STAMBOL BEZ IMPERIJE
Stranke kojima je stalo do BiH, pa makar im bilo stalo do unitarne, totalitarne i diskriminatorne BiH, trebalo bi u procesu spašavanja i očuvanja BiH, da sarađuju sa strankama kojima nije stalo do BiH.
Dabome da neću upasti u zamku da navedem koje su prve a koje druge. Ali svako zna da je onih prvih veoma malo.
Dakle, da pokušaju da vide šta im smeta u toj BiH a ne da se sastaju sa raznim funkcionalnim ambasadorima, funkcionalnim sindikatima, funkcionalnim pravašima...
Srpske i hrvatske sranke su za BiH učinile sve što su mogle. Toliko da su Srbi i Hrvati izgubili ogroman dio onoga što su unijeli u BiH. Hrvatske stranke su isto koliko i sarajevske pričale o Državi BiH i propagirale je. Samo iz drugih namjera. Bile su navučene na tu priču jer im je obećano da će u toj Državi biti glavni, omah poslije Sarajeva, samo da se riješimo Srba. Mislim da su hrvatske stranke i iskreno zastupale Sarajevsku Državu kao sebi ravnopravnu. Dok su to zastupale, Hrvati su u Federaciji izgubili sve a na nivou BiH, vidimo, nemaju pristipa već drugi mandat ili treći mandat, ovisno o kojoj funkciji i nivou se radi. Srpske stranke su poslije Dejtona davale i kapom i šakom, što zbog nesposobnosti da se shvati koncept Dejtonske BiH, što zbog džepova punih kriminala i krvi, što zbog autizma i sluganstva Beogradu i Ludom Slobodanu.
Srpske i hrvatske stranke su se osvijestile:
• Nisu više privjesci Zagreba i Beograda
• Ne smatraju da je centar BiH Sarajevo
• Smatraju da su Hrvati centar BiH
• Smatraju da su Srbi centar BiH
• Odrekle su se svojih bojeva. Kosovski Boj, Posavski Boj, Jasenovački Boj, Kninski Boj. Ne jauču više nad njima. Gledaju realnosti pravo u oči i pokušavaju da interesno sarađuju.
• Potpuno su se odrekle izmećarstva međunarodnoj zajednici, odnosno dripcima iz Ohaera i Ambasada
• Odrekle su se političko-birokratske retorike u kojoj niko živ ništa ne može da razazna i počele da govore jasnim konceptima – autonomnim i trećim
• Okrenule su se biračima. Birači su prepoznali one stranke koje su se okrenule nekom drugom pa su zato propali Silajdžić, Ivanić, Mihajlica, Krsmanović...
Šta su, pri tome, radile Sarajevske političke stranke:
• Slijepo se držale koncepta BiH kao Monolita, Ortodoksa, Golijata, Svemira, Vaseljene, Države, BiH kao Sarajluka
• Držale se svog Kosovskog Boja, Srebreničkog Boja
• Nastavljale tradiciju petostoljetne vlasti i dominacije nad hrišćanstvom i rajom. Za početak su obnovile tradiciju sa Hrvatima u sepetima.
• Obmanjivale sve oko sebe, a naročito Bošnjake, kako su za 100% Građana i Države, samo su se mijenjali lideri i stranke koje su preuzimale štafetu
• Trudile se da uspostave Slobodanov Beograd u Alijinom Saraju
• Trudile se da od Srba i Hrvata u BiH načine Kosovske Srbe
Dakle, stranke Sarajevskog Političkog Kruga nisu se osvijestile. Nastajale su i propadale, na istom konceptu, ali se nisu osvijestile.
Srbi i Hrvati su se odrekli svojih Stambola. SPK nastoji da sam postane Stambol. Srbi i Hrvati su uspostavili politički nacionalni interes. SPK je nastavio ratni interes. Srbi i Hrvati govore o ravnopravnosti i autonomiji. SPK govori o platformama. Srbi i Hrvati su prevazišli vjekovno odbojstvo, mada nisu jedni drugim vladali pet vijekova. SPK želi da nastavi Novih Pet Vijekova.
Stoga se dogovor u BiH i pokazuje kao nemoguć.
Ne postoji prevodilac između te dvije vrste stranaka. Međunarodno okruženje, čak ni zagrebačko a samo je pitanje vremena kad će tako, u duhu saradnje Srbije i Hrvatske, početi da se ponaša i beograadsko, nije više sarajstrano. U Sarajevskom Boju nije više na strani Devet Jugovića. Unutrašnja međunarodna zajednica, Ohaer i Funkcionalne Ambasade, nisu više Prvoborci, Dobrovoljci i Sveti ratnici za Sarajstvar.
Da bi se BiH održala, Mada ni u tom slučaji ne dajem garanciju ni na jedan mandat, njene političke stranke moraju:
• Biti jake, velike, većinske po procentima glasova
• Imati jasnu nacionalnu biračku osnovu i potku a ne lažnu, ukrasnu i rubričnu
• Imati jasan, realan, dugoročan i vidljiv nacionalni koncet
• Temeljiti se na savremenim, a ne otomanskim, političkim konceptima autonomija, nacionalne samostalnosti i evropske kulture
• Napustiti Stambolcentričnosti
• Napustiti vječni žal i zahtjev za Intervencionizmom
• Bograd, Zagreb, Mostar i Banjaluku proizvesti u partnere
• Promovisati partnerstvo a ne patronstvo ili poltronstvo
Svima je jasno ko je šta uradio a ko nije i možda nikad i neće. Zato Nema Bosne, zato se ovdje gradi Stambol bez carstva i imperije i zato treba Podijeliti sve što se može Podijeliti.

