PRVI SRPSKI MEĐED U VELIKOM SVIJETU
Izvinjavam se prijedorskom medi, koga su naimenovali Miljen, što ga zovem međedom. On to ne razumije ali u našem, kobiva ljudskom, svijetu međed je karakterna osobina i pomaže boljem razumijevanju stvari.
Dakle, medo Miljen je ovdje doživio kilažu anoreksičnih nesretnica i došao na ivicu života. Sreća je samo što je u taj neljudski kavez došao kao beba pa ne može da načini razliku između normalnog medvjeđeg života i ovoga što mu se događalo iza onih rešetaka Alaktraza. On, jadničak, srećom, misli da je to normalno.
No, našlo se dobrih ljudi, od reditelja i glumačkog svijeta do ministara u Vladi Republike Srpske, ovdje i još boljih ljudi u Francuskoj i medo Miljen je otišao da preživi.
Tako je Međed Miljen potpisao Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji sa EU prije ljudi u BiH.
Prijedorski međed je u stvari simbol ljudskih sudbina u Bosni i Hercegovini.
On je upao u mrežu KOS-a, Kriminalizovane Odbrane Srpstva, koja je iznjedrila lokalnog krimosa sa prijedorskog područja i koji je odneznamkud zaradio velike pare i sagradio sebi dvorac bajkovitog imena Šervud. Šta mislite kakva je lova potrebna i kakva pamet nije potrebna da se ode tako daleko – Šervud! Međed je tu došao kao neophodan ukras, kao nekad metar knjiga Lenjina u partijskom regalu. Međed je služio kao simbol moći. U evropskom svijetu to je Ferari, u arapskom to je pozlaćeni Rols, ovdje u BiH to je - međed.
Naš nivo je takav, ali ni to nije tragedija.
Tragedija je što činimo tako da i ljudi i međedi propadaju. Kada je slomljen taj blekbaster pod imenom Kriminalizovana Odbrana Srpstva, od scenarista Miloševića i redatelja Esdeesa, propao je i gazda Međeda i Šervuda.
To što je urađeno Međedu, urađeno je i ljudima u BiH i stoga je valjalo srušiti tu Krinalizovanu Odbranu Nacije u BiH. Nažalost, nisu se svi trudili u tome. Mi u mojoj stranci jesmo. Platili smo to velikim žrtvama, neki decenijom, neki dvanaest godina, neki petnaest, neki zapaljenim autima, neki prijetnjama smrću...
I kad me pitaju što mrziš Esdees, a to u stvari znači SDSDAHDZ, sada vjerovatno mogu da razumiju: ne želim da prođem kao međed.

NEUSTAVNA SREBRENICA?

