DOMETI
INICIJATIVE
MERKEL
Samo dvije činjenice su činjenice o Takozvanim Ustavnim Promjenama u BiH:
• Sarajevo je opsjednuto tim Promjenama
• Republika Srpska, kao strana tvoriteljica i najvažniji ključar BiH, neće dati svoj pristanak za bilo kakve ustavne promjene osim paragrafa S-F, odnosno sintagme: Jedan iz Republike Srpske.
Upravo zbog toga čudi sposobnost sarajevskih posmatrača da u svemu što se događa oko BiH i izvan BiH, vide nagovještaj Ustavnih Promjena.
U slučaju nekolicine razgovora koji su obavljeni u Berlinu a u kojima su po hodnicima, prisobicama i objedovaonicama učestvovali lideri četiri, pet bosanskohercegovačkih stranaka, i predstavnici SNSD na visokom nivou, ta sarajevska vidjelica se pojavila sa nešto zakašnjelim efektom. Ali se, očekivano i zakonito, pojavila. Uostalom, Sarajevo i od odlaska nekog fudbalera iz njemačkog klupčića u Mančester Siti, očekuje dobiti i promociju za BiH. Ako još da četiri, pet golova, to bi već moglo biti vjesnik UP.
No, kakav je stvarni domet njemačke Inicijative Merkel, u kojoj je malo ko i vidio Angelu?
Prije svega, Njemačka je, javno, malo bila prisutna u BiH. Osim Bonske deklaracije, s kojom, dabome, nema nikakve veze, i nekoliko ambasadorskih ispada u pokušaju, Njemačka nije uredovala ovdje. Švarc Spavač Šiling je samo bio VP porijeklom iz Njemačke.
A Njemačaka je ipak evropska velesila. Zajedno sa Francuskom, okosnica EU. Ni Francuska se nije ovdje pretjerano ogledala. Nakon Karadžićevih pilota i ugošćavanja Biljane Plavšić, tada Predsjednice Republike Srpske, od strane Širaka, ništa se nije čulo od Francuske. Izjave bivše ambasadorice, serijski pakovane, nisu ostavile traga.
Njemačka je, nakon presudnog uticaja na Danke Dojčland Croland, iako je i nju jedno vrijeme ostavaila da posrće na putu od gotovine do integracije, odlučila da detaljnije pogleda stanje u BiH. Simptomatično je, a to Saraj propušta da uvidi, što se to događa tek nakon Drugog Katastrofalnog Izbora Željka Komšića. I nakon što se, diplomatski zatajno, Vatikan izjasnio o trojnosti BiH.
To nipošto ne znači da se Njemačka i Merkel zalažu za Sarajevske Ustavne Promjene. Ako su i u pitanju UP, onda se radi isključivo o nivou Federacije BiH.
Njemačka je imala nekoliko očiglednih iskustava pred očima da bi u sve to ušla naivno ko' snaša u Butmir. Sada već dvokružna posjeta Angelinim dvorima i savjetnicima, može se isključivo shvatiti kao sondaža bilo kakvih tragova koji jamače mogućnost njemačkog angažmana sa jasnim i realnim efektima koji bi BiH mogli okrenuti ka EU. Jer je ove protuve sa Ohaerom na čelu, stalnookreću od EU. Proračunata istočnonjemačka Angela neće sebi dozvoliti nikakav April niti Butmir. Ona, kao i Njemačka, ovdje ne prave šupljikavu i prividnu karijeru kao što to rade trećerazredni dipliši.
Ako Sarajevski Politički Krug iz svega shvati da se sa Hrvatima BiH više ne može komšićariti, i to će biti značajne Ustavne Promjene.
Dotad, savjetujem SPK da izvidi kako biti dobar sa Republikom Srpskom.

SARAJEVO JE
PRIJE DEJTONA
PRIZNALO
REPUBLIKU SRPSKU
DA BI SE SKRPILA BiH
Poznate su moje teze koje su me dovele do prestižne sarajevske titule Fašista iz Šumske.
