SVETO VETO SILAJDŽIĆA

Bošnjačka parlamentarna porota u predmetu Haris Silajdžić protiv Srpske pravoslavne crkve presudila je da druga dva člana Predsjedništva BiH nisu krivi.
Poslanici nisu glasali u korist Silajdžićeve tvrdnje da bi potpisivanjem ugovora BiH i SPC, slično ugovoru sa Vatikanom, bio ugrožen vitalni interes Federacije BiH.
Doista, nije mi od početka bilo jasno da li Silajdžić samo vraća dug Radmanoviću koji je imao nekoliko uspješnih veto-poteza, ili ima nešto bolesno u njemu protiv Srpske pravoslavne crkve o čemu su neki insinuirali a ja nisam bio baš ubijeđen, ili je doista bitan taj ustavni osnov na koji se kao nevaljan pozivao Silajdžić jer se, tobože, ne radi o odnosu sa državama (SPC je samo Srpska pravoslavna crkva).
Nekoliko činjenica je ipak nepobitno:
· Tačno je da SPC nije država ali to nije do kraja ni Vatikan jer sam ima neki sekretarijat za odnose sa državama
· I da nema u BiH tih Srba, Hrvata i Bošnjaka, vjerskim zajednicama morate dati jednake uslove – ne može IZ graditi džamiju usred bivših komunističkih Ciglana a SPC ne može vratiti evidentnu imovinu
· Problematičan je vitalni interes – čega? Vitalni interes Federacije, koja je prozirna tvorevina kao satenske meduze, kompaktna kao lego od blata, opskrbljena interesom kao afrička plemena kozačkim čizmama, vjerski razjedinjena i haotična kao jugov snijeg, jednostavno ne postoji ni u ovom segmentu.
· Mada nevoljno, pominjem i razrokost glavnih bošnjačkih stranaka.
Mogao bih sada da likujem o tome kao je Haris dobio ono što je tražio, kako nema refleks za tajming, kako je izgubio politički ugled i uticaj...
Ono što vrijedi detektovati, posve je na drugoj strani:
· Silajdžićev veto samo je eho starih šema uslovnog refleksa u političko-jetrvskom ponašanju u BiH
· Odsustvo podrške vetu nepobitan je znak da ratni ljudi i ratno vrijeme nepovratno prolaze
· Realna BiH je možda na vidiku, možda može uspjeti njen projekt za opstojnost – Novi Samostalni Početak. Realnu BiH obilježili su proteklih nedjelja: usvajanje policijskih zakona, donatorska veče za mostarsku crkvu, odustajanje od krsta na Zlatištu...
I još: sve je krenulo nabolje nakon kraha Aprilskog paketa ustavnih promjena i nakon propasti projekta Jedna Jedina Policija BiH. To su bila dvije pokazne vježbe nerealne i nezrele BiH i konačno joj saopštenje da mora krenuti drugim putem.

BiH NE TREBAJU NOVE DRŽAVNE INSTITUCIJE

(povodom stava Lajčaka da je u BiH trenutačno potrebno izgraditi efikasnu državnu strukturu za ispunjavanje zahtjeva vezanih za sporazum sa EU)

Potpisivanje Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji ne može biti izgovor nikome u Bosni i Hercegovini da na prečac gradi novu lepezu državnih, centralizovanih i vanustavnih institucija za koje se zalaže Visoki predstavnik Miroslav Lajčak u svom stavu da je „trenutačno potrebno izgraditi efikasnu državnu strukruru za ispunjavanje zahtjeva vezanih za sporazum sa EU“.
Bosna i Hercegovina, na osnovu svojih ustava ima legalne i legitimne institucije koje moraju obaviti poslove i zadatke iz Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji. Svaki druga novoformirana „državna“ institucija bila bi nelegalna i izvanustvna.
Poslove iz sporazuma o stavbilizaciji i pridruživanju treba da vodi Savjet ministara zajedno sa vladama Republike Srpske i Federacije BiH. Ta tri tijela imaju mehanizme i institute provođenja onoga što se usvoji u parlamentima na nivou BiH i entiteta tako da nikakva eurointegrativna birokratija na nivou države nije potrebna.
SNSD je jasno rekao da evropske integracije ne mogu da slabe ili oduzimaju nadležnosti Republike Srpske. U tom izboru za SNSD i Republiku Srpsku uvijek su na prvom mjestu nadležnosti Republike Srpske.