Mjesta koja imaju rudnik nemaju sreće.
Makar se u tim rudnicima vadili zlato, srebro i dijamanti. I makar se to mjesto zvalo Srebrenica.
U Srebrenici, i oko nje, danas ljude pokušavaju tretirati kao iskopanu rudu. I žive i mrtve. Pokušava se politički i neljudski unovčiti nesreća mrtvih i bijeda živih. Kao da su mrtvi krivi što gore, iznad njih, ima živih. I kao da su nedužni živi i siromašni krivi što su zločinački stradali mrtvi.
Za Srebrenicu se traži poseban ustavni status, pa poseban izborni status, pa joj se određuju specijalni predstavnici od rashodovanih diplomata, pa joj se izabere načelnik koji ima kuću u nekoj drugoj Srebrenici, pa se u jednim novinama, koje nisu ni naše, ni njihove, ni strane, predlaže da se mjesto načelnika opet da Bošnjaku...
Srebrenica se ne može izvaditi iz Republike Srpske i BiH i staviti pod stakleno zvono te učiniti reklamnim rajem i tako simbolizirati sve naše brige, akcije i humanizam a anulirati svu našu odgovornost prema Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Nema niko posebnu odgovornost samo prema Srebrenici. To bi značilo da dijelimo mrtve po količinama. To bi značilo da je u Srebrenici bio genocid, kao što i jest, a da na drugim mjestima nije bilo zločina jer nije genocid. To bi značilo da je onaj jadničak koga su ustaše u onom malom brodskom selu, kako su napisali na udžeri, ubili ispod sijena pod koje se sakrio gologlav i bos a koga je otkrilo vlastito tele koje niko nije htio da ubije jer nije čovjek, nebitna i nepostojeća žrtva. Gdje je za njega poseban status i izborni zakon? I za desetine hiljada onih sa spiska nezavisnog sarajevskog instituta.
Srebrenici i žrtvama diljem BiH, možemo se odužiti samo stvaranjem mirne, demokratske, jednake, jednakopravne, ravnopravne i evropske BiH koja će čuvati svoje žive u pojedincima i u kolektivitetima.
Ne može se mjesto načelnika dati Bošnjaku. Niti Srbinu, jer:
· To bi pogazilo izbore u BiH kao jedino demokratsko dostignuće živih, još od antičkih polisa
· To bi getoiziralo Bošnjake – dobili ste pravo na načelnika, neko vam ga je dao
· Države, pa i lokalne zajednice, funkcionišu isključivo po usvojenim i izglasanim procedurama a ne na prividnim nadoknadama žrtvama
· Grografija i granice se ne tvore po osnovu ratnih događanja, makar oni bili i zločini genocida, inače danas ne bi bilo ni Nijemaca ni države Njemačke
· O načelniku Srebrenice ne može da se odlučuje ni u novinama ni u jezgru velikih sila nego samo na srebreničkim izborima.

ŠTA HRVAT KASIPOVIĆ NE MOŽE REĆI ESDEESU
(ALI JA MOGU)

Jučer (srijeda, 16. aprila) u Narodnoj skupštini Republike Srpske, grupa kojota i lešinara pokušala je opkoliti nezaštićenog ministra prosvjete i kulture i naslađivati se u stilu afričkih rezervatskih zaštićenih primjeraka.
Radi se o narodnim poslanicima iz Esdeesa, Srbima, dakle, i ministru Antonu Kasipoviću, Hrvatu.
Ministar Kasipović je predložio novi zakon o srednjem školstvu a onda je uvažena patriotska i državotvorna opozicija, pošto od prosvjete imaju samo trljanje bijelim lukom po čupavim srpskim prsima a od kulture tek gusle, podrigivanje i gluvo glamočko, zamjerila što se malo i nedovoljno pominje Republika Srpska u narečenom zakonu.
Ministar Kasipović im je odgovorio zapadnom učtivošću, rekavši da Republika Srpska nije izabrala njega već on nju za svoj život i život svoje porodice, da se u Republici Srpskoj osjeća komotno i sretno, da se ponaša kao patriota u toj Republici Srpskoj ali da se patriotizam mjeri spremnošću da se suoči sa rješavanjem velikih problema koji su pred svakim na svom poslu... i dobio je aplauz, skupštinske većine, doduše.
Ja ne bih umio tako da im kažem.
Ja bih im rekao slijedeće:
· Bilo kakav zakon o srednjim školama, i bilo ko da ga predloži, bolji je od vašeg pronalaska falsifikovanih preprodanih diploma i ustoličenog društvnog zla da važne društvene, nacionalne i državne poslove mogu da obavljaju budale
· Vi ste, Esdees, uvevši ekavštinu, bili ukinuli srpski ijekavski jezik u BiH i ostavili ga na istorijskoj vjetrometini da ga koriste oni drugi, kad vam već smetaju oni drugi, a pošto ste ukinuli i dobar dio srpske zemlje, prodajom, izgonom naroda i neviteškom odbranom, ostalo vam je bilo još samo da ukinete Srbe i vaš prosvjetni, kulturni i državotvorni posao bio bi završen kao što je to vaš ideolog sa kanabeta Milošević završio sa kninskim i kosovskim Srbima
· Vi, koji ste iz stranke koja je stvorila KOS – Kriminalizovanu Odbranu Srpstva, koji je opljačkao i boga i zemlju, nemate nikakva prava da govorite o prosvjeti jer je vaša jedina prosvjeta utaja, pljačka, paljevina, šverc i prevara, zbog čega sada ministar Hrvat gradi školstvo dok ste vi i vaši gradili benzinske pumpe
· Taj ministar Hrvat rekao je u tih nekoliko rečenica ljepše o Republici Srpskoj nego što ste vi, Esdees, čast izuzecima, lijepoga uradili od svog postanka
· Žalosni ste, vi iz Esdeesa, jer kadgod nemate, a nemate nikad, ništa dobro da kažete o sebi onda govorite loše o drugima i stoga ste, zbog svog takvog kolektivnog i pojedinačnog bića, nad Srbe nadvili hiljadugodišnji crni veo srebreničkih i sarajevskih zločina pa će naša stota koljena živjeti pod uprtim prstom potomaka zločinaca
· I jedan nizak udarac: ako se dobro sjećam, vaš ministar prosvjete, Srbin, prodavao je Sanski Most i organizovao izbjeg Srba iz Sanskog Mosta, a moj ministar prosvjete, Hrvat, predlaže zakon o srednjem obrazovanju

