1811.

RADOVANU U HAGU,

ALIJI U PAKLU

Ovih dana proglašava se neka godišnjica smrti izvjesnog Alije Izetbegovića. Prenose se izjave Velikana. STJ. Bio je ovo i ono. Istorijska ličnost.

Postoje dvije vrste Istorijskih Ličnosti. Jedne, koje nose vihorovi i koje se, sticajem okolnosti, nađu nesposobni na pogrešnom mjestu, kao kezme u dunjaluku. I druge koje puše cigaru, Majku Ti Božju, i pućkaju vihorove.

Alija Izetbegović jeste istorijska ličnost. Ličnost Krvoločne Istorije. Istorije u kojoj se loče krv. On je prvi i jedini samoobznanjeni pokretač rata i uništitelj Sto Hiljada Života. Čak ni Hitler nije bio toliko lud da javno kaže da će za Dojčland Iber Ales žrtvovati Mir. Alija Istorija je za Usranu Bosnu žrtvovao Mir.

Da je barem našao neku zemlju. Petu Republiku, Sedmo Nebo, Noge Andaluzije. Već Bosnu. Pih.

Dok Radovana, u Hagu, na pogrešnom mjestu, jer treba da mu se sudi pred Srbima, kao što je trebalo i Slobodanu Slobi Požarevcu, čereče u Hagu, lažući po stohiljaditi put o Genocidu i Markalama, Aliji sude u Paklu.

Tamo ispitivanje traje devet godina. Jesil ikad upozno Šejtana Radovana. Jesam, al nisam piso pjesme s njim.  Jesil ikad bio u Lisabonu. Nisam. Laže Alija skoro ko Tihić. I tako dandanas.

Dabome. Ne želim da upadnem u grešku Sarajevskog Političkog Kruga, i drugih dželata, po kojoj Srbi, i Srbija, mora da se suoče sa svojom prošlošću. Morali bi i oni da se suoče sa Alijom.

Ali ne insistiram. Neka se, za početak suoče sa Harisom i drugim Unitaristima.

Da im ne pominjem potonje.

1810.

BANJALUKA,

MALA BARSELONA

U usranom svijetu nebeske demokratije, finansijske anarhije i ratova divljaštva za ljudska prava, bude, katkad, i lijepih stvari. Referendum of Scotland. Indepedencia. Goodbay Spain. Samostalnost Srpske. Goodbay Bosnain.

Dok su Hladni Ostrvljani dogovorili Referendum u Škotskoj, dotle vrući južnjaci prijete Kataloniji. Nije Španija Jugoslavija. Teoretičari unitarnog sranija izvode prosere o tome kako bi Španija stavila veto za ulazak Katalonije u Nato. JTN. Jebalo Te Nato. Ko je poletio u Nato. Zatim, u slučaju sukcesije Kataloniji bi pripao dug od 100 mlrd eura, kao dio duga cijele Španije. Pa bi imali 145 mlrd duga a sedam i po miliona stanovnika. Radi se o otcjepljenju i nezavisnosti a ne o kreditnom aranžmanu. Radi se o slobodi a ne o mlrd.

Niko neće zustaviti Kataloniju.

Niko neće zaustaviti Srpsku.

Jer, Veliki Krojači, Mračni Finansijaši i Nebeski Demokrati su shvatili svijet kao vlastitu arhitektonsku tamnicu a ne kao svijet slobode i jedinstva različitih samostalnih nacija.

Slično kao o Kataloniji, čitam prosere i o inicijativi za ukidanjem Oružanih Snaga BiH. Te, nije tačno da samo koštaju one i doprinose društvu. Gase vatre i slično. O tome raspreda neki Hrvat Tabak sa Obrisa.hr. Obrana i Sigurnost. Koji čjorniji vatrogasci. Nemaju leba da jedu. A da uđem u bilo koju Kasarnu, Vojarnu, Bivak, upobijeladana, i da zapucam iz Osamdesetčetvorke, ne bi im gaće oprao ni konzorcijum hemijskih čistionica Vaše Države.

Četiri stotine miliona eura godišnje.

Unitaristi misle da je inicijativa za ukidanjem OSBiH, pretkorak za raspad države. Kao. Dodik se sad sjetio da ima zagorča. Otkad je Esenesde usvojio rezoluciju, na Saboru, o demilitarizaciji. Otkad je vođena akcija Vojsko Voljno. Zaboravio Haso, jebo ga ćaća njegov.

