BiH, dio rata, dio krvi, dio pljačke, dio budala koji su uništili ovu zemlju i Srbe, Hrvate i muslimane.
A i ako i kada odemo iz te Socijalaističke internacionale, opet ćemo ostati socijaldemokrati jer za nas glasa sirotinja ne radi rata nego radi napretka. Samo to je socijaldemokratija i ništa više. Naročito ne ono što Lagumdžija smisli i odredi na svojoj sećiji u Sarajevu.
Idu lokalni izbori.
Tad će i Lagumdžija i oni koji su mu došapnuli ideju o promjeni Dodika na mjestu predsjednika SNSD, vidjeti šta je socijaldemokratija a šta Lagumdžija.
Sanjaće i Dodika i svojih bivših 11 načelnika općina.
(299 riječi o Lagumdžašviliju)

ČIŠĆENJE PITERA GALBRAJTA
Diplomate koje neslavno završe karijeru ne treba da imaju pravo da naknadno trabunjaju i pametuju o događajima.
Ili reci odmah ili nemoj nikad.
Piter Glabrajt, hrvatski američki ambasador u vrijeme Oluje i drugih fašističko-istrebljivačkih, redarstveno-vojnih, domicilno-američkih akcija u Hrvatskoj prema Srbima, svjedočio je u procesu Hag protiv Gotovine kao svjedok optužbe a govorio je kao svjedok obrane.
Kaže: etničko čišćenje nije bilo planirano. U prvim danima Oluje obišao je, sa drugima, prihvatne centre, kako su se u HND zvali logori, i tamo su Srbi i Hrvati, protivnici Tuđmanovog režima, mogli slobodno da iznesu svoje mišljenje protiv režima. Na Manjači je bilo posve drukčije ili u logorima HVO godinama prije toga.
Kako tako obaviješten čovjek, jedan od organizatora svih tih događaja, ako ništa, ambasador velike sile, može tako da sere o činjenicama?
Hrvati su svoje Srbe logoraše držali u Johnson’s pelenama koje su mijenjali svakih dvadeset minuta a divlji Srbi i Hrvati su svoje klali neplombiranim zubima.
Bio sam na Manjači i pričao sa logorašima. Nisam vidio da je neko krvav ili poderan. Možda su bili gladni ili nenaspavani. Jedan me je čovjek zamolio da njegov fotoaparat kojim je slikao neke scene svog zarobljavanja i dolaska u logor Manajača (ja kažem „logor“ za razliku od Galbrajta) odnesem na Hrvatsku granicu i tamo dam nekom da ga proslijedi njegovoj familiji jer on neće ostati živ. Rekao sam mu da mogu odnijeti aparat ali nema potrebe jer mu se neće ništa desiti. I niko na Manjači nije strijeljan. To su činjenice.
Ali logor je logor, pa je logor i ono što je obilazio Galbrajt.
I tu nema šta da se hvali.
Galbrajt bi morao svjedočiti, kad se već ne može svjedočiti protiv njega, o tome da je čišćenje Srba iz Hrvatske druga faza Nezavisne Države Hrvatske i logora Jasenovac. A to se nije moglo izvesti ako nije planirano, dogovoreno. Pa ni bez njegove pomoći.
(315 riječi protiv Galbrajta)