To sve ministar Kasipović ne može da vam kaže jer je učtiv čovjek, iz sirotinjske lauško-banjalučke rudarske porodice čestitih ljudi i iz porodice koja je spašavala žrtve Drakulićkog ustaškog pokolja u Drugom svjetskom ratu.
Ne može da vam kaže jer je Hrvat i to bi vi onda okvalifikovali kao nacionalizam. I vi to znate pa ste, zato, kao hijene i lešinari, navalili na ministra prosvjete.
Ali ja mogu da vam kažem, i ovo i još gore, jer sve što sam vam rekao i što ću vam reći, za vas je malo i za vas je, bojim se, pohvala.

KOMUNIZAM U BRITISH PETROLEUMU
Kineski državni investicijski fond kupio je dionice Biritish petroleuma za skoro 2 mlrd $.
Čuda su sve manja.
Naročito što ova vijest dolazi nakon nedavne vijesti da je taj isti kineski fond kupio udio i u francuskom Totalu, takođe simbolu zapadnog naftnog monumenta, nakon što je China Investment Corp kupio udio u englesko-australskom rudarskom gigantu Rio Tinto, nakon što je dao 8 mlrd $ za dionice investiciojskog fonda Blackstone Group, pa uložio u amerikansku investicijsku banku Morgan Stanley, nakon što je obznanjeno da taj državni investicijski fond komunističke Kine raspolaže sa 200 mlrd $ a pri tome ih nije moguće, kao tu skoro Američani Ruse, optužiti da su se obogatili na lakostečenim petrodolarima zbog skokova cijene nafte sa 25 $ na 110 $ za barel u posljednjih nešto više od dvije godine.
Kineski državni ulazak u dva klasična zabrana zapada – finansije i kajmakli-naftu, mnogo je veće ekonomsko ukazivanje Nove Kineske Ekonomije od spektakularnih pop-investicija arapskih emirata u vlasnički mozaik Mercedesa ili engleske fudbalske klubove.
Kina sa svojim ogromnim suficitom postaje nova planeta sunčevog sistema, planeta na planeti, koju nije moguće pobijediti ni visokom tehnologijom, ni produktivnošću, ni pameću, ni jevtinom radnom snagom a ni ratnim kabare-bombardovanjem ponižene Srbije niti tenkovsko-zračnim izljevom demokratije nemoćnom, sirotom i napaćenom Iraku.
Za nas, male bivše komuniste, ovaj fenomen je zanimljiv ne zbog tih bjelosvjetskih transverzala finansijskih eritrocita, jer mi sa šakom kaemova (kako valutu BiH zovu novopečeni bizmismenoidi) nismo nigdje pristali, nego zbog kineskog komunizma, poetski rečeno: kineskog socijalizma.
Dali je doista moguće da zemlja koja ima Centralni Komitet i koja javno strijelja svoje organizovane i inokosne kriminalce i trgovce drogom, čini takva ekonomska čuda?
Dabome, vidim da je moguće. Stoga sam i sam nekidan potpisao ugovor o kupovini ogromne količine majica, balona, kapa i ostalog predizbornog kampanj-materijala (sve u Esenesdeovskoj crvenoj boji) jer je to u Kini, sa odštampanim znakom i logom na svakom primjerku, sa transportom, carinom i PDV-om, nekoliko puta jevtinije nego ovdje ili u Evropi. Kina tako učestvuje u jesenjoj pobjedi Esenesdea na ovogodišnjim lokalnim izborima.
Moguće je i da socijalizam donosi profit. Marks, Engels i Lenjin, Staljin, Tito i Kardelj, sigurno se na ovu konstataciju okreću u grobu. Mada ne svi istom brzinom. Marks i Tito, svako iz svog znanja ili neznanja, sigurno razumiju stvari.