Nije to pretkorak raspada. To je znak da se Vaša Država raspala.

Ali, za svaki slučaj, trebalo bi Borac da istupi iz tih državnih takmičenja, da počne da njeguje fudbal za oči i dušu, a Republika Srpska da formira La Masiju, fudbalsku akademiju.

Pa jednog lijepog nezavisnog dana, priredimo Festival Nezavisnosti kao što ga je priredila Katalonija u hramu Kamp Nou.

1809.

NAROD POLAKO

DOLAZI PAMETI,

KAŽE IVANIĆ.

ZA IVANIĆA NEMA

INDIKACIJA, KAŽE VASIĆ

Narod, polako, dolazi pameti, obznanio je tiho i drmatski sporo Mladen Ivanić, na Beenteve, kod Suzane Puls.

To je zaključna Ivanićeva analiza lokalnih izbora na kojima je Esenesde ostao bez dvadeset načelničkih mjesta. Dosad je, sugeriše nam DREK, Doktor Ekonomije, narod bio lud. Jer ko je bez pameti nije glup. On može da bude samo lud. Narod je, naročito pokazao nadolazak pameti time što je Pedepe postao treća stranka po snazi u Republici Srpskoj. Kako kaže Ivanić.

Treba se čuvati junaka koji znaju sve o narodu. I kad je narod lud, i kad dolazi pameti. I čiji je narod. I šta hoće narod. I šta narod umije a šta ne umije. I da nardo ne zna da prodaje banke. Tako je jednom Esdees znao šta Narod Srpski hoće, znali su i da je narod njihov, što je mnogo bolje od Miloševićevog saznanja u vidu izreke Nije bitno šta će reći narod, pa se završilo sa Srpskim Gaćama Na Štapu.

O pameti naroda se ne raspravlja. Narod se čita i puno ne pita. Zato je narod i pristao na izbore. Neće da se zevzeči sa tim političkim stvarima. To će političari, nažalost i Ivanić među njima, ako dobiju dovoljno glasova, da rade. A onda će, za četiri godine, Narod da podijeli pitanja za Konotrolni.

Dijagnostičari koji uviđaju da narod, polako, dolazi pameti, a koliko vidim, Ivanić, Čavić i drugi nudiguzi i potponici, čitavo vrijeme prizivaju pameti taj jadni napaćeni narod, smatrajući ga ludim, ne mogu da obavljaju javne političke, društvene i državne poslove.

Ivanić je još kod Suzane bubnuo Princip Je Princip. Kobiva, kad je bio sa Esenesdeom, sve je bilo dobro dok Esenesde nije počeo da čini čini od kojih je njega, Ivanića, bilo sramota. Ja sam jednom vidio i da se Đon Opanak Borovo zacrvenio. Princip je prinicip. Banka je banka. Jedan euro je jedan euro.

Njega postalo sramota. A nas nije bilo sramota da ga uzmemo sebi. Iako nismo morali. I iako ga ni Terzić Adnan nije htio.

A o velikom zaključku Doktora Za Panjeve, da se Esenesde može srušiti ako se opozicija udruži, što su ovi izbori, kaže, pokazali, kao naročitoj nedemokratskoj torturi nad biračima, drugi put ću.

PJP. Dotad, polako s pameću.

1808.

I SAFETA

SVE ZNA O DODIKU

Izvjesna Rubričarka u sandžačkom listu Danas, koji izlazi u Beogradu, i koji je upravo pokrenuo lavinu optužbi protiv aktuelnog vođstva Srbije zbog toga što proizvodi neprijatelje, umjetso, valjda, da bez gaća traži prijatelje, piše kolumnu, STJ, Milo i Mile.  Progone je, izgleda, ta srpska i crnogorska imena.

Rubričarka se zove Safeta.

Ne mogu da čitam Prazna Danasiranja Prazne Evropske Srbije ali mi je za oko zapao Safetin podnaslov. Zamislite da neke stranke i političari u Srbiji, po mogućstvu, mađarske, bošnjačke, autonomaške, o Srbiji pričaju kao Dodik o Bosni i Hercegovini.

Šta ima da zamišljamo. One rade Srbiji ono što Dodik priča Bosni i Hercegovini.

Mada mi nije jasna usporedba Srba u BiH sa Mađarima i muslimanima u Srbiji. Ali, ćutim. Da ne bih upao u Ljudska prava i drugi šovinizam.