KO POMINJE POVEZIVANJE
REPUBLIKE SRPSKE I SRBIJE

Inokosni politički analitičar iz SAD, koji je nekad bio specijalni izaslanik am. Predsjednika za BiH, Jim O’Brian, saopštio je u intervjuu Avazu da niko u međunarodnoj zajednici ne podržava povezivanje Republike Srpske i Srbije.
Radi se o veoma originalnom pronalasku tople vode.
Tako je i ondašnji državni sekretar Džejms Bejker, na desetine puta izjavio kako je interes SAD da se očuvaju međunarodne granice Socijalističke federativne republike Jugoslavije. A SFRJ puče k’o lubenica.
Ne cijenim političke analitičare koji ne mogu da shvate da je sve proces.
O’Brajen sugeriše da ulaskom na put EU prestaju svi cirkusi koje sada prave političari BiH. Ne prestaje ništa, moj dragi gospodine O’. Politički procesi su kao i energija, neuništivi, nezaustavljivi i nepodložni pojedinačnom voluntarizmu. Mogu samo da mijenjaju oblik, frekvenciju i intenzitet.
Moguće je da je grupa neobaveznih stavova O’Brajena plasirana radi pokretanja nestvarne političke spirale koja treba da proizvede efekte za koje nema stvarnih povoda i razloga. Formula je jednostavna i provjerena: na mjestu zločina, daleko od moćnih političkih reaktora, lansiraš priču za koju je poznato da su svi protiv nje; potom analitičari, obavještajci, dojavljivači i domaći izdajnici jave da se na mjestu zločina ponovo govori o toj temi; nevažni i manje važni akteri preuzimaju ulogu epizodista i lansiraju poplavu raznih izjava o glavnoj temi i njenim varijantama; potom, neko blizak Velikom Bratu drmne izjavom o sto i kaže da to ne može.
A moguće je i da sarajevska mušema traži novog igrača za priču o razbijanju BiH, izdvajanju Republike Srpske i stvaranju Velike Srbije, kako bi održala unutrašnje tenzije, inostranu brigu i još jednom proglasila opštu opasnost.
Jer, priča o otcjepljenju Republike Srpske i pripajanju Srbiji, nije potrebna ni Srbiji, ni Republici Srpskoj, ni Dejtonskoj BiH, ni SAD, ni EU. Potrebna je jedino Sarajevu kako bi onima iz Glavnog Političkog Reaktora sugerisala da ovakvu, dejtonsku BiH treba odmah ujaloviti i Dejton poništiti jer u sebi nosi latentnu opasnost od raspada BiH, osamostaljenja Republike Srpske i stvaranja Velike Srbije.
Mnogo veća opasnost pred BiH je nemogućnost Novog Samostalnog Početka koji je pred njom i koji se poklapa sa stvarnim procesom pridruživanja Evropskoj uniji. Ako BiH ne mogne da počne novu samostalnost, neće je spasiti ni ukidanje Republike Srpske. Najopasniji entiteti za BiH su:
· ratna politička tehnologija stranaka koje su projektovale i izvodile ratne radove i koje danas nastavljaju rat za ostvarenje svojih ciljeva
· nerealnost ili 100% jer je BiH područje infinitezimalnog računa
· odustvo kolektivnih garancija i nametnuto vlasništvo nad državom i patriotizmom
· Federacija
· agresivni islam nekompatibilan sa ovdašnjim muslimanima
· ohaerovska produkcija kontrole svega postojećeg
· lažni evropski integristi kojima je jedini cilj da euintegraciju iskoriste za unutrašnju unitarizaciju i stvaranje islamske republike na dugi rok.
A ne Republika Srpska.
Da li postoji realitet da se sve te demonske prepreke otklone, teško je reći. I to je jedan od procesa o kome govorim.
Što se tiče Republike Srpske, ona ne traži otcjepljenje, formiranje nezavisne države ili pripajanje Srbiji. Nepotrebna joj je sudbina Kosova čije je otcjepljenje u procjepu kojem se ne vidi kraj. Nerealna je nezavinost zavisna od nedostatka interesa u okruženju, tj. u Briselu i Vašingtonu. I nepotrebno je da Republika Srpska postane uboga provincija Srbije u kojoj bi njeni Srbi uvijek bili Bosanci.
Ali Republici Srpskoj je potrebna trajna teritorijalno-politička garancija. Pri tome je nebitno kakva će ostala unutarbosanskohercegovačka okolina biti po uređenju. Bilo bi najbolje da Hrvati, Bošnjaci i Srbi budu ravnopravni i u tom teritorijalno-političkom segmentu. Republici Srpskoj je to u interesu ne zbog toga što voli Hrvate ili mrzi Bošnjake, nego zbog toga što joj odgovara dugoročna stabilnost koja se ne može obezbijediti konstantnom depresijacijom Hrvata u Federaciji BiH. Međunacionalni potres u Federaciji može ponovo pokrenuti rasjede na Balkanu a to ne odgovara Republici Srpskoj niti srpskom narodu u BiH.
Stoga ja govorim o samostalnosti Republike Srpske unutar BiH ili izvan BiH. Sa jasnim shvatanjem da je to politički proces a ne kraj. I sa osobinama energije koje sam pominjao.

