NA ŠTA MOŽE DA RAČUNA
DIKTATOR LAGUMDŽIJEV
Moram da priznam da je saopštenje iz Nove Ambasade došlo prerano, tempirano i prije CIK-a, i prije PIC-a, i prije Brisela, i prije nego što se organi HDZ BiH i HDZ 1990 izjasne o činjenicama i o pravcima svoje akcije, i prije izjašnjavanja drugih pravnih institucija nadležnih za ustavnost prije svega.
Može da bude formulisano i kao pitanje ali je jasno da je Federalni Diktator Lagumdžijev znao kakva će reakcija Am Amb biti. I to znao izdaleka.
Za dalje procjene neposrednog razvoja događaja i trendiranje, potrebno je sačekati određenje glavnih institucija obje članice Koalicije HDZ jer će to određivati i ostala hrvatska izjašnjavanja, u agresivnijoj ili u mirnijoj protesturi.
U međuvremenu, treba pogledati na kog keca može da računa Gulagumdžija. Koje bi mu karte mogle izaći iz rukava.
• Američko starateljstvo nad Federacijom. Amerika je organizovala cijeli Vašingtonski aranžman, uklapala HVO u Armiju BiH koja je jedno vrijeme čak i smiješno skakutala kao američki marinci. Amerika je nadgledala i odricanje od Herceg Bosne. Amerika je, tu skoro, izjavljivala da bi Treći entitet bio korak nazad. Amerika je jučer izdala saopštenje. Gulagumdžija je, kad je trebalo, u duhu najbolje evropske socijaldemokratije, isporučio Alžirce, bezosjećajno kao i Čeda Slobu.
• Uticaj Njemačke na Balkanu suzbijen je ubistvom Đinđića i tako se zaustavio na Savi i na Uni. Njemačka, kao i Vatikan, nemaju poluge do Sarajeva.
• Hrvatska je pred vratima EU ali je teren tako klizav da mora da hoda sa samo dvije tako uspješno kao da je stonoga. Osim toga, digla se i kuka i motika da ošiša Belo Janje Jacu. Hrvatska još nema prave snage da lupi šakom o zajedničku šahovnicu.
• Federalni Diktator računa i na strah lidera hrvatske političke artikulacije u BiH od reprize Hercegovačke tragedije sa Jelavićem i Bankom.
• Moguće je da očekuje i prihvatanje od strane HDZ BiH i HDZ 90 učešće u „širokoj koaliciji“ koju, takođe „očekuje“ i Am Amb. Time bi se Nasilje u Federaciji stavilo u drugi plan pa, možda i zaboravilo a Lagmdžija bi bio vlasnik pola BiH pošto je vlast u zajedničkim organima podložna promaji.
• Ili, u drugoj varijanti, da HDZ BiH i HDZ 1990 ostanu izvan vlasti i na nivou BiH i tako postanu otvoreni na napade tipa Njima je nemoguće ugoditi, oni nisu za kompromis, oni traže sve, oni traže ono što im i ne pripada.
• U slučaju da Blok Republike Srpske, SNSD prije svega, kao politički partner HDZ BiH, odbije učešće u zajedničkim organima sa neoustašama i Esdepeom koji ponižava Hrvate u BiH, loptica krivice bi se mogla, u poznatom međunarodnom spinovanju, čitaj, oblagivanju Lagumdžijinom, prebaciti opet na Dodika i Republiku Srpsku, odnosno na Srbe.
• I na kraju, moguće je da Lagumdžijev računa na kartu na kojoj se vidi da su Hrvati doista u BiH pušteni niz vodu.
Stvari će biti jasnije kada se odviju događaji pomenuti na početku teksta. Ali je presudno prezentovano jedinstvo biračke, koalicione i javne volje hrvatske da ne prihvati i prizna neustav, nezakonje i sarajsko kaldrmaško klepetanje po demokratiji.

TIM GORE PO ČINJENICE
Znam zašto uvijek diletanti pišu saopštenja. Književnici ne mogu jer upotrebljavaju nepolitičke riječi. Savjetnici ne mogu jer su ekstenzivni i ne znaju šta treba da kažu. Špijuni, analitičari i agenti ne mogu jer su zauzeti sačinjavanjem službenih zabilješki.
