2112.
PARADA
PRČA I KIČA
 

Dabogda ti Ava Karabatić bila žena, Stanija ljubavnica, Vendi svastika, Maja Nikolić svekrva a Ekrem gej honorarac.

Pa da vidiš kako Guja Krsno Ime Služi.

Te Zvijezde Rijalitija već mjesecima okupiraju pažnju gledateljstva u toj mjeri da su neki studiji obustavili emitovanje Sulejmana Pičastvenog a sve druge budale u regionu su otišle na visinske pripreme.

Mnogi božiji analitičar zbori i rastvara o sociloškom fenomenu, o novim horizontima suprakomunikacijske ere, o konačnoj pobjedi života nad televizijom, o orvelizaciji, o ohaerizaciji individualne svakodnevice, o manipulaciji ljudskim sudbinama i kolektivnim emotivitetima. O PLM.

Rijaliti šou nije sociloški fenomen. Rijaliti kao pojava i sve ono što je u paketu s njim. To je samo dno zemljane rupe poljskog nužnika. Kolikogod se društvo, dakle, pralo i praznilo, dno ostaje usrano. Do tog otkrića su došli neinvetivni, nekreativni i neinteligentni poslenici kratkoročne zarade u dugoročnoj upotrebi gledališta. Koje, sa razvojem i napretkom televizije, tone sve dublje u ono septično dno. A onda su zaštitili svoje ideje i prodaju ih marginalcima po balkaništima tranzicijskih kaljuga.

Nu. To je njihov problem. Naš problem je naša oploditeljska sposobnost za takve Dnoideje.

Ta oploditeljska sposobnost i prijemčivost ideja koje su, navodno, nastale u Holandiji, tradicionalnoj dnevnokulturošloškoj sredini za jednu drogu s nogu, nije novi fenomen. Kao ni kod drugih kulturolegaja. To je samo izvođenje na svjetlo dana najnižih i najzatamnjenijih naslaga ljudske pojedinačne i kolektivne ličnosti.

Ovdje, pak, na Balkanu, koji je svojevrsna klupkovina isprepletnih materničnih polipa, višedecenijske imele i nikad prekinute crijevne pantljičare, Rijaliti otkriva naš sokački mentalitet.

Svaka ona Stanija, Ava, Simona, samo su laboratorijski elementarno čisti uzorci Svakodnevne Individue koja nije Kič Receptor nego Esencijalni Kič u svojoj svakodnevici.

Razumljivo. Zbog te činjenice ne može se biti protiv Kiča, Prča i Rijalitija. Ne može se tražiti zabrana jer je to isto što i paljevina knjiga, gasna komora i kulturološki jasenovac.

Sokački mentalitet tranzicionog balkaništa, bakalništva i plakališta, najpogodniji je za rijaliti instrumentarijum. Sokaklije su kroz cijelu povijest civilizacije uspjeli stići samo do grupnog nivoa kolektivnog kulturaliteta.

To je, u svojoj bolesti, egzibicionizmu i kavezicionizmu, sokak je civlizacija, pojedinac je u kavezu, pokazala i ona Avazuša, šlaufara, koja, kažu, danima, pred raskrčenim prozorima izvodi svoj goli ležeći aerobik. Ona se pokazuje sokačkoj grupi, ona je ćorkan, ne na ogradi mosta već na prozoru. Ona je preteča jedne od budućih razvojnih faza Rijalitija u kome će svi da hodaju gologuzi i prde direktno u objektiv.

Bez obzira što se Rijaliti kao razotkrivanje najnižih slojeva ljudske septičke kulturološke svakodnevice ne može zabranjivati i dekretisati, borba protiv nekreativnosti, neinventivnosti i opšteg kretenibiliteta televizije nije nedopuštena i nije cenzorijum, diktatura i tortura.

Za pojedinca, dok televizije ne shvate da su dio kulture a ne rupture, to znači samo jedno. Ako ničim drugim nemaš da se baviš u životu, sjedni pred plazmu, kao znak napretka civilizacije, i vrati se u pećinu. Liži staro dobro septičko zemljano dno.

 

2111.
TIHIĆEVA
APELACIJA
USTAVNOM UDU
 

Sarajevo sve više liči na Srbiju koja se sto godina vrti u Kosovo Krugu.

Kako je građena Nebeska Srbija, sada se, po nešto ubrzanoj, montažnoj i konfekcijskoj tehnologiji, gradi Nebeska Bosna. Za tu svrhu su neke Nebeske Institucije prizemljene u Sarajevu, toj kulturnoj, civilizacijskoj i političkoj Skotlini, kao što su Ustavni Sud, naročito Specijalni Ustavni Sud, garniran strancima, za donošenje nebulozne, nebolozne, odluke o konstitutivnosti svih posvuda, Ohaer, ambasade i slično.