PET CILJEVA I DVA USLOVA
OHR, koji je glavni pisac tekstova za reklamne spotove marketinške agencije UO PIC o Bosni i Hercegovini, izvještio se u posebnom jeziku koji može da traje vječno a ne znači ništa.
U obrazlaganju onoga što treba uraditi u pet ciljeva, tri puta su upotrijebili riječi koje je nemoguće konkretno protumačiti da bi nešto, pa makar i uopšteno, uradio. Dva puta su napisali: „prihvatljivo i održivo“ a jedanput „jačanje vladavine“.
U BiH od četiri nacije/vjere (Srba, Bošnjaka, Hrvata i Ohaerovaca) uvijek postoji jedna koja neće i stvar nije prihvatljiva i održiva. A „jačanje vladavine prava“ nemoguće je kada ga krši i sam OHR a i sam UO PIC je nastao partenogenezom pa tako nastaju i nadležnosti OHR-a i razlozi za njegovo trajanje. Radi se o razmnožavanju bez seksualnog odnosa i bez onih stvari.
Dakle,
Cilj 1 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja podjele imovine između države i drugih nivoa vlasti. Bez obzira što su federalne jedinice podvedene pod druge nivoe vlasti i što je to centralna glupost ovog cilja, stvar je jasna. Imovina pripada entitetima, kako piše u Sv. Dejtonu. Država nema ništa osim što se sastoji od drugih nivoa vlasti. Ako drugi nivoi prijeđu u drugo agregatno stanje ili granicu, nema države. A čak i ako drugi nivoi vlasti daju državi neku imovinu, ona će ostati na teritoriji drugih nivoa vlasti pa ako se nešto desi, imovina opet ode, ili ostade u drugim nivoima vlasti.
Cilj 2 – prihvatljivo i održivo rješenje pitanja imovine odbrambenih struktura. Kažu ovdje da treba postići dogovor o prenosu nepokretne imovine odbrambenih struktura kojima bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane BiH i Oružanih snaga BiH.
Prvo, nepoznato je zbog čega je potrebna tako komplikovana operacija da bi se zadovoljile potrebe Ministarstva odbrane. Valjda Min. odbrane postoji da bi zadovoljilo potrebe BiH i oružanih snaga.
Drugo, šta će državi, odnosno Min. odbrane, odnosno Oružanim snagama, na primjer, baza na Manjači kad je, u slučaju međunacionalnog rata, a ovdje samo takav rat može i biti, potomoci lokalnih četnika, opkole i blokiraju Oružane snage BiH, kao onomad tetke JNA u Zagrebu.
Cilj 3 – Potpuna implementacija Konačne arbitražne odluke o Brčkom. I Distrikt Brčko bi trebao da ima uređen odnos sa državom i entitetima. Nema potrebe za odnosom. Brčko je vlasništvo Republike Srpske i Federacije. Odnos sa Državom je već ljubavni trougao.
Cilj 4 – Fiskalna održivost. Dobro, neka se formira to vijeće ali se ne može zvati Nacionalno fiskalano vijeće.
Cilj 5 – Jačanje vladavine prava. Nadležni organi vlasti treba da okončaju izradu i usvajanje državne strategije rješavanja slučajeva ratnih zločina. Retorika i nastojanje da se potkopaju pravosudne institucije na državnom nivou nisu u skladu sa ovim ciljem.
Prije svega, te navodno državne pravosudne institucije nisu u skladu sa stvarnošću u BiH. To su institucije, o ratnim zločinima govorimo, samo za Srbe. Ne treba donositi nikakvu strategiju na državnom nivou. Treba početi suđenja. Za Sijekovac, na primjer. Da li da nabrajam sva stratišta srpskih civila po BiH za koja niko nikad nije odgovarao. Bio sam u rovovima Posavine i u ruševinama seoskih kuća nalazio teke osnovnoškolaca u kojima su se nalazila imena onih koji su organizovali i izveli Sijekovac. I telefoni. Zar za to treba državna strategija?
Dakle, samorazmnožavanje uslova i ciljeva se nastavlja.
Dobro je da BiH ima barem redovan seks.
(545 riječi za uslove i ciljeve)

