IZLOG KNJIGA
Kraj je godine, kraj decenije. Da saberem jedan od kolosijeka mog angažmana, donosim pregled knjiga koje sam dosada objavio. koliko mogu da pišem - malo. Kvalitetno? To će neko drugi morati da kaže. Povod ovoj slikovnici je skorašnja, za koji dan, pojava Političkog ljetopisa za 2010. pod nazivom NASEOBINA, što je moja razdragana riječ za BiH a sa fotosom na naslovnoj strani pozajmljenim sa jednog teksta o mojim pisanjima na portalu Posavski obzor. Knjigu ću promovisati u Palama, početkom druge polovine januara.

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: 101 OKO VELIBORA RAJČEVIĆA (knjiga kolumni u Nezavisnim pod pseudonimom Velibor Rajčević)

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: BiH NE POSTOJI, politički ljetopis za 2005. g.

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: ESENESDUM, politički ljetopis za 2006. g.

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: SARAJEVSKI ATENTAT MIROSLAVA LAJČAKA, politički ljetopis za 2007. g.

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: BiH ZA DALTONISTE, politički ljetopis za 2008. g.

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: ZEMLJA RASPADA, politički ljetopis za 2009. g.

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: PRSTI LUDIH OČIJU, roman, među osam za NIN-ovu nagradu

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: PRSTI LUDIH OČIJU, roman, drugo izdanje

KNJIGA
RAJKO VASIĆ: PRSTI NA LUDITE OČI, roman na makedonskom jeziku

SOKAČKI POLITIKLUK
Denis Kuljiš je pretjerao. Da je Fakir sa Fetve, Federalne telezvijeri, uticajan kao Tijanić, nepredvidiv kao Latin i egocentričan kao Srba Stanković.
Bakir Šezdesetomerović nije ništa.
On nije ni novinar, ni urednik. Ni medijski prvak, ni hadžija, ni šef raje.
Bakir Hadžiomerović je dijagnoza sarajevske truleži. Crni prišt. Crveni vjetar. On nije čak ni produkt Esdepea i Gajtan Zlatka. Jer i Lagumdžija i Esdepe su takođe dijagnoza. Izuzev nekoliko komunističkih decenija, Sarajevo u tom ustajalom sokačkom istoku živi vijekovima. Taj kaldrmatorijum se pretvorio sav u sokak i zakonito, vantjelesnom oplodnjom, produkuje um, sredinu, okolinu, kolektivitet i odbojnost prema svemu što nije sokak i što je izvan sokaka. Kako se Sarajevo ponašalo prema svojim Srbima i Hrvatima, tako se ponaša i Gajtan Zlatko u politici, tako se ponaša i Faktir sa Fetve prema svima koji su izvan popodnevne sparine sarajsokaka.
Tu nema uspjeha, dometa i napretka. To što oni rade to je njihov način života, suština njihove egzistencije. Ako je trula tarabnjača pored sokaka domet i uspjeh, i Bakir je.
Bakir nije ni novinarstvo. Ni sluganstvo. Nije ni manipulacija, ni propaganda, ni mržnja. Bakir nije ništa. Jedan običan punkt bosanske truleži u kome važi poznato pravilo: Neko će platiti da se objavi, neko će platiti da se ne objavi.
Bakir Hadžiomerović, kao i Esdepe, i druge sarajpartije, nisu dio javnog i političkog sistema. Oni su produkt Komšiluka kao političkog sistema. Politikluka.
Taj politikluk u kome obitava i Bakir, i sve što je tamo zatečeno, svoj najveći napredak i domet nalazi u ustajalosti i nepomičnosti. Jedino što se mijenja u toj učmalosti, i učmarnosti, jeste količna i obim mržnje koju je još kao mladi učenik osjetio a kasnije i detektovao Maks Lagenfeld, Andrićev drugar iz mladosti. Taj Politikluk na čelu sa Bakirom, više je ljudi nazvao fašistima nego što ih je, hitlerovih, nazvala cijela poslijeratna Evropa zajedno. Njima je reći fašist ko nekome Pomozbog.
Ta sokačka javnost Politikluka spala je na novinare tipa Bakira i Vaskovića, na političke zvijezde tipa Kukića i Živanovića. Niko ozbiljan više neće tamo da se pojavi.
Uvreda je porediti Spodobu sa Latinom i Tijanićem. Pa čak i sa Stankovićem.
Kakva je perspektiva?
Nikakva. To je galerija atrofiteta. Kao što je odumrla Stranka za 100%, kako je odumrla sarajevska pop scena, sarajevska košarka, sarajevski fudbal, sarajevska kultura... tako će da odumire i Bakir kao koncept. Dok se sve u tom sokakuniverzumu ne pretvori u pepeo i prah. Pa opet ispočekta, kao toliko puta u proteklim vijekovima.
Stoga je velika greška od Sarajtelala Bakira praviti nekoga i nešto.

ŠTA FORMIRATI,

PLATFORMU ILI INSTITUCIJE?
Na dan kada je u Narodnoj skupštini Republike Srpske izglasavana nova vlada te snažnije bosanskohercegovačke države, otišli smo u Sarajevo da razgovaramo sa pet drugih stranaka, HDZ, HDZ 90, SDS, SBiH, SBB, o stanju stvari.
Dabome, u ime Esenesdea prisutan je bio Milorad Dodik, predsjednik stranke ali i Predsjednik Republike Srpske. To je velika žrtva koju smo poduzeli za Naseobinu. Jeste da smo bili potpuno sigurni u izbor Vlade ali jest i da bi Predsjednik Republike osnažio i održavio taj čin. Međutim, veliki broj birača koji je glasao za ovih šest stranaka zaslužuje da se u tom opširnom sastavu razgovara, bez obzira na sve.
Kada smo vidjeli da se rasprava u Narodnoj skupštini skraćuje i da Predsjednik Republike ne može stići iz Sarajeva u Banjaluku, poslao sam istorijsku poruku: Izaberite Vladu. Ne treba to da se odlaže zbog Sarajeva.
Stranke koje su danas razgovarale u zgradi komunističke skupštine, koju vole da zovu Institucijom Države, imaju većinski broj delegata za firmiranje institucija. Ali nemaju svi hrabrosti za to. Bošnjačke stranke ne žele da prihvate predstavništvo Bošnjaka nego samo poziciju parlamentarnih sranaka. A nije ni principijelno da dvije najjače bošnjačke stranke ostanu izvan vlasti. Mada bi bilo poučno da Esdepe vene u opoziciji zbog svega što radi Okolini u Naseobini. I mada ne znači da će Esdepe biti u vlasti.
U stvari, teško će iko od bošnjačkih stranaka dospjeti do vlasti. Odsustvo hrabrosti da se preuzme odgovornost, kao što je SNSD preuzeo 98. sa dva poslanika u Narodnoj skupštini, uslovljavanje po prinicipu Ako oni onda i mi i ultimatiranje Platformom ili zahtijevanje da se prvo formira platforma pa onda vlast, Sarajevski Politički Krug zakiva sve izlaze.
Da li formirati Platformu ili Vlast.
Sarajska opsjena da se napiše Platforma, Butmir, April... pa u njoj nacrta Država a onda formira Alijansa koja će da pravi Državu, razara Naseobinu. Nastojanje Mostarske Četvorke da se formira vlast, inistitucije, pa onda i raspravalja o nečemu što bi moglo da Naseobinu pretvara barem u D od Države, djeluje jedino moguće konstruktivno.
Tako smo došli do apsurda. Da se za Državu zalažu oni kojima je stalo do Prvog i Trećeg entiteta. A da protiv Ovo Malo Države djeluju oni kojima je Čovjek Pun Države.
Kolikogod bilo optimistično to što se od Hadeze i Esenesdea došlo do šestorke, toliko ne treba biti naivan da će Esdepe moći da se zaustavi u svojoj suludoj bob-stazi i da se vrati na početak. To bi značilo da priđe Esenesdeu i Hadezeu i kaže: Malo smo se šalili sa onim Zahtjevom za predsjedavajućeg. Još manje je moguće da Esenesde i dva Hadezea kažu: I mi smo se malo šalili.
Esdepe se toliko zamjerio Esenesdeu, zanemarujući stav o potrebi trojne rotacije na mjestu predsjedavajućeg SM, da ga ne može oprati ABH Korpus.
A Ljubić je danas u Sarajevu rekao da iza političke linije dva hadezea stoji intelektualna i svaka druga vertikala Hrvatskog Naroda u BiH i izvan BiH.
Te dvije konstante Esdepe je trebao uobziriti u ranijom fazama. Sada je kasno.
Skupo platili Ivanića. Trebali su pošto je on prodavao banke.

ĆORAVI NOVINARI
Dabome da sam bio naivac. Livadić. Generalić. Mislio sam da novinari sve znaju a i ako ne znaju zna ko zna. Novinar ne može da bude svako. Mora da bude pismen, načitan, obaviješten, koordinatan. Političar može da bude svako. Čak i Mihajlica. Šta Mihajlica, i Ivanić može da bude političar.
Novinari sve znaju jer su svaki dan na mješalici za informacije. Oni treniraju svezanje. Oni prvi saznaju kad se podvaljuje, uvaljuje i zaglavljuje. Oni na osnovu toga mogu da predvide, proniknu, izbjegnu.
Čujem da se novinari Republike Srpske sastaju mnogo prije nego hajduci, 10. januara, i odlaze u gore i planine, bježeći iz udruženja Bh novinari, STJ. Povući će odluku iz 2004. kojom su ušli i kojom je formirano to strašilo.
Tako su i oni priznali da su bili naivci. Neko je od njih pravio Državu. Neko ih je navuko na Kvrgan Bana, da se udruže sa protuvama kakav je Alfa Reket iz 3600 sekundi. A ona frljava Borka im predsjednik Udruženja, SJJ. Kao kad bih ja bio prvak Moskovskog baleta.
A jesu i poletjeli, kao golubica na Baščaršiju. Bh ovo, bh ono, pa i bh novinari. Gdje svi Turci tu i mali Mujo.
Kada sam se onomad borio protiv ohaer-sarajske unitarizacije televizije, informisanja, medija uopšte, niko od novinara nije ni repom mrdnuo. Razumijem da svaki novinar uživa kad ministar visi, naročito kad je njihov. Ali ne razumijem da nisu shvatili. Ćutali ko mumije iz piramide. Trebalo im više od deset godina.
Da li će Sloboda zauvijek ostati u Čačku?

KOD ZLATKA U ZAROBLJENIŠTVU
Formiranje vlasti na čelu sa Zlatkom pretvara se u sagu sličnu onoj o odlasku Džeke u Real, Bajern, Inter, Milano, Barselonu, Arsenal, Mančester, Polet iz Dračovaca...
Da ne bude kao sa Misimovićem. Ajd u Rusiju.
Lagumdija i Esdepe imaju doista čudnu taktiku. Ne zbog toga što misle da sve treba da bude Zlatko, ili onaj kome je uz njega slatko, nego što žele sve oko sebe da drže u političkom zarobljeništvu. HDZ i HDZ 90 treba da budu zarobljenici činjenice da Esdepe ima više glavoa od njih i još da budu u podzatvoru Željka Komšića, Člana P. SzBiH i SBB treba da budu zarobljenici manjeg rezultata među Bošnjacima. SDA treba da bude zarobljenik manje vrijednosti. HSPRZB su zarobljenici samih sebe. SDS treba bude zarobljenik činjenice da je prirodnije da politički nastupa u zajedničkim organima sa strankama iz Republike Srpske nego sa sarajevskim.
A svi treba da budu zarobljenici uzjogunjenog Esdepea koji ne želi da razgovara sa četiri najjače stranke u BiH.
Tako se Esdepe ponaša i u Republici Srpskoj. Zarobio je Esda koja zbog toga za Predsjedavajućeg Vijeća naroda Republike Srpske ne smije predložiti nekog drugog Bošnjaka osim Mirsada Đape. Bošnjaci postoje samo kod Esdepea. Kao i Hrvati. Ali, Esdepe pokušava da zarobi i cijelo Vijeće naroda u Republici Srpskoj, da onemogući njegovo konstituisanje a preko tog nečinjenja da spriječi i verifikaciju budžeta, izbor Vlade Republike Srpske i sve ostalo što je u nadležnosti Narodne skupštine. Da spriječi Republiku Srpsku.
To je pokušaj Zlatka Esdepea da Republiku Srpsku zarobi u Istočnu Njemačku.
I pokušaj državnog udara jer na ovaj način blokira Narodnu skupštinu, koja je neposredno izabrana kao vrhovno zakonodavno tijelo, pomoću Vijeća naroda koje je izvedeno, delegirano, i koje ne treba ni da postoji u Republici Srpskoj i koje je omogućeno nametnutim ustavnim promjenama i konstitutivnošću svakog komegod se i gdjegod mu se digne.
Ne znam za Državne Ustavne Promjene, ali Ustav Republike Srpske sve je zreliji za novi.