• Republika Srpska je u BiH unijela svoju državnost, teritoriju, vlast, imetak, institucije, ustav, suverenitet i svoje državljane. Stoga BiH treba da bude dobra s njom da joj ljubi stope, da joj ugađa i da je poštuje kako jednostavno ne bi otišla.
• Republika Srpska i Muslimansko-hrvatska federacija slučajno tvore BiH jer je sve bilo predviđeno potpuno drugačije. BiH sada postoji na otetom i prokletom. Na prenešenim, otuđenim i prigrabljenim nadležnostima Republike Srpske i na devastaciji i poniženju Hrvata.
• BiH ne postoji. Ona nije država jer nema svoju teritoriju, nema svoju imovinu i nema podršku svojih podanika. Ona je samo međunarodno priznata Naseobina između vanjskih granica Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Mora kod Neuma.
• Republika Srpska je strana u BiH koja je presudno doprinijela nastanku BiH. Strana potpisnica. U pravu je bio Slobodan Milošević kada je rekao: Čestitam, dobili ste državu. Samo što to Budale sa Pala nisu shvatile na pravi način.
• Treći.
• Bošnjaci (njihovi političari) žele Srbe i Hrvate pretvoriti u manjine ili nepostojeće narode i tako stvoriti od samih sebe i ostataka, novu naciju, naciju Bosanaca. Tako bi dobili ono što nikad nisu imali – državu i naciju.
• Podijeliti sve što se može podijeliti.
Zašto Ohaer i Restlovi Međunarodne zajednice šute na petogodišnju politiku koju vodi Republika Srpska. A to je politika Dejtonske samostalnosti, Povratka Izvornoj Samostalnosti, Samosvijesti, Samoodgovornosti. Zato što su uvidjeli da je igra završena. Da je Republika Srpska pročitala Dejton. I da treba biti dobar prema Republici Srpskoj. Da je prošlo Vrijeme Sarajevske Laži. Da je isključivo Alijina i Sarajevska Avantura donijela rat i stotinu hiljada žrtava. Da Republika Srpska nije genocidna, nije genošumska, nije genosmrtska. Srbi samo nisu htjeli ostati u Naseobini. Kao što drugi nisu htjeli ostati u Jugoslaviji. Da li je to genocid?
Dabome, i druge stvari dolaze na vidjelo. Mnogi sarajevski dripci znaju bitne stvari ali njihova zavjera šutnje, dok se Četnici ne istrijebe, skrivala je sve na najbolji sicilijanski način.
Mala politička svađa Ive Komšića i Kockara Šaćirbeja, nekada ministra inostranih poslova Sarajevske Ratne Kaldrme, otkrila je da je Alija naložio svom ministru da u Ženevi parafira priznanje Republike Srpske, prije odlaska u Dejton. Šaćirbej negira da je parafirao išta ali Komšić tvrdi da je taj papir predočen sarajevskoj strani u Dejtonu.
Dakle, Međunarodna zajednica je priznavala postojanje Republike Srpske ali je bilo neophodno da je prizna i Sarajevska Ratna Kaldrma kako bi Dejtonski sporazum bio međunarodno-pravno validan. Sarajevo je priznalo postojanje Republike Srpske čime je ona postala strana u međunarodnom mirovnom procesu a kasnije i strana potpisnica Dejtona. I autonomna i suverena sastavnica BiH.
Bilo bi dobro da taj papir odnekle izbije i da se pojavi u Naseobini. Republici Srpskoj nije potreban. Potreban je običnim ljudima, muslimanima, da vide na šta je njihovo rukovoditeljstvo potrošilo rat, živote i deceniju i pol ukidanja Republike Srpske.

PAK BABA VRAČARA
Izvjestiteljica Evropskog parlamenta za BiH, Doris Pak, ima, garantujem glavom, karakter starojugoslovenskog žandarma. Čim se povede eglen o nekim sankcijama prema političarima u BiH, Doris iskoči u prve redove: „Ne znam ima li istine u toj inicijativi o uvođenju sankcija, ali ako ima ja nemam ništa protiv. Političari moraju jednom shvatiti zašto su izabrani“.