KOMUNJARLUK JE
RAZBIO I ONU ZEMLJU
Komunist Zlatko i Skojevac Sulejman nastavljaju pakleni plan. Ne treba se zavaravati. Platformaši nisu naivni i ne igraju jednu ligu. Mislim da je koncept sačinjen tako da se ide na Sve ili ništa a tucaničkim putem Što gore to bolje.
Dabome, Zlatko i njegov Skojevac razumiju da je mogućnost raspada, kao posljedica njihovog djelovanja, potpuno izvjesna. Ne samo raspada BiH nego raspada i Federacije. Njihov jedini i zadnji adut je to što smatraju da Međunarodna zajednica, dio koji je na njihovoj strani, neće dozvoliti takav scenario i da će odigrati na funkcionalni, odnosno na unitarni mlin. U sklopu tog aduta je i to što Srbija i Hrvatska ne smiju direktno podržati ili priznati raspad BiH.
Komunjare su, ne komunisti, razbili i onu zemlju. Tako rade i sa ovom.
Demonstracioni potpis sporazuma sa nekom SSSSSSSS-asocijacijom sindikata dokaz je da Zlatko i Skojevac ne misle samo na Federaciju a odriču se BiH organa vlasti. Oni idu temeljno jer je plan temeljno i sačinjen, od vještačke konstitutivnosti do rasporeda delegata u Domu naroda, od kandidovanja Komšića u prvom mandatu do umobolnog proglašavanja pobjede nakon ovih izbora.
Očekujem da će SDPSDA uskoro potpisati sporazum i sa Oružanim snagama BiH, sa Slobodnim medijima i Udruženjem novinara, pri ćemu će Bakir biti s one strane. Ne s one strane zakona nego s one strane stola. U odnosu na novinare.
Kao što je stvarao za domaću i stranu javnost privid pobjede poslije izbora, sada SDPSDA stvaraju privid masovne društvene podrške. Čak i Tihić govori o socijalnim aspektima, SMJ.
Ako uspije Politički terorizam sa proizvodnjom esdepeovih Dioksin Hrvata u Domu naroda Federacije, HDZ i HDZ 90 ne trebaju ni na koji način dati alibi takvoj vlasti a oba i SNSD i SDS ne trebaju učestvovati u vlasti Naseobine koje onda neće ni biti. Tako će se SDPSDA naći u procjepu nelegitimnosti demonstrirane od većinskih hrvatskih teritorija i vakuuma sa nivoa zajedničkih organa.
Ako bi četiri stranke Mostarskog samita djelovale suprotno, legitimizovao bi se, i legalizovao, teroristički udar na vlast SDPSDA.
I tada bi, na sljedećim izborima, nastupilo potpuno Utamničenje.