IZGLEDI KRIZE U EVROZONI
Ako je BDP u Evrozoni, 16 zemalja EU sa zajedničkom valutom, evrom, ove godine rastao za 1,7% onda prognoza da će u 2014. rasti za 2% nisu optimistične. Ali to nije stvar evrozone i to ne daje evroskepticima i prirodnim protivnicima pobjedničke pjesme Evrovizije, Tota Kutunja, Junajt, junajt, Jurop, pravo da likuju i da ekspertuju nad evrozonom u stilu nadmoćnih lešinara iz nekad zlatne američke finansijske ere.
Takav rast, ili manji, biće i na drugim ekonomskim pločama. Kriza koja se javila u Americi jeste američka ali se proteže na cijeli svijet, barem onim putevima kojim su išli dolarski drumovi i američka finansijska tehnologija bezsjemenske oplodnje kapitala.
Unatoč svim problemima koje ima Evropa, njena Evropska unija, pa onda i evrozona, jedinstvena valuta je jedan od najvećih civilizacijskih dostignuća. Drugi dijelovi svijeta nisu sposobni za to. A, vjerovatno, nikada i neće doći do tog stepena demokratičnosti, panhorizonta i uočavanja velikog cilja u šumi dnevnih, nacionalnih i državnih sitnica.
Evrozona, dabome, ima neke slabosti zbog same svoje suštine. Ona ne može da djeluje kao američki FED, koji je neka vrsta privatne narodne banke ili kineska centralna banka. Evropska centralna banka mora da uvažava činjenicu da djeluje iznad i u ime 16 država i da svaka od njih ima svoje zaokružene ekonomije, interese, performanse i slabosti. Zato, npr, zahtjevi za većom emisijom evra ne mogu da budu jednako legitimni i svrsishodni kao zahtjevi FED-u da otvori monetarne klokotnice. U evrozoni emisija novca u različitim zemljama uslovljava različite posljedice.
Stoga ne treba biti uvijek podnosilac zahtjeva za čudotvornošću institucija i instrumenata evrozone. Ujedinjena valutna Evropa nije činom svog ujedinjenja izbrisala razlike između sjevera i juga, između istoka i zapada, između tradicije i novotarije. To joj i nije bio cilj. Stoga i jeste stopa nezaposlenosti u evrozoni u Belgiji, Finskoj, Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Holandiji, Austriji... manja od prosjeka za 16 zemalja. A u Francuskoj, Grčkoj, Španiji... veća. Zemlje iznad prosjeka su fluktualnije u svakom smislu, ekonomskom, turističkom, strukturnom (stanovništvo)... i to je logična posljedica.
Ono što može da učini evrozona nije borba protiv dolara ili valutna politika kakvu vodi Kina, niti je to ponašanje klasične monolitne države a nije ni kratkoročna taktička lepeza iznuđenih mjera. Evrozona može da djeluje na dugi rok i da promijeni dosadašnju folozofiju rasta i socijalne upravljivosti kapitalom i rastom ekonomije. To podrazumijeva potpuno drugi pristup ekonomiji – ekonomiji kao radu (ne samo fizičkom, radničkom radu). Takav rad nastoji da zaleže Kina i da ga praktikuje. Prošlo je vrijeme berzanskih i bankarskih rudišta kapitala, napretka, ljudske sreće i državne moći.
U Republici Srpskoj, i na ovim prostorima uopšte, to znači da je došlo vrijeme za okretanje vlastitim potencijalima. Svaka ovakva ekonomija mala je slamka među vihorove. Ekonomija mnogo sitnih potencijala može jednim dijelom nadoknaditi osustvo sposobnosti da se učestvuje u velikim tehnološkim, produkcijskim ili investicijskim kolačima. Snovi o izvozu velike serije jevtinih stolica od po četiri evra u svijet, raspršeni su sa krahom hladnog rata. Mada taj krah samo naizgled nema veze sa tom vrstom ekonomije
Za taj preokret će evrozoni, Evropi, trebati nekoliko decenija. Evropa je predugo bila pratilac i odsjajnik svjetskih ekonomskih tokova, predugo bila okoštala osteoporozna dama bez štapa i šešira.
Sada je, kao nikad, došlo vrijeme za fejslifting, uspravljanje kičme, ispravljanje hoda i zagledanost u budućnost. Evropa je jedina skupina država i nacija na zmeljaskoj kugli koja može da ostvari tako velike ciljeve za svoje žitelje.
Stoga slučaj Grčke, Irske, Španije nije nešto što će pokolebati Evropu. Neke od tih zemalja su se godinama nazad, možda i prije evrozone, ponašale više američki nego evropski. I tu je uzrok sadašnjih turbulencija. A zahtjevi, pak, cijele plejade američkih ekonomskih patriota, kojih je dobar dio nobelovaca, da se EU, ili Kina, ne ponašaju osiono i autohtono, kako se Amerika ponašala decenijama unazad, od zaključenja drugoratovskog mira, samo je žal za monopolom i totalitarizmom.
Uspjeh evrozone daće nam navještaj da novi ekonomski svijet može uspjeti. Cijenu tog projekta neće platiti Evropa. Platiće oni koji se drže stare bob-staze neproizvodne i neradne ekonomije.

TRI FRATRA
I ENVER
NA OTOKU SREĆE
Nekoliko nakamarenih tezopleta, nesistematski poredanih, već godinama pominjanih, dakle, istrošenih i neoriginalnih, uz dodatak mišljenja, jednako neartikulisanog i neplodnog, posljednjeg zasijedanja PIC-a, koje je Esdepe dijelio strankama sa kojima je razgovarao tek tako da se razgovara, nabacanih na pet kartica teksta, koji se zove: Osnove za razgovore... ili tako nekako, i koje je javnost, od milošte, nazvala Platformom, a u stvari je obična stranačka papirčina u svojstvu podsjetnika, Samitom u Mostaru postale su, te Osnove..., bezvrijedne kao njemačka marka u rolnama prije dolaska Hitlera na vlast.
A onda se u javnosti, po sokacima i okrajcima, po rukavcima i isplazama, nebitnim portalima i još nebitnijem Oslobođenju, pojavilo kimilsungovsko obožavateljstvije od strane Tri fratra i jednog Kazaza.
Bilo bi podcjenjivački prema svakom čitaocu da detaljno navodim sve što je neutemeljeno a sa udivljenijem prema Esdpeu i Platformi rečeno u tim iskazima fra Petra Jeleča, o protivnicima platformisane sarajevske praktike uopšte, Raspudiću i drugima koji nisu ljudi tipa Mislim, dakle iz Sarajeva sam, fra Luke Markešića, podcjenjivača većine, fra Ivana Šarčevića egzaltatora insticucionalnog pariteta i Envera Kazaza, oslobođenskog narodnog guslara u slavu svih platformaša Esdepea.
Da bih razjašnjenijim načinio ocjene na kraju teksta, dat ću samo neke izvatke:
• Fra Markešić govori o sintagmi „pozitivna diferencijacija“ što je tipični komunističke instrumentarijum obračuna sa svim izvan redova sekte. Poziva platformaše da ne dozvole da se iko pridruži Platformi jer će je onečistiti. Pozivanje na većinu (HDZ i HDZ 90, moja opaska) stvar je koja je prošla, kaže fra Markešić i zakiva: Nije većina glavni kriterij. Pola Hrvata nije glasalo.
• Fra Jeleč u intervjuu Hercportalu demonstrira poznatu nevjerovatnu mržnju, odbojnost i nepodnošljivost prema svemu što je izvan zidina Sarajeva. On podcjenjivački i sa šprdnjom govori o Raspudiću i drugim intelektualcima, o svemu, od Beograda do Zagreba, pominjući i mene kao nekog velikog zaštitnika Hrvata što je označio navodnicima, mada nisam nigdje uočio da je neko tako govorio o nekim mojim rečenicama na temu položaja Hrvata u BiH.
• Fra Šarčević govori o „Platformi o uređenju države“ i o institucionalnom paritetu. Doduše, nakon svadbenog peškira oduševljenih rečenica, on pominje i potrebu da se ne zaoblazi volja birača.
• Kazaz doslovno kaže: „Prvi put od Dejtona na ovamo četiri političke partije koje imaju mogućnost formirati vlast, zagovaraju inistitucionalnu ravnopravnost svih bosanskohercegovačkih nacija na čitavom prostoru zemlje, pri čemu se u kombinaciji nacionalnog i građanskog stvara šansa za istinsku međunacionalnu harmonizaciju zemlje, ispunjenje međunacionalne pravde i ustavnu zaštitu građanskih nacionalnih prava.“ Sunce Ti Jebem, mi ćemo živi ući u raj.
Dobro, da još jednom konstutujem taj izmećarski sindrom i žbunjarsku prigradsku sarajevsku potrebu da se oduševljava saraj-kaldrmom kao, u očima tog prigradluka i pričaršiluka, polit-centrumom cijele ovdašnje egzistencije.
To podrazumijeva da se diviš nečemu čemu se niko ne divi i što svako izbjegava da pominje. Pa čak i autori sami.
Ali sarajsko izmećarstvo se time ne završava. Razdragano njušenje repa paši je sljedeća faza koju treba demonstrirati. To je Kazaz ovjekovječio u navedenoj rečenici od koje bi se u duge gaće upišao od sreće i sam Kim Il Sung, „najveći sin našeg naroda“.
Taj fratarsko-komunističko-intelektualizirano-pragmatični sarajevonazor bez utemeljenja u stvarnosti, svijesti, javnosti, podršci, pa i banalnim biračima, ostatak je starih smrdljivih komunističkih rukavaca iz kojih je potekao i Gajtan Zlatko i partija mu.
Taj podcjenjivački odnos, dvorskoludski odnos, prema svima koji nisu iz Sarajeva.ba a misle svojom glavom, i prema svima drugima uopšte, a naročito prem većini, utamničena je otomanska totalitarizacija moći koja pripada samo onima koju su tu, u Saraju, ili u Prisaraju. Govoriti o većini kao što govori fra Markešić, nešto je što se ne može naučiti ni u najledenijim komunističkim politškolama. A njegova dosjetka da, i ako je glasalo 95% za dvije najjače hrvatske stranke, još uvijek 50% Hrvata nije izašlo na izbore, elementarno je magazarsko, komitetsko, kazamatsko, nepoznavanje i nepriznavanje strukture volje birača. Tih 50%, koji nisu glasali, u stavri su poručili da se slažu sa onim što će reći većina od onih 50% koji su glasali.
Taj elitistički odnos prema demokratskoj rulji, ne tražite da drugi pristupe platformi, da je ne ukaljaju, vapi fra Markešić, temišvarski je način vladanja iz kula, gradina i kamenzida.
Taj falsifikatorski odnos prema trivijalnim stvarima Velikog Sina Naše Države, i njegovoj Platformi, jer fra Šarčević, papir koji je imenovan kao osnove za razgovor o formiranju vlasti u Federaciji BiH i za razgovore o konstituisanju zajedničkih inistitucija, zove Platformom o uređenju države, prevazilazi plaćenički, nadničarski, dnevničarski, egzaltični odnos prema tuđoj narciosidnosti, prozirnosti i epizodarnosti. To je sistemska devijacija svijesti i koordinatnog sistema sa vlastitim i mjestom cijelog jednog naroda.
Sreća je, iako taj fenomen uvijek traje, kod svih nacija, bezvremen je, mijenjaju se smao konji, konjušari i muve konjare, da nikada ne preraste u vladajući trend.

