IVANIĆ JE MASKENBAL POLITIČAR

Kako se bliže izbori Mladen Ivanić, lider Partije demokratskog progresa, pokazuje se kao vlasnik sve više političkih maski kojima raspolaže i pod kojima se pojavljuje u javnosti.
U hrvatskim medijima najavljuje postizbornu saradnju sa Ljubićem i Tihićem. U doniranim sarajevskim medijima međunarodnoj zajednici poručuje da bi prihvatio rezoluciju o genocidu u Srebrenici i dokazuje to konstantnom saradnjom sa Čavićem koji je već potpisao nepostojećih 8.300 žrtava. Na banjalučkoj konferenciji za štampu srbuje i optužuje vlast za nacionalnu izdaju jer će se u sklopu srpskog Kočićevog zbora pojavaiti Hrvatica Severina. Optužuje SNSD za navodne četiri teritorijalne jedinice a najavljuje saradnju sa Tihićem koji se za to najviše zalagao i izjavljivao da svaki dan ukida Republiku Srpsku.
Ivanić svako jutro pred ogledalom postavlja drugu političku masku i izlazi u javnost kao na maskenbal a da pri tome niko ne zna s kojom će se maskom pojaviti pred biračima u oktobru. Za nekoliko mjeseci Ivanić nije ponudio ni jedno konkretno rješenje za bilo koje krupno pitanje. Jedina konkretna ponuda bez maske je saradnja, kooperativnost i pomirljivost koju je odmah nakon kandidature ponudio međunarodnoj zajednici i Sarajevu kao i stav svoje stranke da je popis iz 91. beskonačni očenaš za sastavljanje vlasti u BiH bez obzira na rezultate popisa.
Mladen Ivanić je pogubio sve koordinate u svom političkom nastupu pa je SNSD optužio i za bombardovanje Srbije koje se dogodilo u mandatu te stranke pokušavajući da jevtino srbuje pod svojim maskama kao da se obraća guskama a ne biračima sa velikim iskustvom.
Mladen Ivanić nema moralno ni političko zaleđe da bilo kome drži predavanja jer je bio na vlasti i u koaliciji sa svima a nigdje nije pokazao ništa pa je sada knjiga političkih maski Mladena Ivanića došla do korica.

KO JE USRAO SRBE
Mladen Bosić, aktuelni sakupljač esdeesovih ruševina, proslavljao je 20 godina od osnivanja opštinskog odbora te stranke u Novom Gradu. Tada se to zvalo Bosanski Novi. Nedostajalo je samo nekoliko sati da se to zove Srpski Novi. Prije tih sati počeo je rat.
U tom Srpskom Novom Mladen Bosić je izjavio Svima je jasno da tada nije osnovana stranka srpskog naroda, da ti ljudi nisu imali hrabrosti da preuzmu odgovornost za sudbinu srpskog naroda, ne bi sada bilo ni Srpske, ni srpskog naroda na ovim prostorima.
Velika je kapacitativna pojmljivost potrebna da bi se postavila ovakva samodijagnoza bolesti Srpske demokratske stranke. Jasno je da je ovdje ta Esdees važnija od Republike Srpske i srpskog naroda. Samo je Čarls Darvin kriv što su amebe nastale prije Srpske demokratske stranke. Zapadni imperijalist jedan obični.
Taj Esdeesoljub Bosić ne razumije sociološki živi svijet.
Uslovi stvaraju stvari pa i Srpsku demokratsku stranku. A ne Srpska demokratska stranka uslove. Odnosno, da se nije pojavila Esdees pojavila bi se neka druga stranka i opet bi imala isti izbor i donosila skoro iste odluke. Jer je sve to bila volja naroda i sticaj istorijskih okolnosti. Dobro, bilo je i straha naroda. A kad već pominjem narod, bilo je i primitivzma, lakomislenosti i hazardnosti naroda.
Esdees nije na početku bila politička stranka. Nije bila ni partija. Tačno je da Bosić danas pokušava, još uvijek pokušava, da Esdees pretvori u političku stranku. Ali pošto to što se zove stranka nije jednog Čavića uspjelo da pretvori u predsjednika, makar svog, stranačkog, veoma sam skeptičan.
