ODBRANA OD USTAVA
Promjene ustava kruže kao bauk nad Bosnom i Hercegovinom. Ko poplava. Poplavili smo već od promjena ustava.
Republika Srpska je išla na izbore, pola miliona ljudi je glasalo za Srpsku zauvijek. I Esdeesovi glasači. Bez obzira što im slogan nije tako izgledao. Jedino je Pedepe dobijao glasove za ustavne promjene. Hoće, jadnici, da mijenjaju ustav, Butmir nije tako strašan, veli Mladen, a ne mogu da promijene predsjedništvo svoje partije.
Mislim da je vrijeme da se Republika Srpska, u ovom mandatu, četiri godine, privremeno, otcijepi od BiH, dok se ne provedu te Ustavne Promjene.
Ako smo rekli Srpska Zauvijek, ne znam šta bi mogli sada da mijenjamo. Uprkos tome, štagod se dogodi, kojigod posao iskrsne, gdjegod da se sastanemo, kogod da nam dođe u kraću, zvaničnu i prijateljsku posjetu – Ustavne Promjene.
Formiranje vlasti, uobičajeno poslije izbora, nema nikakve veze sa ustavnim promjenama. Ali skoro svaki razgovor stranaka i strančica pretvara se u narodno oro oko ustavnih promjena. I onaj Jurišićnik sere nešto o Usranim Promjenama.
Uglavnom, postoje dva izvora Ustavnih Promjena.
Jedan je Sarajevski Unitarizam. Stalna želja da se Izvor Bosne pretvori u Izvor Bosanaca, Izvor Države, Izvor Cjelovitosti, Izvor Centralizacije i Kazan Entiteta.
Drugi je Hrvatsko Pitanje. Hrvati neujedinjenih župija, pošto su 90 posto glasova dali dvjema strankama, zahtijevaju Ustavne Promjene zbog teritorijalne, političke i nacionalne neravnopravnosti u Federaciji BiH ali i u samoj BiH (izbor hrvatskog člana P, rotaciona mjesta predsjedavajućeg SM i slično).
Prvo drugo. Hrvatsko Pitanje nije stvar obje sastavnice BiH. Odnosno. Nije stvar Republike Srpske. To je isključiva stvar Muslimansko-hrvatske federacije. Republika Srpska nije ni kandidovala ni birala Komšića za Hrvatskog Člana P, NPR. Hadeze, jedan i manji, legitimno postavljaju to pitanje. BiH neće opstati kako se ne otronoži. Ali, sve se to može riješiti Ustavnim promjenama Federacije. Srpska zauvijek.
Sarajevsku Unitarizam. Nevjerovatno kako Sarajevo smrdi na ustavne promjene. Kogod vladao u Sarajevu, Ohaer, Esdea, Esbeiha, Esdepe, svi se zalažu za ustavne promjene. Odnosno za ukidanje Srpske. Zauvijek.
Ustavne Promjene nisu stvar postizbornih koalicija. Nisu stvar političkih stranaka. Nisu stvar programskih nagodbi. Nisu stvar evropskih i Nato integracija. Ustavne Promjene Bosne i Hercegovine nisu uopšte stvar.
Ali, ako se baš insistira onda su stvar strana potpisnica formiranja BiH. Strana u Dejtonu. Strana kojima BiH može da zahvali za svoj nastanak. Može se tumačiti i da su stvar konstitutitvnih, ustavnih, naroda. Jedna strana, Republika Srpska, jedan Ustavni Narod u BiH je rekao sve o Ustavnim Promjenama. Nepromjenjivo. Dabome, ima i drugih strana potpisnica Dejtona. Da li da ih prozivamo.
Mada čujemo kuknjavu iz Sarajeva, Ako u prvoj četvrtini ne uradimo temeljne ustavne promjene, izgubićemo cijeli mandat. Nisam računao ko će izgubiti ali lako je izračunjivo da sarajevsko insistiranje na Ustavnim Promjenama, a o Trećem entitetu se ne može razgovarati, znači konačno uništenje Hrvata kao političkog, ustavnog i teritorijalnog faktora u BiH. To bi im trebala biti dobit ovog mandata.
Onda bi lakše išlo sa sa Republikom Srpskom.
Nepodnošljivo.

