1761.

BUNKEREAL

Dabome da ne mogu da podnesem da je Real pobijedio. Taj šepuransko-finansijaški cirkus Moira Orfeji.

Nu. Real je pobijedio Barselonu samo zato što još nije pronađen način igre protiv dvoredne zonske odbrane koju praktikuje Murinjo, i još neki timovi, protiv Barse, a koja sadrži minimum osam igrača i golmana. U najvećem dijelu utakmice imao se utisak da je na travnjaku Reala nekakav komunistički slet iz najboljih dana Sovjeta ili Samoupravljača. Poredani u pravilne redove na ivici šesnaesterca. Čekaju Barsu i doprinose razvoju fudbala.

I pobijedio je zato što je Barsa, u dvije utakmice, primila tri gola koja su posljedica grešaka ili neopreza odbrane.

Cirkusantikosi su tako dobili još jedan trofej. Murinjo je još trofejniji i ući će u Posebnu Istoriju.

Ali ostaje činjenica da je Barselona sinoć imala igru i koncepciju, da je igrala sat vremena bez jednog igrača i da se to nije osjetilo ni na načinu igre ni na šansama. To što nisu dali koji gol iz pet, šest šansi, razumijem kao početnosezonsku nekoncentrisanost. Naročito Mesijevu.

Činjenica je takođe da je Real u tom svom sramotnom bunkerisanju fudbala imao dva slučajna gola. Prvi kada je Pepe, onako bekovski, dunuo loptu negdje gore a Maskerano išao u nepotreban rizik da je dohvati prije pada na zemlju. Drugi je neoprez Pikea koji je omogućio Ronaldu da petom prebaci loptu i dođe u poziciju da šutira na gol što je on odradio tek tako, da završi akciju a golman je bio previše statičan na nogama i smiješni Ronaldo je postigao još smješniji gol.

Bareslona mora nastaviti svoj uspon u gradnji igre i koncentraciji na svakoj utakmici. Real će, neosporno, imati blještavila gdje će nekim osrednjacima davati pet, šest ili sedam golova ali to odsustvo koncepcije i Igre, dovodiće ih u situaciju kakva je bila sa Hetafeom. Kadtad će se i na Realovoj koži pokazati pogubnost Murinjovog produkovanja rezultata. 

SRPSKO JEDINSTVO

FILOZOFA ŽILETA

Ih. Da Arkan nije sklepetan, Srpsko Jedinstvo bi procvjetalo. Osnovao je bio i Stranku Srpskog Jedinstva. STJ. Za Republiku Srpsku funkcioner je jedno vrijeme bio i izvjesni Kopanja.

Sada je Srpsko Jedinstvo spalo KZU.

Sada o Srpskom Jedinstvu zbori, cmizdri, u stvari, Čuveni Banjalučki Filozof Žile. Žile je Žile sa Filozofskog fakulteta, jedna od tri Srpske Lepe Brene sarajevskih medija. Druge dvije su Ivanić i Čavić.

Filozof Žile kuka kako u Banjaluci sigurno pobjeđuje SNSD jer, eto, drugi srpski nejedinstvenici nisu uspjeli da se slože, sjedine i spoje i da jednim kandidom pobiju Esenesdeovog. Kao što su to uradili Miloševiću. Jebo ga, Milošević, anamo njega, u dupe. Ovdje ne vlada Milošević. A i Žile Živanović, da imalo ima socio-političkog vidokruga, jer mu je rakrus trajno poremećen žabljom podrumskom i lozovačkom perspektivom iz bivšeg ispodtrotoarskog bifea stare zgrade Filozofskog, vidio bi da niko nije uspio napraviti takvo srpsko jedinstvo kakvo ima Esenesde.  Esenesde se stalno okrupnjavao, objedinjavao i ujedinjavao. Čak je i Žiletove Liberale, onomad, prihvatio k sebi.

Žile Filozof Živanović, ŽFŽ, kao politilčka robna marka koja izuzetno kotira kod stranaca trećepozivaca, u stvari je anarhoradikal.

Jer to njegovo Srpsko Jedinstvo, ono za koje se on zalaže, po principu Čavića, Svi Protiv Režima, libijski je scenario i došao je iz njedara istih naručilaca koji su to isporučili i Žiletu i Čaviću.

Ti inostrani mudrovi znaju da ta bulumenta može samo jednokratno da odradi posao za njih. A poslije izbora se raspu ko rakova djeca. Tad nastupaju oni, strani trećepozivci, i upravljaju amorfnom masom srpskog jedinstva. Kao što se Jedinstvo održalo u Srbiji, poslije isporuke Miloševića.