Esdees je bio narodni pokret. A u narodnom pokretu najvažniji je narod a ne ime tog pokreta.
A sad i o drugim zaslugama narodnog pokreta.
Pljačka. Srpskog naroda i okolnih naroda. Nemilosrdan odnos prema srpskoj vojsci. Zločini. Rat za Hatkine njive a predaja kompaktnih srpskih teritorija u BiH. Bad Nikab na licu srpskog naroda putem Srebrenice, Korićanskih Stijena… Pušenje Slobodanu. Izolacionizam. Kriminalizacija.
Esdees nije učestvovao u ratu srpskog naroda. Učestvovao je u prethodno nabrojanim djelatnostima. Ali u rovovima nije bilo esdeesovaca. U rovovima je bila njihova sirotinja raja. Oni koji nisu imali nikakavog načina da se izvuku iz vojne obaveze. Osim ako su bili na oba oka ćoravi, bez obje noge i bez jedne ruke. Radovan, njihov, napisao im je okružnicu u kojoj naređuje da esdeesovci i popovi ne idu u rovove. Da ima ko da vlada poslije rata a ne da ginu ko titini skojevci. Pička mu materina.
Dok je esdeesova sirotinja raja ginula u rovovima, oni su pljačkali u ime srpskog naroda. I uzimali taksu od donatora. Uzimali i taksu od onih koji su iz inostranstva, sa mučeničkog rada, dolazili kući na sahranu nekom iz porodice. Ni Turci tako nisu uzimali.
Edees je poslije rata učinio sve da se onemogući pluralizam i demokratija na političkoj sceni. Toliko je tome posvetio pažnje da nije imao vremena da se transformiše u političku stranku. Da je to uradio, vladao bi sto godina.
Dobri čovjek iz Foče, jedan od rijetkih iz Foče dobrih, Starović, predlagao je da se Esdees nakon rata rasformira. Nećete moći sačuvati Republiku Srpsku, govorio je.
A Srpskoj je tada bio potreban pluralizam političkih trendova i ideja. Da su se pohapsili idioti zločinci, idioti pljačkaši i idioti kriminalci, ne bi na Republiku Srpsku kurac dizao svaki šljam koji naiđe putem, od Ešdauna do pedera Karle.
Esdees je najpoznatiji po garnituri predsjednika koje je dao. Pored Praška Radovana, treba se sjetiti i Momčila Obrvana, Paravca od Grapske, Šarovića, Kalinića, Srebrenog Čavića. Budibogsnamica.
Danas je Esdees tamo i gdje spada. Koalicioni partner Ivaniću i Mihalici Pički Jednoj.
Dvadeset godina koje su usrale Srbe.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
KOLABORACIONISTI, PRAVEDNICI I SANDŽAK
Konačno je i Ognjen Tadić javio Esdesu, selu i gradu da je još kandidat za Predsjednika Republike Srpske. Malo je stomarački, lopovski dakle, svoju stranicu nazvao predsjednik.rs pa se pojavljuje u inventuri sa stvarnim Predsjendikom Republike Srpske, ali, dobro, malo sitno lopovsko zadovoljstvo koje nije kažnjivo.
Tu je Ognjenih Sto Maraka predočio i svoj program. Pravedno i pravda. Puna usta pravde. Pucaju obrazi. Kopirana kampanja od Ive Josipovića. Ukrao malo i od socijaldemokratije – jednake mogućnosti, socijalna briga.
Mladen Ivanić Bosanac, dao intervju Večernjaku. Tu je iskritikovao te članove Predsjedništva BiH, sa predumišljajem na Radmanovića, kako je svako svirao svoju frulu a ne Frulu Bosne i Hercegovine. Iz čega zaključujem da bi Mladen Bosanac rado svirao tuđu frulu u Predsjedništvu. Otkad se to zove frula, pitao bi moj pradjed Toman.