Doris, Doris. Političari ne moraju ništa shvatiti, osim da su izabrani. Dovoljno je da su glasači shvatili za koga treba da glasaju. I da su glasali.
Malo, malo pa se iz Saraja i iz Brisela lansiraju priče o sankcijama za lidere u BiH. Zamrzavanje imovine i računa u EU, zabrana letova, skidanje cipela na granici, vađenje kartica iz mobilnih, vađenje zubnih živaca bez anestezije...
To pokazuje dvije stvari:
• Sitnošićarski Saraj ima još neke tanke lobističke uticaje
• Briselska administracija, da ne kažem birokratija, ne zna šta treba da radi sa BiH i u BiH.
Mogu da im pomognem. Al' samo još ovaj put.
• Brisel mora da nađe bolje protuve za ovaj prostor nego što su Pak, Kacin i slični.
• Brisel mora da razdvoji dva procesa. EU integraciju od NATO integracije. Nisam rekao da može.
• Brisel mora da razdvoji i sljedeća dva procesa: Unutrašnju bh integraciju od integracije BiH u EU.
• Brisel mora da odustane od obuke bh političara. Bh političari su izabrani na izborima. Oni nisu polaznici kursa civilne zaštite.
• Brisel mora sebi, a onda i javno, da objasni da li je interes EU da BiH bude dio Evropske unije. Ako jeste interes onda to mora EU da pokaže. Štapom. Ali na kome neće biti na jednoj strani mrkva a na drugij šamar. Nego štapom na čijim krajevima će biti srce i pare.
• Brisel mora da se okane unutrašnjeg uređenja BiH. Jer ne može da uredi ni stvari u kućici pod svojim prozorom.
• Brisel mora ovdje ekonomski da pomogne. Znam da Brisel nije država (možda Lagumdžju da odvedu, on će im napraviti Državu za Brisel, čovjek je čudo) i da nema svoje državne kompanije. Kao što ih imaju Rusi. Ali mora da nađe način da se ovdje otvore radna mjesta velikih evropskih kompanija. Kao što je to uradio Fiat u Srbiji. Inače će ovako prežvakavati stvari u beskonačnost. Šta će Brisel kad jednog dana zapakuju Pak sa nogama naprijed?
• Brisel, ako već angažuje Lajčaka, treba razmotriti i taj referendum. Ne mora određivati procent. Jer Republiku Srpsku je Alija Izetbegović priznao, naredivši Šaćirgeju da to potpiše, prije odlaska u BiH i u Dejton. Takva, priznata, ušla je u BiH pa može i da izađe. Referendum je samo jedno uljudno Doviđenja.
A te finansijske sankcije? Ma, to zamotajte u pak papir pa sačekajte kamion čistoće. Ili okacite Kacinu o rep.

MAREKO PRAJM TARABIĆ
Agencija Prajm komunikejšns, banjalučka Agencija Prijatelj Gubitnika, poznata po tome što je u martu, ili aprilu, ne sjećam se, prošle godine ustanovila da SRSPDPSDS sigurno pobjeđuju na izborima u oktobru, uključujući i Tadića i Ivanića, pa, kada ih pobjednički dvojac nije u nečemu poslušao, vidjevši da srljaju u sigurni gubitak, Agencija Neutralni Prijatelj se naljutila i njen gazda, stanoviti Močević, održao im nekoliko javnih slova o nesposobnosti, nezanju i neposlušnosti, uradila je veliko istraživanje iz klase Bacač Dimnih Bombi, i ustanovila da: Najveći procent stanovnika Republike Srpske kao najveću opozicionu partiju u RS-u vidi PDP Mladena Ivanića (68 posto), pokazalo je istraživanje koje je provela banjalučka Agencija „Prime Communications“. Kada je u pitanju percepcija opozicionih partija iz RS-a, po ovom istraživanju građani su na drugo mjesto svrstali SRS Milanka Mihajlice (60,5 posto), a slijede DP Dragana Čavića (58,2), pa SDS Mladena Bosića (50,7), te NDS Krste Jandrida (38,7 posto).
