1848.

GOTOVINA

NA KRAJU
JEDNOG PROJEKTA

Sloboda za Gotovinu vijest je o davno izdatoj potvrdi Hrvatskoj da ima Slobodu da sa Srbima radi šta hoće. To što su Srbi, razni Martići, Babići, Mikelići i Veresija Milošević, pomagali u tome, to nije problem Hrvatske.

Gotovina je uhapšen kao najslabija karika. Legionar i nije neki faktor tisućljetne težnje Hrvata za Slobodom i Neovisnošću. Sada je javni jadni simbol histeričnog oduška općoj propasti i podsvjesnog neprihvatanju Projekta Neznanja Držvisanja. O čemu je fenomenalno pisao Slušalac Noćnog Kože.
Javnost Hrvatske zanosi se Slobodnom Gotovinom kao što se zanosi i ulaskom u EU, kao što se zanosi uzletom Bidipija i oporavkom. Čačića u zatvoru.
Operacija Gotovina je samo kraj jednog projekta Velikih Krojača koji su, kada je u pitanju Hrvatska, stvar izveli perfektno. Skoro kao i ubistvo Bin Ladena. Gotovina je dogovorno isporučen i uhapšen, kao jedna od predstava potrebnih da se omekšaju mudanca Srbiji tokom njenog oduševljenja statusom kandidata i tokom njenog pregovaranja sa Geografskom Kartom Kosova. A u stvari, sa Državom Kosovo. Isporučen je, i predao se, uz pogodbu da će biti osuđen, radi te Jednočinke Pred Srbijom, ali da će biti oslobođen čim Hrvatska uđe u EU. EU, taj stari nevini kostur, nije sebi i svom lažnom moralu mogla dozovoliti da Hrvatska ide u EU sa neriješenom Gotovinom. Da bi se stvari vratile u regularne tokove, Gotovinina presuda i boravak u zatvoru je PDV.
Dabome, ovim je stvar poptuno završena. To što advokat Nobilo govori o ubijenima, o odgovornosti Države Hrvatske i slično, to je za mačkov rep. Nema više suda za ubijanje i protjerivanje Srba.
Osloboditeljstvo Gotovine, u stvari Hrvatskog Sitniša, jer je mnogo drugih, uključujući Franceka, odgovornijih i nedodirljivijih, znači nekoliko pamtila:
·         Slobodan je progon preostalih Srba u Hrvatskoj i njihove imovine. To će se raditi sofisticiranim europskim procedurama.
·         Odnosi Srbije i Hrvatske neće još dugo ugledati providnog dana.
·         Preostali Srbi biće suđeni precizno najnormalnije. Kao i do sada i gore.
·         Kosovo je završeno. Jer ako nema osude za progon nekoliko stotina hiljada Srba iz Hrvatske, nema ni mogućnosti da se zaštiti nekoliko desetina hiljada na Kosovu.
·         Granica EU je za nekoliko decenija cementirana na istočnim i južnim granicama Hrvatske. Ostalo mogu da zapišavaju Dževrije u Sultanija Hurem. Jedna širim, druga užim mlazom.
·         Političko i istorijsko poniženje Srba se nastavlja. Republika Srpska ne treba nasijedati ni na kakva lizala Dogovora, Sarajeva, Ustavnih Promjena, Suživota, Međunarodne Zajednice. Mora zahtijevati svoj put ka EU. Ako ga ne dobije, mora Gledati Svoja Posla. Polako i Korak Po Korak.

 

1847.

FRAPE TAR,

VODEĆI INTELEKURALAC

 

Nakon kraćeg izbivanja iz javnog života, fra Petar Jeleč, jedan od vodećih intelektualaca u regiji, teolog i povjesničar te profesor na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, tako izreče novinarka na nekom Ortalu, Ukazao se, Sunce Ti Jebem Kalajisano. Sunce Ti Jebem i na sintagmu Vodeći Intelektualac u regiji.

Frape Tar je lik koji je najdublji pečat u javnosti ostavio svojom fotografijom bujne grive u obliku ruže, frenkuše koja priliči Komandantu ORB na ORA Drzdulica 69.