Moguće je da ljudska egzistencija ne zavisi od komunizma već da efektiva komunizam zavisi od ljudi. Sve može da bude loše ako se pokvare tvorci i akteri. Ništa, pa ni režimi i ideologije, nije unaprijed retrogradno ako ga ljudi ne učine takvim. Komunizam je takođe Marksova roba iz linije roba – novac – roba. Umjesto novca očito bi tu trebalo da stoje „ljudi“ jer oni daju upotrebnu vrijednost komunizmu i oni su u stanju da stvore višak vrijednosti, da ekploatišu komunizam.
Osam sati komunizma, osam sati kapitala, osam sati odmora.
A šta su, i zbog toga mi je zanimljiva investicija China Investment Corp, uradili naši komunisti, Huso, Čedo i Matan und jaranen, koje su Moša Pijade, Kardelj, Koča Popović i ostala poštena inteligencija, decenijama obrazovali u skladu sa najboljim marksističkim humanim socijalnim standardima?
Čim su se pojavili dripci iz Sistema KON – Kriminalizovane Odbrane Nacije i lažni nacionalisti Karadžići, Alije i Kljujići, zaboravili su blagougodnu komunističku sisu i dohvatili se kame, kalašnjikova i pljačke. To što im je samoupravni socijalizam pripremio mnogo bolji teren za kapital-relations nego što ga je u startu imala Kina, to što su bili u milenijumskoj prednosti nad onim istočnim ubogim i najnovijim članovima EU, to što su bili na Zapadu kada su drugi iz komunizma puzali po zemljanim podovima... nije Husi, Čedi i Matanu ništa značilo.
Zato smo sada osuđeni na reforme.

RAZBIBRIGA
NIJE VAŽNO DA LI JE MAČKA CRNA ILI BIJELA,
VAŽNO JE DA LOVI LAVOVE

BHRT U PIPCIMA SIPE

Mene, kao osvjedočenog ljubitelja PBS-a, odnosno kasnije BHT-1 i šire, koji je podnio ostavku na mjesto ministra informacija u prvoj Dodikovoj vladi i kome su kasnije, zbog neprihvatanja narečenog PBS, iz osvete ukinuli ministarstvo, posebno žalosti, rastužuje i ubija vijest da je SIPA, Dražavna Agencija Za Istrage i Zaštitu, ušla u prostorije nezavisnih, profesionalnih i javnih elektronskih medija Države BiH i počela da traži neke nepravilnosti, bože mi oprosti.

Kada su mi prvi zamjenik Visokog predstavnika, neki Džonskon, Hejzlok i slični, sve do mojih bivših kolega sa TVSA, prijetili i savjetovali da prihvatim taj PBS kojeg je Vestendorp, natjeran na to, proglasio zadnjeg dana svog mandata, rekao sam im da to ne može funkcionisati iz nekoliko razloga:

• država mora imati svoj medij a ne može medij imati svoju državu (pod uslovom da je država barem na vidiku)
• treba dvije entiteske televizije sastaviti da sarađuju u nekoj vrsti pula (kao nekada JRT) pa će ih interesi dalje voditi ka zajedničkom programu itd. a to neće moći na pritisak i naloge međunarodne zajednice, raznih supervizora i nezavinsih tijela od kojih se ne vidi šuma
• ne treba otvarati nove poligone za međunacionalne sukobe
• ta televizija neće imati gledalaca
• ta televizija neće moći obezbijediti nacionalnu ravnopravnost u bilokom smislu pa ni u golom teritorijalnom
• ta televizija finansijski ne može opstati...

