субота, 6. септембар 2008.

SLOMITI
Više od ičega o položaju Hrvata u Federaciji i BiH općenito, govori reakcija Bakira Izetbegovića na ideju Ljubića o Trećem entitetu.
Bakir govori o tome kako je međunarodna zajednica slomila hrvatsku samoupravu, kako je to samo Dodikovo maslo jer ih je okuražio da oni iznose svoje zahtjeve kako bi se sačuvala Republika Srpska, međunarodna zajednica to neće dopustiti jer bi to dovelo do krize i belaja...
Izetbegovićev jezik ne spada u konverzaciju među narodima, nacijama, ustavotvoriteljima i tvoriteljima Bosne i Hercegovine. Jer, u raspravi o ustavnim reformama, ustavnim amandmanima, federalizaciji BiH, Trećem entietu itd, vodi se rasprava, u stvari, među narodima a političari to samo formalno obavljaju jer su izabrani od tih naroda i spadaju u tzv. političku artikulaciju. Stoga i Bakir Izetbegović, kao izabran političar, čovjek u parlamentu u ime određene političke stranke, govori ispred svojih birača, dakle, ispred i u ime jednog dobrog dijela jednog naroda.
A tu onda nema: slomiti, biće belaja, mz to neće dopustiti.
Radi se o Hrvatima u BiH a ne o belaju. Radi se i dogovoru da se zajedno potpiše ugovor (ustav) o zajedničkom životu u zajedničkom domaćinstvu (državi). Radi se o Republici Srpskoj kao ustavnoj kategoriji, teritorijalno-političkom obliku priznatom od svih, samim činom priznavanja BiH. A ta kategorija ne ovisi o pokretanju nekih političkih zajebancija i folova i skretanja pažnje.
Dok je takvog odnosa spram Hrvata, BiH neće biti sretna zemlja. Ne kažem da će biti belaja ali šta će nam zemlja ako je jedan njen temeljni narod ne smatra svojom i ne vidi u njoj opstanka. Zar nam je cilj, bilo kome, da Hrvati odu u svoju Hrvatsku pa da bude mirna Bosna.
Bolesno je nešto u takvim stavovima.
To što je Hrvatska samouprava prošla kako je prošla, nije stvar jednog trenutka u kome je mz nešto slomila, optužila Jelavića i slično. Ko kaže da je mz bezgrešna? Da ne analiziramo cijeli slučaj jer to zahtijeva mnogo vremena. To će jednom poredati isrtorijska nauka, pa i Hrvati, a ne Bakir i ja.
Hrvati su ovdje došli davno, katolička vjera je i bez nekog izrazitog hrvatstva, došla ovdje davno, od tog brđa, pobrežja i planinčuga, stvarala, zajedno sa Srbima, mjesto za život, tome se kasnije priključio i islam. Ta skupina, taj narod, ta nacija, kao ni drugi, ne može se lomiti.
Naročito se ne može likovati nad tim divljaštvom međunarodne zajednice.

петак, 5. септембар 2008.