JOŠ JEDAN KOMUNIKE
Ne priznajem sud Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira.
Naročito ne onaj o tome da se Ustav BiH „mora postepeno mijenjati kako bi se osiguralo da država bude funkcionalna, efikasna i sposobna da ispuni izazove integracije u EU“.
Jer, riječi: postepeno, država, funkcionalna, efikasna, sposobna, izazove... toliko su rastegljive i neprepoznatljive da bi se i drug Edvard Kardelj okrenuo pod ledinom kada bih na njegovom grobu ovo pročitao.
Takav je i cijeli komunike, konfuzan, dekalibriran, napreskok, repetitivan, na nivou osoblja OHR-a koji na svom sajtu nema srpski jezik, samo bošnjački i ingliški.
Komunike je znak da je OHR prestao da postoji, da se opasno nakrivio na jednu stranu, ne samo zbog toga što Rusija nije potpisala.
Bilo bi dobro da je fiksiran datum odlaska.
Sve što dulje ostaje OHR,
· međunarodna zajednica gubi sve više i više autoriteta u BiH
· BiH postaje sve nestabilnija
· Nerealna očekivanja postaju sve kancerogenija
· Bošnjački politički krug postaje sve manje konceptualan, sve manje bosanskohercegovački i sve manje će raditi u interesu naroda i birača
· BiH je sve dalje od kvalitetnog pridruživanja i stabilizacije i od EU uopšte a i obrnuto.
Posebna priča je Rusija.
Neću da budem advokat Krasivaje Rasije ali je jasno da ta velesila ne želi da u pogledu BiH bude izigrana kao u pogledu Kosova. I tamo je Rasija bila prisutna sa vojnim kontigentom, pa sa posmatračima, sa članom pregovaračke trojke – pa ode Kosovo. Mimo UN i međunarodnog prava.
Da li neko u BiH želi da koristi Rasiju za pokriće a da radi bez pokrića.
Stoga ne priznajem postepene promjene ustava jer se pod tim može podrazumijevati sve. I jer se time kupuje vrijeme za neko bolje okruženje. A dotle ćemo postepeno?
BiH je moguća samo na dejtonskim statičkim proračunima. To znači, da još jednom prevdem sam sebe: Republika Srpska trajna i nadležno, ustavno i ekonomski nedodirljiva. Okolo može kako ko hoće, i da pravi federaciju, i jezike, i prazne budžete, i „državu“, i jednu naciju. Ali u Republiku Srpsku se ne može dirati. Onda BiH neće više postojati i to ne postepeno, nego odjedanput.
Providno je i licemjerno u komunikeu reći da UO PIC-a poštuje Dejton a onda se zalaže za postepene promjene Ustava BiH.
UO, ali EU prije, treba da znaju da je BiH, kolikogod mala i nevažna, zemlja partner Evropskoj uniji. Kolikogod BiH treba da ide u Evropu, toliko Evropa treba BiH. Ako ne treba neka kaže.
Da bi realizovali priključenje, stabilizaciju i članstvo, ni jedan ustav u BiH ne treba se mijenjati. Postoje svi organi koji mogu da provedu sve što je potrebno i da donesu propise, zakone i akte koji su potrebni.
Politički je neozbiljno da se unaprijed propisuju promjene nečijeg ustava a EU ne zna šta će ni sa svojim običnim ugovorom promovisanim u mjesnoj zajednici Lisabon.
Bilo bi dobro da je odmah određen datum zatvaranja kapija OHR-a i onaj ko će pogasiti svjetla, kao što je onomad poručeno Honekeru u Istočnoj Njemačkoj.
Tada bi se pogasile i nerealne ambicije promašenih sarajevskih političkih voajera i njihovih inostranih instruktora.
(509 riječi protiv komunikea)

NEMILA OKO ĆAMILA
Kandidat za načelnika Srebrenice od strane Stranke demokratske akcije jeste Ćamil Duraković.
I tu je problem.
Jedan od predstavnika za Srebrenicu, Kliford Bond, izrekao je, veoma nediplomatski, nekolicinu loših stvari za Durakovića. Otprilike: nezreo je, nije dorastao, ne bi mogao komunicirati sa međunarodnom zajednicom te nije dobro rješenje za načelnika.
Duraković je poznat kao vođa kampovanja Srebreničana pred zdanjima Sarajevske Državne Vlasti. Taj projekt je skrenuo pažnju na Srebrenicu ali je u svojoj suštini propao i bio najogoljenija manipulacija i nesretnim ljudima i javnim mnijenjem.
No, nije sporan Ćamil Duraković i oko njega se nepravedno stvara nemila.
Sporno je sve ostalo:
· Najprije, iako poštujem unutrašnji suverenitet SDA, neprilično je da o kandidaturi za načelnika Srebrenice odlučuje dvadesetjednočlano Predsjedništvo stranke u Sarajevu a ne odbor i članstvo SDA u Srebrenici. Ne bira se načelnik Predsjedništva SDA nego načelnik Srebreničana, svih. Tragično je da načelnika Bošnjacima i Srbima u Srebrenici predlaže Predsjedništvo SDA u Sarajevu.
· Taj način kandidovanja dalja je manipulacija nesretnicima koji su preživjeli rat i genocid u Srebrenici i koji su se vratili na svoja imanja. Očito je sve oko Durakovića manipulacija, od njegove uloge u izbjegličkom naselju i zahtjeva za poseban status, do njegove kandidature.
· Ćamil Duraković je simbol manipulacije koja je dovela do obmane i ljudi i javnosti u slučaju Ljeskovik kada su žene i djeca pobjegle, pravo u šatorsko naselje u Sarajevu, od nepostojećih srpskih koljača. Bez obzira što, možda, čovjek o tome nije znao ništa, njegova je odgovornost jer je dopustio da bude iskorišten u te svrhe.
· Ćamil i drugi Durakovići kao kandidati za načelnika Srebrenice ne mogu biti pod svačijim uticajem, od tuzlanskog muftijstva do raznih udruženja, predsjedništava, obmanjivača, pa sada i specijalnih predstavnika. Moraju biti samo pod uticajem ljudi koji žive u Srebrenici.
· Sporno je da se Bond, ili bilo koji međunarodni Bond, miješa u lokalne kandidature.
· Sporno je oko Ćamila, najspornije, i to što se očito ovdje, i preko njega i njegove kandidature, lomi buduća politika oko Srebrenice: da li će se ići oštro ili će se ići dijaloški i razumno, da li će se praviti muslimanska balvan revolucija ili će se omogućiti napredak cijelog područja opštine Srebrenica, da li će se ići na uništavanje Republike Srpske uz pomoć posebnog statusa Srebrenice i tako uticati na ustavne promjene ili će se čuvati BiH sa svojom dejtonskom statikom. Očito je da je Ćamil Duraković pogodan za jednu a Abdurahman Malkić je pogodan za drugu opciju.
· Sporno je i to što SDA bjelodano ide na zaoštravanje situacije ne samo oko Srebrenice nego i u cijeloj BiH. SDA, i sateliti, podstrekači i kreatori, žele da ponovo testiraju BiH: ako se nije raspala na reformi policije, da li će se raspasti na Srebrenici?
(456 riječi za Ćamila)