Mogli su komotno objaviti da bi, ako bi se izbori održali u nedjelju, za Mladena Ivanića glasalo 4,7 miliona Srba u Republici Srpskoj i četiri muslimana. A za PDP, partijče M. Ivanića, glasalo bi 7,1 miliona Srba. Mogli su da kažu i da bi 5 miliona Srba glasalo za Milanka Mihajlicu.
Doista treba biti statistički virtuoz pa ustanoviti tako nešto za Pedepe, partiju u rasulu, i za Srpske Radikale Bosanskog Novog, stranku koja je nestala zajedno sa svojim Glavatim Napoleonom i Novom Grujom.
Pedepeovi progresivni kadrovi već nedjeljama oblijeću lokalne lidere Esenesdea i nude da pred predsjednikom opštinskog odbora SNSD pojedu člansku kartu Pedepea za ostanak na funkciji i za člansku kartu Dodikove stranke. Ha, ako neki lokalni lider Esenesdea i bude meka srca, zna se da ja odobravam izradu svake članske karte. Upravo sam odaslao Uputstvo o odgonu tog šljama od naših struktura.
Takvoj Propadajućoj Partiji dati 68 posto može samo Prajm Mareko Prijatelj.
Pedepe više ne postoji. Jer Pedepe nisu Ivanić, Borenović i privremeno utješeni Đerić.
Ivanić, koji se u predizborje i u izborima prokazao kao vrhunaravni Nudiguz, a nakon izbora kao prosjak kod Zlatka Lagumdžije koji mu je udijelio mjesto u Domu naroda Države za čovjeka, nema više nikakvog kredibiliteta kod birača.
On je politički mrtvac. Samo još vijenci nisu stigli.

NE POSTOJI

BOKVICA

ZA BAKIRA
Razumijem demokratsku javnost koja argumentovano, misleno i stavno osuđuje ili pobija, ili se, pak, ograđuje od Bakira Hadžizlatka.
Mada je upitno šta se može postići korektnom aparaturom mišljenja, logističkom sljedstvenošću i argumentacijom o ulozi javnog servisa, evropskih standarda i ulozi medija, protiv nečega što nije ništa do golo divljaštvo primitivno uznojenog ja-stambol svijeta, merajska uzurpacija ekrana i jaranska politička veza dva mentaloida.
Bakir Hadžišezdeset nije novinar. Nije ni novinar u pokušaju. On nije ni umišljeni novinar. On je tek umišljeni povjerilac i ispovjedaonik Zlatka Drmatora. On je mentaloid. Nova pojava na okorcima i okrajcima Evropskih Standarda. Jer svojim ljudožderskim porivima i kompleksima pokušava dodati začine mentalne aktivnosti i evropskih dosega u novinarstvu koje i nije novinarstvo nego najobičnije javno prokazivanje i golootočarenje. O Bakiru Ništa govori i segmentarijum na kome se temelji njegova emisija. Vasković. Istraživački novinar kojem je najveći istraživački podvig ući u zgradu vlade, slikati se i reći da je Dodik kriminalac. Na istoj mentaloidnoj matrici počiva i mentalac koji pod mantilom gol u parku čeka žene iz druge smjene i otvara im svoje golodveri i visuljke kao simbole svog zakržljalog uma.
A Bakirova rečenica: Zaustavite Dodika dok ne bude kasno, samo je znak ozbiljne misionarske bolesti jedne sarajkaldrmaške čegrtuše u kojoj ona pokušava da se pretvori i predoči iz misionara u misaonara, u čovjeka vizije i dalekovidne misli, u dobrotvornika koji nas upozorava svojim vidjelicama a u stvari prijeti i pokazuje se kao ćulah apokalipse.
Ne pomaže da se tuži Bakir. Ni sudu časti, ni RAK-u, ni sudu za poratne zločine...