U stvarnom životu, Frajel je jedan od rijetkih živih primjeraka uživalaca Ahdname. Pored njega su još Komšić i slična duhovna, vjerska, militaristička i poluintelektualna ljiljanovština. Ahdnamisti danas posebna su vjerska sekta koja želi da nadležnosti Ahdname, date katolicima, od strane Krvavih Osmanlija, kao poklon-pravo da se bude Živ Rob i kao etiketa Multitolerancije, proširi na sve koji nisu Država i nisu pristalice Naše Države.
U tu svrhu, Frape Tar ističe da nije neki poznavalac prava ali ono što su dogovorili Dodik i Lagumdžija, nije u interesu Naše Države. I tako unedogled. Da bi se to prekinulo, potrebno je sasvim novo državno uređenje i ukidanje i Federacije i Republike Srpske, a ne samo reforma Federacije kako to neki najavljuju, veli Frape.
Udivljuje upornost te Sekte Ahdnamista koji nastoje da pripomognu Osmanlijskom Saraju da se proširi na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Udivljuje vanremenost Historičara i Vodećih Intelektualaca, da vremenu vrate brojčanik kojeg nema zapisanog u povijesti. Nikad takve Ahdnambosne nije bilo.
Jer, ukidanje Republike Srpske i Federacije samo je ukidanje Srba i Hrvata i ničega drugog. A življu će se podijeliti Male Ahdname, kao ogledalca, koja sa zadnje strane imaju narcisoidnu Frape fotku sa rupicom i kuglicom. Da se sirotinja raja zabavlja na cvjetnim livadama ahdnamisane otomanske stabilnosti. Na onim istim na kojima se usličio i Frape Tar Jel Ečoglu.
Vodeći Intelekuralac.

1846.

SRBUJ SEFERE, SRBUJ

Sefer Halilović i Emir Suljagić, dva mladića, Nove Generacije Patriota, razotkrivaju Tiho Tinjajuće Mnijenje u BPA, Bošnjačkoj Političkoj Artikulaciji.

Sefer, KRB, Klasična Ratna Budala, koga je samo bezrezervna međunarodna oduševljenost Bosanskim Patriotizmom spasila truleži u kazamatima za zločince, kao i Aliju Izetbegovića, govori o ukidanju imena Republika Srpska o genocidnoj tvorevini, o tome da će oni lako završiti sa Nama, samo ako Njiha još malo iznerviramo. Osladila se Trusina. Valjda.

Farben Sefer otkriva da suština bošnjačke sarajevske politike i prije rata, i u ratu, a i poslije rata, ima istu genetsku, krvnu i praktičnu sliku. Dabome, i budalama je jasno da je priča o Triput Multi, priča koja je dogovorena sa Međunarodnim Krojačima. Kao što su dogovorili i ubijanje svojih ljudi na Markalama i na Tuzlanskoj kapiji.

Ali. Sada Farben Sefer iznosi dokaze za to. Kao što mu je u toj UAR BiH, Usranoj Armiji, glavni cilj bio uništiti Srbe i Republiku Srpsku, kolikogod on o njoj, toj Armiji, hvalospjevio, tako mu je i sada isti cilj. Dobro je da je to on, kao čelnik neke kurčeve strančice, i saopštio. Jer. Kad govori penzionisani general, onda je to žalno i gnjevno ejakuliranje. Kad govori neko iz BPA, onda je to legitimna ponuda na političkom tržištu. Mali političari govore ono o čemu veliki misle i šute. Sefer Halilović srbuje u najgorem smislu te riječi. Sefer Halilović je najnoviji Ratni Brđanin u muslimana.
Ohrabrujem ga da nastavi.
Istovremeno, Emir Suljagić obznanjuje da ne prihvata suživot sa rajkom vasićem. Zašto uvijek ja. Štono rekao Baloteli. Ako ne prihvata suživot sa mnom, ovakvim blagougodnim, ponekad me prosto sramota koliko sam satenisan i umilan, onda znaš da je dogorjelo sokolu do muda.
Tu sam ga, u stvari, i čekao.
Čitava moja pisana djelatnost svodi se na otvaranje očiju običnom bošnjačkom puku da je taj Unitaristički Suživot, kojeg nude Age Sarajlije, njihova BPA, štetan za muslimane, nepotreban, neperspektivan, izrabljivački, samo za usku kastu političara i vjerskih dvorjana. Da nema logike da žive zajedno sa svojim Dželatima, Gonocidatorima i Agresorima. Da to sami shvate i prihvate. Jer. Najbolji je raspad kad je prirodan. Samo pustiš da se raspukne. Podijeliti Sve Što Se Može Podijeliti.
Nisam očekivao da se neki politički lik upeca na to.
Mada moram priznati da je Emir Suljagić jedna klasična mlada žrtva Ideologije Unitarističkog Suživota. Može se zamisliti šta je ta ideologija već uradila običnom življu. Možda popis pokaže dio posljedica tog PPSS. Postpatriotskog stresnog sindroma.

