ZARAZNA BOLEST ZA AMBASADORE
Nešto ima bolesno u zemljinoj kori ispod Bosne i Hercegovine.
Te podzemne silnice utiču na ovdašnje Srbe, Hrvate i Bošnjake ali i na strance. Uvjeren sam, kad bi u istom rasporedu i omjeru ovdašnji živalj premjsetili na neki drugi kontinent da bi živjeli dugo, srećno i u suglasju milenijumima. Ovdje to ne ide.
Ali te sile nečastivih u zemljinoj utrobi utiču i na ambasadore koji dođu službovati u BiH. Sjećaju se neki kako je ambasador Njemačke rekao da treba stvoriti jednu naciju u BiH.
Sada je, nekidan, ambasador Holandije Karel Foskojler, rekao da nema ništa od Trećeg entiteta jer su Hrvati preslabi.
Poznato je da se Holanđani razumiju u BiH kao kao Hilari u snajpersku vatru na tuzlanskom aerodromu. Ili kao Mara u...
Ali, iako se ne razumiju to im ne daje za pravo da se bave sudbinama jedne nacije u tuđoj zemlji koja ih je primila u goste i dala počasti koje pripadaju ambasadoru.
To što je rekao Foskojler identično je onome što je rekao Šmunk. U pitanju je samo redoslijed koraka. Identično je i onome što je rekao Haris o jednom jeziku u BiH. U pitanju je samo alat.
Ambasador Holandije i nesvjesno otkriva taktiku dijela međunarodne zajednice: učiniti Hrvate i Srbe preslabima jer će onda zauvijek nestati opasnost od pripajanja Hrvatskoj i Srbiji a BiH će konačno moći da bude Bosna i da posjeduje samo jedna narod uz nešto primjesa u vidu manjina.
Dakle, Hrvatima ne treba entitet jer su preslabi a ne treba da budu jaki jer će imati Treći entitet. Da li zemljišna depresija u Holandu izaziva ovakve mračnjačke tokove političke svijesti ili je u pitanju naučena lekcija koju nije trebalo javno iznositi?
Takva taktika je proteklih godina, naročito za vrijeme Petričizma i Ešdaunazije, primjenjivana i prema Republici Srpskoj, odnosno prema Srbima. Potrebno je samo doći do situacija kada će neki Foskojler da kaže da su Srbi preslabi i vrata budućnosti se zatvaraju. Bosna postaje Raj.
BiH srećom nije Bosna i može počivati samo na tronošcu Srba, Hrvata i Bošnjaka. I to doklegod postoji i jedan Hrvat ili Srbim mora biti troravnopravna. Sve drugo je gasna komora za narode.
Hrvati su jaki jer su ovdje od postanka i jer su ustavni narod bez kojeg nema BiH. Treba da postanu jaki i u političkom smislu. Do opštih izbora 2010., jer sada je prekasno, mora se profilirati jedna jaka stranka sa realnim političkim programom za Hrvate u BiH. Mora se pojaviti i novi lider koji neće kalklulirati, ne.
Onda će politički putevi biti jasniji i izvjesniji i onda se neće u političku mješalicu ubacivati monstruozne ideje o tome da je neko preslab pa mu ne treba ništa.
Zašto neki zli duhovi od BiH žele da načine logor u kome neki narodi jedva preživljavaju i toliko su iscrpljeni i preslabi da im ne treba ni entitet, ni kruha, ni vode...?

SLAŽEM SE SA PRALJKOM
Eto šta je svakodnevni život.
Kad ne vodiš neki umjetnički, boemski, maligansko-seksualistički ili kubistički život čija je okosnica nizaštonejebavajući stav prema svemu postojećem, dođeš u situaciju da se složiš i sa generalom Praljkom Haškim, onim što likom više podsjeća na voditelja Kazališta u Mrduši Donjoj nego na generala ubojite olujne i bljeskovite armade.
Na sudu je protestirao što tužilac neprestano upotrebljava riječ Bosna kada govori o Bosni i Hercegovini. Protestirao je i zbog toga što se iz toga izvlače dalje odrednice kao što je bosansk Hrvat. Ili bosanski Srbi, dodajem ja.
Kada sam bio ministar u prvoj Dodikovoj vladi, 98., jatila se oko mene sva bulumenta internacionalnih aktivista za medije, frekvencije, govor mržnje i druga ispoljavanja. Jedan od njih, fini gospodin Švicarac, dolazio je iz Sarajeva redovno i besjedio sa mnom. Ali, malo-malo pa Bosna, Bosna, Bosna... Učtivo ga upozorim da Bosna ne postoji i da postoji samo Bosna i Hercegovina. Prihvatio je primjedbu i poslije sa naglaskom izgovarao cijelo ime zemlje. To je bilo doba pred formiranje nekog ICM ili šlično, neke komisije za medije koja je bila preteča RAK-a. Ali, očito je da moja ispravka nije pomogla. Bosna je ugrađena u RAK. Bosne i Hercegovine nigdje nema.