Bosna se vrti u Državnom Krugu. S tim što se Srbija izvlači, teškom mukom, iz KK a Bosna se, Sarajevo, nikad neće izvući iz DK. I propašće vrteći se u Državnom Krugu.

Sulejman Tihić, predsjednik Bakirove stranke, uputio je žalubu povlaka pritužbu tom Nebeskom Ustavnom Sudu na činjenicu da je Vlada Srpske donijela i primjenjuje uredbu o jedinstvenim matičnim brojevima. Njegov argument je da po Ustavu određivanje registracionih područja pripada Državi. To je stara bošnjačka i sarajevska ideja o regionalizaciji BiH čime bi se, malo po malo, mijenjao ustavni poredak i dejtonski teritorijalni sporazum pa bi se Republika Srpska kantonizovala u jalove regije dok bi Država sve beharala i sve cvjetala, kao i svaki sarajski sokak.

Po ustavnim argumentim, Tihić može da se žali Ustavnom Udu.

Odredba Dejtonskog sporazuma o Državljanstvu Republike Srpske značajnija je za Republiku Srpsku od američkih zlatnih rezervi u Fort Noksu, u visini 8.133 tone.

Republika Srpska još nije ni svjesna šta sve proističe iz te Djetonske Sintagme. Ali je Tihić svjestan da trebaju, on i bošnjački lideri, da imaju svog Kadiju samo za Srbe i Srpsku. Pa da, onako kako su usrali Mostar i Federaciju, šefa stanice i budimira, useru i Republiku Srpsku.

Prisješće im žalbe jednog lijepog dana.

 

 

 

 

 

 

BERNARDINCI
Skoro su gotovi. prvotno sam ih nazvao Međedi, ali pošto se to namnožilo, a i previše probosanski zvuči, odlučio sam se na univerzalno plemenitiji naziv.

2109.
BROJ
NAMOTAJA
MLADENA BOSIĆA
 

Nije jasno kakve reference ima Mladen Bosić da bude predsjednik jedne političke stranke. Koliko se inženjer elektrotehnike razumije u istosmjerno ili naizmjenično društvo. A da ne govorim o političkom sistemu i drugim sofisticiranim dostignućima socijaliteta.

To je sljedstvena konstatacija nakon njegove dijagnoze da Predsjednica Vlade Srpske, kao profesor engleskog jezika, koju on naziva prevodiocem, nema reference da spasi Republiku Srpsku od Ekonomskog Sunovrata. Dabome, Bosić se razumije u Ekonomski Sunovrat ko Damjanov Zelenko u Sunećenje.

Bosić je pripadnik onih Eskadrona Smrti Politike koji dolaze iz ekstremno nedruštvenog obrazovanja i otimaju politiku od onih koji su školstveno predodređeni za nju, shvatajući je, ti eskadroni, prije svega kao rudnik moći, kombinatorike, tehnike i beskrupuloznosti. Šumari, hirurzi, pjesnici, kalamari, šverceri, samo su mali uzorak mozaika ESP koga je komponovao Esdees u svojim zvjezdanim trenucima iskorištavanja narodnog straha i opasnosti od istrebljenja, nacionalnog zgušnjavanja i narastanja srpskog pokreta za opstanak.

Razlika između Bosića i tih esdeesovih politikoida veoma je mala. Kao između njegovih naočara i naočara Bore Sendića.

Svojom elektrotehničkom analizom referenci Predsjednice Vlade Srpske, Bosić se definitivn o svrstao u političare niskog napona. Kao što su Ivanić, Krsmanović, Čavić, Mihajljica.

Političar, naročito predsjednik značajne političke stranke, mora da ima viziju i tehnologiju za njeno ostvarenje. Ne mora da je i ostvari, ali bez tog dvoga, i bez rada na realizaciji, ostaće uvijek u galeriji malih provincijanih akteroida.

Zavirivanje u tuđe diplome i propagiranje Ekonomskog Sunovrata nisu ni vizija ni tehnologija.

A sama pisana izjava takva mu je kao da ju je pisao onaj Dabarčić, kojeg zovu portparolka.

2108.
I KOSOVO
I TURSKA
 

Ima Srbija tih politika.

Jasno je da treća izmjena u štafeti Srbije trči najbrže. Đinđić. Tadić. NiDaVu. Na kružnoj stazi Brisel, Stambol, Sever Kosova. Da li će Sporazum sa Rusijom umeti da ublaži ono što je ubrzao Sever. Jasno da neće. Jer Srbija nastavlja mnogo agresiviniju sarajizaciju svoje politike nego što je to radio Tadić. I mnogo veću deseverizaciju u koju Tadić nije bio ni krenuo. Prvi put se pojavila i politika bosnizacije Srba Republike Srpske. Nikolićevo izvinjenje nisam prihvatio. A istim intenzitetom Srbija igra Gluvo Tursko sa Sarajevom i Ankarom. To što je ovaj put Nebojša Radmanović na čelu Predsjedništva, ne pripitomljuje stvar.