SARAJEVSKI
POLITIČKI
KRUG
BEZ
BUSOLE
Mada nisam mislio da sve crtam i da im sve kažem, takvi su da ne zaslužuju ni da im se samo kaže, moram saopštiti da je najveća dobit Mostarskog samita i cijelog srpsko-hrvatskog političkog procesa, dezorijentacija u koju je doveden Sarajevski Politički Krug.
To i jeste prava namjera političkih akcija koje se iz Banjaluke preduzimaju već jednu petoljetku. A od prije koju godinu takve akcije preduzima Hadeze, sada, zajedno, i HDZ 90, odnosno predstavnici više od 90 posto hrvatskih glasača.
Sarajevski Politički Krug se jedino može onemogućiti tako da ga se ostavi u toru sa mnogo vratnica a da ne zna na koju bi stranu krenuo i izašao iz tog političkog tora kojeg sam, na vlastitu volju, gradi već dvije decenije.
Sarajevski Politički Krug se ne može onemogućiti golim separatizmom i iredentizmom kojeg je cijeli mandat pokušavao da imputira četnicima i Republici Srpskoj. Životinje predosjećaju da je to put njihove pobjede. Ne može se onemogućiti ni uljudnom političkom borbom jer ta kaldrmska, sokačka, otomanska, ustajala, šibicarska politička tehnologija Gajtan Zlatka nije kompatiblna savremenoj evropskoj političkoj praksi Evrope koja je i ovdje stigla i prihvaćena.
Da odmah priznam, niko od nas koji smo bili u Mostaru, nije ni očekivao da će Esdepe, a i drugi, poletjeti u susret sastanku u Sarajevu. Esdepe je istrčao prvi i saopštio da neće doći. Prvi, jer najbolnije osjeća da je zapao u dezorijentaciju. Ne može braniti unitarizam i podjarmljivanje a ne može se odbraniti od bošnjačkog političkog interesa. Ostali, Esdea i Haesde, Hrvatska Stranka Drine, a RZB pogotovu, ionako su u praznom bezideološkom i neorijentisanom prostoru da ne osjećaju političku bol tako kao Gajtan Zlatko i njegova kamarila.
Šta je, dakle, rekao Esdepe.
Oni ne žele da razgovaraju sa nacionalnim blokovima. Neće da se svrstavaju u bilo koji nacionalni blok. Oni su, Esdepe, i srpska i hrvatska partija. STJ.
A šta je, dakle, Esdepe.
Da nije nacionalna partija totalitarne provencijencije, u ratu bi, u Sarajevu, odbili da učestvuju u vlasti i obznanili: Gospodo, ta vaša politika, taj rat, to je rat nacionalnih blokova i mi u tome ne želimo da učestvujemo.
Da nije nacionalna partija šovinističke prakse, ne bi kandidovala i izabrala bošnjačkim glasovima, dva puta, Komšića za Člana P. Birati umjesto drugog naroda, mogu samo najcrnji nacionalisti.
Da nije nacionalna partija gole vlasti, ne bi se udružila sa ustašoidnom strančicom i time dokazivala multietničku konceptualnost svog unitarizma.
Sarajevski Politički Krug se našao u obranom grožđu. Ne samo Esdepe, nego i sve druge stranke, Esdea, Stopostoci, Esbebejci. Kako dokazati da nije unitaristički i nije nacionalni. A nema ništa u rukama da kaže: To smo.
Ono što su praktikovali dvadeset godina, pada kao Sanader i Tači. Trebali su da znaju da će sa padom Miloševića biti u velikim ideološkim problemima. Zato smo se mi, Esenesde, toliko i borili protiv toga Paljanskog Dedinja. Nisu svatili.
A praktikovali su panteritojalni patriotizam. Bosna je naša jer smo mi patriote. Praktikovali su jedinstvo vjere i svoje ali i tuđe zemlje. A to više nigdje ne postoji. Nacija i tuđa zemlja još nekako i mogu da se praktikuju. Praktikovali su totalitarizam države koju niko ne želi. Prakitkovali su unitarizam nacijama ne shvatajući da je unitarizam imanentan samo unutar jedne nacije. Praktikovali su pokoravanje drugih nacija iako su znali da je rat na području bivše Samoupravne Socijalističke Jugoslavije vođen za slobodu nacija.
Srpskom i hrvatskom bloku, njihovom razumijevanju i saradnji, a i pojedinačno, odgovara da se Esdepe, a i Esdea, ne svrstavaju u nacionalni blok. Time jačaju ova dva bloka i njihova saradnja. A kada dođu na sastanak 11. januara, u Parlamentarnu skupštinu na konsultacije, onda su to samo pojedinačne stranke, svaka za sebe.
Trendovi u Naseobini su krenuli novim tokom. SPK to mora pročitati, svrstavao se ili ne. Ti novi trendovi zahvatili su cijeli prostor bivše Jugoslavije. Oni samo na prvi pogled izgledaju nekompatibilno. Stare stvari stižu na naplatu. Propast beogradskih radikala, Sanader, Ohaer, Tači, Biće Treći... A Esdepe, Esdea, SPK, sa politikom koju vodi, ubraja se baš u Stare Stvari.
Sarajevska Staretinarnica.

NOVE

DIMENZIJE

NASEOBINE
Politički blokovi Republike Srpske, SNSD – SDS, i hrvatskog biračkog segmenta u BiH, HDZ – HDZ 90, načinili su najveći potencijalni iskorak ka opstanku Bosne i Hercegovine. Ako Političko Sarajevo to bude razumjelo i umjelo pratiti.
Sudeći po platformaškom ponašanju Pripadnika Esdepea, oni ne vole predstavljanje pa su u politku uveli novu, dosad nepoznatu, kategoriju Političkog pripadanja, od tog umijeća nema ništa. Oni su po stoti put preglabali oglabine raznih papira, mapa puta, reformi i inicijativa i sve to premazali mješavinom eurokolomasti za brze integracije i još brže unitarizacije.
A jučer je Sulejman Tihić izjavio da današnji mostarski samit „usložnjava“ stanje u Naseobini. Ta komunistička riječ nekad je bila stalni inventar opštinskih komiteta Saveza komunista i radnih grupa i njihovih „materijala“ koji su analizirali bezbjednosne, političke i vjerske trendove u zajednici. Dakle, riječ je stara najmanje trideset godina. Sulejman Tihić kao da se nije pomakao nikuda od tog vremena.
Oba ova primjera svjedoče da Sarajevski Politički Krug dvadeset godina stoji u mjestu.
Srbi i Hrvati više ne mogu čekati. Više ne pristaju na situaciju da dobrovoljno drže glavu u giljotini sarajevske unitarizacije i centralizacije. Ne mogu više biti saučesnici u procesu devastiranja i Dejtona, i Ustava, i političkog sitema, i ravnopravnosti, i kolektivnih izbornih prava i zajedničkih institucija.
Ako Sarajevski Politički Krug ne prihvati Trojnu Demokratiju za BiH, onda BiH nema nikakvu šansu. Jer, do nastanka nove političke opcije u Sarajevu koja bi na realnom bošnjačkom, muslimanskom, političkom interesu dobila prevlađujući broj glasova u tom biračkom tijelu, proteći će mnogo vremena i to Bolesnik sa Balkana ne može dočekati.
HDZ, HDZ 90, SDS i SNSD pomakli su danas vrijeme naprijed. Otvorili su nove horizonte percepcije mogućih rješenja sudbine hrvatskog i srpskog naroda u BiH ali i same BiH. Segmentirali su cijeli region na nov način. Jer, ovaj Mostarski samit sigurno ima odobravanje Zagreba i Beograda. Ili je, najmanje, u duhu novog odnosa Zagreba i Beograda.
Sarajevski Politički Krug je ispao iz voza. Ni lokomotiva, ni vagoni, ni ranžirna stanica, nisu više u Sarajevu. Ako idete po BiH, moraćete, odsad, ići i u Mostar i u Banjaluku.
Akteri Mostarskog samita, pak, ne žele da SPK ostane na nekim pogrešnim skrenticama. Upućen je pozoiv za 29. decembar i sastanak sa četiri bošnjačke stranke. Svi znamo da ne treba biti prepoletan optimist.
Ako ne prihvate incijativu slijedi neka vrsta političke agonije u Naseobini. I led će početi da puca i da se razdvaja. Neko vrijeme ćemo još biti na istoj rijeci ali će između nas teći sve jača matica.
Dabome da ne treba ni bježati ni kriti se od činjenice da je Mostarski samit u stvari dvonacionalni sajam političkih koncepata. Ali, to više nije švercersko-nagodbena i trgovačko-tajna ratna predstava. To nije ni politički komplot protiv trećeg. O kojem danas Tihić kuka da ga nema i da nije dobro razgovarati bez „trećeg“. Neka i Tihić kuka za Trećim pa o čemugod se radilo. To nije farsa retuširanih ideja prejaglanih u Jaslama Unitarizacije. To nije maskenbal na pladnju lažne ravnopravnosti, prosperiteta i integracija.
To je, danas, na Samitu u Mostaru, povratak Trojnoj BiH. To je poruka Sarajevu da treba da pronađe realan bošnjački politički interes i artikuliše ga. Politička Magla Centralizma iznad Kotline, glavnog grada Naseobine, ne može više da sjedi za istim političkim stolom na kojoj su i dvije na izborima verifikovane ponude srpskih i hrvatskih političkih blokova.
Šarena igra reformi je završena. Ili će se suštinski uvažiti Trojnost i sva prava i praksa koja iz toga proizlazi ili će od posla malo ostati.
Dabome da će biti anarhističkih i razarajućih aktivnosti prema ova dva bloka, da se neko izmami i prevede preko brvna, kao što Lagumdžija pokušava da prevede Ljubića lažući da je u Esdepeovoj Platformi sve sam go Ljubićev stav.
Ali, nesumnjivo je da su hrvatska i srpska politička scena dostigle potreban nivo zrelosti da mogu da trajno i postupno zastupaju realan politički interes naroda. Političku artiklulaciju u Republici Srpskoj predvodi SNSD, postratna stranka, koji nema tegove i okove rata, kriminala i zločina. SDS je očistio svoje redove i sada je kvalifikovana opozicija na nivou Republike Srpske. HDZ i HDZ 90 su prošli puteve upotrebne ovisnosti o Zagrebu, o Sarajevu i o ljubičastoj sarajevskoj ponudi izgradnje Države Građana. I to je znak da će dva bloka odoljeti sarajevskim slatkišima ili izazovima opozicione borbe na republičkoj a partnerstva na zajedničkoj sceni BiH.
Po Naseobinu će Mostarski samit imati velike posljedice. Bez obzira na moguće praktične zastoje. Istoričnost je sigurno i u hrišćanskom ozračju, bez obzira što se danas nije radilo o vjerskim organizacijama. Istoričnost je i u povratku izvornoj suštini BiH koja je nastala spajanjem Muslimansko-hrvatske federacije i Republike Srpske a ne porodom BiH u kojoj je neko nacrtao kantončiće i entitetčiće i poklonio ih Srbima i Hrvatima. Istoričnost je i političkoj zrelosti dva nacionalna biračka kontigenta pokazan u okrupnjavanju glasova. Istoričnost je i u odgovornosti političke artikulacije, stranaka, koje nose sa sobom raboš načinjen sa biračima na izborima.
Bez obzira što niko o tome danas nije govorio, Mostarski samit je i veliki korak ka Trećem entitetu. Jer je za taj projekt potrebno i sve ono što je pokazanao od dvije najjače hrvatske stranke. Politička svijest i prezentacija. Veliki je korak i ka definitivnom etabliranju Republike Srpske kao strane u BiH.
Na potezu je nova, Sarajevska Politička Provincija.