Nedavno sam i Harisu Silajdžiću rekao nešto slično. Srbi i Hrvati neće nikad biti Bosanci neće nikad govoriti bosanskim jezikom.
Kad sve to žulja Praljka u Hagu, zamaislite kako je izvanhaškim Srbima i Hrvatima.

ONE WAY TICKET ZA RAJ
Potpisali su Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji.
Tako je Pedi Ešdaun definitivno obolio od PPBS, postpolicijskog bosanskog sindroma. Sporazum je mogao biti potpisan i 2000. umjesto eksperimenta za SDP, PDP i SDS.
Ne računajući to što je BiH izgubila ratom kojeg je pokrenuo Alija Izetbegović svojim pokličom da će za BiH žrtvovati mir, insistiranje na ukidanju Republike Srpske, ukidanju Vojske Republike Srpske, ukidanju Policije Republike Srpske, centralizaciji i unitarizaciji... odnijelo je Bosni i Hercegovini punih deset godina.
Kako sad može bez policije i tri principa?
Taj gubitak valja knjižiti na konto Evrpskoj uniji koja nije pokazivala dovoljno interesa da na put stabilizacije i pridruživanja izvede i BiH, kad je već izvela korumpiranu Bugarsku i nesposobnu Rumuniju. Ali, valja ga knjižiti i Visokim manipulatorima čije je istureno odjeljenje bio Pedi, i neki drugi, pa Sarajevskom političkom krugu koji je neprestano prevodio uslove EU i drugih integracija, sa dvije riječi, jednom javnom – reforma i drugom, tajnom – unitarizacija.
Bilo je logično da se svi bore za bolju budućnost a ne za bolju prošlost, kao Sarajevski politički krug. Jer, neprestano nastojanje da se u Ratu Reformi završi ono što nije postignuto u Ratu Alije za BiH, samo je žal za propuštenom prošlošću i nastojanje da ona bude bolja.
Sada se došlo do potpisivanja i glavno je pitanje kome je stalo do EU. Sarajevskom političkom krugu sigurno nije jer zna da je izgubljena šansa za stvaranje Državne Države i ukidanje entitetskih Srba. Republici Srpskoj EU je legitiman cilj ali ako se u tom procesu pridruživanja, uslovljavanja i ispunjavanja, bude tražila bilo kakva promjena statusa, nadležnosti i teritorijalnog okvira, uključujući i Brčko, EU ide u drugi plan.
Dakle, proces pridruživanja i stabilizacije, i integracije uopšte, mora da bude, u stvari, i paralelan proces verifikacije i krajnjeg trajnog potvrđivanja Republike Srpske.
Ni za EU, ni za Republiku Srpsku, nema više nazad.
(309 riječi za SAA)

RAT I PARE
Borci patriotskog antiagresorskog i antigenocidnog rata protestiraju.
Istjerali su i Nedžada Brankovića, predsjednika vlade okupljenih federativnih kantona, pred masu, da im se obrati.
On, jadniče, nepolitički iskren: postigao sam saglasnost sa nekim kantonima o rebalansu kako bi našli nešto para za davanja po osnovu toga što je bio rat. Sa nekima nisam postigao saglasnost.
Istina je bolna.
Postigao je saglasnost sa bošnjačkim kantonima. Sa hrvatskim kantonima suglasnosti nije bilo.
Mogu sa strane da primijetim da me čudi da Federativni Skup Kantona sa saglasnostima i bez suglasnosti, ima toliko boraca. Bio sam u raznim rovovima nasuprot tim nesretnicima i nisam primijetio da ih ima toliko. Prolazio sam kroz njihove linije i boravio tamo na kampovanju – i doista ih nije bilo. Bilo ih je neuporedivo manje nego na svakoj suprotnoj liniji Vojske Republike Srpske. Znači, razmožavaju se poslije rata ili im je status boraca davan tek tako, sa svjedokom i po.
Hrvatski kantoni i Hrvati uopće, i ovako žele poručiti da to o čemu pričaju Bošnjaci, nije bio njihov rat.
Istina je bolna.
Moram, dakle, da budem grub.
Kada su višenacionalistički demokrati SDSDAHDZ pokrenuli projektovanje rata i tražili izvođače radova u NRA – Nacionalnoj ratnoj akciji – ti nesretnici, i oni nesretnici tamo, i ovi nesretnici Ovdje, odmah su se javili.
Nasjeli su na priču o tome da je u pitanju patriotizam, invazija, agresija, četnici, ustaše, balije... i počeli odbrambene ratove sa rušenjem i uništavanjem svega postojećeg.
Vi ste, gospodo borci, junaci i jadnici, svoje nadoknade, penzije, davanja i pare spržili u ratu. Trebali ste razmišljati o tome da nećete imati šta jesti kad se završi agresija, genocid i patriotizam.