I još je rekao da su mu najpogodniji za saradnju u vlasti, poslije izbora, Tihić i Lagumdžija. Konačno da saznamo koja frula ovim šorom svira. To je frula unitarističkog sina. Tihić je kod Bošnjaka poznat po izjavi Mi Republiku Srpsku ukidamo svaki dan a Lagumdžija je kod stranaca poznat po tome da je u programska opredjeljenja svoje stranke ugradio ustavne promjene sa ukidanjem entiteta.
Šta je Ivanić u rečenici?
Da, javio se i Čavić u pivarsko-esdepeovskom presklipingu, za koji sam i ja dao intervju, nisam mogao da odbijem novinarku, pa se osjećam kao Nele Karajlić bez papira. Intervju na cijeloj strani. Genije iz Čokora kaže da je SNSD prvi put pobijedio, 2006., jer se otcijepila Crna Gora. Onda pobijedili 2008. jer se otcijepilo Crno Kosovo, ove godine, kaže Čava, ponavlja se ista priča. MSP i Kosovo.
Ma, Čaviću, pobijediće Esenesde i kroz četiri godine. Otcijepiće se Maldivi. Neko će se, već, otcijepiti. A Sandžak držimo u rezervi.
To se zove opozicija.

KOMŠIĆ JE ORLUŠINA LEŠINAR
Angažovanjem mnogo dobrih ljudi spašen je, kako izgleda, život momčića Joze Čuljka kojem je, u Mostaru, aneurizma u mozgu izazvala moždani udar.
U Mostaru, da li treba da kžem u kom dijelu, zatekao se i doktor Radoš i drugi. Zvali su Državu u Zagrebu, dobili vojni helikopter, kad već predsjednički avion nije mogao da sleti u Mostar.
Jozo je operisan. Izgledi su dobri. Mlad je organizam, mana je urođena, nije, dakle izazvana eksternim faktorima.
Onda, danas, stiže vijest da je Komšić, koji Komšić, Željko Komšić, član predsjedništva kod Harisa Silajdžića, uputio pismo zahvalnosti predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću.
Spreman sam da ogroman broj stvari u politici razumijem. Najveći dio i da učinim. Ali ovo Komšićevo pismo se ne može razumjeti. Osim kao let orlušine lešinara nad tuđom nesrećom. Bezvrijedan pokušaj da se ljiljan pretvori u križ. Da se kupuju Oktobarski Hrvati.
Jer, niko se od Jozinih spasitelja nije sjetio Sarajeva. Države u Sarajevu. Člana Komšića. Sarajevskog Državnog helikoptera Oružanih snaga Naseobine BiH. Nisu se imali šta sjećati Zagreba i Hrvatske. Prirodno su okrenuti Zagrebu. Čini mi se da je o tome nekidan nešto rekao i Dodik.
Ne želeći da Jozinu bolest, koja je, nadam se iskreno, nestala, odstranjena zauvijek, koristim prizemno, moram da kažem da on nije spašavan kao građanin BiH nego kao Hrvat. Državnom Vrhu u Zagrebu se ne može imputirati spašavanje građanina BiH, kao što to želi, zahvaljujući se svima kojih se sjetio, sve do Lučićeve tetke, Komšić.
Koji Komšić. Željko, član Predsjedništva Naseobine BiH. Ispred Zlatka Lagumdžije.

GEOPOLITIKA JE PUNA BUDALA
Raspad jedne države otvara milion problema. Od toga da neki raskomadani živitelji ne znaju kojim imenom da se, kolektivno, nazivaju, kojim jezikom govore, do toga da se snižava kriterij za sva zanimanja od predsjednika, intelektualaca i novinara, npr, do vodoinstalatera, do toga da mali lokalni autisti postaju geostratezi, roditelji nacije, opšti popovaoci svijetu i gradu.
Posljednjih dvadeset godina, ovi prostori natrpjeli su se budala, više nego rata. Molim da se svako prisjeti svojih.
Budale su ušle u ekonomiju, u obrazovanje, u sindikate, u politiku, u stranke. Budale su ušle i u geopolitiku.