1845.
SMRT NOVINA

 

Ugledna novina Frankfurter rundšau pala u stečaj.
To i nije neka vijest. Sa smrću novinarstva, i rađanjem medija, koji nemaju oca i majku nego imaju dva oca, pedere, Finansijaše i Krojače, došlo je logično vrijeme. Nekakav Interent tu ne igra nikakvu naročitu ulogu. To je samo dio mozaika. I Internet je medij. I njega su stvorili pederi, Veliki Krojači Vojni.
Mediji su postali crna rupa informacija, stavova, mišljenja, komentara. Jednostavan mikser, koji ih homogenizuje u jedinstenu masu, sastavljenu od nebitnih pojedinosti kao što je dobro dupe, vožnja ova, video onaj, raritet taj, nepotpuna izjava, koubila se za manipualciju, i potom ugrađuje u veliki tajfun koji odnosi sve što bi moglo izgledati kao suština.
Dijelom i zbog toga, na toj platformi, bujaju blogovi, tviter i fejsbuk. Ogromna populacija onih koji bi nešto željeli da kažu pod svojim imenom, pošto nema više onih kojima mi dopustili da kažu, a ne da budu duboko grlo supramiksanih sadržaja.
Pred tom najezdom pada i televizija koja je jedina imala Veliku Šansu. Imala je šansu da bude Lice Mjesta. Ali Finansijaši i Veliki Krojači su je pretvorili ili u manipulativni Sienen, priručno sredstvo za ubijanje raznih Sadama po svijetu, ili u Pink Gologuzanstvo. Sreća da se preko ekrana ne širi smrad znoja.
Novine su odavno pale. Sada se samo zatvaraju. Tiraž od dvjesta hiljada primjeraka nije ništa za Njemačku. Nije čak ni četiri stotine hiljada. Stoga je logično da u stečaj ide Frankfurter. Ali, ići će i drugi. I onaj tabloid sa 2,7 miliona primjeraka. Jednostavno, neće biti toliko smrada da se redovno pune novine.
Dva Oca Medija, Finansijaši i Veliki Krojači, najprije su krenuli u lansiranje ogromnih oblaka pepela poluinformacija i informacija koje su neprovjerljive. Sadam ima oružje za masovno uništenje. Nije, dabome, počelo sa Sadamom. Već mnogo prije. Tu su upregnuti i novinari, koji tada, prije nekoliko decenija, nisu shvatili da su namamljeni da sami sebi kopaju raku za masovno uništenje.
Danas je došlo dotle da nema, ni u svijetu, ni u regionu, ni u nekoj državi, novinarskog imena koje bilo šta znači gledalištu i čitalištu. Ne može niko u medijima biti novinar. A pogotovo Novinarčina.
U svijetu, novine nastoje da se spasu na razne načine. Spajanjem. Taj Frankurter je čak bio dijelom u vlasništvu kompanije koja pripada Espedeu, jednoj od dvije najjače partije u Njemačkoj. Pa nije pomoglo.
Kod nas se spašavaju tako što sitno rekatare. Postaju agresivni. Prljavim parama i agresivnošću nastoje da iznivelišu usrano male tiraže.
Sranje Odumiranja će, i ovdje i u svijetu, trajati još neko vrijeme. Ali informacija, stav, rešportaža, komentar, ličnost, neće naći svoj put do konzumenta. Makluanovo Globalno Selo najprije se pretvorilo u Globalno Sijelo a potom u Globalno Opijelo.

1844.

NA SREBRENICI
ĆE PROPASTI BiH

 

Navodna bošnjačka pobjeda na lokalnim izborima u Srebrenici koncentrisana je slika shvatanja bošnjačke političke strukture i same BiH. Prevara. Podvala. Lažni ljudi. Lažna turkinja Duška Puška. Lažni birači. Lažni glasovi. Vještačka homogenizacija ljudi sluđenih mitskim bićem Pola nacija, pola vjera. Vještačka homogenizacija ljudi i crnih para. Igra Raše Prvog Veličanstvenog. Dvorske igre bošnjačke političke sumaglice sa pretpremijerom u Srebrenici. Politička bošnjačka Srebrenica je balkanska varijanta krvavog dvora Sulejmama Pičastvenog. U kojoj je Emir Suljagić, u stvari Sulatanija Hurem.