PROTUVE KAO KANDIDATI
Slučaj kandidata za načelnika Istočnog Novog Sarajeva kojeg je kandidovao odbor SNSD-a a onda se ispostavilo da je ležao u zatvoru zbog krađe automobila, detektuje ozbiljnije društvene bolesti, osim propusta sudskih i policijskih vlasti u obavještavanju i propusta u poštovanju kriterija za kandidovanje. Jedan od kriterija za kandidovanje, koje je usvojio Glavni odbor SNSD bio je izričit kao i ostali:
· DRUŠTVENI UGLED I LOJALAN ODNOS PREMA ZAKONU (NEKAŽNJAVANJE PO BILO KOM OSNOVU) I PREMA SVIM OBAVEZAMA ZAJEDNICE.
Tražili smo i oštrije kriterije ali širu javnost ne zanima stranačka tehnologija. Jasno je da će nakon izbora biti posljedica po opštinski odbor.
U čemu je društvena bolest?
Edeesovo vladavina od prije početka rata pa sve do današnjeg dana, na tom prostoru, dio je velikog antisrpskog projekta Miloševića i budala a koji sam imenovao kao Kriminalizovana Odbrana Srpstva – KOS. Taj project je zasnovan na opravadavanju svakog postupka, pa i kriminalnog i zločinačkog, odbranom srpstva. U ime srpstva sve je dozvioljeno, dakle. Tom projektu je bio cilj da što više ljudi uvuče u kriminal kako niko ne bi mogao postaviti pitanje velikog kriminala i kriminala voždova.
Kada smo preuzeli vladu 98. i spustili je iz šume u civilizaciju, vozni park koji smo dobili, dio, jer su mnogi “vladina” vozila zadržali i odvezli u nepoznatom pravcu, listom se sastojao od ukradenih vozila. Mjesecima smo MUP-u vraćali vozila, moj neki Mercedes je vraćen u Suboticu. Onda smo kupovali audije a “moralni” Esdees nas napadao kako trošimo narodne pare.
Taj rudnik kriminalaca naročito je obuhvatio Stare Esdeesove Krajeve pa se i danas teško iskorjenjuje jer je regrutovao mnogo mladih ljudi. Oni su imali nauk: gledali su političke kriminalce i opsjenare kako su praznih glava i praznih džepova postali nešto i neko, sa velikom lovom, pa su i oni to pokušali na mikro planu, neko krađom auta, neko reketom, neko drogom. I Radovan je Srbima prodavao političku drogu, zašto i mali sitni lopov ne bi mogao prodavati malo heroina, mislili su.
Tako smo došli do toga da je Kriminalizovana Odbrana Srpstva ušla u sve pore društva i nastoji, ili je već, da opere prljavi kapital i legalizuje tokove i ljude.
Mnogo vremena će trebati da se sav taj mulj ispere i korektni ljudi odvoje od šljama i mulja.
Stoga će svako i na svakom mjestu morati da gleda devet koljena u nazad.
Nisu uzalud komunisti pitali Udbu, šta mu je bio djed.

четвртак, 4. септембар 2008.

CERIĆ CERTIFIKAT
Previše je mog pominjanja Cerića ali previše je, brate, i Cerića.
Otvoriš novine, Cerić, otvoriš džamiju, Cerić, otvoriš kongres islamskih intelektualaca, Cerić, otvoriš halal-certifikat, Cerić...
Neku veče je u Sarajevu reisul Cerić uručio halal-certifikat direktoru Perutnine iz dežele. Taj certifikat je potreban za prodaju hrane u arapskim zemljama ali sve više ima svrhu i potrebu u BiH. Shvatio sam, dakle.
Ali ne shvatam kakve veze ima vjerski poglavar sa tim. Bez obzira što se tiče izbora jela po vjerskoj osnovi, to je prije svega tehnološka stvar. Kao i proizvodnja ajvara. Centralni komitet je smiješan, čak i centralni komitete nekad čuvene staljinističke KPSS, u šta se pretvorio efendija Cerić. Svakom halalu poklopac.
U Staroj Jugoslaviji, onoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je bila veća umjetnina od SFRJ jer u kraljevinu potrpati te protutegove veliki je podvig, u vojsci je bio poseban kazan za muslimane. Razmišljao sam o tome i kad mi je djed Milan pričao, i kad sam bio u JNA i kad sam bio u rovovovima VRS u kojoj je bilo dosta muslimana.
Taj odvojeni kazan djeluje ponižavajuće, i za ove i za one. Djeluje unaprijed antagonistički. Jasno je da ljudima moraš omogućiti da jedu ono što žele, odnosno da ne jedu ono što ne žele i što im vjera ili bilo koji drugi razlog zabranjuje. Ali kako to izvesti bez poniženja, ili bez osjećaja poniženja. U JNA nije bilo odvojenog kazana, odvojenog restorana. Svi su uzimali iste tacne i tanjire a jeo je što je ko htio. Ne vjerujem da su ljudi bili time baš zadovoljni ali bratstvo i jedinstvo je bilo svemoćno. U VRS smo jeli i puževe i žabe.
Danas se proizvođači bore da udovolje kupcima jer oni vjernike gledaju kao kupce. Za mene je bitniji HASSAP, ili kako se već titulira, nego HALAL. Jer tehnologija garantuje čistoću i nemogućnost da dvije hrane prođu istim putem. Halal zahtijeva da pile bude okrenuto nadguskom tamo a vratom ovamo, da vrat ne bude do kraja preklan (jebeš prava životinja) i da krv slobodno ističe, nešto kao kod kurbana na pokrovnom vijencu, kad se gradi kuća. Vjere se teško rješavaju nasljeđa sablje i mača.
Ali, efendija.
Dobro što postoji MINA, nije higijenski da neko drugi pravi vijesti o nama nego samo mi. Šta bi bilo kada bi i stranke tako radile, pa da osnujemo SDAINA, SBINA, SNSDINA, SDSINA... što u jaslicama moraju da uče ilahije i kaside, što u tramvaju imamo vjerske citate, ali da vjerski poglavar izigrava tehnološki institut, to je previše.
Permanentna i neprestana teizacija može dovesti samo do dva kazana ili do jednog kazana.
A vidjeli smo da ni jedno ni drugo baš ne funkcioniše.
Niko nema garanciju da će budućnost biti bolja prema nama od prošlosti.
Stoga je ne treba baš uvijek izazivati a svoje običaje, životne stavove i vjeru upražnjavati bez estradnih ceremonijala.