Još se Safeta žali kako Oni, Srbija, u koju je ubrojala i sebe, ne može više da plaća danak prekodrinskih ličnih političkih prohtjeva.

Safeta je ovdje nebitna. Ona je komentator po nacionalnoj osnovi.

Bitna je ta Prazna Evropska Srbija koja bi dala i Kosovo, i Sandžak, i Vojvodinu, i Rtanj, i Republiku Srpsku, za dva dana u Briselu.

A Safetama mogu da poručim da su Srbe natjerali da ostanu u nepostojećoj BiH. Pa kad Republika Srpska, takorekuć Dodik, nešto kaže o Bosni i Hercegovini, to ima težinu stava najvažnije čeljadi u toj kući. Jer od Republike Srpske zavisi sudbina BiH. A sudbina Srbije ne zavisi od usranog Sandžaka.

1807.

KO RADI NA

POMIRENJU

DODIKA I LAGUMDŽIJE

Unitaristi, brate. Sva sranija u Vašoj državi rade Unitaristi.

Već neko vrijeme, i prije izbora, zasijana je teza da će BiH upasti u krizu, a sada je u Rascvjetu, JMM, ako se ne pomire Dodik i Lagumdžija. Čak je Zlagumdžija u Banjaluki, ...luki, da ne bi bilo ZMP, dobio dvije stranice novina. U jeku kampanje za lokalne interese i glasove. Misli globalno, djeluj fekalno.

Argumentacija. Sin Oca Svog, Izetbegović je preveslao Lagumdžiju, podmetnuo mu koru od banane. Dodik bi trebao tražiti smjenu Člana Bakira. Naš najnoviji Šaćirbej je srce i duša, široka demokratska diplomatska vertikala, i Misica, koja želi mir u svijetu, pa je zato dao preporuku kako da se glasa oko Sirije.

Nagradno pitanje. Kako da se pomire stranka Fašističke Četničke Ideologije i Partija Demokratskog Progresa. Joj. Pardon. To je Ivanićevo. Mislio sam na Partiju Široke Socijaldemokratske Evropske Perspektive. I Progresa. Jer Socijalistička Internacionala je, na Prijedlog Zlatagana i Esdepea, čvrstu vjeru dala. Oni neće dopustiti, da se, ako se već sarađuje sa Hasapinom Neosustašnikom, sarađuje i sa Nezavisnim Socijaldemokratima. Kad bi postali Zavisni, SZSD, onda možda.

Zlatagan i Unitaristi su potegli tu Kampanjbu za Pomirbu. Nek ti se ćaća miri.

Potrebno je anulirati loklani krah na izborima. Znali su i prije Dana Glasanja da gube. Potrebno je očuvati stečevinu malverzacijama oko federacijske i vašedržavne vlasti. Potrebno je ostaviti Esdea van dometa jasala.

Republika Srpska gubi Pomirbom. I to je činjenica koja vodi Nevidljivo Pomirbeno Povjerenstvo.

I još se dodatno dobija to da se izlazi iz teškog sarajevskog bošnjačkog stanja Ko smije biti sa Dodikom protiv nekog Našeg.

1806.

ČMB

U BORBI

PROTIV

ESENESDEA

Dok mrski medijski neprijatelji iz Sarajeva uglavnom šute nakon prosera da je SNSD na izborima grohnuo i da će se od toga teško oporaviti, dok prijateljski realisti iz VNL iznose obrojčane argumente, što je njihov prepoznatljiv stil, dotle ČMB u Republici Srpskoj vadi oči Esenesdeu. Kad ćete sjeći glave. Kad ćete im čupati ruke. Kad ćete im mijenjati kukove. Gdje je streljački vod. Da li ćer biti sahranjeni javno ili kao Čiča Draža. Ko će biti nabijen na kolac a ko na ražanj. Čak i naslove mažu krvlju. Smijeniti.

Nebojši Radmanoviću, predsjedniku Izvršnog odbora, u intervjuu Glasu Srpske samo što nisu vezali ruke na leđe i za stolicu. Kome ćete izvaditi dušnik. Slično je prošao i Dodik kod onog ženskog skakavca na B92. Sreća da je otišao tamo. Ovdje bi prošao ko bospotrnju.

Dođe mi da pomislim da im je žao što je Esenesde izgubio tih dvadeset načelničkih mjesta. Toliko im je žao da bi nas poklali.