Međutim, i ja vidim, skoro u svemu, Četiri S. Stranci, Seronje, Sarajevo i Slugani. 

1759.

NESRETNITSCH 

PETRITSCH

Nevjerovatna je odanost nekih bivših visokih predstschavnika i drugih internacionalnih dužnosnika sarajskim političkim i medijskim leglima. I dandanas, nakon godina i godina od njihovog odlaska sa dobroplaćenih dužnosti i nužnosti.

Tako je i Avaz mrdnuo repom a Volgang Petritsch se odmah upiškio od sreće. I potrčao da da mini intervju. Bez obzira što je SBBavaz zahtijevao od njega da odglumi jedan potprcanj prema njihovim tradicionalnim protivnicima. Stranci Demokratske Akcije i Reakcije.

Nu. Razumijem. Zadužili su ih. Sarajevo je glumilo prijestolnicu a ta gamad, gama mužjaci, trećepozivci, koja nikad ni u jednoj, a naročito ne u svojoj prijestolnici nisu bili niti će biti nešto. Jedini koji je napravio karijeru u svojoj prijestolnici je Karl Bilt. Zanimljivo. Onaj koji nije bio ni na jednoj strani, a naročito ne na strani Saraja i muaslimana/Bošnjaka. Svi drugi, slugani, bečki i drugi konjušari, došli su ovdje da obave svoje ponizne dužnosti i da odu dobro plaćeni. Sada se vraćaju, putem svojih izjava, i okupljaju kao lešinari oko mrtve zebre.

Ne razumijem, međutim, Petritschevu tezu o tome da je budućnost BiH u Evropskoj Uniji a ne u Iranu. Za šta, po naružbu SBBavaza, optužuje Esdea.

Jer, Petritsch, taj politički Pincgauer, doprinio je tom iransko-turskom vjetrokazu i smjeru Bosne, odnosno Sarajeva. Možda nije ni znao šta radi ali to ga ne pere.

Svaka ispunjena sarajska želja, od strane visokih predstavnika, svako nasilje na Dejtonom i nad Ustavom BiH, svaka odluka Visokog Predstavnika u korist Bošnjaka i Saraja, svako skrnavljenje Republike Srpske, svako poništenje entiteta, svako depresiranje Hrvata u Federaciji, znači okretanje BiH Iranu, Turskoj, Arabiji.

Sada je smiješno da Petritsch, kao kakav Ludi Kacin, priča o euopeizmu.

To je isto kao kada bi bečki konjušar pričao ždrijebcu kako se prave rasni lipicaneri. Mislim, kako se skače na kobilu.

KOD MILIVOJA BOKIĆA
Bio sam u Trebinju i opet posjetio mog druga, prijatelja i skulptora Milivoja Bokića. Radi spomenik raznim hercegovačkim borbama koji će biti postavljen u Bileći. Ponovo sam gledao njegova ranija čudesa i molio ga da ih negdje u Banjaluci izloži. Neće. Čekam da otvori Galeriju Bokić u Trebinju gdje će to sve biti u stalnoj postavci. 

 

 

 

1757.

ŠTA ĆE LUKA U REALU

Real je zaista jedan nezreli klub. Kao seljačić koji je otišao u veliki grad pa se vratio sa džepovima punih para. I onda lumpuje u dvije zagušljive gostione časteći i debelu gazdaricu i jednookog noćnog čuvara.

Mjesecima je trajao buvljak oko kupovine Luke Modrića iz Totehnema. Doduše, i mediji su pravili od toga veliku priču, kao oni u Srbiji oko Sulejmana im Veličanstvenog. Kao i oni sarajevski portali oko Edina Džeke. Koga niko neće a oni ga otimaju iz ruku onih koji ga, kobiva hoće.

Nerazumljiv je taj buvljak. Ne priliči velikom klubu. Ne priliči Luki Modriću koji nema onu pozorišnu bekamicu uza se pa da se od njegovog života stalno pravi predstava.

Ključna stvar je, ipak, u činjenici da Luka Modrić ne vrijedi toliko para koliko je plaćen. I ključna stvar je da Modrić nema mjesta u Realu. Da Real igra drugačiji, normalniji fudbal, imao bi.

Doduše, Real je preplatio i Ronalda. Kao i mnoge druge fudbalere od kojih nikada nije imao koristi.