Diletanti igraju na sigurno. Napišu tako da se svaki Šef uhvati u zamku: nema ništa pogrešno. Nema ništa grešno. Ali nema ništa ni nepogrešno. Nema ništa.
Čitam danas saopštenje Am Amb povodom najvećeg, Lagumdžijinog, prevarantstva u Evropi poslije Hitlerovog zauzimanja Češke. Ambasada prihvata činjenicu da će HDZ BiH i HDZ 1990 biti u opoziciji.
Ovako je samo još bio hladan Dok Holidej. Jer je imao tuberkulozu, tada neizlječivu, i znao je da se ne treba jesti zbog neke smrti.
Ovu imbecilnu rečenicu moguće je analizirati. Ipak.
• Ona može da znači da Amb prihvata činjenicu da je Esdepe formirao vlast
• Može da znači da Amb prihvata činjenicu da Esdepe radi šta hoće.
• Može da znači da glasovi 90 i više posto jednog naroda, koji je izašao na izbore nisu prihvatljiva činjenica
• Može da znači da će se Činjenice prihvatiti i na zajedničkom nivou Formiranja
• Može da znači da Amb zna šta će biti, kao Stari Dobri Dok
• Može da znači totalnu naivnost.
Jer se, dalje, u saopštenju izražava nada da će se na nivou zajedničkih organa formirati široka koalicija sposobna za reforme i rekorde. Svjetske.
Bez obzira što se radi o odnosnoj Amb, ne bi trebalo na ovaj način da se komunicira u jednoj nadasve širokogrudoj, tolerantnoj, demokratskoj, ravnopravnoj, jednakorpavnoj, multietničkoj, srceparajućoj Zemlji, Državi i Naseobini.
Iz ovoga će Lagumdžija i uska koalicija shvatiti da ima podršku. Izaći će sutra osokoljena. Drugi će shvatiti da je ravnodušnost koja se emituje iz ove rečenice i saopštenja zarazna. Oni koji su odstranjeni shvatiće da je situacija ozbiljnija nego što je dosad izgledala.
Poznata je stara filozofska konverzacija a u stvari dosjetka. Kolega, neke vaše postavke se ne slažu sa činjenicama. Tim gore po činjenice, dragi kolega.

PODIJELITI I FUDBAL
Klasika je da najveći dio izvrsnih fudbalera imaju mozak ko ljeljak kad otekne. Inače bi red pred šalterom za Nobelovu nagradu bio do poniž Matuzića.
Vahid Halilhodžić, strašni igrač Veleža iz doba Obje noge Druga Tita, poznat po inteligenciji u 3LPM, jer je, kad je počeo rat u našim malim mistima, za početak ranio sebe u guzicu, što je bilo simbolično jer je nakon toga počelo Veliko Sranije, a kada je Gavrilo Princip upucao nadvojvodu i podvojvotkinju, počeo je svjetski rat, STJ, izjavio je, baš danas, u praskozor Nove Vlaje Lagumdžije Zlaje, da neki još nisu svatili da je BiH država.
Pa gdje mi, brate vahide, bi prije. Ja se svaku noć 7.613 puta budim u bunilu: Jel Država, nijel Država. MJJ.
Rekao je to Halilhodžić povodom akcije EUFE pod kodnim nazivom Bičevanje NS/FS Države BiH zarad prihvatanja novog statuta po UEFA standardima i sa jednim predsjednikom. A što fudbaski radnici, i neki nogometni, ne prihvataju. Kad BiH može imati Predsjedništvo, mogu i oni.
Nije bilo goreg tajminga da to saopšti inteligentni Vaha.