LOVOSTAJ ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE

Kada su Turci vladali naprednom državom BiH, imali su poseban odnos prema tzv. državnim službenicima. Carigrad ih imenuje i onda zaboravi na njih. Dok ne skapa i dok neko ne ode na Bosfor da verifikuje zamjenu, svijet i vijek stoje.
Kada je Austrougarska zavladala naprednom državom BiH, modernizovala je državnu upravu. Njegovo veličanstvo činovnik je postao važan zubac velikog zupčanika imperijalne i eksploatatorske carevine. Činovnik je morao da učini veliku veleizdaju da bi bio pomaknut sa svog mjesta, osim naviše zbog zasluga za Carevinu.
Onda je došla Međunarodna Zajednica da upravlja naprednom državom BiH. Izmišljena je agencija za državnu upravu. Na riječ agencija, poznato je, potežem duge cijevi. Agencija je zadnja riječ demokratske tehnike koja sprečava da političke stranke postavljaju svoje kadrove na državna mjesta. Tako objašnjava Međunarodna Zajednica.
Na taj način izbori i političko predstavljanje postaju besmisleni.
Političke stranake upravljaju državom i društvom, preko svojih kadrova, članova, imenovanih funkcionera, činovnika. Ako političkim strankama oduzmete tu mogućnost onda ih dovodite u situaciju da na izbore idu radi glasova a sa njima poslije mogu da mašu po pijacama i seoskim prelima.
Predložio sam da se u Americi formira FČB, Federalni Činovnički Biro, tzv. Državna agencija pa da Predsjednik USA, kada bude izabran, turi ruke u džepove i dođe u Bijelu kuću na gotovo, već svi rade, imaju svoja mjesta, svoje funkcije, nije važno da li su demokrati ili republikanci, oni su državni službenici, a ne da nakon svakih izbora 17.000 ljudi ode iz vašingotnske administracje a dođe 17.000 novih, sa novim predsjednikom USA.
Vidjeću šta će biti.
Ali, i ako ne bude ništa, mene muči ovdašnji problem.
Vladine službe, od ministara na niže, pravi su nacionalni parkovi i afrički rezervati za činovnike. Svi se biraju na konkursima, svi se boduju, nema stranačke pripadnosti, svi su naši, ovisno s kim pričaš. Promijeniti se ne mogu, jedino ako biološki odu.
I da apstrahujem stranačku pripadnost, ta ogromna vojska kameleona koja pripada svim strankama i koja se, u najvećem dijelu, prostituiše na osnovu pripadnosti kao amsterdamske dame, nemaju kompetencije potrebne za ritam i program Vlade Republike Srpske pa ni BiH, kada je u pitanju Savjet ministara.
Došli smo do apsurda: na izbore izlazi politička stranka sa političkim programom, dobije glasove i formira organe vlasti a onda politički program treba da realizuje sa onima koji nisu ni vidjeli stranku, program i izbore, koji ne odgovaraju nikome i koje niko ne može smijeniti, zamijeniti i izbaciti.
U modernim evropskim državama, tu na dva-tri sata od Banjaluke, direktora aerodroma npr., velikog evropskog, predlaže stranka a on stranci odmah potpisuje bjanko ostavku na tu dužnost.
Da se zna kome odgovara ako bude gubitaka i ako se bude počeo kurvati na stranačkoj pijaci.
Uprava i činovinici bez odgovornosti i bez istjerivanja na stranačko tržište radne snage, postaju kočnica napretka.
Stoga treba što prije ukinuti te carske rezervatske zakone za anemične, nesposobne i neodgovorne činovnike.