Posljedica raspada države je i činjenica da su u BiH, prvi put za nekoliko hiljada godina Neodoljive Državne Bosanske Istorije, nikli Bošnjaci. Samoniklice, takorekući. Ali, hajde što su nikli u BiH, nego su se otićili i u Srbiji. Sandžaklije, ljudi umilnog, satenskog imena, postali su Bošnjaci.
Time su, tumačim Novog Muftiju Starog Pazara, Zukorlića, dobili pravo da se pripoje BiH nemorajući, prethodno da se otcijepe od Srbije. Jer, su od 42. do 45. imali, za vrijeme Partizanije, Sandžačko Narodno Vijeće. Nije zabilježeno da se zvalo Bošnjačko. To je jedina fauna na ovim prostorima koja priznaje Partizaniju.
A onda obnovitelj tog Narodnog Vijeća, koje ima da načini uzjeblenije u nekoliko zemalja, samostalnih, nezavisnih i interpriznatih, jer se teritorija Sandžaka našla i u Crnoj Gori, npr., izjavi da nisu zadovoljni ustavnim statusom u Srbiji ali da nemaju sad namjeru da se otcijepe osim ako se BiH ne bude raspadala, onda bi se oni pripojili, pošto Republika Srpska ode.
Budale se i teleportiraju, dabome.
Taj problem Bodžaka, Bošnjačkog Sandžaka, već je internacionalizovan i iznijet na nekoj mulamudžahedinskoj međunarodnoj konferenciji.
Tako je mali Zukorlić, i njegov predsjednik Oodbora za obnovu, Suljević, postao jedan od vodeći gepolitičkih sratega Balkana. I šire.
Srbija mora da se čuva budala. To znači da treba što prije da se riješi Kosova i okrene se unutrašnjoj demokratiji. Unutrašnja demokratija je najbolja ako je kao Putinova. Ili kineska. Inače će svaki Piroćanac tražiti ustavni tretman.
Ne zanima me mnogo Srbija, ali ne bih želio da se sudbina Republike Srpske veže za Srbiji.
A najmanje za Sandžak.

AOJ BOSNO IZ TRI DELA,
NEĆEŠ NIKAD BITI CELA
Sve se mijenja. Čudo jedno. Baka, u devedesetim, nakon pola stoljeća batina od strane djeda, unukama savjetuje: važna je ljubav. Sinjska alka dobija oblik ljiljana, samo se čeka šta će biti „u sridu“. Milošević, izlazi na vidjelo, zahtijevao od Mladića da povuče oruđa sa Sarajeva. Sve preko 82, bre, smatra se teškim naoružanjem, povucite ga, bre, po danu, da se vidi. Ivica Dačić ljubi u ruku popa i krsti se pored ikonom. Turska nakon 90 godina dozvolila da se održi pravoslavna vjeroprocesija. Ovdje ne treba dozvola ni za vjerski terorizam, tamo treba za liturgiju. Šta ti je razlika u demokratiji. Pardon, u dozvolama.
Samo se Saraj drži u mjestu. I sa njime Ohaer i Visoki Incko.
Saraj od posljednje puške u ustanku bratskih krvoločnih naroda i naroda BiH, sanja svoj san o unitarnoj Naseobini. Jedan čovjek, jedna Naseobina.
Ohaer i visoki predstavnici, otkako je otišao Bilt, traži kooperativne nudiguze u Republici Srpskoj koji bi pristali na tiho ukidanje četničkog, agresorskog i velikosrpskog entiteta.
To danas čini i Incko. Savjetuje birače da glasaju za nove, za kooperativne, za europske, za buduće, za političare koji će jačati državu, sve radi evropskog puta u kome nema mjesta za Republiku Srpsku. Incko se na taj način opredjeljuje na političkoj sceni za jednu opciju, opciju onih stranaka koje su, od rođenja, mentorisane i sponzorisane iz garaža ambasada i ilegalnih kanalizacijskih tokova upravljanja Naseobinom. To je, u stvari zahtjev koji Incko samo prenosi a zahtjevna suština je u nastojanju da se Dejton pretvori u Rezoluciju 1244. Da se okači mačku o rep.