Ne pada im na pamet da, ako već kake, kake malo analitički. Kao što je Neprijateljica Goga dala priliku, u Oslobođenju Vildane, da stručnjak za istraživanja i komunikacije, inače, koliko razumijem, nenaklonjen Esenesdeu, razložno govori o rezultatima.

A ovi turci u Srpskoj samo traže Svilen Gajtan i Katul Ferman.

1805.

BOLEST

LOKALNIH

IZBORA

Čudi me da su stranke na lokalnim izborima uopšte negdje našle birače.

Toliko je kandidata bilo da se jedan šef Oiša ozbiljno šalio rekavši da su došli do svakog glasača i sada traže glasače među onima koji su na konkurentskoj odborničkoj listi.

Izborni zakon je propisao nemoguće izborne procedure. U nemogućoj državi, nemogući zakoni. Svako može formirati kandidatsku grupu pred izbore i prijaviti listu od tridesetak kandidata. Deset posto više nego što ima odborničkih klupa. Cenzus je u tepsiji. Svaka luda kandidatska grupa može da prođe. Dobro. Ne mogu baš svi. Oni Picparkeri i Nezavisnjaci u Banjaluci nisu mogli.

Nekoliko stotina kandidata za odbornike u svakoj pristojnijoj opštini. Oni imaju svoje koncentrične krugove glasača. Ukućani, rodbina, susjedi. Sto glasova. Tri stotine kandidata. Trideset hiljada birača. U tom sitnježu prođe i onaj ko se kandidovao iz zajebancije.

Politika u lokalnoj zajednici je na taj način obezvrijeđena do gole kosti. Banalizovana. Spuštena do beskućništva. Pa će takvi bespolitičnjaci da odlučuju o politici razvoja, infrastrukture, porodične medicine.

Bolest kandidovanja je zahvatila sve slojeve. Ne samo onog Ludog Novinara Trebinjskog. Treba zamisliti situaciju da jedan političar ode za dopsinika u Trebinje. Mihajlica. NPR. Napasnik Atevea iz Trebinja. U kandidate idu i dobrostojeći direktori, i penzioneri, i keramičari, i ljekari. Oni poznati o oni potpuno nepoznati.

Mala količina glasova, potrebna da se prođe u klimatizovanu salu Opštinskog Parlamenta, STJ, snižava cijenu odbornika a podiže cijenu glasa. Oni sa trista, četiristo glasova, koubili su se za preletače. Kad bi neki statistički zavod mogao da evidentira te junake koji mijenjaju skupštinsku većinu kao Maraonustvar, vidjeli bi da su to listom oni koji su lako došli do glasova. Za nekoliko hiljada glasova se treba oznojiti. A za trista. Kako dobio tako dao.

Zabilježeni su slučajevi da neke stranke u pojedinim opštinama imaju po hiljadu i više posmatrača. To su oni junaci koji ispred svake stranke, uredno prijavljeni, gledaju kako idu izbori i bilježe naglas pročitana imena u svoje stranačke članike, pazeći tako ko još nije izašao. Obično svaka stranka ima dva posmatrača, za dvije smjene. Neke, meni veoma drage, mijenjale su posmatrače svakih dva časa. Češao sam se iza sedam uva i hodao u krug dok nisam saznao šta je u pitanju. Svaki od njih je kupljeni glasač. I još njegovih jedno ili dvoje iz porodice. Kad odradiš svoje, čeka trijest, četerest, pedest marki. Bugarski voz je otišao u staro gvožđe. Ko Ćiro.

Lokalni izbori su postali takav sociološki vašar da će uskoro trebati oformiti katedru na političkiom naukama. Za Sociologiju Lokalnih Izbora.

Potrebno je zatvoriti liste i podići izborni cenzus. A za novopridošle zahtijevati potpise u visini četvrtine izašlih na prošlim izborima.

Lokalni izbori su jedna od najpoštenijih banalnih demokratija. ali ne treba ih se tako banalizirati da građani budu potpuno onemogućeni da biraju.

Baš bih glasao za susjeda iznad mene. Uzor čojek. Iz moje stranke. Ali obećao sam tečiću brata od ljubavnice mog druga koji je kandidat Pokreta za Trčitamotrčivamo. Ako me nerko od onih trideset sedam kandidata koje ću sresti do birališta ne zaskoči.