NAĐA I BUDELA
Iako se izvjesni Budela Hadž vratio iz Gvantanama, kući u Sarajevo, u kome živi i Zlatko Lagumdžija, njegova, Budelina, bivša supruga je još u Gvantanamu. Simbolično. Viri, jadnica, kroz neko prozorče na šamiji, feredži, zavjesi, kako li se već zove taj zatvor ženskih muslimanskih sloboda. Ona je u Gvantanamu još od vremena kada Gvantanamo nije bio ni otvoren. Mada ona misli da je to njen legitiman izbor, da je to njena sloboda, da je to njena nova otkrivena ličnost i horizont. Mogu da se složim s tim. Može da nosi na sebi šta hoće. Limeno bure bez čepa. Samo mi je žao žene.
Ona je jedna od žena tog Budele Hadža koji se ovdje pojavio niotkud, uletio direktno u bratstvo i jedinstvo i u sretan baklavski komšiluk, nekako s rata. Horde tih divljaka, jednako kao i šešeljevci, arkanovci, hosovci.... i Batko, SMJ, borili su se, krvavo, za ravnopravnost Mulismana, Srba i Hrvata.
Poslije rata jašili su naše žene i pravili djecu. Okupljali buljuke žena. To je sve po dalekim zapisima o ljudskim pravima.
Naše žene, bosanskohecegovačke, bosanske, da me bolje razumiju, ko i svaka jadnica majka, gledale su u njima neke bolje ljude od naših pomirljivaca, dobrokomšijaca, sirotana iz željezare, fabrike žice i Lukavca, pjanaca, sipljivaca. Poneka je možda ugledala i svjetskog čovjeka, možda će je odvesti u bijeli svijet pa makar on bio i s one strane feredže. Rađaj djecu, STJ.
I one su lijegale, rađale, lijegale, rađale.
Nađa Dizdarević ih ima četvero. Budela se vratio iz Gvantnama. Ali ne živi više s njom. Razveli se. Šta ćeš, ima žena ko na maslačku. Nađa je samohrana majka. Mislio sam da je samohrana majka kad ima jedno dijete. Kad ima četvero, Nađa je samohrani Crveni polumjesec. Samohrana Narodna kuhinja.
Vodi se akcija u Sarajevu da se pomogne Nađi i nedužnoj djeci. Ima u Sarajevu dobrih ljudi, mada joj mnogi ne daju stan, kad je vide onakvu i sjete se svega. Posao neda niko. Koliko vidim životna joj je želja, sada, neka bašča. Bilo kakve boje.
Nađa Dizdarević je, u stvari, tužna slika Bosne. Bosna je prevarena, navedena, namamljena. A i Bosna je kriva. Poletjela je, sa Baščaršije, u drugi svijet a nije gledala kakav je. Sad je ostala, kao zamrznuta bijela golubica, ni tamo ni ovamo.
Razimijem da su ljudi ovdje ratovali jedni protiv drugih. Dok se ne ubijaju ta mržnja je i zanimljiva, čitljiva, tajnovita, nekako ljudska, barem kad se pravdaju zašto nekoga, ili neke mrze. Ali ne razumijem da neko ratuje da bi postao drugi svijet. Razumijem da ginem i ubijam da moj svijet pobijedi. Ali šta će mi drugi svijet. I zašto ja da se borim za njega, ovdje, gdje ga nema.
Dabome da Nađa nije razmišljala tako. Mislim da je razmišljala kao i svaka jadnica majka, dobra i tiha bosanska žena. Samo, dalo se na zlo.
I danas neki varaju Bosnu. Republika Srpska i Hercegovina se, čini se, ne daju. Hoće oni da varaju i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
I danas ima ljudi koji bi pošli u namamu, na vab, na prevaru.
Običan svijet to ne vidi. Ali, mislim da je jedini lijek tome stalno i naizmjenično gledati jednaput u zemlju, jedanput u nebo.
Ponekad i oko sebe.

ESDEPE

PIŠE

EPITAF
A svi to čitaju kao čekaonički jevtini krimić.
Niko ništa javno ne poduzima. Intelektualci, ozbiljni političari, javni radnici, profesori, teoretičari političkih sistema, dušebrižnici ljudskih prava, vjerski autoriteti i dužnosnici... Sarajeva, Države i Bošnjaka, šute kao crknuti miš u majskom rasolu.
Čini se da je veći problem to što su Esdepeovci našli još dva izdajnika, kojih na ovom balkanskom rudištu ima kao smeća na smetljištu. I dobar dio javnosti se koncentriše na Jurišića i Lijanoviće.
Sama suština Esdepeovog projekta, čiji je manji dio ukazan u platformi koju su prihvatili SDA, HSP i RZB, nalazi se u tome da jaka bošnjačka stranka obezbijedi Hrvatima, Srbima i Ostalima, posebnu vrstu ravnopravnosti – Dobrotvornu ravnopravnost. Trećinska ravnopravnost nacija po broju ministara u Vladi Federacije jedna je od najmoćnijih političkih varki ikada smišljenih. Svima je poznato da Srba nema u Federaciji. U prošlom mandatu nije bilo moguće konstituisati ni klub u Domu naroda. Sada se Srbima nudi jednak broj ministara kao i drugima. Očigledmo je da bi sve to bili ministri Esdepea. Ovaj put. Sljedeći put će to biti ministri iz neke druge jake bošnjačke stranke. Vesela sveska i Mala maca sa odredbom da u glasanju mora biti najmanje jedan glas ministara iz svakog naroda, filigranski je projekt političke Arizona pijace, političkog tronacionalnog buvljaka pod dirigentskom palicom nakupaca iz Esdepea. A ako neko ne vjeruje onda se treba samo sjetiti Komšića. Ako Esdepe ima Hrvata za Člana P, imaće i Srbića za ministre.
Ta Dobrotvorna ravnopavnost neodoljivo podsjeća na otomansko darovanje prava na svoju vjeru.
U Esdepeovo biće jeste i ugrađeno sve otomansko:
• Vođa im je islamski institucionalist
• Sepetare po Naseobini i skupljaju janjičare koje onda, obučene i prevjerene, šalju na visoke dužnosti na politička područja njihovih bivših naroda
• Genetizovan im je stambolski način vladanja, iz Sarajeva
• Ubiru trećinu (vidi slučaj ASA holding)
• Lažni sjaj imperije – europski put, Zapadna Federacija...
Sav taj koncept BiH u kojoj će, prema samohvali Esdepea, cvjetati institucionalna ravnopravnost, lažan je kao što je i lažno javno biće te stranke – multietničko, demokratsko i ravnopravno. U toj stranci nema multietničkog članstva, postoje samo multietničke poturice i izmećari. U toj stranci nema demokratije jer je to stranka jednozlatne diktature. U toj stranci nema ravnopravnosti jer nikakvo hrvatsko članstvo te stranke nije predložilo kandidata za Člana P kao istinskog Hrvata a ne Hrvata iz rubrike.
Insiticionalna ravnopravnost je još jedna od lažnih sarajevskih sintagmi kao i Reforma policije, Funkcionalna država, Ustavne promjene...
Ne postoji institucionalna ravnopravnost. To je lažna folija ravnopravnosti. Ako nema teritorijalne, ustavne, izborne... ravnopravnosti nema je nikakve i nigdje a pogotovu ne u sarajevskim institucijama.
Esdepe izvodi prvu fazu oživotvorenja Islamske deklaracije. On je građevinska operativa Islamske deklaracije. Esdepe od BiH čini tamnicu naroda. Kada sve prođe, ustanoviće se da je Esdepe Crna kutija BiH, koja će, kada ju pronađu poslije katastrofe, dati precizne podatke o koracima sunovrata prije nesreće.
Esdepe nije slučajni izvođač ovog projekta niti je slučajni izvođač radova. Politički priučnici, šljam i sitnokorisnici, kao i birači koji svoje glasove daju u bescijenje raznim Jurišićima, Mihajlicama, Čavićima, Lijanovićima... potpuno su zaboravili oktroisanu obznanu o konstitutivnost svih na cijeloj teritoriji. Protiv te odluke bili su i sudije Hrvati i sudije Srbi. Za su bili sudije Bošnjaci i sudije Stranci. To je bila još gora odluka po BiH od krnje predratne skupštinske odluke nakon izlaska srpskih delegata. I jednako gora od referenduma na kome nisu učestvovali Srbi u BiH.
Niko se više ne sjeća obrazloženja zašto je protiv, koje je dao sadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH Mirko Zovko.
E, tu konstitutivnost svih na svim područjima, u stvari Konstitutivnost svih protiv svih, koristi sada Esdepe. Zato on i može da ima svoje Srbe i Hrvate u Vladi Federacije, u Domu naroda i na drugim punktovima. Može da ih ima vještački konstitutivne a nelegalno i nelegitimno izabrane.
Konstitutivnost svih na cijelom području BiH mora da bude ukinuta u paketu sa uvođenjem klauzule Sejdić – Finci.
Jer, ta vještačka konstitutinost je potpuno potkopala dejtonsku suštinu BiH koja je sastavljena od muslimansko-hrvatske federacije i srpske Republike Srpske. Konstitutivnosti Srba nije bilo u Federaciji prilikom sastavljanja BiH. Nemoguće ju je obezbijediti vještačkom, preglasanom odlukom Ustavnog suda BiH. Takođe, konstitutivnosti Hrvata i Bošnjaka nije bilo u Republici Srpskoj prilikom sastavljanja BiH u Dejtonu. Nemoguće ju je obezbijediti formulom o tome da u vladi mora biti 5 + 3 ministra koji nisu Srbi, niti primjenom rezultata predratnog popisa stanovništva.
Esdepe želi da ostvari monstruozni projekt uvođenja BiH u EU prije rješavanja prethodnih pitanja. U tom slučaju BiH bi bila polumrtvac u EU, kao Belgija, nudila bi bogu dušu a bog je ne bi htio.
Dabome, ne treba preskakati niti odlagati ni jedan eu-korak. Ali BiH mora prije Evrope riješiti pitanje svoje statičke izdržljivosti, svog jednakog balasta na zajedničkim trotemeljnim šipovima i uvažavanja svoje dejtonske posteljice i flašice.
Projekt remorkiranja ovakve utamničene BiH do EU, kada bi se cementirala neravnopravnost armirana u usputnim ustavnim promjenama, jeste projekt kojim bi se BiH pretvorila u Islamsku republiku u okviru EU a sama EU bi služila za pokriće tog projekta i za onemućavanje bilo kakvih promjena.