CRKVA IZNAD SEMIHE

Priznajem da je crkva na Zlatištu takođe noćna mora iznad Sarajeva, možda i veća od Krsta na Zlatištu.

Mnogi se u Sarajevu uzbuđuju zbog toga a izdvajaju se dvije grupe pobunjenika: jedna je ona koja smatra da je Sarajevo gruntovno i katastarski njihovo, "naše", i druga je ona koja tom borbom nastoji sebi pribaviti legitimitet ravnopravnih obitavalaca Sarajeva a pod pritiskom kompleksa manje nacionalne, manje gradske i manje patriotske vrijednosti.

Ako sam bio za pažljivu analizu projekta Krsta na Zlatištu, moram reći da sam manaje pažljiv kad je u pitanju izgradnja crkve. U poplavi vjerskih objekata po BiH, jedna crkva ili džamija, tamo ili ovamo, ne znači mnogo. Ovo je možda prilika da se Sarajevo i Sarajlije, izvan pomenute dvije grupe, iskažu kao dobronamjernici prihvatanjem ili čak podržavanjem izgradnje crkve. To bi Sarajevu dalo sasvim drugi image i u BiH ali i van nje.

Dabome, znam da su to iluzije. Nema tog junaka u Sarajevu koji bi to smio podržati.

Ali crkva će, vjerovatno biti i izgrađena, ako uz to stanu i vjerske vlasti.

Sarajevo i njegova gradonačelnica, izvjesna Semiha, kaže da ta igradnja ne doprinosi jačanju povjerenja među narodima.

Tačno. Ali sa ove strane: povjerenje i ne postoji pa ga je nemoguće ni jačati.

Protivljenje Semihe Borovac, i ostalih, nije zbog slabljenja međunarodnog povjerenja u BiH već je to u stvari nastavak, i crkva i njihovo protivljenje, obilježavanja teritorija po BiH koje su bijelim krečom počeli mrtvozornici iz kartela SDSDAHDZ po socijalističkim parama izgrađenom asfaltu, sukladno življu koji je pretežito naseljavao prostore kraj puteva. I danas taj proces zapišavanja vlastitog područja traje, samo se umjesto kreča koriste crkve ili džamije. Ponegdje Semiha, Dukić, Lazović...

Ono što je najopasnije za Sarajevo jeste činjenica da se tim protivljenjem Sarajevo dalje promoviše kao Karavansaraj, kao samogetoizirani areal nedirnutog popodnevnog učmaluka, smrdluka i nedodirluka. Ako jednoj prijestolnici, velikom gradu, starom gradu, smeta jedna crkva, makar bila na nemjestu i van svih religijskih regula, onda to i nije grad, to je saraj.

Jednako je opasno što se i svijest ljudi u Sarajevu nastoji svesti na nivo mrtvog, žabokrečinastog i mlitavog popodneva.

LAGUMDŽIJU HITNO

POD STEČAJ

Moram priznati da mi je žao što nisam taj uvaženi parlamentarac u Parlamentarnoj skupštini BiH jer bih tako prisustvovao i uživao u raspravi o povratku narodne socijalističke imovine koju je prisvojio SDP & ZL.

Dobro su parlamentarci SNSD-a primijetili da je SDPZL prisvojio tu imovinu. Ali treba znati da su mu naknadnim prećutnim odobravanjem tu imovinu ovjerili oni iz nenarodne organizacije koje sam već pomenuo a obilježavam ih sa SDSDAHDZ.