AUTOMOBILI

Pošto imam bagija koji je genetski modigfikovan od folksvagenove bube, banjalučko udruženje obožavalaca bube svake godine ne poziva na jedan krug po gradu sa kavom na kraju. Nikad nisam imao vremena da odem ali ove godine sam se zarekao da ću otići da ne kažu da sam peder i da hodam po vazduhu.

Vrijedilo je upoznati te ljude, mada sam se među njima osjećao kao stvarni amater jer ne znam ništa o motorima i limariji a oni svi smisle da je normalno da znam.

Moj odnos prema automobilima je poseban, kao i kod svakog.

Ne privlače me novi gizdavci koji koštaju mnogo i imaju performanse za 007. Moj Nisan Patrol je star 22 godine i ne bih ga mijenjao ni za novog Hamera.

Bagi je pakovanje parfema naspram Patrola ali donosi čari vjetra i na 39 stepeni.

Uglavnom, ne mogu me stvrstati u kompleksaše koji vozi velika robusna auta jer je sam mali. Bagi je minijatura i komplikuje sliku mog odnosa prema automobilima.

Volio bih da jednom sam modifikujem neko auto, na primjer na platformi Patrola. Onda bih mogao reći: to sam ja.

Ali, pošto u vremenu svega ima osim vremena, to se nikad neće dogoditi.

UZDAJ SE USE I U SVOJE ENTITETE
Dvojac za lažne nade i propagandistički optimizam, Doris Pak, članica Euparlamenta i predsjendica Komisije za jugoistočnu Evropu, kaže: Ne brinite, BiH će ući u EU. Za njom zbori Sven Alkalaj, nositelj hrvatske putovnice bez domovnice, Jevrej na mjestu Bošnjaka i Bosanac Harisa Silajdžića, trenutno opstajući član Savjeta ministara: Ne bi se trebali puno obazirati na ove procese u EU.
Samoupravni sporazum sa EU može da bude i šarena laža ali može da bude i demokratski, ekonomski i civilizacijski spektakl za BiH. Ni jedno ni drugo ne zavisi od BiH. Jer, ni potpisivanje nije zavisilo od BiH. Kada je EU uvidjela da je bespredmetno praviti Sarajevsku Bosnu u Briselu, i tako nad BiH izvršiti ešdaunaziju, da je raspad pred vratima, da je BiH zemlja u kojoj je jedva završen rat i da će se jednako tako jedva držati mir, odlučila je da potpiše SAA. Iz političkih razloga. Kao i sa Srbijom, kao i sa Bugarskom, kao i sa Rumunijom.
Taj politički razlog može dovesti do jedne ili druge varijante sa početka prethodnog pasusa.
Ali mnogo veći uticaj na proces stabilizacije i pridruživanja i eventualno pristupanje, imaće stanje Evropske unije. Slučaj sa Irskim referendumom potpuno jasno je doveo u pitanje funkcionisanje EU. Nije upitna ideja, upitna je praksa. EU ne može da živi na preglasavanju ali ne može ni da živi na potpunom konsenzusu do kojeg je mukotrpno doći. Nadglasavanje ruši samu suštinu jedne Evrope a potpuni i svakodnevni konsenzus, zaustavlja takvu ideju u praksi.
Jasno je da bez saglasnosti svake zemlje ne treba stvarati nikakvu politiku EU.
Glavno je, dakle, pitanje kako to ostvariti.
Jedna od ideja može biti plivajuća unija. To znači da bi se odredio minimum, ili određenu količina zajedničkih ciljeva i politika koja se unaprijed moraju prihvatiti ili se ne može biti član. Drugi dio bi se prihvatao ovisno o interesima pojedinih članica. Konkretno, ako nekoga ne zanima dobiti iz zajedničke eupolitike u poljoprivredi, neka vodi svoju autonomnu politiku ali onda poljoprivredne proizvode i proizvode iz prerade kupuje na tržištu, bez ikakvih povlastica. Uz to, nema fondova, olakšica, zajedničkih standarda, nema pristupa eutržištu...
To bi moglo održati EU.
EU bi se tada definirala kao skup jedinstvenih interesa različitih nivoa.
Takav recept predlažem i za BiH. Ono što je Dejtonski sporazum propisao kao zajedničke poslove, neupitno je. Sve ostalo treba vratiti na ovlaštenja entitetima koji će onda, u skladu sa interesima, trajno ili privremeno, prenositi nešto na nivo BiH.
Pošto je sama EU upitna, upitno je i članstvo BiH u EU.
Treba, naravno, raditi kao da ćemo sutra postati članica ali treba misliti i na mogućnost da se sve razvodni i da od članstva ne bude ništa. Da ne bi ostali čardak ni na nebu ni na zemlji, Bosni i Hercegovini je jedini izlaz da se osloni na svoje entitete. To je jako bolno ali je praktično. Treba veoma brzo izvršiti federalizaciju u okviru FBiH i krenuti u ekonomski razvoj na nivou ispod onog kojeg reguliše EU.
To jedino može biti spas za BiH. Bez ekonomskog napretka a čekajući punopravno članstvo, ostaćemo materijalno i finansijski iscijeđeni.
A ako ga ne dočekamo to će značiti propast, ne samo raspad.
(526 riječi za BiH bez iluzija)