Bakir nije kriv. Da nije njega na njegovom mjestu bi bio neki drugi predumišljeni umobolnik.
Bakir Hadžišezdeset je zakonit proizvod sistema kojeg je u svoje ruke, nakon Dejtona, prigrabio Sarajevski Politički Krug. A taj sistem, znano je, temelji se na već otkrivenim i još skrivenim postavkama:
• Potpiši jedno, radi drugo
• Sve što je bosanskohercegovačko to je, u stvari, sarajevsko a sve što je sarajevsko to je samo sarajevsko
• Ne postoje Ovi iz eres, a u skorije vrijeme i Ovi trećaši nego Građani, Državljani, Bosanci i Ostali
• Svaki decentralizovani temelj pretvori u unitaristički
• Vodi uvijek dvije politike, jedna mora obavezno biti deklarativno proeuropska a druga može biti čaršijska, reketaška, monopolska, uzurpatorska, prevarantska, diskriminatorska
• Tajno ovladaj javnim medijima
• Pretvori ovladane medije u ogromna Politikina Pisma Čitalaca iz doba Velikog Raspada
• Satanizuj druge narode, ako se odnekud pojave, satanizujući njihove političke lidere
• Smiješi se iz Platforme a puštaj krvozube buldoge
• Podijelimo se: Jedni o Državi, drugi o Državnoj imovini a treći, ništa treći, a četvrti o Državnoj Vladi, Sudu...
Pošto su uzurpatori ustava, institucija, nacija i prava ostvarili najveći dio iz ovog arsenala, Bakir Hadžišezdeset se naprosto morao pojaviti. Jer je on sljedstvena posljedica stanja stvari. Takvih Bakira ima na svim osvojenim područjima pod SPK. Samo se ne zovu Bakir.
Zato ne pomaže tužba i žalba. Ne postoji bokvica za Bakir Ranu. Osim PSŠSMP. Podijeliti sve što se može Podijeliti. Pa neka seru iz druge države.

BOSNIZACIJA SRBA
Mlada Bosna (Jedinstvena organizacija za socijalizam I demokratiju) stoga poziva srpski narod da, kroz djelovanje u naprednim, vanparlamentarnim, ljevičarskim i radničkim organizacijama, pruži ruku jednako obespravljenom, poniženom, opljačkanom i osramoćenom bošnjačkom i hrvatskom narodu. Neka naš novi savez bude naša zajednička katarza i garant budućeg društva građenog na egalitarnosti i socijalnoj pravdi, a ne na fantazmagorijama i fetišizmima nacionalnih pljačkaških buržoazija.
(citat iz Deklaracije objavljene na Depo portalu)
Sada je potpuno jasno da se projektovano krenulo u bosnizaciju Srba. Pisao sam već o Bosanskom duhu i oživljavanju Bosanske vile a danas se na Otpadu pojavila Deklaracija Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju Mlada Bosna koja poziva Srbe da opet ispadnu budale.
U pamfletu neviđenog amaterizma, prejaglanog ideološkog konjogriza, opsjenarske prekrupe, udrobljenih floskula i istorijsko-ovovremenog koncentrata pomiješanog sa tucanikom, Bosanske Srbe se nastoji namamiti i dovabiti u Socijalističke i Demokratske Srbe koji će šutnuti u dupe svoju nacionalnu buržoaziju (Dodika, Radmanovića i Špirića) i objeručke i objeguzno prigrliti druge narode BiH.
Otkad su socijalizam i demokratija išli zajedno, Sunce Ti Jebem.
Amateri Projekta Bosnizacije Srba, PBS, igraju na jevtine karte Gavrila Principa kao srpskog junaka protv austrougarskog kolonijalizma, šta li. Igraju na kartu stare srpske boljke panslavizma, pijemontizma i opsjednutosti okupljavštinom raznih naroda u zemlju koja će im se jednog dana obiti o glavu i jebati nanu.