Ali, kao građanin i slobodni, nevagonirani mislenik, podržavam taj zahtjev.

Jer Lagumdžija i njegov SDP nastoje biti vlasnici ne samo imovine, nego i duha CeKa, UDB-e, NKVD-a i Brkatog Druga Drugašvilija.

Lagumdžija i njegov SDP nastoje biti vlasnici i naših pogleda na istoriju (odnos prema četnicima), naših imovinskih kartona, vlasnici vlastitih parainstitucija za provjeru, progon i reketiranje, vlasnici srednjovjekovne čarobnjačke formule socijaldemokratije po kojoj će oni izdavati ateste LagumdžijaISO9001 za verifikaciju socijaldemokratskih stranaka. Mada su oni partija a to zvuči tako staljinistički da se i drug Lenjin naježi u mauzoleju.

Nastoje biti i vlasnici htvatskog člana Predsjendištva BiH.

Kad sve to sagledam, to su poprilične feudalne pretenzije po BiH i cijelom Sarajevu.

SDP SUKRIVAC ZA PROGON I
UBIJANJE SRBA U RATNOM SARAJEVU

Sarajevska Socijaldemokratska partija Zlatka Lagumdžije neprestano emituje svojih «60 minuta» protiv Saveza nezavisnih socijaldemokrata a najnovije doušničko dostignuće tog posljednjeg balkanskog agitpropa je optužba po kojoj je SNSD kriv za nekakvo postrojavanje četnika na Ozrenu. SDP traži od SNSD da se očituje po tom pitanju zaboravljajući da je SNSD rekao svoje činjenicom da je formiran poslije rata i nije bio u ratnoj vladi kao što je SDP bio u ratnoj sarajevskoj, dok su u logore odvođeni, prebijani i ubijani sarajevski Srbi. Time se SDP direktno i dobrovoljno upisao u listu saučesnika i sukrivaca za te zločine nad Srbima.
Neka sarajevski SDP kaže i učini svojim ratnim strankama ono što je učinio SNSD ovdašnjim, pa neka se onda obrati za civilizovan razgovor.
A što se tiče četničkog postrojavnja na Ozrenu – bolje je da se postrojavaju i četnici nego da se postrojava SDP.

EGIPATSKA PRINCEZA

Rajko Vasić, ulje na limu, decembar 2007.

ZABORAV ZA KOŠTUNICU, KOSOVO, IZDAJNIKE...

Izbori u Srbiji daju neke elemente za političku radost mada je politika emotivno uvijek apsolutna hladna nula.
Demokratska realna, radi raširene predstave, reći ću i: evropska Srbija, uknjižila je neke poene nakon pada Kosova, separatnog potpisivanja SAA i ulaska FIAT-a i Gasproma u ekonomske investicije u Srbiji.
Radikali su ostali na svoji okamenjenih 30% i nisu profitirali iz priče o izdaji Kosova i ostalim nebuloznim okaminama o patriotima i izdajnicima. To što je Nikolić dobio više u predsjedničkim izborima objašnjavam samo dvojicom kandidata dok opšti izbori nude široku lepezu đakonija i tu se sve svodi na realnost.
Koštunica pada, socijalisti se drže što je političko čudo.
Kosovo pada u zaborav što je upravo znak nove relane demokratske Srbije.
Postizborna analiza je optimistična ne samo zbog velikih procenata Demokratske stranke, već i zbog tih strateških tektonskih preokreta. Srbija će, ipak, još imati posla sa sobom, svojom prošlošću, Kosovom i radikalima. Naročito ako socijalisti priđu ledenoj koaliciji DSS-SRS, što je po njihovom dosadašnjem ponašanju logično a po političkom temelju katastrofalno. Mislim da se to može lako desiti jer su sve to, u najširem smislu, Slobina deca, bre.
Bitan je zaborav Koštunice i Kosova. To su dva igrača nerealne Srbije koja je opasnost za samu sebe, prije svega. Treba znati da je Kosovo, za Srbiju, s druge strane zemaljske kugle. I ako nikad ne bude priznato od strane te Srbije, to neće biti bitno za geografiju oko Srbije. Sada vidimo da to nije bitno, ili barem nije presudno, ni za politički mozaik u Srbiji. Biće zanimljivo pogledati rezultate lokalnih izbora ali slučaj Kragujevca gdje su ljudi glasali za Fiatova radna mjesta a ne za Koštuničino ili Nikolićevo Kosovo, sve govori.
Bitna je i propala priča o patriotima i izdajnicima. Nikad nisam bio za to da neko ko se lupa u prsa sa „moj narod“, odnosno takve političke stranke, određuju ko je patriot a ko izdajnik. To je po život pojedinca i nacije opasna komunistička tehnologija i političke i nacionalne podobnosti. Kad vam neko kaže da je taj i taj dobar Srbin, znajte da u njegovoj glavi čuči krvožedni monstrum. Dakle, dobro je što Srbija odustaje od te priče. Ima načina da se iskaže patriotizam za Srbiju – radi i stvori od nje ekonomsku silu na Balkanu. To je patriotizam. Nije patriotizam ginuti za izgubljeno Kosovo.