NIKIC'S FOOTBAL STARS
NASTAVLJAJU
INTERNACIONALNU
TURNEJU
Mađioničar Grbavice, rodom ispod Trebave, Nikola Nikić, ponovo je okupio svoje fudbalske zvijezde, većinom, prosječno, U46 i otisnuo se na zimsku internacionalnu turneju.
Ovaj put Solun, Grčka. Odigrane su dvije utakmice sa tamošnjim ekipama. Prva u večernjem terminu, pod reflektorima, sa ekipom veterana i aktivnih igrača od kojih su neki među potencijalnim kandidatima za angažman na balkanskim prostorima. Nikic's Stars, koji su nakon deset časova putovanja, iz automobila otišli u svlačionicu i na teren, počistili su ih sa 6 : 3 tako da im nije bilo do sutrašnje uzvratne utakmice koju smo nudili. Sutradan, pak, 17. novembra odigali smo utakmicu sa veteranima solunske policije, organizovanom ekipom koja ima svoje periodične novine i svoj stalni internacionalni program susreta sa veteranima Rusije, Francuske i drugih zemalja.
Nikola Nikić je naš selektor, menadžer, profesor, savjetodavac, hranilac i roditelj. A, inače je mladji od mene, neidentifikovanog godišta, mada tvrdi da je stariji, pošto je, kaže, sa tatom išao na upis u matični ured i potpisao se da je rođen. Za mene, hvaleći moju fizičku spremu, kaže da sam u stvarnosti mlađi nego što je prikazano i da sam „falsifikovao“ rodni list, na starije godište, da bih bio 52. i da bih mogao igrati u veteranima. Dodijelio mi je kapitensku traku, što je novi teret na moja nejaka međunarodna pleća.
Tu drugu, jučerašnju, utakmicu smo izgubili, 4 : 2. Ali, bili smo bolji, stative, nedosuđeni penali tendencioznih domaćih sudija, nesretno primljeni golovi. No, ne žalimo se, ekipa veterana i mladića koju je okupio Nikola Nikić igrala je fenomenalno i pokazala da je potpuno ovladala tradicionalnim srpskim umijećem – totalnim fudbalom. Sa nama je igrao i Rade Paprica, nekadašnji centarfor Željezničara a sada trener u Grčkoj.
Evo ekipe: Bojan Vrhovac, Mladen Bojić, Aleko Papadopulos, kao gost, Marjan Cvetanovski, Rajko Vasić, kapiten, Maksim Vujanić, Željko Milić Robija, Danimir Milkanović, Milorad Džabić, Milan Draganović, Danislav Momčićević, Jakov Dubravac, Zdravko Jovanović, Kiko Manojlović, Đorđo Dujković Palestina, Rade Paprica, kao gost. Duško Milišić, opravdano odsutan. Peđa Čekić, fotoreporter.
Ekipa je posjetila i Srpsko vojničko groblje na Zejtinliku u Solunu.

ESDEPE –

ISTORIJA DESTRUKCIJE
Niko nije ni znao da je Bosna i Hercegovina toliko bogata strankama za partnerstvo. Da Esdepe i Zlatko Re nisu tako talentovani da ih pronađu i s njima sklope mir. Jer ti Đaposi i Crjevaši, koje je našao Zlatko Re, i nisu nizašta drugo nego za sklapanje prinudnog mira. Jedna od tih stranaka samo što ne proglasi socijaldemokratski Juriš – Šahovnica do Moravu. A druga, kao Armada kalamara, može da nađe Hrvata u Džrdžluku. Ispod rimskog nalazišta u Skelanima, STJ. I da ga kandiduje, i da ga izabere, i da ga u Dom utjera. S takvima se mora odmah sklapati mir.
Sreća da je Zlatko Re prepoznao tu socijaldemokratsku crtu tih masovnih Đaposa i Lijasa.
S njima je i Esdea. A đe će, pitala bi komšinica Paša.
Dabome, to nije najvažnija osobina Esdepea. To pronalazaštvo.
Esdepe je stranka destrukcije. Rudnik destrukcije.
Prvi izbor Željka Komšića za Člana P može se, možda, opravdati kao politička dosjetka. Ali drugi je destrukcija. Destrukcija političke scene. Destrukcija političkih Hrvata. Destrukcija Vašingtonske Zlatne Tvorevine, Federacije.
Takvom hladnoćom kandidovati Komšoglua za Člana P, drugi put, može samo serijski ubica.
Najnoviji pokušaj da se sa dvjema socijaldemokratskim, multietničkim strankama, ukupno: HSPSRZB, SPRZBHS, BRZPSHS..., i narodnom Esdea stvori koalicija za vlast u Federaciji i nastup u Državi, najžilaviji je mogući glogov kolac u rascjep BiH.
Konačno Republika Srpska može da bude mirna. BiH se neće raspasti zbog Referenduma i Otcjepljenja nego zbog Federacije i ljiljanskog odnosa prema Hrvatima. Sreća božija da CK SK BiH nije prije rata bio u Banjaluci. U Vašingtonu bi formirali Esdepe-srpsku federaciju. Protiv Hrvata. Najebali bi i Srbi i Hrvati i Muslimani.
Ta destruktivnost Esdepea svojstvena je još samo Esdeesu. I oni su tako, u svojim najboljim godinama, gazili sve oko sebe kao vol u gredici rasade. U međuvremenu su se otarasili budala koji su se po čupavim prsima trljali slaninom i SAO bijelim lukom. Esdepe se, pogrešno i potpuno naopako, otarasio svih osim Zlatka Re.
I doista, kada se pogleda politička istorija Esdepea, nije moguće pronaći ni jedan konstruktivan politički projekt, barem jedan polumandat, jednog uspješnog lidera, funkcionera, predsjednika nečega, koji je ostavio pečat na Usranu i skraćenu istoriju Naseobine. Sve sama destrukcija.
Da li je moguće da kolektivna politička neuračunljivost može da dostigne tolike razmjere.

ISARAJEVO I ČEDA
Čedomir Jovanović, Čeda Liberal, jedan od srbijanskih politikoida za koje je veoma teško tvrditi šta hoće ali je uvijek jasno šta neće, dobio je nagradu Nevladinih organizacija Sarajeva a za razvoj kulture i očuvanje Sretne Slike Sarajeva. Tako nekako.
Nagrada se zove Isa-beg Ishaković.
To je jedan od kordonijera otomanskog osvajanja i instaliranja na prostorima Naseobine a poznat je i kao jedan od glavnih osnivača Sarajeva i Novog Pazara. STJ.
Sarajevo je osnovao tako što je tu negdje, na Vratniku, Bistriku, sve stare otomanske, turske riječi, izgradio džamiju. Cijela istoriografija, u koju je sada smješten i Čeda, ide za tim da dokaže da prije Isa-bega tu nije bilo ničega a naročito ne nekog naselja ili grada pod imenom Vrhbosna. Bosna je isto stara otomanska uzrečica, pooskočica, takorekuć. Bio je samo Saraj i Saraj-ovasi, Sarajevsko polje. I da Saraj znači Carski Dvor. Mislim, ipak, da je to samo avlija, dvorište. Idi na dvor, nemoj mi smetat u kući. I danas se još negdje za dvorište, prostor oko kuće, oko dveri, kaže dvor. Izvinjavam se, za slučaj da postoji popis careva koji su spavali, uredno se prijavivši na recepcionluku, u Saraj Carskom Dvoru.
Moglo bi Sarajevo, ako je beg toliko zaslužan, da se prozove Isarajevo. A ostali živalj, znate vi dobro na koji mislim, da ga zove Dvorište.
Sarajevo, koje se vraća svojim istorijskim bogazima, opet je to džamija i okolo dvorište, malo više džamija i ulicama povezanih dvorišta, nagrađuje svoje ljubitelje sa hrvaćanske i srbijanske strane.
Tako se šire i obrojčavaju Mesićevi pukovi izmećara, obožavatelja, reklamera i sarajtvora.
Ti pukovi, ta sarajtvorska sorta, okuplja uglavnom neznabogoviće, nebitnokoviće, skrajnoviće, epizodiste, u političkom smislu, raznih vrsta i namjera. Saraj sam, u dubokoj je emotivnoj vezi s njima. Jer preko njih, dajući im bezvezna priznanja i praveći od toga Priču Istorije, i ono postaje poznato a tako, barem u svojim podsvijestima, privremeno zamazuje sve svoje sramote demulticiranja u svakom smislu. Izmećari, pak, Mesićari, nalaze u tom svojevrsnom rijalitiju, svoju ponovnu posteljicu oživljavanja na bilo kakvoj sceni. Pa tako je na red došao i Čeda.
A onda je u nekoj emisiji izjavio da je Bosna Vječna, Neuništiva i Bezjesenska. Nikad plodova, uvijek behar. Od godišnjih doba samo proljeće. Sve behara i sve cvjeta. Taj Čedin geostrateški uviđaj trebao bi biti i zahvala za Povelju pod imenom Isa-begova nadvjekovna povelja ali i pomor svih onih, od Bila Montgomoerija, do Dodika i Čovića koji zbore o tome da je na Dvorištu sve više kapija, vratnika, a sve manje zajedničke želje da se behar miriše.
Da, Čeda se predstavio i kao glasnogovornik onog Sandžaklije, Muamera. On govori ono što narod želi.
A Dodik i Čović govore ono što žele tuljani sa Bajkala. SMJ. Sunce Mu Jebem.

PEDEPELOM
U sjeni raspada Pedepea prikrila se činjenica da je Esdepe dobio Malog Komšića Ivanića. Glasovima Esdepea Mladen Ivanić je izabran u Dom naroda PS BiH. Biha, što rekao Uroš Gostić.
Šta će Ivanić u Domu naroda. On je za Dom fotelja. Ili za Dom Sarajeva. Kadgod je izbila prilika, on je sve ovdje ostavljao i letio u Sarajevo. Poleti za člana Predsjedništva, još onomad, poleti za ministra alkalajevih dela, poleti u Dom naroda, prvi put Dodikovom dobrotom, poleti za člana Predsjedništva dobrotom Esdeesa, i, konačno, doleti opet u Dom naroda dobrotom Zlatka Lagumdžije.
Ovakav, human, kakav jesam, red je da upitam: Da li je išta uradio svojom zaslugom i dobrotom, STJ.
Upozorili smo Lagumdžiju na taj mogući ispad Esdepea, obzirom da smo sa Esdeesom došli dotle da je Ivanić njihova briga. Nismo uslovljavali. Red je da se koalicioni partneri još neko vrijeme drže zajedno. Htjeli smo, u stvari da vidimo, ko je gurao Mladena Mudronju, ko više, Lagumdžija, što na njega liči, ili, možda zajedno sa Tihićem.
Ovaj prolazak MM, Mladena Mudronje u Dom Zlatka Lagumdžije, u stvari je glavno označenje uzroka raspada Pedepea. Pedepelom je i počeo zbog toga što je Mudronja odlučio i naturio Pedepeu da napuste vodeću stranku, ne samo stranku nego i vodeći političku snagu, Republike Srpske, zarad kolaboracije sa Sarajevskim Političkim Krugom i proserima u Butmiru. Mislim na cijelu međunarodnu zgađenicu inkorporiranu u taj projekt unitarizacije i butmirizacije Naseobine. Mudronja je tako ponizio svoju Partiju svrstavši se u red vitezova Zlatne Žune u Sepetu, u sastavu Zdravhudin Krsmanović, Bojan Splavar, Dragan Čavić, Damir Miljević...
Odlazak Pedepeovaca sa Titanika, od tada, još traje.
Shvatili su ljudi da je Mladen Mudronja u stanju prodati Partiju i sjebati je na četrdeset hiljada glasova, zbog jednog, ali svog, mjesta u Domu Zlatka Lagumdžije.
Nije problem što je on dobio mnogo više, nego što je Partija dobila mnogo manje. Kud će oni, i oni su političari.
Savjetujem: Kad iz Glavnog pođeš, nemoj svjetla da ne pogasiš. I ne zaboravi Crnatka. Boji se mraka.