среда, 3. септембар 2008.

POTKOPAVANJE JALOVINE
OHR je prokukurikao prvi i tako se kandidovao za titulu predizbornog Tarzana.
Ako neko bude potkopavao dragu, lijepu i presvetu BiH, imaće posla sa Ohaerom a na osnovu katul-fermana od Pika.
Kad Ohaerov portparol nešto saopšti, ili odmah zaboravi ili se duboko začeši.
To potkpovanje je oduševilo i moj moždani centar za fond riječi. Pošto sam rođen kraj Bosne i njenih šljunkovitih obala, što se u mom djetinjstvu zvalo bair, mene potkopavanje asocira na onu tursku izreku: zeman gradi, zeman razgrađuje. Znam da se potkopava ili podlokava samo ono što nije čvrsto, neka naplavina, jalovina ili provizorijum. Kako takva naseobina kao što je BiH, može da bude potkopana. A toliko istorije iza nje?
Istorijsko pitanje je: ko potkopava BiH. Da li Republika Srpska koja zahtijeva da se BiH gradi na dejtonskim osnovama što uključuje trajnost Republike ili oni unitarci koji zahtijevaju ukidanje, ne samo potkopavanje, Republike Srpske.
Iskustvo me tjera da saopštenje Ohaera, koji nikad ne najvaljuje svoje akcije i ne špekuliše o tome, shvatam kao prijetnju Republici Srpskoj i Esenesdeu u liku Milorada Dodika. Jer, OHR, kao što je loše upotrijebio riječ potpkopavanje tako loše prevodi i zahtjev za poštovanje Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH. Svako odupiranje zahtjevima za ukidanje entiteta čekića se kao potkopavanje BiH.
A što ljudi u Sarajevu direktno prijete ratom i silom, nikom ništa.
Silajdžić je nedavno pisao Lajčaku, povodom fudbalske reprezentacije Republike Srpske, republičkih odlikovanja i predstavništava Republike Srpske u bijelom svijetu, što potkopava BiH, kaže on.
Ali da ne bih gatao, i da OHR ne bi kopao po dokumentaciji potkopavanja, citiraću Harisa: „Na kraju, Vama je nesumnjivo poznato da Ustav BiH nalaže Bosni i Hercegovini da preuzme nadležnosti u svim stvarima koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i medjunarodnog subjektiviteta BiH, te se nadam da ćete djelovati na zaustavljanju i eliminisanju separatističkih aktivnosti entiteta RS, sa konačnim ciljem očuvanja mira i stabilnosti u BiH.“
Ključne sintagme su:
· BiH da preuzme nadležnosti
· Očuvanje teritorijalnog integriteta
· Seprataističke aktivnosti
· Entitet RS
· Očuvanje mira i stanilnosti
HS, koji nikad ne kaže Republika Srpska nego “entitet RS”, govori u ime BiH, kao da je samo on BiH, koja je dužna da preuzme nadležnosti, zahtjeve za trajnošću Republike Srpske smatra separatističkim aktivnostima i stavlja ih pod pitanja očuvanja teritorijalnog integriteta a pomenom “očuvanja mira i stabilnosti”, direktno prijeti ratom. Pretpostavljam da u glavi ima scenario kako će BiH napasti jedan svoj sastavni dio radi očuvanja teritorije.
Znam da OHR nikad ne najavljuje svoje poteze i akcije. Stoga sa velikom pažnjom iščekujem da li će se išta desiti toj individui HS koga izbezumljuje RS.
A što se potkopavanja tiče, to je stara slavenska riječ koja ih je, Slavene, natjerala da grade sojenice. Ako nema želje i dobre volje da se BiH tako izgradi, kao sojenica na dva entiteta i tri naroda, potkopaće se sama od sebe, štogod saopštavali i pisali.