U situaciji opšte ravnopravnosti koju produkuje Turbandžija sa Petokrakom, može se samo zamisliti kako bi funkcionisala fudbalska ravnopravnost. Kao u RAK-u, kao u UIO, kao u PIO/MIO sektoru... Kada bi se fudbalski muljaroši Sarajeva dočepali pozicije Jednog Predsjednika ne bi je ispuštali dok lopta ne postane kockasta. Onaj neki seronja kaže: prihvatio da uvijek bude Srbin Jedan Predsjednik, samo da dobijemo novi Statut i da poslušamo UEFA. Time je samo rekao sa koliko se poniženja odnosi prema Srbima. To je ona poznata podmuklica: Može i crni đavo, samo da ja ostvarim svoje. A onda bi ga prekomšićali. Jebo Srbina koga prihvati Sarajevo.
I u situaciji kada se ovdje redovno kamenuju autobusi sa fudbalerima, po tačnom redu voženje i na svim stanicama, Vaha kaže da treba napraviti Jednu Fudbalsku Državu ali da regionalna liga ne dolazi u obzir jer navijači ne prihvataju jedni druge ni na tribinama ni na terenu. A u BiH se prihvataju u CPM.
UEFA se i ovdje ponaša robovlasnički. Ta organizacija koja nije u stanju da organizuje pravedno sudjenje ni na najvećim utakmicama, želi ovdje da praveduje štapom i maljem. Ucjenjuje Savez i klubove nekim sitnim parama koje dolaze po osnovu učešća u euro-ligi i ligi šampina. Te pare, pak, pojedu lopovi koji se vrzmaju oko klubova i od toga fudbal nema ništa. Više u jednom klubu ima uništenih meniskusa nego u cijeloj BiH fudbalera koje je odnjegovala i odgajila UEFA svojom humantiarnom jaslarskom pomoći. Toj lopovskoj bulumenti u klubovima koju generiše EUFA, niko do istinskih fubalera i fudbalskih radnika ne može prići. Može kad nestane para. Kao sada u Modriči. Onda su dobri Zdravko i Nikola.
UEFA igra na kartu malih sitnih duša sa vekim šupcima i prokletim očima, u klubovima i u Savezu, koji bi za jedan put u Cirih, ili na neko finale, prodali mrtvu majku iz groba i nabili je na ražanj za fotosešn. Jer oni vole da su blizu mjestima na kojima se potpisuju sponzorski ugovori, ugovori za tv prava, ugovori o ovom i onome. Sve transparentno.
Fudbal treba podijeliti na tri saveza, na tri lige, obavezati klubove i saveze zakonom da imaju masovnu školu fudbala od mališana pa dalje, kad su mogli Nijemci od onako nezgrapnog Džeke načiniti centarfora, mogu i ovi naši, i onda igrati turnirsko prvenstvo tri pobjednika, svake godine u drugoj prijestolnici. Jedne u Mostaru, jedne u Sarajevu, jebiga, i jedne u Banjaluci. A između uspostaviti saradnju sa Hajdukom, Dinamom, Zvezdom i Partizanom pa igrati prijateljske utakmice. Možda nekog našeg malca zapaze i kupe.
Reprezentacija? Ma, nemojte se zajebavati.

POTEZ KOJI MOŽE

PROMIJENITI ISTORIJU
Hrvatski blok HDZ – HDZ 1990 ušao je u riznicu rijetkih ozbiljnih političkih poteza koji su u postratnoj i postedejtonskoj BiH značili odricanje od kratkoročne koristi zarad dugoročnog opstanka a da pri tome nisu upereni ni protiv koga u BiH.
Takvih poteza je malo. Republika Srpska je to učinila, na primjer, sa odbijanjem Reforme policije, odnosno odbijanjem kapitulacije Policije Republike Srpske.
Sav katastar velikih političkih poteza u BiH sastoji se od sračunatih podvala prema Srbima i Hrvatima, od podmuklih miniranja temelja Republike Srpske, od progona samo zločina od strane Srba, od namiještanja zločina i osuda samo Srbima, od rušenja bilo kakvih hrvatskih kolektivnih instituta ili od nedozvole da se oni uspostave.
Istorija postedejtonske BiH, da ne idem dalje, uvijek je istorija Protiv nekoga, veoma rijetko je to istorija za sebe.