Nije mi drago što sam bio u pravu.

RAZBIBRIGA

VUK DLAKU MIJENJA

A OVCE ŠIŠAJU

VAŠA STRANKA
Dakle, formirana je Naša stranka.
Bitno je primijetiti da je predsjednik stranke iz Rudog, ili tako nekog mjesta do kojeg se stiže kroz 38 tunela. Taj krajolik je na takvoj raskrsnici ideja i političkog kolorita da je drug Tito tu mirno postrojio Prvu Proletersku brigadu znajući da cijeli evropski fašizam tamo ne može stići ni za tri-četiri svjetska rata.
Sada odatle stiže Naša stranka.
Prethodno je odatle stigao i Vodeni ćiro.
A povodom njega tamo je bio bivši am.am. Daglas Meklhejni sa smijenjenim direktorom Turističke organizacije Republike Srpske, Lemijem Milekićem.
Drugo, bitno je primijetiti i da je naziv stranke veoma opasan. U Bosni i Hercegovini za sve što je podijeljeno kaže se „naše“. Za ono što nije podijeljeno kaže se „na nivou BiH“. Tako, kad neko njihov čuje: „Naša stranka“, znaće odmah da je njihova a nije njegova. Temeljni problem je u prevodu. Kako sintagmu „Naša stranka“ prevesti u privlačno ime „Vaša stranka“. Kako naša ideja da postane vaša ideja?
Pitanja se roje u nedogled.
Ozbiljniji aspekt pojavljivanja nove stranke na demokratskom političkom nebu treba da uključi sljedeće činjenice:
· Kao da se vraća preddemokratsko vrijeme koje je sobom donijelo neponovljiv entuzijazam za formiranje novih strnaka koje znače svjetlost na kraju komunizma i koje se donekle ponovilo nakon rata
· Nevjerovatna je lakoća formiranja novih stranaka (ima tu još neke siće kao što je Pokret za Pale...)
· Pošto su na redu lokalni izbori a na njih se ne izlazi bez razvijene infrastrukture u lokalnoj zajednici, ove eksperimente treba shvatiti kao indikatore mogućnosti da se oslabe jake političke stranke i da se njihova vlast učini ranjivom i uslovljivom te da bi se testirale mogućnosti za opšte izbore 2010. pred koje će mnogi nevladini pokreti i organizacije naprasno prerasti u političke stranke
· Evidentno je odustvo naših snaga u Našoj stranci. Kod nukleusa budućih stranaka još više. Instrumentalizovani akteri su vidljivi i bez političkog mikroskopa. Npr.: jedan od osnivača Naše stranke objavio je nekidan žestoku kritiku cijele političke lepeze u jednom sarajevskom listu koji je zaljubljen u jednog opozicionog političara a predsjednik Naše nekad je bio u njegovoj stranci. Voditelj jedne nevladine organizacije koja je odondud dobila velike pare za grozdove bio je takođe član njegove stranke a sada je u našoj...
· Evidentno je i odustvo jasnog političkog programa kod Naše. To i nije neka velika zamjerka obzirom da su svi politički programi kojih su se ovdašnji voajeri, lezilebovići, foliranti, pjanci, vic-majstori janjetine i vina i žongleri za malu raju mogli sjetiti, već odavno istrošeni probani. Ostaje još jedina mogućnost u otimanju nacionalnog poligona od nacionalističko-kriminalnih ratnih stranaka i njegova upotreba u demokratske, napredne i evropske svrhe. Ali, za to treba imati malo veća muda od vodenog ćire.
Eksperimenti nad Bosnom i Hercegovinom traju.