UPOTREBLJIVI SRBI
Srbi su osebujan narod. Smješten u raznim skalama, od Srbljaka, Srba divljaka, do Srbičica, umiljatih Srba ovčica, od Panslavaca do Karlobagslavaca, od Pobjednika u svakom boju, do Gubitnika u svakoj pobjedi...
Genetski kod cjelokupnog živog svijeta je smiješno jednostavan u odnosu na genetiku Parapolitičkih Srba upotrebljivog sarajevskog standarda.
Pošto su u Sarajevu izgubili višedecenijsku, stoljetnu bitku, Srbi su se, sarajevski, pretvorili u Mirka Pejanovića. Srbobus, koji sa okolnih brda vozi svako jutro na posao u Zajedničke organe razbjegle, dobjegle ili autohtone Srbe, samo upotpunjuje lepezu egzistencijalne filozofije svakodnevnog preživljavanja dignute na nivo nacije i nacionalnog predstavljanja.
Osim Mirka Pejanovića ima još Glinenih Srba, čovječuljaka za pokazivanje, spremnih, za egzistencijalnu ćasu, da lažu da su Srbi. Prihvatanjem lažnog srpstva iz rubrika, koje im na popunjavanje potura Esdepe, oni i sebi i cijeloj BiH, lažu da su Srbi, lažu da pripadaju bilo kojoj naciji. Oni su siromašni kupci dnevne egzistencije, profesorskog mjesta, zaposlenja, toplog obroka.
Dabome, i to je dio savremenog svijeta rada i ropstva, otkako je na ovim prostorima propao mrski komunizam, omraženo samoupravljanje i zbor radnika. Ali to ne može biti dio tronacionalne političke strukture BiH. Ne može biti dokaz konstitutivnosti Srba na kantonalnim, federalnim i bosanskohercegovačkim prostorima. Ljudi koji rade u zajedničkim organima a ujutro dolaze Srbobusom, nisu dokaz konstitutivnosti i ravnopravnosti niti oživljenog Popisa 91. Oni su samo sirotinja na privremenom radu u Sarajevu.
Kao što Esdepeovi Srbi nisu Srbi. Oni su samo privremena popuna rubrika. U sarajevskom kantonu, Esdepe, u kantonalnoj skupštini, ima klub poslanika Srba čija je predsjednica profesorica zubarstva na Stomatološkom fakultetu, Mirjana Malić. Ona je jedna od potpisnica Otvorenog apela koji projektuje Zatvoreni Mrak Jednonacionalne Tamnice, Bosne. Možda griješim, možda je ubjeđenje profesorice Malić zaista iskreno i sverazumno, kao što ja mislim da bi mogli da se rade i armirano-betonski zubi u bojama, kao trotoarski mozaik, ali mi se čini da se radi o najobičnijoj upotrebi Srba iz rubrika. Nije upitno što sarajevski esdepeov totalitarizam to praktikuje, to mu je u krvi. Upitno je da ljudi pristaju da budu Srbi radi prevare.
Kao što Mirko Pejanović predstavlja u Sarajevu Srbe uopšte, Srbe kao konstitutivni narod, tako i okosarajevske Prisrbice predstavljaju strukturu prema popisu iz 91. Oni u zajedničkim organima dokazuju da nisu neki organ. Oni dokazuju da nije tragedija što je Esdepe totalitarno Bošnjacima naturio da glasaju za Komšića a onda njega totalitarno naturio Hrvatima za Člana P.
Obje te vrste Srba rade tragičniji posao od poturčavanja. Oni stvaraju Privid Države Raja. Države koja služi za obmanu unutrašnje i vanjske javnosti čije je prihvatanje podloga za uvažavanje takve jedne mitske stranke, pola šinjelaši, pola nacionalni totalitaristi, kao remorkera naseobinske zajednice u euintegracije, građanski raj i demokratski beskraj.
Nema Biroa za Srbe sa dozvolom. Nemoguće je nekome oduzeti pravo da se rubriči. Ali se može onemogućiti sistem koji generiše upotrebu.
Umjesto vještačke mješalice, moguća je realna podjela.
Tako bi barem otklonili neravnopravno srbovanje. Dok jedni zadržavaju radna mjesta i pozicije samo zato što se izjasne kao esdepeovi Srbi, drugi, kao u Drvaru, na primjer, mlate gloginje zato što su Srbi. I jedva preživljavaju.
Nije ravnopravno.
I moguće je Esdepeu oduzeti te mandate. Dok ne dokaže da u svom članstvu ima trećinu Srba, i članova i glasača. I od sindikata se traži potvrda o reprezentativnosti.