уторак, 2. септембар 2008.

ČIJA JE BiH?
Sulejman Tihić je na Bobovcu, starom kraljevskom gradu, citirao Aliju: Ostaje nam, dakle, samo nepobitna činjenica da je BiH i bošnjačka, i srpska, i hrvatska.
Cijenim napore Sulejmana Esdeea da, u vremenu dok vjerski Fatih, reisul, juriša na BiH, Bosnu, Sandžak, Beč i Evropu i dok njegovi vjerodostojnici u Sanskom Mostu govore o Pradjedju Osvajaču, na Bobovcu, gradu kralja, govori o narodnom programu za BiH ili o BiH kao programu tri naroda.
Ima jedna sitnica, samo.
Alija je svoju varijantu komunističke BiH, jer mu nedostaje klasika: BiH nije ni muslimanska, ni srpska, ni hrvatska... i jer je on sam komunistički proizvod, od uslova u kojima se formirao do uslova koji su ga formirali, mislim na kaznionicu, izrekao na osnivačkom kongresu SDA.
Od tada je Savom, Bosnom, Unom, Neretvom i Drinom proteklo mnogo vode i krvi. Alija je žrtvovao mir. Dejton je žrtvovao rat.
Više nema Bosne iz vica Moše Pijade: Jebo zemlju koja Bosne nema. Nema ni zemlje, nema ni Bosne. Postoji samo BiH koja je sastavljena od Republike Srpske i Federacije BiH.
Stoga BiH nije više i bošnjačka, i srpska, i hrvatska.
Najveći domet u pogledu tri nacije jeste u činjenici da se BiH gradi, i tako je treba graditi, da nigdje i niko ne bude manjina, bez obzira na broj.
Čak ni Federacija BiH nije više i bošnjačka, i srpska, i hrvatska. Ne bi, inače, Hrvati zahtijevali Treći entitet i iznosili argumente da su depresirani.
Ali Tihićev citat Alije nosi u sebi nukles sukoba i komunističkog kraja. Veoma je opasno trojici nejednakih braće dodijeli istu njivu od koje zavise gladna usta. Trojstvo nosi u sebi jezgro sukoba. Mnogo je praktičnije reći da je odgovornost za BiH svačija ali da je najveća one nacije koja je najbrojnija. Tako je i u Federaciji. Bošnjaci su odgovorni za položaj Hrvata pri čemu ne mislim da Hrvati nisu odgovorni za svoj položaj. Srbi u Republici Srpskoj su odgovorni za položaj Hrvata i Bošnjaka ali Hrvati i Bošnjaci ne mogu biti manjina ni u Republici Srpskoj ni drugdje. To je odgovornost svih.
Samo ljudi sa političkom mrenom i koprenom ne mogu da vide da je BiH milenijima otišla daleko od te komunističke pjesme rajskih ptica poznate kao - ničija i svačija.
BiH je pred novim početkom koji joj omogućava dejtonska arhitektura i statika zasnovana na dva entiteta i tri ustavna naroda. Ako se to ne poštuje, nema ništa.
A onaj ko kaže da je BiH i bošnjačka i hrvatska i srpska, ne misli na ravnopravnost i jednakopravnost, ne misli na kolektivnu sigurnost svakog konstitutivnog naroda nego misli na većinsku sigurnost koja se demonstrira na dvonacionalnom poligonu FBiH, ne misli na dugoročnost BiH nego na kratkoročno preotimanje.
SDA nije ni Tihićeva, ni Alijina, ni Bakirova već je...