INGLIŠOVA IGRA GENOCIDA

Bosna je, da prostiš, ili ovo što je ostalo od Bosne, mnogo komplikovanija država, zajednica i društvo nego što to Čarls Ingliš, am.am. predočava i misli i kako je iznio na sesiji Kruga 99.

Nije dovoljno malo pomenuti Hrvate, malo Srbe, malo Bošnjake, malo nametnutu i zadatu BiH, malo glavni grad koga ne volimo...

Ali nije moguće ni reći da su se u Evropi u sedamdeset godina dogodila dva genocida i da je jedan od njih počinjen u ime Republike Srpske.

Ingliš vrijeđa srpski narod ako izjednačava fašistički genocid nad Jevrejima i Slavenima sa izdvojenim zločinom genocida u Srebrenici. Ingliš treba da zna da je Hitlerova Njemačka donosila zakone koji su omogućili genocid i istrebljenje, da je to bila sistemska politika, organizacija, namjera i egzekutiva. Sa tim se ne može izjednačavati teški zločin kojeg su počinili oni koji su se izdavali za VRS ili stvarno bili VRS i oni koji su bili pripadnici policije ili parapolicije a bavili se pljačkom.

Čarls Ingliš bi trebao da dokaže da je to neko planirao u ime Republike Srpske. Ali, to jednostavno nije tačno. Svaka obavještajna šuša zna da je tamo bilo upetljano mnogo igrača i da je uloga "Republike Stpske" nikakva. Da nije u pitanju međunarodna petljavina dosad bi uhapsili onu dvojicu odmetnika, kao što je Sadam Husein nađen u krtičnjaku.

Ne priznajem da se zločin neartikulisane falange poistovjećuje sa "u ime repubklike Srpske" i sa srpskim narodom.

Zločin genocida u Srebrenici nije pao s neba i treba ga sagledavati kao dio ratnog kontinuiteta i zločinaštva kroz cijelo ratno vrijeme na tom području. U srebreničkom slučaju jasno je da zločin rađa zločin a ne rađa ga BiH ili Republika Srpska, niti Vojska Republike Srpske.

Ta konstatacija, da je zločin počinjen "u ime Republike Srpske", neće spasiti BiH. Kao ni sve češća priča o srpskom fašizmu koja se čuje na islamskim vjerskim manifestacijama i u sarajevskim medijima.

Nije dovoljno pominjati malo Srbe, malo Hrvate, malo muslimane. Pominjao ih je komunizam - BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska - pa se ta BiH raspala za pet minuta.

GREGORIJANOVA IMOVINA

Vidim da je Gregorijan postao i pismonoša, glasnik i telal Vašingtona.

Donio je sa tog puta glasove u vilajet.

Kaže da su tamo rekli da je smiješno da država BiH postoji na papiru i da nema imovinu a da entiteti imaju imovinu.

Ne znam za šta se Rafi uzbuđuje.

Nije BiH mlada pa da joj treba imetak za miraz.

I kad bi ga imala ko bi je uzeo ovakvo nepoštenu, iskorištenu, poniženu, uneređenu i obešćašćenu.

O imovinije trebalo mislitu u Dejtonu. A pošto tamo nije dobila imovinu sada je ne može imati. Jedno ako Gregorijan ne misli da je otima od entiteta.

Moram i Gregorijana uputiti na na visoke škole - ne siječe se prvo ražanj, ne pravi se prvo država pa onda narod koji je podržava, imovina koja je njena, glavni grad koga svi vole...