SLOBODA MEDIJIMA,
REKET BAKIRU
U Demokratskoj Sloveniji, vidim, neka je vijagra ušla u medije. Da li će javna televizija biti nezavisna ili nezavisnija. Sreća pa joj stranci nisu natiurali politiku u medijima kao u BiH. A, vidim, i Bibisijevo rukovodstvo i uredništvo postavljaju udruge za zaštitu bumbara i nevladine organizacije protiv organizovanog imperijalističkog lova na lisice. Vidim i u BiH sami božiji uzlet novinarstva, takorekuć medija. Neki usrani analitičari iz Sarajevo-plana, koje su formirali a vjerovatno, i sada, finansijraju sranci stranci, kažu da se u izborima pokazalo da mediji najviše favorizuju svoje. Podijeljeni su. I ja sam se nadao da će Glas Srpske najviše prostora dati Bossu Ajanoviću. Banjalučko udruženje nezavisnih novinara, NUN, reklo Ne Borki Rudić i Funkcionalnom Novinarstvu Unitarne Bosne. Dugo im je i trebalo, SIJ.
Koliko sam se uputio u taj novinarski obrt, novinarstvo i mediji nisu nekako iskoristili tu slobodu koju su im donijeli stranci. Jedino Euro Bakir. Sloboda medija, Reket Bakiru. Slobodan Vasković, Reket Bakiru.
Medijima, dabome, i ne treba Sloboda ako se zove Anarhija, Reketarija i Gregorijanija. Ovakva Sloboda Medija, kakva je u BiH, za zatvor je.
Mediji ne mogu da žive pod staklenim zvonom u odnosu na društvo. Mediji moraju da dijele njegovu sudbinu. U društvu nastaju i u društvu umiru. Kao i čovjek, stvoren od zemlje i u zemljicu se vraća.
Dabome, privatni mediji mogu da rade šta hoće ali nemogu da rade protiv društva. Čim je medij, odmah je javni i vrlo brzo počinje njihova odgovornost. Ako privatni kokošari u Njemačkoj ne mogu da proizvode jaja puna dioksina. Jasno je i da privatni mediji moraju da poštuju recepturu. Ovdje su privatne medije otvorili dilindžeri kojima je odgovarala Ohaerova Sloboda Medija. Kada su tako sposobni i slobodni što nisu otvorili fabrike čokolade i borili se za Slobodu Čokolade, rame uz rame sa Milkom.
Dakle, dolazi vrijeme da se Sloboda Medija baždari na društvenu mjeru. Ako može Mađarska, ako može Slovenija... zašto ne može Republika Srpska. O Naseobini neću da govorim. Čeka se samo utakmica Dinamo – Zvezda i Boban.
Došlo je vrijeme da se razmišlja da li pored Slobode Medija mora da postoji i sloboda frekvencija, i sloboda distribucije, i sloboda signala. Kako ne postoji u Engleskoj, tako ne treba da postoji ni ovdje. Ako ja kao neosporno dokazani evropski fudbaler, ne mogu bez radne dozvole da igram u Španiji, zašto bi neko igrao ovdje bez radne dozvole. Ako postoji bescarinska zona, ne postoji bezmedijska zona. Sanitarna dozvola za distribuciju štampanih medija, npr.
Ili je to Opšti Funkcionalni Trend. Kako je funkcionalno ustrojen pravosudni sistem, milina božija, niko od njega nema koristi. Samo se Bosanski Glavni Tužilac udebljao preko svih očekivanja.

ONUR I SULEJMAN

VELIČANSTVENI
U POHODU NA

BALKAN I ATV
Pravoislamska protestvujuća javnost okomila se na neku tursku televiziju koja je proizvela seriju o Sulejmanu I Veličanstvenom Zakokodavnom, poznatijem ovdje kao Aladža Sulejmanu jer je, pored ostalih, izgradio, trenutno nepostojeću, Aladža džamiju u Foči, u otomanskom carstvu poznatijoj kao Krsmanovo.
U seriji je Sulejman Podbečanski, popušio pod Bečom u osvajanju Evrope, prikazan kao alkohol-insan i ženoljubec. To se ne uklapa, veli protestvujući dunjaluk, u sliku Pravednika, Zakonodavnika i Izletnika. Jer, Sulejman I Veličanstveni nije bio agresor, osvajač, potlačivač, okupator. On je bio izletnik. Preteča Piknik Ćeifa.
Ne znam da li je Sulejman I volio žestu ali žene jeste. To im je, pored sablje, bilo u krvi. Harem, STJ. Dobri scenaristi su možda i dodali to sa ovozemaljskim i ovovjekim užitkom, kako bi Sulejmana I Kanunija približili savremenoj publici.
Sasvim suprotan efekt postigla je ATV Republike Srpske, inače turska ispostava u BiH, u sklopu Mreže Plus, sa serijom Onur I Atevečestveni. ATV ovdje poturčava gledaoce, prethodno sjebane farmama, velikom braćom, plesom sa pizdama i survajvorijama raznih vrsta. ATV ide i dalje. Emituje jevtino dobijene filmove tilovane na bohsanski jezik. Kad je jevtino, nek' je i tursko.
Očekujem da će ATV dobiti i novu seriju o Sulejmanu koju glumi isti glumac kao i Onura u Šeherzadi.
Serijska Otomanska najezda na Balkan, kao i proizvodnja za unutrašnju upotrebu, ima jasan cilj kojeg je poetskim jezikom u Sarajevu predstavio ministar vanjskih dela Turske, Davutoglu. Treba oživjeti Otamansku Stabilnost. U tome, u prvoj etapi, dobro dođu televizijski opijati. Da se publikum podsjeti zajedništva kroz riječi, na primjer. Ajde. Turska riječ koja je ovdje primila katoličnastvo i pravoslavlje. U drugoj fazi, poslije Onura i lijepe Šeherzade, dolaze vladari koji se uvlače pod kožu. Vole žene i piju. To treba i u Turskoj da izazove efekte, da podsjeti stanovništvo na svoje vladare, koji su, tada, bili i vjerski autoriteti, na svoja zlatna doba Piknika i Izletništva. Suljeman I Izletnički.
Dobro za Tursku i turske teve kuće. Ali kakva je u svemu uloga ATV? Da li opoziciona vlastima Srpske ili poziciona Turskoj?