Obznanila je Sultanija Emir da osniva pokret 1. Mart. Cilj im je da prevaratsku tehnologiju lokalnih izbora u Srebrenici, tehnologiju registrovanja svih onih koji su ikad živjeli na tim područjima, prošire na cijelu Republiku Srpsku, da izdejstvuju autonomiju prijedorskog kraja, zvorničkog kraja i slično. Mada ja mislim da je to pokret Prvog Aprila.
Izbori u Srebrenici moraju biti poništeni. Bolje institucionalnim putem, nego da ih poništi vrijeme. I moraju biti održani normalni izbori na kojim učestvuju ljudi koji žive u Srebrenici. Pa nek glasaju za U Tanta.
Muslimanska Šešeljizacija Srebrenice može se samo obiti bošnjačkoj politici, i, dabome, sirotim pojedinačnim muslimanima u Srebrenici, o glavu i o turban.
A što se tiče tog Osmomartovskog Rata Sultanije Emir i njegove herojske izjave da ne želi suživot sa Rajkom Vasićem, mogu da objelodanim sljedeće.
·         Ko ti je nudio suživot
·         Genocida u Srebrenici nije bilo. Strijeljanje ratnih zarobljenika nije genocid.
·         Istorija se ne ponavlja. Pa tako ni obilata pomoć Vojske Hrvatske i Nato Nebeske Demokratije, da bi se patriotska uloga svodila na paljevine kuća na području Petog korpusa.
·         Uhvatite se, Emirice Huremice, nacionalnog intereresa Bošnjaka u njegovom realnom, demokrastskom i evropskom obliku. Ako umijete.
·         Suživot je odavno prošao kroz Podlugove. Podijeliti sve što se može podijeliti. To je ideologija rajka vasića. A ne suživot.
·         Huremica Suljagićka zavađa narode i lidere. Ako ga čuje Kompanjija, najebo je.

1843.
OPET BIBISI

Nekoliko dana, pošto sam ih pohvalio, novo Teškoe Sranije na Bibisiju. Samo 54 dana otkako je postao direktor, Entvisl, tako se zove, podnio je ostavku. Neki njegov njuz-arbajt-majster objavio netačnu vijest o seksualnim orgijama nekog konzervativca. Poznato je da Konzervativizam nije spojiv sa orgijama koje su radikalne i anarhične. Konzervativizam se zalaže isključivo za seks među konzervatorima. NAM nije uzeo izjavu i druge strane. Da tako treba, uvijek je govorio Bibisi.
Ipak. Mislim da Entvisl nije trebao podnositi ostavku. Pa on je Nezavisni Javni Medij na koji politika nema uticaja. Možda nešto može da kaže BRAK, Britanska Regulatorna Agencija Kemo. Šta ima Javnost da se zgražava.
Treba da se ugledaju na razvijene i stabilizovane tradicionalne demokratije nastale na najboljim praksama otomanske stabilnosti. U kojima, kao u Vašoj Državi, Visokom Sudskom Tužilačkom Savjetu ne može niko ništa. Raku ne može niko ništa. Efteveu ne može niko ništa. Niko ne može uvesti Televiziju na hrvatskom jeziku. Behateu ne može niko ništa. Medijskim bunkerima ne može niko ništa.
U Vašoj Državi teškom mukom su dostignuti ti standardi.
Jer, da smo se mi ponašali kao naivini i mladi, sa samo pedesetčetiri dana, direktor Bibisija, prije sto godina ovdje bi i kavekuvarica Mara podnijela ostavku. Ko bi radio. Mandat je svetinja, moj Entvisl.

 

1842.
OKUPACIONA
VOJSKA
U BANJALUCI

 

Dva plaćena divljaka iz Austrije, pripadnici Eufora, smješteni u Tuzli, a pijani u Banjaluci, ne razumiju srpski ali su dobro razumjeli seferski jezik i odlučili da po kratkom postupku pretuku djevojku a i njenog momka. U samom centru grada.

Pijani vojnici Eufora rade ono što njihovi trijezni politički komandanti misle. Ne mogu da posnesu Srbe ni Srpsku. To je svakodnevno opšte i pojedinačno mjesto odnosa prema Srbima i Srpskoj već dvadeset i koju godinu.
Vidim, protesti protiv tog austrougarskog i otomanskog čina, nikakvi su. Valjda da se ne zavađamo sa drugim narodima. I da našeg lidera ne zavađamo sa drugim liderima.
Vidim, Žile Filozof ne smješta austrijske divljake u piramidu manje sposobnih, Pejašinović ne govori o Truleži, Topićka se ne oglašava o padu izbornog rejtinga vlasti povodom incidenta u Banjaluci, Savanović ne pominje Bahatost Većinskog Izbornog Sistema, Buka ne kuka protiv stranih okupatora, Ahteve nije optužio Eufor kako pare poreskih obaveznika Austrije troši na batinjanje djevojaka, Uspuhalo ne optuži Strane Vojne Vlasti, Čavić ne optuži Vojni Režim, ako samo tiho reži to se ne broji. A Pic Parkeri ne orgnizuju ophodnju oko mjesta zločina.
Opštovito, opozicija šuti, pizda do pizde. Iako im je ovo prilika da budu tvrđi i narodu bliži od vlasti. I da vlast istjeraju na čistac. Ali. Nije ih platilo za to.
Mogli bi barem novoizabrani načelnici opozcije da se sastanu u Parku Mladen Stojanović, da malo štrajkuju glađu. Protiv Terora Eufora. Mislim.