ŠKOLA FEDERALIZMA

Predsjednik zlopolitičke udruge, u biračkom tijelu poznate kao Stranka Državotvornih Srba, Bosić, iznio je u emisiji RTRS-a politički program njegove stranke za ovu godinu i lokalne izbore. Program se temelji na:
· Propagiranju Dodikovog kriminala prilikom izgradnje zgrade vlade
· Sumračnoj teoriji da reforma policije znači početak kraja Policije Republike Srpske
· Zlovidoj sudbini Srebrenice koja će se izdvojiti iz Republike Srpske jer je ustupak o glasanaju za ove izbore jasan znak za to
· Teoriji da federalizacija BiH znači gubitak za Republiku Srpsku i da je entitet mnogo veća zaštita i garancija od federalne jedinice
· Zalaganju da RTRS doista bude javni servis što će postići kada u emisiji Četiri oka, dva lijepa i dva urokljiva, bude gostovao onaj Mihajljica.
Nema potrebe da obrazlažem tezu da ovo nije politički program i da je to srpski prevod stanja: ne znam šta da radim, ne znam šta da kažem.
Te postavke su kompilacija šeszdesetminutaške teorije o Dodiku kriminalcu, banditu i lopovu, drakulističkog plašenja i zastrašivanja Srba gubitkom policije i Srebrenice i apsolutnog laicizma u pogledu poznavanja prakse i teorije federalizma.
Samo je pitanje vremena kad će se Bosić pojaviti u Bakirovih 60 minuta jer i on kao i ta emisija papagajnski ponavljaju priču o kriminalu bez obaveze da to i dokažu.
Salijevanje strava Srbima tek je hvatanje za slamku dnevnoplitičke teme na kojoj se pokušava izgraditi ozbiljna teza. Stranka za čije je vlasti izgubljena Vojska Republike Srpske, izgubljeno 13 zapadnokrajiških opština, izgubljeno Brčko, izgubljena obavještajna služba... nema pravo nikome ukazivati na nešto što je tobože izgubljeno. Za četiri godine vlasti Esdeesa i Pedepea na nivou BiH je donešeno blizu 350 zakona. Prošle godine, bez vlasti Esdeesa, donijeto je 7 ili 8 zakona na nivou BiH.
Najteža situacija za Bosića je federativni laicizam. On se u to razumije kao Šefka Hodžić u carski rez.
Nije dobro u politici sve crtati i do kraja objašnjavati.

Možda je najbolje da otvorim privatnu školu za izrazite neznalice u pogledu federalizma ali bi veliki procenat esdeesovaca, i drugih stranačkih „eksperata“, dovodio da latentne gadljivosti, pa ću da odustanem od te ideje.
Treba, ipak, da kažem ono što je opštepoznato: federativna država je država država, sastavljena od federalnih jedinica koje imaju svoju nadležnost u zakonodavstvu, sudstvu i izvršnoj vlasti, svoju policiju i sve druge bezbjedonosne službe, svoju narodnu banku ili kako je već nazovemo... svoje granice koje se ne mogu mijenjati, svoje pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja.
Entiteti su nepoznati u teoriji države i prava.
Osnovno što Esdees Bosić ne razmije je činjenica da se na federalne jedinice ne može vršiti pritisak koji se može vršiti na entitete. Federalne jedinice ne možete reformama razvlastiti, izbrisati i stvoriti centralističku i unitarnu državu.
Federalizacija BiH se može izvesti jedino na dejtonskim unutrašnjim granicama, spajanjima sadašnjih teritorijalno-političkih jedinica a nikakvim razbijanjem, podjelama ili cijepanjem tih jedinica, kantona i entiteta. Kad-tad takva federalizacija će se dogoditi, kad svi u BiH shvate da im želje za sarajevskom islamskom homogenizovanom državom kopne i kada vide da Republika Srpska mnogo brže ide naprijed u ekonomiji, kulturi, kontaktima sa stranim kapitalom... Već sada postoje signali da bi se neki kantoni htjeli pripojiti Republici Srpskoj. To i podaci o platama, javnoj potrošnji, dolasku Gasproma, ruskog naftnog giganta, Dženeral elektrika... samo su dokazi bezbjednosti i trajnosti Republike Srpske.
Ako Bosiću nešto nije jasno, federalni status Republike Srpske u federativnoj BiH bio bi identičan statusu Slovenije i Hrvatske u SFRJ.