BN TV JE

SRAMOTA

I ZA MEDIJE

I ZA ZATVORE
Dobro veče, poštovani gledaoci. Ovo je naša centralna emisija o poštenju.
Gazda Triške osuđen na tri mjeseca zatvora. Nagodio se sa sudom. Utajio porez. Isto tako je i Ateve imala neplaćenog poreza pa niko ne zna šta bi. S kim li se nagodila neman. Nema smisla da Vlado Trišić robija u ime svim medija.
Nema smisla ni da se nagodi. Treba da odrobija svoje, kao svaki pošteni ubica ljudi ili ubica poreza. Mada razumijem da je boravak tamo, tog inokosnog gazde, sramota i za medije i za zatvor. U medijima, mislio sam, ne stignu uvijek iznijeti istinu, ponekad lažu ili prešute, ali da kradu poreze, to ne može biti. U zatvorima ne nosaju lutke dojenčadi sa cuclom, da bi vas zavarali. Zaklaće vas za sekundu. Bez Dobro veče poštovani gledaoci.
Kad narodne mase sjede ispred ekrana ili zavire u niskotiražne novine, prvo što im se predoči je da sve puca od poštenja. Svako slovo i svaka riječ nabijena poštenjem kao močvarno tlo čeličnim šipovima. Ima, samo, jedna sitnica, nikad ne adresiraju krivicu na pojedinačnog i odgovornog nego na vlast, vladu u vladine. Vlada je kriva i što sirotinja pravi djecu, i što naiđe povodanj, i što sarajevski šverceri uvezu neku stočnu boleštinu, i što ima zgradu, i što gradi put... niko drugi nizašta nije kriv.
Neću da se igram asocijacija. Ali i Isus je stradao zato što se kačio sa vlašću. Ne zbog ideje. Kako to da ubijaju novinare nasred ulice a nije rat. Kako to da miniraju novinare a nema agresije četnika i velikosrpčadi. Da li se iko ikada zapita čime se to bave mediji pa se protiv njih ratuje. Da li je ikada istina bila povod za miniranje i sačekuše. Da li je ikada istina bila mterijalni dokaz za zatvor ili za nagodbu o tri mjeseca zatvora.
Da li svakog dana mogu javno da balegaju oni koji ne plaćaju porez. Cijenim one koji šute, kriju se i kradu porez. Oni imaju plan i cilj da zajebu državu a oplode džep. Oni nam ne prodaju poštenje. Kradu dok ih ne uhvate. Ovi seru i balegaju sa ekrana i iz redaka u novinama, da ih ne uhvate.
Stranci su od medija stvorili nedoriljive svece a mediji, naročito privatni, od novinara kurve. Gazde su ostale u zavjetrini, znaju mnogo o parodavkama a malo o profesiji. Neodoljiva kombinacija. Da li se neko prepoznaje.
Stranci su počeli da plaćaju gazde medija jer je nestalo kriminalne ratne i poratne domaće pare. Tako su počeli i da plaćaju sudije (natjerali domaću vlast na to). Pa plaćaju Nevladine orgazmacije. Pa nijedan od tih segmenata ne funkcioniše. Sad plaćaju i političare. Prave rasadu od njih. One koji su prošli kroz izbore ko bosi po trnju.
Tako se cijelo društvo pretvara u kurvanjsko.
A o svemu tome izvještavca poštena BN televizija. Sunce ti jebem.
Dobro veče, pošteni gledaoci. Vijesti koje su obilježile dan: Nagodili smo se.

SLUŽBENI GLASNIK
REPUBLIKE SRPSKE
PUN SRBA IZ OPĆINE
Više puta sam rekao: Za naciju su bitne samo tri stvari, sve ostalo će obezbijediti modernizacija, globalizacija i demokratizacija: moja zemlja, moja noga i moj jezik – na jednom mjestu, istovremeno (kraj citata).
Mali broj ljudi to shvata, najveći broj to podrazumijeva a veoma mali broj se toga drži svakog dana. U svim nacijama na svijetu.
Oni, pak koji žive od te zemlje, noge i jezika, morali bi da nauče neke stvari, barem u večernjoj nacionalnoj školi.
Službeni glasnik Republike Srpske, ustanova koju je formirala Moja zemlja, Moja noga i Moj jezik, dakle, država i nacija, ima moderan formular Izvoda iz matične knjige rođenih, štampan sa dizajnerskim bordurama i sa zaštitnom metaliziranom trakom sa strane, kao ulaznice za koncert Lepe Brene, STJ. Izdaje i štampa: JU Službeni glasnik Republike Srpske prema Odluci Vlade, broj...
Ali.
Odmah u vrhu formulara, ispod teksta Bosna i Hercegovina, Republika Srpska stoji: Općina/Grad a dolje, u rubrikama: Mjesto i općina-grad rođenja.
Dakle, to općinstvo iz JU SL GL RS, dobija od Vlade, Zemlje, Noge i Jezika, osiguran posao, treba samo da cede odnesu do neke štamparije i da to distribuiraju na uhodane adrese. Dobijaju, i nelegalno, da izdaju formulare Izvoda za rođenje, vjenčanje, smrt i državljanstva, i nisu u stanju da nauče jednu spornu riječ Mog Jezika koji ih hrani.
A ti Milorade, i ostali Republikanci, srbuj, zavadjaj se sa svima.
I mi ćemo isto srbovati, više, onako, općenito.
Nepodnošljivo.

EVROPSKA KLAUZULA
Evropska klauzula je, u slučaju Naseobine, ražanj bez zeca za koga još ni šuma nije narasla.
Ona, pojednostavljeno, znači ugradnju u ustav člana u kome se priznaje apsolutna prednost zakonodavstva i zahtjeva EU nad domaćim.
Sarajevo se dočepalo te klauzule kao nove tehnološke mogućnosti prenosa nadležnosti i stvaranja zajedničkih institucija koje i prije nego što su formirane postaju Državne. Postoje neskrivene ambicije da se u paketu usvajaju humanitarne ustavne promjene Sejdić – Finci i Evropska klauzula. Pri tome bi SF Ustavne promjene otvorile široke kapije i pozvale sarajevske pristalice unitarizma pod transparent Uzmite najbolje od Butmira do Aprila. A Evropska klauzula bi omogućila institucionalnu potku jer je, u očima Sarajeva, lepeza Državnih organa potrebnih evropskim integracijama nepregledna.
Stoga se neprestano i insistira na širokoj bosanskohercegovačkoj koaliciji koja će imati dvotrećinski kapacitet za ustavne promjene.
Optimisti koji misle da će Naseobina ući u EU za sedam, osam godina, treba da počnu da proizvode eliksir podmlađivanja koji će ljudima omogućiti da žive trista godina. Naseobina će se prije raspasti nego ući u EU. Potrebno je najmanje dvadeset godina krvavog rada. Pod uslovom da Evropa nema briga a ima entuzijazma za proširenje. Ovaj mandat je već potrošen. Novi nacionalni blokovi treba da se pozicioniraju i da artikulišu svoje nacionalane programe, da ih pretoče u politički kodirani jezik, pod uslovom da i Sarajevo učini isto. Ako ne učini onda će potrošiti dva mandata upirući prstom u srpske i hrvatske nacionaliste i separatiste. Ali, da sve i krene idelano potrebna je cijela decenija da se Naseobina stabilizuje iznutra i da unutrašnji dogovor i konsenzus teku glatko kada je u pitanju ulazak u EU.
Dakle, Evropska klauzula je kukurikanje u sumrak a ne u zoru.
A i kad dođe vrijeme, cijeli proces je moguće institucionalizovati međuvladinim dogovorom kojem bi pristupile vlade entiteta, županija i Savjet ministara. Neke običnije zadatke mogu da obave i trojni ili četvorni ministarski kružoci.
A EU će, svejedno, organizovati monitoring, kogod prihvatao obaveze i kogod ih provodio.

PODREPAŠI
PDP. I tako može da se prevede.
Moram da izrazim najdublje udivlenije Partiji Demokratskog Progresa za neuobičajeno dug vijek trajanja. Ad hoc interesne grupe obično traju mnogo kraće.
Pedepe je formiran kao remorker, tegljač koji, nakon 2000. i nekonotrolisane faze vlasti Dodika i Plavšićeve, treba da vrati Esdees na vlast, kao stranku pogodnu i Beogradu i Strancima. Jer je bila u fazi da, opterećena kriminalom, ratom i zločinima, hoda bez gaća pa je, kao takva, pogodna da se naguzi iza svakog ugla ili debljeg kestena. A preko njih i Republika Srpska. A i Srbi uopšte. Ivanićevi progresisti i beogradski udbaši su tada spinovali priču kako je Mudri Mladen to uradio da konačno pokopa i poklopi Esdees i tako ga eliminiše sa političke scene. STJ.
Interes je Pedepea bio da bude u vlasti sa svakim. Interes su bile Srpske šume. Interes je bio, 2006., i podrška Esenesdeu. Samo da bi se bilo u vlasti. Interes je bio i PIO. Onda je Mudri Mladen povukao istorijski potez – zahtijevao je od SNSD da na lokalne izbore idu sa zajedničkim listama. To je kao kad bi muž od žene zatražio da imaju zajedničkog ljubavnika. Dabome, znajući da to SNSD neće i ne može prihvatiti. Istorijski potez je bio odlazak iz vlasti i napuštanje Mrskog Esenesedea. Spin doktori Mudrog Mladena su kotrljali priču o tome kako je Mile i SNSD na rubu poraza, propasti i zatvora. Mnogi od Pedepeovih Kadrova napustili su stranku. Oni su odgojeni, genetski modifikovani i čipovani da budu u vlasti. U foteljama. Kakva strateška sranja.
Mudrost Mladenova nije dugo držala vodu. Izbori su objelodanili poraz. Partija se osjeća usrano. Ona sama dobila malo glasova a Mladen sebi skupljao od zla oca i od gore matere. Pa čak i od Esdepa i Esdea.
Onda: Budi se Istok i Đerić. Mudri vuče opet strateški potez, Borenoviću, skloni se malo, daj da zakrpimo. Ali ima Nagradić. On ne očekuje nagradu, koliko je vidljivo, ali očekuje analizu, glasanje, povjerenje, očitovanje.
E, sad dolazimo do tačke usijanja. Kad ja nešto spomenem Mudrom, javno, on kaže da ne kemontariše psihijatrijske slučajeve. U slučaju Nagradića rekao je samo da ne komentariše Nagradića, što je isto – ne komentariše. Izgleda da se psihijatrijski slučajevi oko Mudrog umnožavaju.
A moj pradjed Toman mi jedne prilike, u hladu ispod jabuke petrovnjače, reče: Sinko, kad dođeš dotle da ti izgleda da su svi oko tebe psihijatrijski slučajevi, otiđi kod neke gatare ili kod hodže po zapise (tad nije bilo ludnica), ili napusti Partiju.