NECENZUSIRANI BLOKATORI
Mala kočnica zaustavi vozilo teško dvije tone. Tako je i NHI, Tomislav Tomljanović, u Narodnoj skupštini Republike Srpske zaustavio izbor Vijeća naroda i delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Pod izgovorom da su SNSD i HDZ lobirali „njegove“ odbornike da tako glasaju da elektori izaberu kandidate u Vijeće naroda koji su nekandidati Enhaija. Uputio sitnu knjigu Ciku, mada Cik nije nadležan za to nego sud. Ali je Cik ipak milosrdno rekao da se sačeka dok sud ne kaže svoje. Igor Radojičić, kao kućepazitelj Narodne skupštine, gorke suze roni. U pravu je, to može zaustaviti, odnosno odložiti i donošenje budžeta u Narodnoj skupštini. Sve zbog sitne zastarjele Nove Hrvatske Inicijative.
Što je najgore, i sam lider stranke, STJ, Tomljanović veli da zna da ništa neće promijeniti ali želi da skrene pažnju.
Razumijem da atomizacija društva ima i za namjeru demokratizaciju i pristup većem broju podanika glavnom kolaču. Ali postoji granica do koje je moguće povećavati broj kašika oko kaše. Ako se ona prijeđe onda podanici počnu da jedu sud, kašike i na kraju sami sebe.
Male stranke, u koje u Republici Srpskoj spada i NHI, politički su i društveni gubari. Štetočine. Jedu društvene pare i vrijeme, jedu sistem a ne doprinose mu. Usporavaju. Koče. Glume politiku i demokratiju. A u stavri su obični trgovci. Jebo ih CIK koji ih nuna, njeguje i hrani. I Cikov zakon. CIK i zakoni tako, u stvari stimulišu krađe i korupciju. Poznato je da te male stranke trguju svim i svačim. Prodaju svoja mjesta u biračkim odborima, prodaju glasove svojih odbornika u ovakvim slučajevima, prodaju glasove odbornika u skupštinskim većinama lokalnih zajednica. Glume velike umnjake i lidere, stratege a u suštini su obični pijačari na političkom buvljaku.
Cenzus treba da bude 7%. Pa da vidimo koja će se nova inicijativa pojaviti. I da vidimo, kad se pojavi, da će to biti istinska nova varijanta, nova mogućnost za birače a ne ponovljena mogućnost za političko džeparenje. Na ukrupnjenoj političkoj sceni krivica i dobit se lako adresiraju. Na usitnjenoj, ni krivca i dobitnika.
Na stranu nepravda, da kandidati koji su dobili 5.000 ličnih glasova ne prođu u nekoj izbornoj jedinici a prođe neki Čavićev jadničak sa 290 glasova. Sve zbog cenzusa.
Enhai. Nekai'. Samao nek' se ne bave politikom.

MOJ PRIJATELJ NIKOLA NIKIĆ I JA

EVROPSKA TURNEJA

TREBAVSKIH VETERANA

Nikola Nikić i ja smo zemljaci. Rođeni smo ispod Trebave, na razdaljini od dvadesetak kilometara. on je igrao u sarajevskom Želji a moja karijera jebila nešto skromnija - banjalučka Krajina. sada igramo zajedno, kadgod se ukaže prilika. on me zove u svoju modričku ili modričko-bijeljinsku družinu pa sam tako sa njim išao i u Šaniju. bila je to sedmodnevna autobuska turneja po Italiji, Francuskoj, Španiji i Sloveniji. U Španiji je bila glavna utakmica protiv veterana Atletika a domaćin nam je bio Milinko Pantić, utakmicu je sa klupe posmatrao i Radomir Antić, nekada Pantićev trener iz šampionskih dana Atletika. Bolji su igrači, izgubili smo 7:2 ali sam im prodao penal, ako budu znali, mogu da ga godinama koriste kao inovaciju.

Turneja je bila naporna zbog duge autobuske vožnje. na kraju smo u Parmi ustali u četiri da bi u 11 u Izoli igrali protiv njihovih veterana, po kiši i vjetru.

Cijelo vrijeme sam jeo sportsku hranu, Nikić mi je pripremao žitarice i med a na kraju sam, u Izoli pojeo osam kobasica, što je izazvalo oduševljenje onih koji znaju da nikad ništa ne jedem.

sa nama su bili i fudbaleri i sportski radnici iz Modriče, iz Crvene zemlje, moje Krajine, braća Bakrač od kojih je onaj petnaest minuta stariji, brko, igrao nekad u Hajduku, iz Brčkog, iz Sloge Junajted, Robija, Palestina, Pilot... kad je Pantić čuo nadimke htio je da otkaže utakmicu.