Jasno je da je nalogodavac za svaku izmjenu isti. I sufler i rekviziter.

Nikakav Briselski Datum ne može da bude protivteža, mrkva i nagrada za te nove politike i intenziviranje starih. Čak ni sama direktna i ubrzana eurointegracija. Koja nije izgledna. Da se radi o opsjeni, jasno je iz izjava turskih zvaničnika koji Ankarski Trojni Samit objašnjavaju potrebom euroatlantskih integracija. Turska, kao, zna kako se to radi. Naročito eurointegracije.

Srbija je nečim neodbacivim zarobljena u taj turski zagrljaj. O čemu se radi, zna, vjerovatno, samo Tadić koji je i započeo to Gluvo Tursko.

I znaju Brisel i Vašington bez kojih to ne bi ni počelo.

Nepobitno je da je to znak da se Brisel riješio Srbije. I da je pitanje Kosova, takođe, riješeno.

Nepobitno je da će se pokušati sve, i od strane Beograda, da najdeblji kraj iz svega izvuče, ne Sever Kosova, nego Republika Srpska.

Manje, više, Sankcije Na Drini nikad nisu ni prestajale.

Kada se uzmu u obzir frustracije Pojedinog Ambasadora i Inckova ocjena u UN da je Dodik prijetnja teritorijalnom integritetu njegove omiljene BiH, živi smo zazidani.

Paradoksalno. Ta situacija će samo ojačati Republiku Srpsku. A ne Sarajevo, kao što mnogi očekuju. Sarajevo je, iako to malo ko u toj Skotlini shvata, samo sredstvo slabljenja Srbije. Njenog kolijenčenja, jalovljenja i pripinjanja.  Sarajevo će i iz ove igre izaći kao Priglupi Provincijalni Pajac što je uvijek i bilo. Otkako je počela Jugoslovenska Tragedija.

2107.
NE DIRAJTE MI
U LJUDSKA PRAVA
LUDOG KERUMA
 

Ima neka tajna veza između Srba i Hrvata.

I Hrvati su se nakupili budala kao da su Srbi.

Sestre Kerum već godinama uveseljevaju Split. Svaki grad uz naše more ima svog Ćorkana. Split ima dva.

Sada se pokrenula javnost na vijest da je taj narečeni Bizmismen javno, na rivi, pjevao ustaške pjesme iz klase srpskohrvatske balade, Jasenovac i Gradiška Stara.

Apeliram na Hrvatsku da poštuje ljudska kerumska prava.

Prije svega, ulaskom UEU, ljudska prava dobijaju na širini. Za to smo se borili.

Ako ćirilica nema prava u Vukovaru to ne znači da Kerum nema prava u Splitu. Ako Ruža ima prava što ne bi i Kerum imao prava. Ako Mamić, koji je za Keruma sertifikovana budala, ima prava da u srpskim facama vidi vučje vilice i bijele očnjake, zašto Kerum ne bi zapjevao Jednu Našu. Kad već nije imao sreću da na Marjanu bude logor za Srbe.

Podjelom Jugoslavije na Sloveniju, Hrvatsku, Federaciju, Republiku Srpsku i tamo daleko, svi su dobili veća prava i dobili svoja neotuđiva prava. Na Ustaše. Na Četnike. Na Fundamentaliste.

Žalosno bi bilo kazneno goniti Keruma u Hrvatskoj koja je, i bez Jasnog Jasenovca, izgubila trista hiljada Srba, da ne kažem protjerala, jer su i oni, sa priluđenim rukovodstvom, učestvovali u tome, pa nikomništa.

Hrvatska tako živi. Samao neke budale to neuljudnije pokažu.

2106.
DAN
PARADE
U MOSKVI
 

Moram opet o Danu Pobjede.

Nikad se ne zna se da li je Pobjeda teža poraženom ili pobjedniku.

Što se tiče Drugog Svjetskog Rata, dilema je konstantna.

Kažu da je za vrijeme Parade u Moskvi dijete postavilo pitanje Ko je pobijedio u ratu, tata. Kao. U Njemačkoj, koja je izgubila, mnogo bolje se živi nego u Rusiji, koja je pobijedila.

Šta dijete zna šta je trista kila.

I šta zna o tome da su vođena dva paralelna rata. Jedan Hitlerov, nacistički i fašistički. Drugi finansijaški i imperijalistički.