HDZ Blok je ostao čvrst u zahtjevima koje je iskazao hrvatski narod u BiH. Politička je to rijetkost. Ovdje se politika nastoji prikazati kao kompromisna paraprofiterska djelatnost. Stranci i dobročinstevni milozvuci Sarajevskog Političkog Kruga neprestano podučavaju popuštanju i prihvatanju. A u ovakvoj zemlji, zemlji podsvjesno pritajenih begova i aga i očigledno izloženih unitarista i centralista, dominantora i podjarmljivača, svaki kompromis znači vlastito nabijanje na kolac. Da ne pomenem sličniju riječ.
Potez HDZ BiH i HDZ 1990 i njihovo odustajanje od nagodbe, gdje bi im se bacile dvije trećine, ko psu u sindžiru, istorijsko je odbijanje jer ni te dvije trećine nisu bačene Hrvatima kao naciji tvoriteljici BiH, nego eliti, vođstvu, liderima, čime bi se oni odvojili od Hrvata a Turbandžija s Petokrakom bi, onda, komotnije širio priču o tome kako je Esdepe hvatska stranka.
Srbi i Republika Srpska trebaju zahvaliti HDZ Bloku jer su prvi put, iznutra, locirali problem u Federaciji. Nije jednako kad se na to ukazuje sa strane. I na taj način su sa Srba i Republike Srpske skinuli prokaz višemandatne krivice za sve i svja. Time su i locirali problem same BiH.
HDZ BiH i HDZ 1990 su ovim potezom otvorili poptuno nove procese u BiH. Teško je biti optimist i reći da će oni dovesti do decentralizovane i federalizovane međunacionalne ravnopravnosti ili će odvesti u tihu agoniju dugog raspada i truljenja. Ali nekoliko bitnih trendova se da naslutiti:
• Ovim činom jednog i drugog Hadezea sa scene zauvijek odlaze političari tipa Ivanića, Čavića, Lijanovića, Jurišića, Krsmanovića, Pudarića, Komšića. Za njih više neće biti glasača a Lagumdžija neće imati priliku da ih upotrebljava kao ručnik političare sa vlastite rolne u pasuljskim vjetrovima udimijanom laboratorijumu kaldrmaške namaještaljke i provizorijuma feudalnog funadmentalnog socijalizma.
• Čović i Ljubić, koji su dugo godina bili nerazumljivi, Hrvatima i međusobno, a i mnogima okolo, instalirali su jasnogovor i jasnopotez kao legitimaciju pred biračima i javnosti. Čović je u Noći Esdepeovog Divljanja obrekao Mostar kao Stolni Grad. A Ljubić je prihvatio i sazidao čvrstu koaliciju, postizbirnu, što je naročito bitno, sa Čovićem i Hadezeom. Dosad je jasno i pokazno djelovao samo Dodik.
• Dolazi vrijeme kada će se Sarajevski politički krug pozabaviti sam sobom. Najveću šansu da propadnu imaju SBiH i SDA. Ako bude brzih opštih izbora Esdepe će vrlo brzo sagledati sve sokačke domete svoje usmrđene kombinatorike. Najveće šanse za uzlet ima SBB. Birači Bošnjaci će vrlo brzo, svim strankama, postaviti pitanje. Oprosite, ali mi od silnih vaših vještačkih Srba i Hrvata ne vidimo Bošnjake. Ne vidimo politički, ekonomski i teritorijalni interes Bošnjaka. Muslimana. Kakvom interesu nas Bošnjaka može doprinijeti legija Pudarića, Jurišića i Budimira. Zašto smo mi opet, kao u turski vakat, satjerani u politićku ćaršiju dok Srbi i Hrvati odoše proplancima, pitominama i plodinama.
• Birači će konačno shvatiti da rasipanje glasova političkim tetkama i strinama, isluženim prdonjama i opsjenarima, sitnim priručnim partijama, koji ih formiraju za 17.000 dolara u kešu koje im donese treći doušnik četvrtog pomoćnika sedmog od jedanaest administrativaca neke poluambasade, vodi u propast i razgradnju nacije. Srbi su dali glasove Esenesdeu i Esdeesu. Hrvati Hadezeu i devedesetki. To je obrazac. Zemljom i nacijom, ne može da upravlja, i da se oko toga bori, sto političkih ideja. Mogu dvije ili tri.