HRVATE SE IZRABLJUJE – PRVI ZNAK RASPADA DRŽAVE

U nekim medijima, veoma sistematski, iznose se analize o položaju Hrvata u BiH.

To je poznata artiljerijska priprema za tektonska razrješenja koja predstoje u BiH. Prednjači u ozbiljnosti i sustavnosti Večernjak na svojim bh-stranicama. Da budem jasan: priprema o kojoj govorima ne mora uopšte biti planirana, tajno orkestrirana ili iz jednog mjesta upravljanja. Radi se, posve sigurno, o opštem stanju koje misleni dio Hrvata i onih koju se bave javnim poslovima, tjera da promišljaju kolektivne odrednice i koordinate.
Pojavio se podatak o tome da su Hrvati u proteklih 13 godina u BiH izgubili 4 milijarde maraka. U analizama se ne kaže ali se to može protumačiti i kao da su opljačkani za tu sumu, ili kao da im je ukradena ili, što je najteže, onemogućeno im je da se uloži u kvalitetan kolektivni napredak. Jezivo zvuči podatak da se brze ceste ili autoputevi grade samo na bošnjačkim područjima a u hrvatskim ni kilometra. Analiza je realna gledajući samo ovu posljednju činjenicu. Ali treba uobziriti i podatke o prihodovnoj „hrvatskoj“ strani u budžetu Federacije i rashodovnoj koja se očituje kroz brze ceste, na primjer.
Dabome, četnici bi, kako Hrvati, naročito ratni tipa generala Ćavara iz HVO, vole da zovu Srbe pod oružjem, mogli sada da se naslađuju: ko vas je tjerao da vežete zastave sa onima tamo; htjeli ste šahovnicu na Drini, dobili ste šta ste tražili... Mene, pak, zanaima nešto mnogo ozbiljnije. Bavljenje istorijom u politici dopušteno je samo radi analize i predviđanja budućnosti.
Analize o izrabljivanju jednog naroda u pouzdan su znak raspada države.
Treba se sjetiti polemika i analiza iz vremena prvih nacionalističkih samoniklica na prostoru SFRJ, o tome kako vojvođanska žitnica hrani hrvatski turizam a oni, Hrvati, skupljaju devize i tako svi mi radimo za njih, pa onda analiza o tome kako mi, Hrvati, jedini u ovoj državi zarađujemo devize na Jadranu a svi ostali ih troše na uvoz ovog i onoga...
Sve ostalo nakon toga je negdje histerija, negdje mistrerija a skoro svuda krv, zločin i mrak.
Ako Sarajevo i mentori, Republiku Srpsku ne žele da shvate ozbiljno kada traži trajne ustavne, teritorijalne, vlastne i kolektivne garancije, nastojeći to da omalovaže nasljeđem zločina, Karadžića i opšte urote protiv muslimana, hrvatske analize će morati da se shvate ozbiljno.
One su prvi znak raspada Bosne i Hercegovine.
Taj znak se jedanput ukazuje kao nezadovoljstvo a drugi put kao slom.
Što se prije shvate znaci raspada finale će biti sretnije, realističnije i kompromisnije.
Što se bude dulje odlagalo prihvatanje činjenica o neravnopravnosti, na svim transverzalama u BiH, sudbina BiH će biti tužnija.