Imam poziv za dvije utakmice u Grčkoj.

Nećete me se tako lako riješiti.

U SVLAČIONICI MILANA

SA PANTIĆEM I ANTIĆEM POSLIJE RUČKA

SA MILINKOM PANTIĆEM I NIKOLOM NIKIĆEM

SA RADOMIROM ANTIĆEM

NIKIĆ, VASIĆ, PANTIĆ, CVETANOVSKI, MILIŠIĆ, BRAĆA BAKRAČ

VEĆ SADA U MADRIDU ČUVENI PENAL. PANTIĆ JE NA ŠPANSKOM GOVORIO GOLMANU: SAMO ČEKAJ, UTAKMICA JE NA KRAJU NEMA ON SNAGE ZA PRAVI ŠUT, IZDUVAO JE. GOLMAN JE ČEKAO DO ZADNJEG TRENUTKA A ONDA SAM GA POSLAO DA VIDI ŠTA IMA NA ONOM BILBORDU KRAJ AUT LINIJE. PENAL JE, INAČE, NIJE ŠTO SAM JA UMJETNIK, REMEK DJELO: ZALET SA DESNE STRANE, ŠUT DESNOM UNUTRAŠNJOM U DESNI UGAO. GOLMAN JE POKUŠAO DA SE ZAUSTAVI U ZRAKU. ČINILO SE DA IMA ČETIRI RUKE I ŠEST NOGU, TOLIKO SE, JADNIČAK, LEPUTAO KO IZREŠETANI GOLUB. LOPTA JE DOLEPRŠALA DO GOLA I SAMO LAGANO, S POŠTOVANJEM, SKAKUTALA IZA LINIJE. POSLIJE UTAKMICE ANTIĆ MI JE ČESTITAO. KAKO TE NISAM IMAO U JUŽNOJ AFRICI. OBAVEZE, ANTARA, OBAVEZE.

ZAJEDNIČKA FOTOGRAFIJA VETERANA ATLETIKA OD KOJIH SU MNOGI IGRALI U ŠAMPIONSKOJ EKIPI SA MILINKOM PANTIĆEM. CRNI IGRAČ JE NEKADAŠNJI BRAZILSKI REPREZENTATIVAC PEREIRA A GOLMAN, DESNO, JE ARGENTINAC MONTOJA.

SAD ĆU DA TE IZUJEM, POSEBNO KOPAČKE, POSEBNO PERTLE, KOSTOBRANE ZADRŽI! U POZADINI CVETANOVSKI I MILIŠIĆ U DUBINI ZA SLUČAJ DA KRILO PROĐE NA ŠTAKAMA

VASIĆ, CVETANOVSKI, MILIŠIĆ NA KLUPI REALA. NISMO SE DOGOVORILI OKO USLOVA UGOVORA.