• I, a ne konačno, sad će Federacija i Sarajevo, konačno vidjeti šta su kantoni i županije. Treba se pripremiti jer Čovićev optimizam oko novog ustava i novih izbora ne mora značiti i realnost.
Uopšteno, neki idu na Istok, neki na Zapad a neki stoje.

ISO 600 GODINA
Ponekad se nešto ni za šest vijekova ne promijeni.
I danas, kao i tad, Uzmi im trećinu. Ostavi dvije, da ne pocrkaju.
Jedino Mehmed Paša Komšić nije baš Mehmed Paša.
Doista je za istoriju države i prava kako se Muslimansko – hrvatska federacija pretvorila u SDP Bingo 8 + 5 + 3. Nelegalna odluka, preglasavanjem sudija Hrvata i Srba u Ustavnom sudu BiH, nije tada shvaćena na pravi način, kao generator mračnjaštva i nacionalne manipulacije. Sada se ona pokazuje u svom pravom svjetlu. Konstitutivnost tri nacije u BiH se pretvorila u tu algebru u kojoj nema više predstavnika nacije i u kojoj je Federacija i I B, i H, i S a u stvari je samo bošnjačka.
Tadašnje sudije Ustavnog suda BiH, Hrvati, jedinu satisfakciju imaju u tome da su glasali protiv i da su vidjeli dalje i više.
Međutim, pogubno je to što se ne inovira tehnolgija na kojoj je BiH nastala. A da podsjetim – nastala je Preglasavanjem. U Noći Skupštinskih Vještica. Pa joj je iskopana raka tom Vještačkom Multikonstitutivnošću. Pa joj je dokopavana raka sepetima nametnutih odluka o centralizaciji i unitarizaciji. Pa je pripremljen Glogov Kolac Komšić. Pa je opravljeno preglasavanje Hrvata u Vladi Federacije. Pa u Domu naroda Federacije. Domu naroda, ko da ih ima na stotine. Taj Dom naroda je i smišljen da se u njemu izgube Hrvati. A Srba ionako nema. Uvijek će se naći neki Desnica Šakić.
Pa sad vam uzimamo Trećinu.
Pa će, na kraju, biti pa pa.
Bosna i Hercegovina je propustila vjerovarno posljednju veliku priliku da se međunacionalno demokratizuje, unutarnacionalna demokratija je, na mnogim tamnim stranama Naseobine, moguća tek nakon toga, da se ravnopravno federalizuje i da se, svježe oprana, plahnuta, zaputi ka Evropi.
Dvojna ravnopravnost na nivou Federacije i trojna ravnopravnost na nivou zajedničkih organa, da je Sarajevski Politički Krug imalo demokratičan, bile bi najbolji uvod u federalizaciju zemlje na osnovu unutrašnjih dejtonskih granica.
Nacionalno-teritorijalna federalizacija bi rasteretila sve unutrašnje odnose, otvorila prostor za razvoj demokratije, pluralizma i ekonomije.
Ovako, ostaje samo utjeha da su BiH raspustili Bošnjaci, bošnjačka politička artikulacija, na čije insistiranje je i skrpljena.
A ako, zaista, ZLO formira vlast onako kako je danas krenuo i kako je naumio, plamenjača će ubrzano zahvatiti mnoge vještačke i donekleživuće funkcije zajedničkih organa. BiH će u mnogim svojim pipcima početi da atrofira. Možda će biti i incidenata na područjima gdje su Bošnjaci u manjini, u županijama ili Hrvati u kantonima. Ipak, scenario Moamer El Zlatko nije realan. I stoga što će Hrvati, čini mi se, igrati mudro, na relativno dugi rok, dok toj Sarajevskoj Preglasanoj BiH ne pooptadaju i patrljci.
A za Savjet ministara i to, gore? Možda da pozove Ivanića, Čavića i slične, pa neka to bude SR BiH, Sarajevska Republika.