Ova splavarsko-vodenoćirsko-esdepovska podvala, garnirana silažom iz Garaža Funkcionalnih Ambasada, putem onih koji su već upotrijebljeni ili su tu skoro boravili na izobrazbi i izobličavanju u inostranstvu, samo je dio projekta budućeg stambolizovanja BiH i podrepljivanja Srba i Hrvata. To bi trebala biti javnosna, ideološka i draperijska matrica Čuvenih Proseravanja Gulagumdžije: Predsjedavajućeg će dati Esdepe, nije važno koje nacije.
Ja mislim da je važno koja će ga nacija dati.
A uz ovakve stručnjake za Deklaracije i Bosnizaciju, možemo uskoro očekivati Hrvatsku udrugu Goce Delčev, Srpski VMRO, Bošnjački Pokret Ćamil I Spržo… sve u BiH. A naročito oko Sarajeva.

OBNOVITELJI
BOSANSKOG
DUHA
Bauk Bosanskog Duha ponovo kruži Naseobinom.
Neki sarajevski mediji pokušavaju Naseobinom ponovo proširiti Bosanski duh. Otpad portal, Dani, Balin... (izvinjavam se za asocijacije i slovne greške, znate da mi je izvinjenje u krvi).
Prva riječ u tom 101 pojmu Bosanskog duha je Agrokomerc. Kao da je taj nekad svjetski kolektiv stvorila Bosna, makar BiH ili Bosanski duh. Ne kaže se da je Agrokomerc isključivo stvorio Fikret Abdić ali se kaže da je krah Agrokomerca označio početak pohoda Slobodana Miloševića na Bosnu. Požarevački duh. Biće i Ajvatovica. I Anatom Andrić.
Depo portal je sarajski portal koji ljude bez Bosanskog duha naziva fašistima. A Blin portal je banjalučki portal, filijala Depo portala, Bratstvo i Sarajstvo, na kome Bojan Bajić ima blog. Da li sam time sve rekao.
Istovremeno, na Blin portalu kreće feljton o Bosanskoj vili, časopisu za književnost i razonodu kojeg su pokrenuli Bosanski Srbi koje Bosanski duh ne svrbi. Cilj je, kaže Čupavi Višnjić iz okoline Sarajeva, da se pokaže kako su Bosanski Srbi uvijek bili svjesni svog identiteta ali bez poništavanja drugosti. I bez protivljenja bihosti. Ako su čekali Bosansku vilu da se osvijeste, čudi me kako se svi nisu poturčili još kada su načuli da turska vojska napreduje prema Kosovu.
Mada ne vjerujem u konceptualne domete tih portaldžija i mada oni ne moraju znati šta rade, potpuno je jasno da je na djelu Obnoviteljstvo Bosanskog Duha. Taj front je krenuo prema mlađem naraštaju kojeg se pokušava vezati za ova dva portala. Mladi su ko ludi za Bosnom.
Zašto, dakle, Bosanski Duh kruži Naseobinom.
Očito je negdje shvaćeno da se Vako Više Nemere. BiH nije nastala voljom njenih građana. Ne postoji temeljna istorijska volja o ujedinjenju Republike Srpske i Hrvatsko-muslimanske federacije. Sila Vojne Baze nije istorijska volja niti istorijski legitimitet. Ne postoji nikakav osjećaj i demonstracija pripadnosti Bosni i Hercegovini ili Bosni. Ni koliko Komšić pripada Hrvatima. Srbi i Hrvati, poznato je po glasanju, ne pripadaju. Bošnjaci takođe. Oni ne pripadaju Bosni sa dva entiteta i tri ustavna naroda, tako ih uče njihove stranke, nego Državi koje nema. Veliki Krojači nastoje preko domaćih kupljenika obnavljati Bosanski Duh i tako na dugi rok otvarati pretpostavke koje bi mogle stvoriti državu. Pletu čarape sa cvalenike.