Po tome ste i vi sukrivci. Nisu samo Izetbegović, Karadžić i slični, za zatvor. Svako ko je podmetnuo tenkovsku golu trojku pod nečiju kuću, i srušio je, trebao je da zna da u dim i vatru baca 300 – 400 hiljada maraka. Trebao je da zna da to nije četnička, ustaška i balijskla lova nego lova koju su generacije skupljale i čuvale da bi je ugradile u temelje novog napretka. Jer, kad imaš kuću, pare ulažeš u novi napredak. A kad srušiš kuću, pare ponovo ulažeš u kuću.
Zato, nemate razloga za proteste. Srtušili ste sve što se moglo srušiti. Vaše viteštvo, junaštvo i ordenje su uništavanje, razaranje i destrukcija.
A to se nigdje u svijetu i vijeku ne plaća.
(388 riječi za nesretnike)

MOJA KUĆA, SRPSKA
Stotinu i deset dana prije izbora nikad niko nije promovisao slogan i znak kampanje.
Mi, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata, možemo kako hoćemo.
Možemo, jer su snaga stranke, politička pozicija i organizacija na sedmom nebu u odnosu na sve druge u BiH. Druge, manje stranke, prošle su fazu strahopoštovanja prema nama. Sada imaju samo poštovanje jer su konačno shvatili da naš rejting nije slučajna pojava koje se treba bojati nego konstanta koju treba uvažavati. Mi više ne moramo da istražujemo javno mnijenje jer smo u organizaciji izgradili sistem senzora koji precizno detektuju podatke o tome kako stojimo i jer to saznajemo od drugih stranaka koje istraživanja rade za sebe pa onda u tom izlivu poštovanja prema SNSD-u kažu nam do kakvih procenata su došli.
Možemo da promovišemo znak i slogan kampanje bez straha da će neko do zvaničnog početka kampanje naći nešto bolje ili adekvatnu protutežu.
Odlučili smo da se ne osvrćemo na konkurenciju već da simbolima predstavnimo svoju političku orijentaciju a drugi neka rade šta hoće i kako umiju. Naše iskustvo u kampanjama i izborima, naša organizaciona genetika i naša koncentracija aktivizma omogućuje nam da svakog trenutka možemo krenuti u kampanju bez velikih stranačkih sastanaka ili bez angažovanja agencija s kojima treba nedjeljama usaglašavati taktiku i strategiju.
Slogan Moja kuća, Spska ne piše se velikim slovima jer, Srpska nije pridjev nego područje u kojem živimo. Taj slogan logičan je nastavak Naprijed Srpska iz 2006. i Prvo Republika Srpska iz 2007. Naprijed Srpska simbolizuje program opšteg ekonomskog, političkog, kulturnog i socijalnog napretka a Prvo Republika Srpska je „predsjednički slogan“ i govori o tome da je nama i našem kandidatu za Predsjednika Republike, u tim izborima, na prvom mjestu Republika Srpska.
U sloganu Moja kuća, Srpska, centralna je riječ kuća kao simbol života u lokalnoj zajednici. Za generalnu kampanju u Republici Srpskoj važi taj slogan jer je SNSD stranka sa sjedištem u Republici Srpskoj. Stoga neće biti sintagme Moja kuća, Federacija ali glavni slogan je načinjen tako da omogućava lokalnu primjenu na svakom mjestu i transformisaće se u Moja kuća, Bijeljina; Moja kuća, Drvar; Moja kuća, Mostar...
Znak raznobojne kuće, nacrtan skoro dječijom rukom, simbolizuje stabilnost, optimizam i relaksiranost koju smo postigli u Republici Srpskoj. Republika Srpska nema problema sa političkom pozicijom u BiH, sa deficitom budžeta, sa socijalnim nemirima i sa opštom recesijom. Naprotiv, Republika Srpska je veliko gradilište i biće još veće u narednih deset godina. Taj optimizam i razdraganost će se vidjeti u septembru kada će ljudi na naše skupove dolaziti porodično, sa djecom, tri generacije. Ako je stanje u društvu teško i neizvjesno na političke skupove dolaze samo namrgođena lica stara pedeset i više godina.
Ali najvažnija je kolektivno-pshiloška komunikacija koju postižemo sloganom Moja kuća, Srpska.
Mi prvi put promovišemo slogan koji je citat riječi svakog našeg člana, simpatizera i građanina. Svako od ljudi može to da kaže: Ovo je moja kuća. Mi, dakle ne koristimo „prijeteće“ ili nadslogane tipa: Mi smo najbolji, Mi smo patrioti, Mi smo najljepši...
U našoj ideološkoj orijentaciji socijaldemokratije čovjek pojedinac je uvijek u prvom planu i zato mu dajemo priliku da kaže da je to mjesto gdje živi njegova kuća, da glasa onako kako je dobro za njegovu kuću.
Usuđujem se reći da je to potpuno nova tehnologija u političkoj komunikaciji sa biračima.
(544 riječi za Moja kuća, Srpska)