USPUTNI USTAŠA
I NISPUTNA KURVA
Inokosna karcinomka, izvjesna Odobašićka, crno zlo medijskog sektora u Naseobini, koja se u tom sektoru vrzma ko zna koliko godina i mandata, čime li, javno je, kako i doliči izvjesnim zanimanjima, saopštila da Leo Pločkinić, koji se proceduralno obratio zbog govora mržnje nad njim, izvoli obratiti redovnom sudu protiv građanina Bakira Hadžiomertovića koji ga je, zajedno sa drugima iz tog geografskog i nacionalnog miljea, nazivao i nazvao ustašom
Inokosna Odobašićka, Rakovica, je svoju odbranu saopštila stavom da je Pločkinić tu usputno pomenut.
Siroti Leo je tako postao usputni ustaša. Ustaša koji stopira. Ustaša saobraćajni znak.
RAK je, inače, saopštio da je mišljenje slobodno, da je iznošenje mišljenja slobodno, da se slobodno mogu iznositi ideje.
Sarajevski intelektualci i divljaci, Bakira Hadžiomertovića ne ubrajam u prve, znali su šta će reći RAK i Odobašićka. Već godinama sistematski pojedine aktere političkog života koji nisu iz sarajevske flore i faune, nazivaju fašistima, ustašama, četnicima... a Republiku Srpsku Šumska, Genocidska, Manji bh Blentitet.
Od Šaćira do Bakira. Mnogi. Od intelektualaca do divljaka.
Ta sarajevska sloboda ideja i razmjena mišljenja je toliko dobrodušna i zbližavajuća da čovjek poželi da se sva EU pretvori u Bosnu i Hercegovinu. Ma šta u BiH, da se pretvori u Sarajevo, STJ.
One evropske, britnaske, budale ne znaju ni mrvicu slobode mišljenja. Fergusona, onog trenera, kaznili sa pet utakmica u svlačionici, sa tranzistorom, zato što je kritikovao sudiju koji je dosudio neki penal ili šta.
A lijepo sam mu rekao: Kad hoćeš da sa nekim razmijeniš mišljenje, kaži mu da je Ustaša. Ali nemoj samo njemu da kažeš, to djeluje usputno. Pomeni mu i mrtvu majku ustaškinju u grobu, i neživnut zametak ustaški u posteljici još nerođene mu unuke. Kaži mu, njemu i svima njegovim da je Četnik, da mu majku koljačku svirneš kao onaj Ustaša za Čelzi.
Kad samo to pročitao mislio sam da bi i Bakir mogao dobiti zabranu vođenja pet emisija. Za Lea. Po pet za ostale ustaše. I po pet za ostale četnike. Za fašiste tri pa jednu.
Tako bi Bakir pauzirao do u beskonačnost.
Ali. Ocjena i procjena jezika mržnje zavisi od Usputnih Kurvi.
Ako neko ima nešto protiv, neka se obrati redovnom sudu.
Mada ne znam da je zabranjen jezik Starih Zanata.

BALKANSKI SJEVER AFRIKE
Politički slagači mozaika, Veliki Krojači, ponašaju se kao životinje u pustarama i na pojilima Afrike, nepogrešivo odaberu, napadaju i, ako ikako mogu, razdiru najslabije. Takav je slučaj sa zemljama u sjevernom pojasu Afrike. Iako su te zemlje sa diktaturama i poludiktaturama bile decenijama stabilne ili „stabilne“, virtuelnim organizacijama su napadnute kao što napada izmišljeni virus ptičijeg ili svinjskog gripa. Virtuelnim organizacijama, jer u tim protestima i rušenjima režima nisu korištene poznate socijalane grupe ili slojevi, radništvo, nacionalni segmenti, sirotinja, jer oni ne postoje ili postoje oduvijek pa je nejasno kako su sada postali fitilj rušilašta i promjena.
Na Usranom Balkanu odvija se komorni reprizni scenario Revolucionarne Sjeverne Afrike. To samo dokazuje da su virtuelni protesti organizovani izvana.