HOLBRUK PONOVO

Ričard Holbruk, poznat kao glavni akter buldožer-diplomatije ili Hoooruk Holbruk, došao je ponovo u BiH. Nije jasno da li je to posjeta zbog učešća u CNN-ovoj dokumentarnoj emisiji, da li je to privatna posjeta ili neka podmukla „ustavotvorna“ misija iz repertoara zločinac se vraća na mjesto zločina.
No, jasno je da je Holbruk dobro instruisan od staus-quo pristalica. To su one političke snage iz sarajevskog političkog kruga, međunarodne zajednice nastanjene po sarajevskim ambasadama i magazama i iz briselskih i vašingtonskih miljea reformi za nacionalnu pasterizaciju, entitetsku homogenizaciju i trajnu sterilizaciju demokratskog i decentralizovanog oblika bosanskohercegovačkog društva.
Glavni cilj Koalicije za status-quo je dobijanje na vremenu dok ne stignu novi vjetrovi reformi koji bi osakatili Republiku Srpsku, odnosno entitete (mada drugi entitet i ne postoji – to je samo skupina kantona i županija u kojima se depresiraju Hrvati), dok ne stignu na red pregovorna poglavlja Evropske unije preko kojih bi se trebalo uništavati Republiku Srpsku, dok ne stigne pravo učlanjenje u NATO preko kojeg bi se dalje materijalno i imovinski trebala izvlastiti Republika Srpska...

PREVOD HOLBRUKOVIH STAVOVA

Ta Koalicija za status-quo sugerisala je Holbruku da kaže da nema ništa od tri stvari za koje je čuo da postoje:
· Stvaranje Trećeg entiteta
· Ukidanja entiteta i
· Otcjepljenja Republike Srpske.
Na taj način, prevodim, Holbruk je rekao:
· Da nema ništa i od ustavnih promjena
· Da Hrvati ne mogu da upravljaju svojim interesima u BiH ali da bi „trebali biti zastupljeni u odgovarajućim organima“
· Da federalizaciju shvata isključivo kao raspad BiH.
Logika Holbruka i šaptača jasna je: ako se omogući i naznaka Trećeg entiteta onda je Republika Srpska trajna kategorija. Lakše je, dugogorčnim paukovim isisavanjem, ukinuti entitete ako jedan neprestano opterećuješ ratnom prošlošđu a drugi držiš u nemogućoj misiji vladavine jednog naroda nad drugim. Tako dobijaš dva akatera za ukidanje entiteta. A ako omogućiš razgovor o Trećem entitetu, dobijaš dva aktera protiv unitarizacije (Holbruk to prevodi: za raspad BiH).
Ričard Dejtonskog Srca tipičan je ratni artist Balkana. On rješavanje nacionalnog pitanja Hrvata, odnosno stvaranje Trećeg entiteta u BiH vidi samo na način izdvajanja i priključenja Zagrebu. A Republiku Srpsku nikako ne vidi samostalnu u okviru BiH ili izvan BiH, nego samo kao nešto što će se, ako dežurni u BiH zažmiri, odmah pripojiti Srbiji.
Moram reći da je to tipična vanvremenska optika i neshvatanje demokratskih, decentralizovanih i evropskih potreba Srba i Hrvata u BiH. Jasno je da je za ta dva naroda definitivno završena ratna koloratura ZG-BG rješenja za njih. Ni jedan ni drugi balkanski centar nemaju više političkih snaga niti aspiracija za takva pripajanja. Radikale smatram apsolutnim istorijskim autsajederima, bez obzira na značajne izborne rezultate – isključivo stoga što za svoju bilo koju pa i pripajajuću politiku, ne mogu nigdje naći mentore i saveznike, čak ni među validinim političkim snagama „bosanskih Srba“. Zagreb se, pak, namirio. Sam Holbruk je rekao da je Tuđman u Dejtonu dobio sve što je htio. Ta rečenica objašnjava sve buduće balkanske probleme. Ta činjenica ostavila je Hrvate na ispaši u BiH i na milost-nemilost tamnoj Federaciji BiH, ostavila je probleme Sarajevu i mogućnost daljeg sakaćenja i poniženja Srbije.
Računi će stizati cijelog vijeka.
Kad se sve sabere, mnogo značajnije su tri stvari koje sam preveo iz prve tri tačke koje je saopštio Holbruk. Zbog toga Holbruk nije ni trebao dolaziti u BiH. Mada je korisno da je prispio u Banjaluku radi viđenja sa Dodikom. Taj susret je Sarajevu povadio nekoliko zdravih očnjaka i to smatram jedinom dobiti za Bosnu i Hercegovinu a naročito za Republiku Srpsku.
Šta je, dakle, sa druge tri tačke?
Ako nema tih ukidanja entiteta, što je i očenaš i kuran Sarajeva, odnosno sarajevskog bošnjačkog političkog kruga, ne znam kakve će se ustavne promjene, i čega, obavljati. Moguće je ustavno šminkanje Federacije BiH ali to Bošnjaci neće ni u snu dozvoliti. Hrvatima ostaje samo Deklaracija o ujedinjavanju županija, istupanje iz Vlade Federacije i istupanje iz parlamentarne većine te demokratska ponuda ostatku županija za potpunu i bezuslovnu saradnju, kao i Republici Srpskoj i Savjetu ministara. To je na liniji Holbrukovog stava da se u pogledu otcjepljenja ali i na unutrašnjim granicama u BiH ništa ne može mijenjati jer bi to značilo rat. Ali taj scenario je prilično nerealan, skoro kao i ukidanje Republike Srpske ili njeno drastično izvlašćivanje.