Real je, dakle, nepotrebno doveo Modrića. On nije kalibar igrač za tako veliki tim. Mada se možemo prisjetiti i dovođenja onog srbijanskog krkana Spasića i činjenice da je Real, ipak, preživio.

Luka Modrić je skromni momak kojeg je othranila sirotinjska okolina. Nešto kao i Braco Salihamidžić. On nije za sredine u kojima se prdi Mošus a pišucka Koko Šanel 5. On nije za odaje u kojima Jedan Jedini Posebni, Veličanstveni, Jebo Ga On, sam ima pravo da hoda bez luđačke košulje a sve druge drži u ludnici. Luka je smjeran i pošten momak. Kao Kaka. I tako će i proći u Realu.

Što se tiče terena. Luka je premali kreator igre za Realove Aždaje koje igralište i sve igrače oko sebe shvataju samo kao stiroporne kulise i rekvizite koje treba da doprinesu njihovoj predstavi, premijeri, Ja Bog U Kopačkama.

Realovi Šepurani se stilizuju, friziraju, timare se. Luka sa onom svojom frizurom tipa Đakovo, želj. stanica, petoljetka 1966. – 1971. i facom koja odaje potomka engleskog seljaka-sluge iz 16. vijeka, u potpunom je podređenom položaju onim aristokratoidnim facama Ronalda, Ozila, Čabija, Marsela, Koentraa, Kedire... Benzema i Pepe djeluju malo primitivnije. Ali to je slaba utjeha.

Želim da kažem da Luka Modrić nikada neće biti prihvaćen od te ekipe.

A ako te ekipa ne prihvati, zalud svo znanje i trud.

Predstavu je Real pravio radi predstave a Luka je nepotrebno otišao u taj klub. Totenhem ga nije umio iskoristiti i trebao je potražiti neko optimalnije rješenje. Ali, ko zna kakve sile vladaju prelaznim rokovima i koliko se Luku ovdje pitalo.

PS - pojavio se fotoreporter koji je r.vasića snimo nasmijanog. naš izvor je želio da ostane anoniman.

1755.

MOLIM SDP

DA MI 

PRIDA PAŽNJU

Esdepe, stranka Zlatka Lagumdžije, Čovjeka Za Crtež, izdao je saopštenje. U tom pismu stoji da, obzirom na sve, ne jebu me ni za Ič, ali kada se moji stavovi i stavovi Državnog Cika poklope, onda se ubace u Zabrinjavajuću Pojavu. Ko Krmača U Krečanu.

Nastranu to da se Esdepe promoviše kao Borac Za Srebrenicu. Tako sam i ja borac za oslobođenje Bihaća. Nastranu to što ne priznaju Državnu Instituciju CIK. Ali ne mogu da otrpim da moji ljubimci ispadnu glupo nepismeni (izvršiti uvid u donji citat). 

"Jučerašnjim izjavama Izvršnog sekretara SNSD-a Rajka Vasića, a s obzirom na sve ono što je do sada govorio i najavljivao ne pridajemo pažnju, ali kad njegove riječi doslovno ili u kontekstu ponovi predsjednik CIK-a Branko Petrić smatramo to zabrinjavajućom pojavom".

Moji ljubimci u liku uzurpatora Stare Dobre Bosanske Kominterne. Njenog imena i djela. U liku lažnopredstavljajuće fes-socijaldemokratije.ba. U liku Sedam Veličanstvenih Za Državu, u koje obavezno spada Pop Banjalučki. Ostale ubacite sami. Pudarića obvezatno, moliću fino.

Nu. Njihovo saopštenje, u kome preko mrtva srca, pominju moje ime, otkriva da su oni kreatori zabrane pojavljivanja Moje Sićušnosti u medijima koje oni kontrolišu. To su Neki Sarajevski Portali, Neki Sarajevski Printmediji i neki mediji iz Nezavisne Kompanjije Banjaluka.

Svojim omiljenim Drugovima.ba iz Esdepea.zl mogu poručiti slijedeće. Ne pridajite mi pažnju, molim vas ko boga. Samo zapisujte ono što kažem. Pa, kriomice, učite napamet. Jer sve što kažem bude. Nekad za godinu, nekad za dvije, nekad za pet. Od mojih izjava pravite Odžine Zapise i ušivajte pod rukave i u crne torbe. Apsolutno, apsolutno.

I zaposlite nekog lektora. Nema smisla da o meni kad saopštavate, makar i u velikoj nuždi, saopštavate nepismeno.