понедељак, 1. септембар 2008.

POREZNIK RAFI
Rafi Gregorijan, Prvi Zamjenik, u intervjuu Oslobođenju, starom 65 godina, od oca KP i majki Hrvoja Ištuka, Hasana Grabčanovića, Zlatka Lagumdžije i inih, pokazao je temeljno nepoznavanje BiH u kojoj je, kako se hvali, ili žali, deset godina.
Slobodno prevodim: Nacionalističke partije su vas uvele u rat, Dodik i Silajdžić se samo nadmeću i vijagrišu napaćeni narod koji je listom, 80%, okrenut integracijama u NATO i Evropsku uniju, umjesto da budu odgovorni poreskim obveznicima koji ih plaćaju.
Američka površnost ili nešto drugo, svejedno. Ali takvo poimanje stvarnosti na ovim prostorima prostire se kao kompjuterski virus jer stavovi, izvještaji i referati Prvog Zamjenika imaju zvaničan prolaz kroz cijelu administraciju SAD. Na osnovu toga neki analitičari tamo u nekim odajama kreiraju politiku američke administracije.
Iluzorna je teorija da je glavni kolosijek ove zemlje osamdesetpostotna podrška evro-atlantskim integracijama. Iluzorna kao i ortodoksno komunističko bratsvo i jedinstvo koje je inkarnacija raja na zemlji samo što ponekad useru stvar oni pjanci koji u birtijama pred zoru pjevaju Ustani bane Jelačiću i Sprem’te se sprem’te četniciiiiiiii.
Iluzorna je i američka priča o poreskim obveznicima. Znam da je to u Americi sistem za totalitarizam, ako mu ne možeš ništa, nadji da nije platio porez. Ovdje, pak, u BiH, ljudi su čitavu istoriju izgradili na tehnologiji koja je postala robna marka: zajebi državu i ne plati porez. Seljani ovdje mrze svaki režim jer im naplaćuje porez na zemlju s koje oni krvavim radom skidaju koru kruva. A Rafi misli da su oni svi egzaltirani tom činjenicom da plaćaju trećinu (toliki je porez u njihovim očima) i da su zaboravili da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci, Muslimani, muslimani, pravoslavci, katolici... u toj nomeklaturi zanimanja „poreznik“ ja na mjestu mačkovog repa.
Nisu oni, kako misli Rafi, izabrali Dodika i Silajdžića da bi ih njih dvojica kontrolisali kako plaćaju porez. Izabrali su ih jer su obećali, jedan, 100% BiH a drugi Republiku Srpsku kao trajnu kategoriju.
Svako pojednostavljivanje, bilo komunističko, bilo Gregorijanovo, blisko je totalitarizmu. BiH je izgrađena kroz istoriju na snažnom osjećaju svakog pojedinca za vjeru, naciju, jezik i pripadnost kolektivitetu i teritoriji, To su i danas ključni elementi. I samo na njima je moguća ova ili nova Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina treba da naplaćuje porez ali na porezima BiH nije moguća.
A ako stvar vjerski konkretizujemo, onda je jasno da Silajdžić, npr, ne može zanemariti Cerića. Pri čemu Cerić može zanemariti Silajdžića. Kolikogod ja, ili bilo ko važniji, bio protiv penetriranja vjerske administracije u državnu, društvenu, javnu i političku sferu. Pravoslavna administracija u BiH je najdalje otišla, radeći svoj posao a prepuštajući političarima njihov. Nekad su bili i privjesak i mentori Esdeesa. Međutim, ni u Republici Srpskoj, bez obzira što se socijaldemokrati ne krste, nije moguće zanemariti činjenicu da su ljudi vjernici, istinski ili deklarativni. Ništa nećete postići molitvom: Poreze pomiluuuuuuuj.
Realnost u BiH je nešto drugo od onoga kako Mali Đokica to predstavlja u svojoj crtanki.