SRPSKE I HRVATSKE USTAVNE PROMJENE

Dolazimo do ključne činjenice da su Hrvati i Srbi uslov za ustavne promjene. Ili će biti po njihovoj volji ili ih neće ni biti. Ako nema ustavnih promjena, BiH ubrzano klizi ka elegantnoj podijeljenosti ili surovoj nemogućnosti.
Položaj Hrvata nije moguće riješiti odgovarajućim učešćem u organima i vlasti u Federaciji. Kao što ustavne promjene i reforme koje želi sarajevski bošnjački krug, nije moguće izvesti bez ukidanja Republike Srpske.
Ostaje, za unitariste, jedina nada u procesu pripajanja Evropskoj uniji. Oni misle da pregovori o prisajedinjenju ne mogu da se vode bez stvarnih nadležnosti „državnih“ organa. To može da bude tačno ali se problem može riješiti i sa koordinacijom koju će obavljati Savjet ministara sa vlastima Republike Srpske i Federacije. Tako bi se napredak u razgovorima o poglavljima vodio praktično sa dvije države – sa dva entiteta a Savjet ministara bi bio transimisija, garant i supervizor pregovora i provedbe. U suprotnom, pošto Republika Srpska neće pristati na prenos nadležnosti pa ni zbog pregovora sa EU, nema ništa od pregovora.
Kako je ova godina izborna i kako su razgovori o ustavnim promjenama nemogući u 2008. to je vrijeme dobrodošlo da se sačini tehnologija pristupa EU a da se od ustavnih promjena odustane.
Treba znati da je policijska reforma skoro dovela do raspada zemlje i da je umjesto ukidanja Republike Srpske ostvareno njeno ustavno, unutrašnje i međunarodno jačanje.

Šta bi tek Bosni i Hercegovini uradile ustavne promjene?
Tehnologija pristupa EU treba da uvažava unutrašnji raspored BiH a EU mora da to prihvati kao trajnu sliku buduće nove članice.
O tome treba postići konsenzus nakon lokalnih izbora i krenuti u proces ili će opšti izbori 2010. donijeti još jedno odlaganje.

Ustavna storija u BiH ima nekoliko odrednica:

• Dejtonske unutrašnje granice, odnosno dejtonski unutrašnji temelji i konstrukcija. Sve drugo je iluzija u koju ne treba ulaziti. BiH može da postoji samo ovako iskolčena kao u Dejtonu i od toga treba polaziti u bilo kom zajedničkom poslu
• EU i bilo koji korak ka integraciji ne može postavljati uslove za ustavne promjene. BiH mora dogovoriti tehnologiju promjena a EU mora to poštovati. Ohaerovska ili briselska administracija tu nema šta da traži kao što je u reformi policije uzela BiH pet godina.
• EU se treba odmah opredijeliti za integraciju BiH, bez bilo kakavih drugih preduslova.
• Ustavni posao nije najpreči za BiH. Najpreči posao je evropska itegracija.