SKROMNI ČOVJEK PROSINEČKI
Dabome da Roberta Prosinečkog ne znam lično pa zato ostavljam mogućnost da griješim. Svejedno, tvrdim da je Robi izuzetna ljudina, skroman čovjek koji uvijek zna na kojem je mjestu i koji svoje darove prirode nije zloupotrebljavao a počasti masa i javnosti nije shvatao tako da ih preuveličava.
Robi je, na terenu, imao izuzetnu percepciju prostora kojeg je opsluživao svojim dugim dijagonalama. Nadam se da i danas, kad je u pitanju fudbalski mravinjak biznisa, lopovluka, nekaraktera, protežiranja, mešetarenja i, konačno, običnog, igračkog, fudbala, ima te osobine i da će mu koristiti.
Ne znam da li bih mu čestitao za angažman u Zvezdi. I da li bih mu poželio sreću. Nije za čestitke a sreća mu neće pomoći. Nije dovoljno. Zvezda uništava svoje zvezde. Pižona, Piksija. I u Zvezdu se uvukao lopovluk teških razmera. Ako je ikada i izlazio. Dabome, nema poštenog fudbalskog kluba. Zato, i pored toga što nisam znao da igram fudbal, nisam nikad htio da izađem iz kopački i uđem u neko fudbalsko tijelo, takorekuć organ. I najblatnjavije kopačke sterilne su u odnosu na konglomerat trenera, uprava, sjenina, sponzora, sudija, delegata, novinara.
Kako uništava Zvezda, tako uništavaju i drugi klubovi. I svjetski. Sjećamo se kako je Del Boske donio Realu komplet titula, ko noževa u teve šopu, i onda ga se jednostavno odreklo, skoro otjeralo. Radomir Antić je došao, vatrogasno, u Barselonu i digao je iz opasne zone za ispadanje, mnoge od današnjih zvijezda uveo iz omladinskog pogona u prvi tim. Na kraju sezone, kada je Barselona bila skoro na površini, prošavši cijelu tabelu i igrajući fenomenalno, otjeran je.
Robi, mislim, nije čovjek za ajkule Zvezde, beogradskog zemlja, podzemlja i nadzemlja, polumedije i hrskav beogradski asfalt. Nije čovjek koji bi se ponašao na taj način, nije čovjek sa tim sposobnostima. Volio bih da uspije, ne radi Zvezde, nego zato što je skroman i običan. Prvo sam razgovarao sa svojom obitelji, pa sa Nogometnim savezom, veli. Tako se ponaša samo skromna i velika ljudina.
Volio bih da uspije jer bi to značilo da je moguće da takav čovjek radi i postiže uspjehe u fudbalu. Da Tapiji, Mamići, Karadžići, nisu svemogući, svevječni i neprolazni. Jel' on Karadžić jebi ti njega.
Ako je uspio da sačini ugovor na duži rok, da ga nemogu lako šutnuti, možda ima šansu. Ali svejedno, Robi je takav da, i ako se to desi, neće se iz Beograda vratiti ukaljan.

UMNOŽAVAJU SE

PROBLEMI „BOSNE“
Bosna je dio Naseobine, onaj dio koji je upisan u matičnom uredu u Sarajevu, čedo iz braka Žrtve Mira i Ikonizacije Žrtve, fikcija Sarajevskog Političkog Kruga, simbol nepostojećeg patriotizma, putokaz stvaranja Islamske Republike i ostvarenja Islamske deklaracije.
Ne upotrebljavam tu riječ. 2005. sam napisao knjigu Bosna ne postoji. Ali, da bih objasnio kako danas stoji stvar sa tom fikcijom, moram koristiti i tu rogobatnu riječ za trigonometar koji se može označiti kao Naseobina ili kao Površina.
Najprije je problem Bosne bio Mile Dodik i manji beha entitet, takozvana, ako baš mora da se kaže, Eres. Jučer je Bakir Izetbegović izjavio da Dodik i Čović stvaraju probleme. Dodik je namamio Čovića obećavši mu Treći entitet. Čović poletio. Šta ima da leti u Eres kad tamo živi nekoliko hiljada Hrvata a u Federaciji nekoliko stotina puta više. Hrvati žive sa Bošnjacima.
To i jest problem. To što Hrvati žive sa Bošnjacima. A ne što je Čović poletio. Dabome, ne sama činjenica da žive sa Bošnjacima nego što pri tome imaju nedobrovoljan politički snošaj.
Dragan Čović, Borjana Krišto i Davor Čordaš su jučer prošli banjalučkom Gospodskom ulicom. Razdragani četnici, izmamljeni toplim danom, pozdravljali su ih i bodrili da se drže zajedno, sa vođstvom Republike Srpske. Obični ljudi vide da je došao kraj političkom teroru Sarajeva. Za Bosnu su to bili četnici. A ako potraje, i Dragan, Borjana i Davor će postati četnici.
Umjesto da realno detektuje problem jednog naroda, Sarajevski politički krug daje čaršijsku dijagnozu: Čović poletio.
U Banjaluku je poletio i Ivo Josipović. Predsjednik Hrvatske. Za njega se još manje može reći da je naivan da bi poletio. Razmotrio je sve činjenice i vidio Baščaršijsku igru Esdepea i Fenomen Komšić. Analize i rezultati govore da izbor Komšića ni dijelom nije stvar Hrvata. Jedan ili jedan i pol posto, jedva. To čak nije ni stvar samog Esdepea. To je muslimanski projekt. Jer je za Komšića glasao i živalj izvan uticaja Esdepea. Takva disciplina, u glasanju, me plaši. Mene koji sam trećinu života proveo baveći se izborima, organizacijom, motivacijom, identifikacijom.
Bez obzira što je Predsjednik Hrvatske u Banjaluci proglašen Osobom godine, što je posjetio Podmilačje, njegov najznačajniji korak jeste dolazak u Palatu Predsjednika Republike. I razgovori koje je tamo obavio.
Prva i ova posjeta Josipovićeva Republici Srpskoj jeste prelomnica u politici Hrvatske prema Sarajevu, BiH i Hrvatima BiH. Prelomnica je i prema Republici Srpskoj ali to nije njena najznačajnija nijansa. Hrvatska prvi put za dvadeset godina počinje da pragmatično i interesno gleda na Hrvate BiH. Umjesto da ih upotrebljava kao što je Beograd upotrebljavo Srbe Hrvatske. I umjesto da mlatimudi o Šeher Sarajevu i ukidanju Republike Srpske kako je to dva mandata činio Burduš Meske.
To što Bakir voli da politiku opisuje, kao i babo mu, čaršijskim, sokačkim, ićindijskim, riječima, Poletio Čović, to je znak da Sarajevski politički krug nikada neće shvatiti suštinu politike potrebne BiH. Pa i toj Bosni. Usranoj, da prostiš. Nasljedni kvalitet otomanskog stambolskog pijedestala koji daje, koga se pita i kome se ide, nije dovoljan za kvalitet politike potrebne komplikovanoj Površini.
Kao što Izetbegović, ranije Silajdžić, odlaskom u Tursku, savremeni Stambol, traži podršku i pribavlja legitimitet svoj politici Unitarne Naseobine, tako bi Sarajevski politički krug instalitrao letove u Sarajevo. Isključivo u Sarajevo. Sarajevo daje, Sarajevo uzima.
Avaz je, također jučer, zapisao da je Banjaluka u ovim događajima bila glavni grad a da Sarajevo gleda sa strane. Zbog nesposobnosti i podjela za koju su krive Esdea i Esbeiha.
Na pozornici je tako. Ali u bekstejdžiluku stanje je mnogo gore. Sarajevo i Bosna definitivno zaostaju za vijekom i tijekom. Kao pragovi za brzim vozom. Bosna dobija sve više problema. I ubrzava ka granici sa koje se više neće moći vratiti natrag i uspostaviti Red Letenja koji odgovara svima. Nije Čovć poletio Dodiku. Radi se o Mostaru i Banjaluci. Radi se o Srbima i Hrvatima u BiH i njihovim realnim interesima. Radi se o hrišćanstvu, na šta su mislili oni ljudi iz Gospodske ulice.
Stambolsko iščekivanje Sarajeva da svi dolete na Baščaršiju pretvara se u giljotinu nad Bosnom.
A znate kako volim Bosnu.

SVEČANE UNIFORME ZA GOLOGUZANE
Mila majko ti ne roni suza,
lijepo stoji bosanskohercegovačkih oružanih snaga bluza.
Tako djevojke i zaručenice, u suzama sreće i mladalačkog ushita, bacajući cvijeće na makadam kojim mladići odlaze u OS BiH, pjevaju i jecaju, pravdajući se majkici rođenoj što su srce dale vojnom licu. STJ.
Naši poreski obaveznici, a kad našem čovjeku kažeš da je poreski obaveznik osjeća se kao da si mu zabio zaoranj pod lijevu plećku pa ti obavezno pomene oca i majku u ilovači, da znaju, kukali bi iza glasa na pomen vojničkih bluza Naših Oružanih Snaga.
Stižu vijesti da za opravu vojske BiH treba izdvojiti 32 miliona maraka. Kupuju se svečane uniforme, zimske uniforme, službene uniforme. Nekidan sam, na teve, bježeći od farme, gologuzvivora, plesa sa debilima, naletio na priručnu modnu reviju. Manekenke i manekeni paradiraju u uniformama a dizajnerica, krojačica, objašnjava zahtjevnost umjetničkog dometa, stila i funkcionalnosti.
Pošto sam preko leđa preturio uniforme više država, u više vijekova, mogu kvalifikovano da saopštim da uniforme OS BiH sugerišu da se radi o čuvarima vjeverica u nacionalnim parkovima kakve ekološki bolje zemlje. Ili da liče na radnu odjeću džogeraša beskonačnih aerodromskih hala, pošto je zadnji avion odletio za Lađevce.
Dobro, što su im džepovi pretpotopni. Ali što grabe iz naših.
Ta svečana uniforma, za sahrane ratnih zločinaca, šta li, košta 1.800,00 maraka, zimska 1.700,00, službena 1.200,00. Nose se u PLM.
Šta ti je kad je država jaka. Kad je ona budala od visokog predstavnika, uz asistenciju Mladena Ivanića, oformila jedan račun za PDV i odredila da se iz tih para prvo puni budžet Države, odnosno Zajedničkih institucija, pa onda, šta ostane, entitetima.
Kad imaš onda se maslom mažeš i po guzici. Ne bih se iznenadio da Oružane Snage BiH, nabave donji veš od Viktorija sikretsa.
U ozbiljnim društvima to se zove javna potrošnja. A u Naseovini, kojoj tepaju da je Država, javna potrošnja je viša od svih razumnih parametara. Naročitio javna potrošnja javnih zajedničkih organa. 22.000 pripadnika javnih služni Naseobine, u šta spadaju i vojnici OS, troše na plate više para, godišnje, nego javni uposlenici u Republici Srpskoj kojih je deset hiljada više.
Jasno je da nova vlast pred sobom nema nebeske ciljeve kao što su BiH do Brisela, BiH do Natoa, Promjene Ustava, nego ima pred sobom glavni cilj da smanji broj zajedničkih javnosnika i da im smanji plate. I da, uopšte troši manje, u skladu sa prilivom na PDV račun.
Pošto će se majke još naplakati dok se to desi, Repubika Srpska mora odvojiti svoj račun za PDV pa zajedničarima u Naseobini davati prema prilivu.
Možda može pristati na dva podračuna.