Bosna je sjebala svoj duh. Onog trenutka kada su Turci krenuli prema Kosovu polju. Pa onda kada su muslimani svraćeni u BiH iz područja austrougarskog. Pa u podjelama u Drugom svjetskom. Pa u višenacionalnim građanskim ratovima. Pa poslije ratova.
Neću da kažem da je imala šansu. Imala je da nisu došli Turci.
Bosanski Duh ne postoji. To što je Moša Pijade rekao Jebo zemlju koja Bosne nema, to je samo prostonarodna dobrota komunističkog čičice.
Jebo Bosnu koja zemlje nema.

PRANJE NARODA
Bosanski Duh Tunjo Filipović, bivši komunist, zbog tog Duha je i isključen iz Saveza Komunista, opet je odnekle izbio i ustalasao portalsku javnost.
Prvo: U Hercegovini je u toku kristaijanizacija.
Drugo: Mladi muslimani nisu bili fašisti.
Poznato je na koju kristijanizaciju misli Tunjo ali nije mi poznato na koju Hercegovinu. Izučavao sam tu istoriju, historiju i povest, čak, i ne nađoh u toj Hercegovini, da prostiš, nikad ništa osim kristjana. Osim ako od mene nisu sakrili da je iz Hercegovine krenulo osvajanje Stabilnosti i formirana Otomanska imperija. Ili ako ne nađemo neka svjedočenja duborvačkih trgovaca kako je u Lištici, na primjer, prije prvog svjetskog rata, prodavano milion fesova godišnje. A prije drugog dva miliona. U Nevesinju ih nisu mogli ni nateći a Dubrovčani nisu znali dotle da broje.
Riječ Kristijanizacija je Tunjina žalba za neširenjem Bosanskog Duha po Hercegovini. Sve mi se čini da je to.
A Mladi muslimani.
Opšta je konfuzija kolektivnog duha kada pojedinac mora nekoga ko je bio pokret pod opštim plaštom i pred streljačkim vodom, da pere. A preko Mladih muslimana, Tunjo pere i cijeli jedan narod.
Manje je bitno da li su Mladi muslimani bili fašistička organizacija. Jasno je da nisu bili nikakav Islam Jugend. Mnogo je bitniji njihov totalitarizam. Vjerski totalitarizam na čijem udaru je bila i vjerska struktura islamske zajednice u komunističkom dobu. Posljedice tog vjerskog totalitarizma su se, i nakon istrebljenja pripadnika MM, samo širile. Ko je prvi zagovarao islamsko obrazovanje djece?
Tunjo kaže da je cilj svega da se izjednače svi narodi i vjere u „našoj zemlji“ (u Naseobini, prevod R.V.), pa i u saradnji sa fašizmom. No, kaže Tunjo, nemoguće je da muslimani budu fašisti kao ni komunisti i da stoje na stajalištima o isključenju rasa, naroda, klasa... iz kruga slobodnih ljudi.
A šta je izbor Neželimira Komšića nego isključenje Hrvata i svih slobodnih hrvatskih birača iz prava na izbor. Taj izbor je, čak, jedna od najtotalitarnijih evropskih pojava od Drugog svjetskog rata na ovamo. Organizovati da više Bošnjaka, muslimana, glasa za Komšića nego za Izetbegovića, stvar je najefikasnijeg totalitarizma kojeg Evropa poznaje. I isključenja.
Ili je to samo prihvatljiva kristijanizacija.
A što se tiče fašizma i muslimana. Tunjo je banjalučanin pa sigurno zna, javno su objavljivane, da postoje fotografije kako se banjalučki čaršijski viđeni muslimani, u najboljim odijelima i fesovima, slikaju sa pripadnicima njemačkih okupacionih snaga.
Nema razlike među narodima. Čim nađem razliku, Moj Narod je bolji. Muslimani su samo na drugačiji način sarađivali sa fašistima i okupatorima. Nisu bili institucionalno ravnopravni u odnosu na ustaše i četnike.
Neće Tunjo, niti bilo koji pojedinac, nikad oprati narod. Narod se ne pere. Kao što se i ne šećeri. Svi znaju kakav je koji narod. Zbog toga se ne pišu istorije. Pišu se tek kao opravdanje ordenju, zločinima i politikama. Tako i Tunjo nekoga opravdava.