CROATOMET
Hrvati su se prerano odvojili od Srba.
U nogometu, koji savršeno precizno detektuje osobine jedne nacije, pokazuju iste slabosti kao i Srbi Srbijanci.
Utakmica protiv Turske žalostan je izvještaj o stanju nacije.
Ali, zbog čega je doista reprezentacija Hrvatske izgubila utakmicu od reptezentacije Turske?
Zbog pet razloga:
1. Euforizirali su cijelu Hrvatsku. Nije se moglo živjeti i disati od crvenih i bijelih kockica. Šahovnica je postala jedina i osnovna boja krajolika i naravi. Kada je pobijeđena njmačka reprezentacija, shvaćeno je to kao da je u Oluji pobijeđena Njemačka država. Niko nije govorio ali se podrazumijevalo da reprezentacija vatrenih može pobijediti svakoga. Naročito Tursku koja je kao slučajno i sretno pobijedila Češku.
2. Fizička pripremljenost je tipično srpska. Mi smo zvijezde a to znači da imamo pravo da vučemo guzicu po travi a ne da trčimo. Reprezentacija Turske igrala je brže, jače i motorizovanije sa približavanjem kraja utakmice a nastavila je taj trend i u produžecima.
3. Pragamatičnost i motiviranost je takođe tipično srpska. Mi smo genijalci, ne može nam niko ništa. Kada date gol u posljednjim minutima produžetaka onda to znači da protivniku, kad ima loptu, treba pojesti kopačke, zajedno sa kramponima, rigolovati teren kao da ćeš na njemu saditi voćke, ne dozvoliti nikome od protivnika da primi loptu a i ako je primi vagonirati ga izvan autlinije, zajedno sa loptom, ne dozvoliti da lopta dođe golmanu u ruke da je može degažirati, nikako ne dozvoliti da neko u krugu od pedeset metara šutira na tvoj gol...
4. Slaven Bilić je curica, barbika, majčina dušica, sve samo nije trener gladijatorima koji igraju za svoju naciju-državu ili za velike pare sebi i svojim gazdama, svejedno. On njih ljubi, previja im pelene, donosi im cucle i mlijeko, tješi ih. Došlo je vrijeme funadamentalističkih terorista među trenerima kakav je onaj čerkez Murinjo. Sada se lome lobanje, obje kosti, nose se armature, trpa se lakat među krajnike, Gatuzo je mala maca, trčiš do infarkta koji imaš pravo dobiti ako postigneš 150 otkucaja u minuti. Ne kažem da je to fudbal, da je to dobro i da to volim ali došlo je takvo vrijeme. Uz to, Bilić je neiskusan i ima problema sa taktičko-strateškim postavkama. One moraju onemogućiti da se klackaš u zadnjim minutama. Kad se protivnik davi, otimaš mu i slamku iz ruku.
5. Fudbal se ne igra iz patriotizma, nacionalizma i tisuljetne državotvornosti, nego radi igre, znanja, virtuoznosti, nadmetanja, kao što mačka ne lovi miša da se najede, nego radi lova.
(409 riječi za hrvatski nogomet, kako se to lokalno izgovara, ili za igru fudbalske reprezentacije Hrvatske)