OSPORENI APEL
Pisao sam nedavno o Otvorenom apelu takozvanih bosanskohercegovačkih intelektualaca, profesora i naučnika, što je uvjerljivo kao i Striptizete sa Grenlanda, kojim oni, takorekuć, jedinstveno, monolitno i kompaktno pozivaju na unitarističku islamsku prefabrikaciju BiH. Oni su to razaslali na razne adrese i zahtijevali potpise samo u vidu JMBG. Nisu bitna imena, ni ko si i šta si, nisu bitni potpisi, svi smo Jedinsteni Mali Bosanski Građani.
Onda je do mene došao papir kojeg je potpisao prof. dr. Nikola Grabovac, rektor Sveučilišta Vitez u Travniku.
I njemu su podmetali Otrovni apel. Profesor Grabovac im je otpravio u osam tačaka sa kojima se slažem:
• Otvoreni apel je konačna verzija bez mogućnosti izmjene i diskusije
• Sumnjivo je prihvaćanje pomoću identifikacionih brojeva
• Pokušaj obmane međunarodne zajednice o jedinstvenosti Striptizeta sa Grenlanda, pardon, bh intelektualaca
• Zagovarate građanski koncept kojeg Srbi i Hrvati ne prihvaćaju i koji vodi u dalje mrcvarenje BiH. Pokušavate bh intelektualce staviti u funkciju jedne političke stranke.
• Tvrdite da izvorna suverenost pripada državi BiH. Ostaje pitanje od koga u državi potiče suverena vlast.
• Vlada BiH prema popisu iz 91. neprihvatljiva je za većinu Srba i Hrvata.
• Izbor Predsjedništva u cijeloj državi BiH je želja da se izbor Komšića proširi i na Srbe.
• Neprihvatljivo je povezivanje u jednoj tački oružanih snaga, policije, imovine i nedjeljivosti BiH.
(skraćeno i redigovano)
Konačno je neki intelektualac smogao snage da se suprotstavi neistorijskoj politici unitarnog terorizma. Intelektualci u Naseobini, na sve tri strane, imaju osobinu da se utople u krilu i zavjetrini politike koja na njih gleda sa bizmarkovskim nipodašatavanjem a oni na nju kao mačići ubijeni kišom i drhtavicom. Kako više ni u kome ne živi onaj Francuz, najveći dr. int. u istoriji, msje Optužujem.
Evo i spiska Striptizeta sa Grenlanda, „uglednih ličnosti“ koje su do 25. oktobra/apela dostavili identifikacione brojeve Incijativnom timu potpisnika Apela:
• Mile Babić, dekan Fakulteta franjevačke teologije Sarajevo
• Amila Bakšić, umjetnička direktorica Narodnog pozorišta Sarajevo
• Josip Baotić, profesor književnosti na Filozofskom fakultetu Sarajevo
• Mersad Berber, likovni umjetnik
• Rešad Begdić, predsjednik VKBI Tuzla
• Ljubomir Berberović, član ANUBiH
• Seniha Bešlagić, profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Sarajevo
• Ivan Bubalo, profesor na Fakultetu franjevačke teologije
• Suzana Bubić, rektor univerziteta Džemal Bijedić, Mostar
• Ivan Cvitković, član ANUBiH
• Faruk Čaklovica, rektor Univerziteta u Sarajevu
• Ivan Čavlović, dekan Muzičke akademije Sarajevo
• Muris Čičić, profesor na Ekonomskom fakultetu Sarajevo
• Enes Duraković, profesor književnosti na FF Sarajevo
• Biljana Đurica- Asotić, ljekar u Domu zdravlja Zenica
• Šaćir Filandra, profesor na FPN Sarajevo
• Jakob Finci, predsjendik Jevrejske zajednice BiH
• Ešref Gačanin, direktor instituta IPSA, Sarajevo
• Ejup Ganić, predsjendik i rektor Univerziteta SSST
• Kemal Gutić, dekan RGG fakulteta Tuzla
• Rešid Hafizović, profesor Fakulteta islamskih nauka Sarajevo
• Vesna Hercegovac-Pašić, Arhitektonski fakultet Sarajevo
• Kemal Hanjalić, profesor na Delft university Holandija
• Nedžad Ibrišimović, akademik, književnik, skulptor
• Tomislav Išek, profesor Univerziteta u Tuzli
• Pavo Jurišić, dekan Katoličkog bogoslovskog fakulteta Sarajevo
• Dževad Juzbašić, ANUBiH
• David Kamhi, profesor violine na Muzičkoj akadmiji Sarajevo
• Dževad Karahasan, profesor Filozofskog fakulteta Sarajevo
• Marko Karamatić, profesor Fakulteta franjevačke teologije Sarajevo
• Stjepan Kljujić, novinar
• Vlado Kerošević, dekan Akademije dramskih umjetnosti Tuzla
• Aleksandar Knežević, profesor na Mašinskom fakultetu Sarajevo
• Hajro Kofrc, dekan Pravnog fakulteta u Tuzli
• Azem Kožar, profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli
• Mišo Krunić, predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta
• Slobodan Loga, potpredsjednik ANUBiH
• Mirjana Malić, profesor na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu
• Rajka Mandić, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu
• Luka Markešić, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća
• Božidar Matić, predsjednk ANUBiH
• Predrag Matvejević, profesor univerziteta La Sapienza u Rimu
• Dejan Milošević, profesor na PMF
• Ferid Muhić, profesor univerziteta u Skopju
• Nedžad Mulabegović, predsjednik VKBI
• Muris Osmanagić, laureat najveće nagrade za nauku SFRJ??????????
• Adila Pašalić-Kreso, profesor Filozofskog fakulteta Sarajevo
• Enes Pelidija, profesor osmanske istorije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
• Branislav Peruničić, član ANUBiH
• Vladimir Premec, član ANUBiH
• Sretko Radišić, predsjednik Srpskog građanskog vijeća, Sarajevo
• Abdulah Sidran, član ANUBiH
• Adnan Silajdžić, profesor Fakulteta islamskih nauka
• Zekerijah Smajić, tv novinar za Jugoistočnu Evropu
• Milan Stević, profesor na RGG fakultetu u Tuzli
• Abdulah Šarčević, profesor na Fakultetu franjevačke teologije u Sarajevu
• Taib Šarić, Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Sarajevo
• Ivan Šarčević, profesor na Fakultetu franjevačke teologije u Sarajevu
• Boris Tihi, član ANUBiH i profesor Univerziteta Vitez
• Miloš Trifković, član ANUBiH i profesor Univerziteta Vitez
• Mladen Trkovnik, član ANUBiH
• Midhat Ušćuplić, profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu
• Velimir Valjan, profesor na Fakultetu franjevačke teologije u Sarajevu
• Slavenka Vobornik, prorektor za nastavu Univerziteta u Sarajevu
• Benedikt Vujica, profesor na Fakultetu franjevačke teologije u Sarajevu
• Behija Zlatar, direktor Orijentalnog instituta Sarajevo
• Muhamed Zlatar, profesor Građevinskog fakulteta Sarajevo.
STJ.