KAKO SPRIJEČITI
KURVANJE JAVNIH
TELEVIZIJA
Kao što Tasmanijska Neman boluje od prenosive vrste raka, što je dosad bilo nezamislivo, i kao što je Neman najebala jer je ograničena na Tasmaniju koja je ostrvo pa se genetska struktura potpuno ujednačila i, dobivši ćelije raka od druge Nemani, imunitetski sistem ih ne prepoznaje kao neprijatelje nego kao domaće, tako i Javne Emitere sve više zahvata Rak manipulacije, Rak bunkerluka, Rak jedne majke partije, Rak unitarizacije, Rak fašizacije, Rak sarajevizacije... jer nastali stu i oplođavaju se na ostrvu RAK-a, OHR-a i Javnog Servisa, STJ.
U tome prednjače FTV i BHT. Mada je i RTRS imao uzleta – na Dan oktobarskih izbora i Čabarprda Ivanića i Mihajlice, neka pišulja voditeljica je cijeli dan pozivala da se izađe na birališta i da se glasa za promjene. Mijenjaj vlast koja te hrani. I za koju glasa pola pastve. Po čijoj naredbi i uredništvu?
Ali FTV i BHT su razradili još neviđene vještine manipulacije, prešućivanja, laganja, diskriminacije, disproporcije... do te mjere da se takvi javni mediji više ne mogu podnositi. Uz to, te Dvije Telezvijeri troše pare Poreskih Građana bez ikakve konotrole i proizvode gubitke ko Turci serije. Njihova upravljačka i urednička struktura podsjeća na kvantašku pijacu. Moj pradjed Toman je imao riječ i za to: Drkalište. A RTRS nije uspio za cijelo ovo vrijeme izgraditi ni jedno novinarsko i uredničko ime osim što iz šupljeg u prazno pretače srednjoškolce i jazbinski kadar sa Pala i ostalih SAO, SIJ.
Jedan od načina da se spriječi kurvanje javnih televizija, jer kad su javne, lako se prokurvaju, jeste da se finansiraju iz budžeta. Da Vlada Republike Srpske predvidi u budžetu određenu sumu, da narodni poslanici o tome rasprave, amandmanišu pa usvoje i obavežu. I da u Narodnoj skupštini bude izabrano sve od uredničke, upravljačke i nadozorne strukture. A ne da Karadžićeva dnevničarka bude šef dopisničke službe, NPR.
Tako isto da se radi i za Federalnu TV. Pa ako tamo jedan narod ima pitanja, nema budžetske stavke. Jednostavno. A kad nema stavke nema ni FTV. Pa da vidiš kako Komšić moli da se uspostavi ekran na hrvatskom jeziku.
Tako isto i sa nelegalnom, tasmanijskom, diskriminatorskom BHT. Savjet ministara šalje u PS BiH prijedlog za budžetsku stavku. Delegati diskutuju, imenuju. Pa, kom obojci, kom opanci. Ako nema markice, nema behatevice. A i šta će nam kad u Banjaluci, ta BHT, u pola BiH, dakle, ima dvije svadbene kamerice, jedan studijčić na čardaku i dvoje, troje novinara koji, uglavnom, uzimaju izjave za umne kolege iz Saraja.
Na taj način bi se javni mediji učinili odgovornim skupštinama i parlamentima, neposredno izabranim predstavnicima, a ne Gajtan Zlatku i Unitaristima.
Na taj način bi građani bili pošteđeni Turskog Pretplatničkog Poreza koji dolazi svakog mjeseca bez obzira što svi gledaju Novu tv, NPR.
Javnim medijima bi se tada drastično ograničio propagandni program što bi koristilo privatnim, bez obzira što su oni isto smeće kao i javno.
Ovako imamo zaista mitsku situaciju. Javne Kuće Tv se kurvaju a gaće spadaju javnosti.