ODBRANA OD USTAVA
Promjene ustava kruže kao bauk nad Bosnom i Hercegovinom. Ko poplava. Poplavili smo već od promjena ustava.
Republika Srpska je išla na izbore, pola miliona ljudi je glasalo za Srpsku zauvijek. I Esdeesovi glasači. Bez obzira što im slogan nije tako izgledao. Jedino je Pedepe dobijao glasove za ustavne promjene. Hoće, jadnici, da mijenjaju ustav, Butmir nije tako strašan, veli Mladen, a ne mogu da promijene predsjedništvo svoje partije.
Mislim da je vrijeme da se Republika Srpska, u ovom mandatu, četiri godine, privremeno, otcijepi od BiH, dok se ne provedu te Ustavne Promjene.
Ako smo rekli Srpska Zauvijek, ne znam šta bi mogli sada da mijenjamo. Uprkos tome, štagod se dogodi, kojigod posao iskrsne, gdjegod da se sastanemo, kogod da nam dođe u kraću, zvaničnu i prijateljsku posjetu – Ustavne Promjene.
Formiranje vlasti, uobičajeno poslije izbora, nema nikakve veze sa ustavnim promjenama. Ali skoro svaki razgovor stranaka i strančica pretvara se u narodno oro oko ustavnih promjena. I onaj Jurišićnik sere nešto o Usranim Promjenama.
Uglavnom, postoje dva izvora Ustavnih Promjena.
Jedan je Sarajevski Unitarizam. Stalna želja da se Izvor Bosne pretvori u Izvor Bosanaca, Izvor Države, Izvor Cjelovitosti, Izvor Centralizacije i Kazan Entiteta.
Drugi je Hrvatsko Pitanje. Hrvati neujedinjenih župija, pošto su 90 posto glasova dali dvjema strankama, zahtijevaju Ustavne Promjene zbog teritorijalne, političke i nacionalne neravnopravnosti u Federaciji BiH ali i u samoj BiH (izbor hrvatskog člana P, rotaciona mjesta predsjedavajućeg SM i slično).
Prvo drugo. Hrvatsko Pitanje nije stvar obje sastavnice BiH. Odnosno. Nije stvar Republike Srpske. To je isključiva stvar Muslimansko-hrvatske federacije. Republika Srpska nije ni kandidovala ni birala Komšića za Hrvatskog Člana P, NPR. Hadeze, jedan i manji, legitimno postavljaju to pitanje. BiH neće opstati kako se ne otronoži. Ali, sve se to može riješiti Ustavnim promjenama Federacije. Srpska zauvijek.
Sarajevsku Unitarizam. Nevjerovatno kako Sarajevo smrdi na ustavne promjene. Kogod vladao u Sarajevu, Ohaer, Esdea, Esbeiha, Esdepe, svi se zalažu za ustavne promjene. Odnosno za ukidanje Srpske. Zauvijek.
Ustavne Promjene nisu stvar postizbornih koalicija. Nisu stvar političkih stranaka. Nisu stvar programskih nagodbi. Nisu stvar evropskih i Nato integracija. Ustavne Promjene Bosne i Hercegovine nisu uopšte stvar.
Ali, ako se baš insistira onda su stvar strana potpisnica formiranja BiH. Strana u Dejtonu. Strana kojima BiH može da zahvali za svoj nastanak. Može se tumačiti i da su stvar konstitutitvnih, ustavnih, naroda. Jedna strana, Republika Srpska, jedan Ustavni Narod u BiH je rekao sve o Ustavnim Promjenama. Nepromjenjivo. Dabome, ima i drugih strana potpisnica Dejtona. Da li da ih prozivamo.
Mada čujemo kuknjavu iz Sarajeva, Ako u prvoj četvrtini ne uradimo temeljne ustavne promjene, izgubićemo cijeli mandat. Nisam računao ko će izgubiti ali lako je izračunjivo da sarajevsko insistiranje na Ustavnim Promjenama, a o Trećem entitetu se ne može razgovarati, znači konačno uništenje Hrvata kao političkog, ustavnog i teritorijalnog faktora u BiH. To bi im trebala biti dobit ovog mandata.
Onda bi lakše išlo sa sa Republikom Srpskom.
Nepodnošljivo.

UPOTREBLJIVI SRBI
Srbi su osebujan narod. Smješten u raznim skalama, od Srbljaka, Srba divljaka, do Srbičica, umiljatih Srba ovčica, od Panslavaca do Karlobagslavaca, od Pobjednika u svakom boju, do Gubitnika u svakoj pobjedi...
Genetski kod cjelokupnog živog svijeta je smiješno jednostavan u odnosu na genetiku Parapolitičkih Srba upotrebljivog sarajevskog standarda.
Pošto su u Sarajevu izgubili višedecenijsku, stoljetnu bitku, Srbi su se, sarajevski, pretvorili u Mirka Pejanovića. Srbobus, koji sa okolnih brda vozi svako jutro na posao u Zajedničke organe razbjegle, dobjegle ili autohtone Srbe, samo upotpunjuje lepezu egzistencijalne filozofije svakodnevnog preživljavanja dignute na nivo nacije i nacionalnog predstavljanja.
Osim Mirka Pejanovića ima još Glinenih Srba, čovječuljaka za pokazivanje, spremnih, za egzistencijalnu ćasu, da lažu da su Srbi. Prihvatanjem lažnog srpstva iz rubrika, koje im na popunjavanje potura Esdepe, oni i sebi i cijeloj BiH, lažu da su Srbi, lažu da pripadaju bilo kojoj naciji. Oni su siromašni kupci dnevne egzistencije, profesorskog mjesta, zaposlenja, toplog obroka.
Dabome, i to je dio savremenog svijeta rada i ropstva, otkako je na ovim prostorima propao mrski komunizam, omraženo samoupravljanje i zbor radnika. Ali to ne može biti dio tronacionalne političke strukture BiH. Ne može biti dokaz konstitutivnosti Srba na kantonalnim, federalnim i bosanskohercegovačkim prostorima. Ljudi koji rade u zajedničkim organima a ujutro dolaze Srbobusom, nisu dokaz konstitutivnosti i ravnopravnosti niti oživljenog Popisa 91. Oni su samo sirotinja na privremenom radu u Sarajevu.
Kao što Esdepeovi Srbi nisu Srbi. Oni su samo privremena popuna rubrika. U sarajevskom kantonu, Esdepe, u kantonalnoj skupštini, ima klub poslanika Srba čija je predsjednica profesorica zubarstva na Stomatološkom fakultetu, Mirjana Malić. Ona je jedna od potpisnica Otvorenog apela koji projektuje Zatvoreni Mrak Jednonacionalne Tamnice, Bosne. Možda griješim, možda je ubjeđenje profesorice Malić zaista iskreno i sverazumno, kao što ja mislim da bi mogli da se rade i armirano-betonski zubi u bojama, kao trotoarski mozaik, ali mi se čini da se radi o najobičnijoj upotrebi Srba iz rubrika. Nije upitno što sarajevski esdepeov totalitarizam to praktikuje, to mu je u krvi. Upitno je da ljudi pristaju da budu Srbi radi prevare.
Kao što Mirko Pejanović predstavlja u Sarajevu Srbe uopšte, Srbe kao konstitutivni narod, tako i okosarajevske Prisrbice predstavljaju strukturu prema popisu iz 91. Oni u zajedničkim organima dokazuju da nisu neki organ. Oni dokazuju da nije tragedija što je Esdepe totalitarno Bošnjacima naturio da glasaju za Komšića a onda njega totalitarno naturio Hrvatima za Člana P.
Obje te vrste Srba rade tragičniji posao od poturčavanja. Oni stvaraju Privid Države Raja. Države koja služi za obmanu unutrašnje i vanjske javnosti čije je prihvatanje podloga za uvažavanje takve jedne mitske stranke, pola šinjelaši, pola nacionalni totalitaristi, kao remorkera naseobinske zajednice u euintegracije, građanski raj i demokratski beskraj.
Nema Biroa za Srbe sa dozvolom. Nemoguće je nekome oduzeti pravo da se rubriči. Ali se može onemogućiti sistem koji generiše upotrebu.
Umjesto vještačke mješalice, moguća je realna podjela.
Tako bi barem otklonili neravnopravno srbovanje. Dok jedni zadržavaju radna mjesta i pozicije samo zato što se izjasne kao esdepeovi Srbi, drugi, kao u Drvaru, na primjer, mlate gloginje zato što su Srbi. I jedva preživljavaju.
Nije ravnopravno.
I moguće je Esdepeu oduzeti te mandate. Dok ne dokaže da u svom članstvu ima trećinu Srba, i članova i glasača. I od sindikata se traži potvrda o reprezentativnosti.

NECENZUSIRANI BLOKATORI
Mala kočnica zaustavi vozilo teško dvije tone. Tako je i NHI, Tomislav Tomljanović, u Narodnoj skupštini Republike Srpske zaustavio izbor Vijeća naroda i delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Pod izgovorom da su SNSD i HDZ lobirali „njegove“ odbornike da tako glasaju da elektori izaberu kandidate u Vijeće naroda koji su nekandidati Enhaija. Uputio sitnu knjigu Ciku, mada Cik nije nadležan za to nego sud. Ali je Cik ipak milosrdno rekao da se sačeka dok sud ne kaže svoje. Igor Radojičić, kao kućepazitelj Narodne skupštine, gorke suze roni. U pravu je, to može zaustaviti, odnosno odložiti i donošenje budžeta u Narodnoj skupštini. Sve zbog sitne zastarjele Nove Hrvatske Inicijative.
Što je najgore, i sam lider stranke, STJ, Tomljanović veli da zna da ništa neće promijeniti ali želi da skrene pažnju.
Razumijem da atomizacija društva ima i za namjeru demokratizaciju i pristup većem broju podanika glavnom kolaču. Ali postoji granica do koje je moguće povećavati broj kašika oko kaše. Ako se ona prijeđe onda podanici počnu da jedu sud, kašike i na kraju sami sebe.
Male stranke, u koje u Republici Srpskoj spada i NHI, politički su i društveni gubari. Štetočine. Jedu društvene pare i vrijeme, jedu sistem a ne doprinose mu. Usporavaju. Koče. Glume politiku i demokratiju. A u stavri su obični trgovci. Jebo ih CIK koji ih nuna, njeguje i hrani. I Cikov zakon. CIK i zakoni tako, u stvari stimulišu krađe i korupciju. Poznato je da te male stranke trguju svim i svačim. Prodaju svoja mjesta u biračkim odborima, prodaju glasove svojih odbornika u ovakvim slučajevima, prodaju glasove odbornika u skupštinskim većinama lokalnih zajednica. Glume velike umnjake i lidere, stratege a u suštini su obični pijačari na političkom buvljaku.
Cenzus treba da bude 7%. Pa da vidimo koja će se nova inicijativa pojaviti. I da vidimo, kad se pojavi, da će to biti istinska nova varijanta, nova mogućnost za birače a ne ponovljena mogućnost za političko džeparenje. Na ukrupnjenoj političkoj sceni krivica i dobit se lako adresiraju. Na usitnjenoj, ni krivca i dobitnika.
Na stranu nepravda, da kandidati koji su dobili 5.000 ličnih glasova ne prođu u nekoj izbornoj jedinici a prođe neki Čavićev jadničak sa 290 glasova. Sve zbog cenzusa.
Enhai. Nekai'. Samao nek' se ne bave politikom.

MOJ PRIJATELJ NIKOLA NIKIĆ I JA

EVROPSKA TURNEJA

TREBAVSKIH VETERANA

Nikola Nikić i ja smo zemljaci. Rođeni smo ispod Trebave, na razdaljini od dvadesetak kilometara. on je igrao u sarajevskom Želji a moja karijera jebila nešto skromnija - banjalučka Krajina. sada igramo zajedno, kadgod se ukaže prilika. on me zove u svoju modričku ili modričko-bijeljinsku družinu pa sam tako sa njim išao i u Šaniju. bila je to sedmodnevna autobuska turneja po Italiji, Francuskoj, Španiji i Sloveniji. U Španiji je bila glavna utakmica protiv veterana Atletika a domaćin nam je bio Milinko Pantić, utakmicu je sa klupe posmatrao i Radomir Antić, nekada Pantićev trener iz šampionskih dana Atletika. Bolji su igrači, izgubili smo 7:2 ali sam im prodao penal, ako budu znali, mogu da ga godinama koriste kao inovaciju.

Turneja je bila naporna zbog duge autobuske vožnje. na kraju smo u Parmi ustali u četiri da bi u 11 u Izoli igrali protiv njihovih veterana, po kiši i vjetru.

Cijelo vrijeme sam jeo sportsku hranu, Nikić mi je pripremao žitarice i med a na kraju sam, u Izoli pojeo osam kobasica, što je izazvalo oduševljenje onih koji znaju da nikad ništa ne jedem.

sa nama su bili i fudbaleri i sportski radnici iz Modriče, iz Crvene zemlje, moje Krajine, braća Bakrač od kojih je onaj petnaest minuta stariji, brko, igrao nekad u Hajduku, iz Brčkog, iz Sloge Junajted, Robija, Palestina, Pilot... kad je Pantić čuo nadimke htio je da otkaže utakmicu.

Imam poziv za dvije utakmice u Grčkoj.

Nećete me se tako lako riješiti.

U SVLAČIONICI MILANA

SA PANTIĆEM I ANTIĆEM POSLIJE RUČKA