VIDIMO SE U VIKILIKSU
Ako ti spadnu gaće barem zatvori oči.
Tu sam bilješku prije neodređenog vremena proslijedio mojoj krovnoj tajnoj matičnoj diplomatskoj organizaciji, onoj istoj na koju balkanski smrdljivci iz sarajevskih i drugih sokaka Naseobine, misle kada kažu: Rekao sam ja Amerikancima...
Htio sam da naglasim suptilni osjećaj sramote što su nas događaji rata, raspada i rasula zatekli gologuze. Sad se živ pojedoh da li će taj Vikiliks, uvijek ima neki Rojters, sunce mu ne jebem, objaviti taj moj, i druge, tajni dokument.
I bio sam u pravu. Gledam kako se ovdašnji uljudni svijet, od intelektualaca do kockara, od političara do humanista, zgražava. Čak ih je i stid, kao onoga ko prolazi dok ovaj čuči kraj puta i sere. Ovo će razbiti našu sliku čipkastog Zapada. Ovo je sumrak civilizacije. Obraz Amerike je u pitanju. Diplomatija je uzdrmana. Kako padaju iluzije o našim prijateljima. Mnogo brže nego što su pale iluzije o našoj braći koju smo klali, velim ja.
Dabome da sam u opasnosti da ispadnem pametan. Čim ste, braćo, odlučili da uđete u istoriju, a da vas niko nije pozvao, ni zviždukom, ko psa, našli ste se u bilješkama. A i gaće su vam spale. Samo niste čitali da je priručni plivadon za to zatvaranje očiju. Jok. Vi ste se još više izbečili, počeli da pričate i ono što vas ne pitaju. Kudili ste ove a hvalili sebe i svoje. Moj Narod, STJ. Njihov Genocid. Mi Patrioti. Oni fašisti. Mi Europejci. Oni Balvancijaneri.
I tako ste dali važnost Bilješkarima.
Moram da vas razočaram. Nije to nikakav peder, gej, takorekuć, iskrao, turio u gaće Lejdi Gage, mislim u cede, pa prokrijumčario. To su Sakupljači bilješki bacili na otpad kao bezvrijedno smeće.
Kome treba bilješka o tome što svi znaju. A znaju i glavni junaci svake bilješke.
I kao mi naivni, a ovako mudri provincijalci, sokaklije, europejci, STJ, znamo kad se koji mrav samozadovoljava u prašumama Amazona, mislimo da je to neko ukrao pa bacio u vjetar oko svijeta. Doturio. Pa će u zatvor. Jeste, malo sutra, što reče vječni bivši predsjednik Republike Srpske, Dragan Čavić. Kao što su i ona dvojica Postovaca otkrili Votergejt.
Jasno je da je ovo pljeva takozvane svjetske politike. Površina. I da je bačena okozemaljskoj javnosti da se malo zabavlja. Hljeba i laži, gospodaru. Zar oni tako o našem Sanaderu. Izvini Ivo. O bilo kome. A to što bombardujemo Srbiju, bombardujemo Irak, to ništa, to je etika, svetika i lirika.
Nova bilješka: Dobro gledajte da li i oni žmire kad im spadnu gaće.
Koliko znam, mada nisam Lejdi Gej, njihova guza nije vidjela nokte. Ne češu se oni za svašta. Pa ne trebamo ni mi za njihove bilješke.