Dabome da će me pričvrstiti za ražanj zbog ovoga. Ali. Glavu dajem da bi Finansijaši i Imperijalisti, koji su kasnije mijenjali imena u alijanse, aligatore, svejedno, zapad, globaliste, novoporetkaše, nebeske demokrate, nacionalne interesdžije, tranzicijatore, našli zajednički jezik sa Gitljerom, nacistima i fašistima, samo da je njemačka pancirgrenadir armada pobijedila Sovjetski Sojuz. Izbila na Ural.

Ovako, i poraz Njemačke su iskoristili u svoje finansijatorske i svijetom upravljačke svrhe.

Njihov cilj je ostao isti kao i cilj Gitljera. Srušiti Sovjetski Sojuz.

Danas, kad je održana Parada u Moskvi, Vašington Post piše kako su potrošena četiri miliona dolara samo na rastjerivanje oblaka nad Paradom. JMS, Jebo Mater Svoju, ko da ga uređuje Govedarica. A Čavić mu zamjenik urednika. Koliko je para potrošeno na rastjerivanje Srba sa Kosova, PVM.

Pobjeda nije dovoljna. Ona mora da se unovči. Opredmeti. Usvijesti. Ispropagira.

Zapad je pokupio ratne zločince kojegod je mogao iskoristiti u svrhu znanja, Verner fon Braun pa dalje, ili u svrhu bogatstva. Vojnu industriju pretvorio u finansijsku industriju i industriju vladanja svijetom i iznurivanja Sovjetskog Sojuza.

Sovjetski Sojuz je, Širokom Slavenskom Dušom, davao vojnike, tenkove i civile, za pobjedu nad Mračnom Silom. Ne kažem. I teritorijalizovao je svoju pobjedu. Ali niko nije branio ni Patonu, Zapadu, da izlije milion tenkova i krene preko Bugarske, Rumunije, Mađarske, sve do Baltika.

Iskrcavanje u Normandiji je postalo simbol pobjede nad Gitljerom. Natprirodni otpor i kontraofanziva Rusa, povratna karta Staljingrad – Gitljergrad, ostala je potpuno u drugom planu. Njemačko bombardovanje Londona herojisanije je nego bitka za Staljingrad.

A pošto sam već na ražnju.

Ciljevi Gitljera i danas su na snazi. Važe i danas i sutra.

Djeci treba objasniti da je pitanje Ko će pobijediti u sljedeće ratu, tata.

 

 

 

2104.
BOSNA JE
OVCA JALOVICA
 

Kadgod sarajevski političari ne znaju šta da kažu na činjenicu da Republika Srpska ima svoje dejtonske nadležnosti, ili čak na samo njeno postojanje, oni se dočepaju Države. Države Bosne. A Država Bosna je realitet kao i soliter od toalet papira.

Tako je i Saša Magazinović komentarisao nadležnosti Republike Srpske u JMBG koje će se početi da primjenjuju od sutra. Građančad Srpske koja će se rađati od sada, a i ona koja su rođena dok je Bosna bila jalova, dobiće svoje jedinstvene brojeve. Esdepeov Magazinović je rekao da nadležnosti nad brojevima ima Država i da će Državni Sud poništiti ovdašnjoj djeci te nelegalne brojeve.

Magazinović vjerovatno misli da je normalno da Država ima nadležnosti nad brojevima jer su arapski.

Jasno je da pripadnici i patenici Sarajesvkog Političkog Kruga tako razmišljaju. Još su se neki genijalci javili po tom potanju. Jer, oni su odavno u nekoj vrsti Obrnute Realnosti. Oni, svi listom, počevši od Babe Alje, prave državu straga, skraja, naopako.

Njima nije jasno da Republika Srpska ima ustavne nadležnosti nad državljanstvom. A to je prije nego nadležnosti nad arapskim brojevima.

Mada razumijem da je u njihovim državnim glavama i raspored časova stvar Države.

Uredba Vlade Republike Srpske, mada bih više volio da je to zakon izglasan u Narodnoj skupštini, može se pokazati kao istorijska. Ovo je korak koji je veoma važan u opredmećenju dejtonskih nadležnosti. Istina, taj korak je mogao biti napravljen i prilikom uvođenja pedevea. Sada bi sve bilo drugačije. Izgubili smo dobru deceniju.

Sarajevo, niti bilo ko, nema argumente za prijetnju Državom. Radi se o očiglednim ustavnim nadležnostima pa je stoga i reakcija na nivou magaze. Magazinović jedini argument traži u Međunarodnoj zajednici pozivajući je da reaguje. A ta formula je već odavno propala.

JMBG je dobar test. Republika Srpska treba od sada u bilo kom slučaju da razmišlja ustavno.

A Sarajevo neka razmišlja državno.