Šta je posljedica tog idealiziranog, nebeskog, maglovitog duplog kolosijeka u BiH.
Posljedice su sve veće, jasnije i oštrije podjele.
Sloba Sloboda i njegovi nadzemni slobopoklonici, ni sanjali nisu da će trodjelna pjesma biti aktuelna i u BiH.
Aoj Bosno iz tri dela, nikad nećeš biti cela.
Eto, to je posljedica petnaestogodišnje fatamorgane sarajevsko-ohaerovske seksualne veze. Ljudi na svetri strane shvataju da su veze sve manje i sve tanje. Sada, kada bi se i pojavila cijela brigada političara koji iskreno misle i obrazlažu potrebu da se BiH reintegriše, da se poveže, da se odbace razdjele, ne bi ih niko ni saslušao, čak ni na maloj tribini i Kozincima.
Glavna stvar je, ipak, da Incko nema pravo da se ponaša kao politička stranka. On nije ni pozvan ni zadužen da popuje biračima u BiH, Republici Srpskoj, da glasaju protiv vlasti i da ne daju 50% glasova Esenesdeu.
Da li je plaćen, ne znam.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
TERARIJUM MALIH LAŽOVA
Opoziciona kamarila je ušla u novu fazu.
Dok Mihajlica, Pička Jedna, negdje na vodi služi kao bova, njegovi iz Koalicije su naučili lažovsku lekciju, na mnogo mjesta, od strane mnogo malih gušterova, miševa, kornjača i ostalih živitelja terarijuma. Naučili, jer Mihajlica to čini konstantno, kao predosadni profesor domaćinstva ili onoidsz. Svojevremeno je slagao da je Niskogradnja Laktaši glavni finansijer Esenesdea. Naložio sam pravniku da sroči tužbu, jer Niskogradnja nikada nije uplatila ni jednu marku na račune stranke, na kojima, inače, držim zmiju i elektronski mikroskop, i znao bih da jeste. Samo su dobri demokrati na vrhu stranke spasili Bovu tužbe. I ja sam demokrat, ali bih rado vidio Mihajlicu da, za laž, malo tuca kamen na nekom gradilištu Niskogradnje.
Tako su ilegalni zajednički koalicionari počeli lagati o penzijama od 16o maraka, onda su počeli lagati da u elektroprivredi postoji gasna komora u koju se privode novi radnici i gdje moraju obećati da će donijeti dest glasova za Esenesde. Kao da su glasovi banane.
Tu laž je lansirao mladi debeli pedepeovac iz Trebinja.
To je ta nova faza. Faza sitnih lokalnih laži. Miting laži započeo je Ognjen Tadić zvani Sto Maraka, dijagnozom poraza u Šekovićima. Onda dočekao Starina Bosić. Mile i Haris su sa međunarodnom zajednicom dogovorili, 2006., da zakrve na mrtvo ime pa da pobijede na izborima. Tako je Bosić postao analitičar u rangu Šolaje i Topićke.
Zaboravili su, zajednički koalicionari, da ne postoji pravilo da narodu lažu svi. Laže uvijek jedan. Kao Sloba Sloboda. Niko ne sme da vas bije.
A, ovako, lažući na svim raskršćima od Ognjena do trebinjskog pedepeovca, samo će stvoriti haos u glavama birača pa će i ono malo glasova što je neko namjerio da da Koalicionarima, otići do onoga mistika u gasnoj sobi Elektroprivrede. Samoinicijativno.
Predlažem, dobronamjerno, da Koalicionari učine nekoliko stvari, ako su već odredili da im osnova kampanje prema javnosti bude laž:
• Formirati Glavni koalicioni štab lažova
• Imenovati udarne lažove
• Odrediti regionalne koordinatore lažova
• Odrediti velike laži za velike kandidate, da ne bi kandidat Ognjen lagao do nivoa od sto maraka.
Ili da sačekamo još koji dan, da Mihajlica izroni slogan.