U Hrvatskoj, koja je u teškim gospodarskim problemima, kao i druge zemlje Bivšeg Raspada. Osim toga, Hrvatska je u „oslabljenom položaju“ jer treba da završi pristup EU pa su joj neki potezi prirodno uskraćeni, neke unutrašnje tolerancije moraju da se glume na otvrenoj sceni i suverenost uopšte je pod nekom vrstom autocenzure. Njena izvršna liderka, Kosorka Djevojka, došla je nakon sloma Sanadera. On je došao nakom sloma tvrdog krila Hadezea, oni su došli nakom Mlitavog Račana. U suštini, to je stalna nit slabljenja.
Sada se takvu Hrvatsku napada organizovanim protestima u kojima se ne može prepoznati ni ko protestuje, ni iz kog razloga, ni sa kakvim ciljem. Najbolju dezorijentaciju programske i ideološke vodilje pokazuje ona budala koja je naškrabala tablu: Jaco, nisi žena.
U Srbiji, koja se sva zamazala i uslinila od kooperativnosti, europejstva, saradnje, razgovora sa Kosovom, češkanja Turaka, odustajanja od optužnica, mada ne znam šta će im i kada ne odustanu, prefabrikovani i prekrečeni Šešeljevci, Nikolićarci, organizuju velike proteste sa ciljem da ne sazna niko šta hoće da urade. Meni se čini da se Tadiću nude u vlast. Ali pokazuju zavidnu organizovanost i masovnost.
U Federaciji, Rajskom entitetu bez Srba i sa Hrvatima o dlaci, mix-protesti u kojima takođe nije ništa vidljivo kao nit programa i promjena. Najkonzistentinija je bila pjesma Jovo, Jovane...
U Republici Srpskoj nikako da se začnu protesti. Neki fejsbukač je okupio jedno konglomeratno stadalce koje je prošlo pored Palate Republike i Administrativnog centra. 19. idemo ponovo, kaže opozicioni slinavac koji se još nije pohvalio trebicama da je počeo da se brije. Nazad, u fazu konstrukcije plana, reče nikad uspješni kojot dok mu Ptica MiMi zavlači osamostomilijarditi put.
Ah, da Frontal.ba.da.ga.za.na.kr.šu... zaboravio sam, odbrojava. Kad će, Mile, autoput. MIJ, nema većeg anarhoradikala od mene ali još nisam čuo da se vlasti ruše što nisu izgradili autoput u nekom roku. Dobro je ikako izgrađen kad su ga Ivanić i njegov Dokić sto puta počinjali da grde.
Kosovo i Makedonija su tako stabilne da tamo vlast može da padne lakše nego lišće u kasnu jesen.
Očito je da se Balkan eksperimentiše. Sa željom da se prekonfiguriše. Jasno je i to da je cilj da se na vlast dovedu slabije vlasti od sadašnjih. Jasno je da je cijela strategija uperena prema Beogradu, Zagrebu i Dodiku. Te tri tačke ko zaposjedne, vlada će dok Tarabići ponovo ne ožive. Naročito ko zaposjedne Dodika, najjačeg, najkonceptualnijeg i najprogramatskijeg a ekipno najopremljenijeg lidera u regiji.
Šta se može dobiti ako svi virtuelni projekti Velikih Krojača uspiju.
• Hrvatska na dugoročnim koljenima. Jer, kakvagod je Kosorka iz srpskog stana, ona sudjeluje u nekoj borbi protiv teških kriminalaca. Ona je u Sanadera, prilikom svake njegove izjave, gledala kao svježa punoljetnica u mužjaka svog života, ali je, kad je došlo vrijeme, rekla Radite svoj posao pravde. Milanović, praznooki nonkonceptualist nikad ništa nije uradio. Šta jamči da će sutra nešto uraditi. Hoćemo izbore nije politički program. Ko jamči da će SDP biti manje ranjiv od Kosoričinog HDZ. Rušenje sadašnje vlasti Hrvatske, na protestima ili na iznuđenim izborima, trajna je destabilizacija Hrvatske, odlaganje EU, prijetnja nad sudbinom Hrvata u BiH i još teža dužnička i ekonomska agonija. Tava Hrvatska im je najbolja. Jalova, bez mogućnosti i vantjelesne oplodnje.
• Beograd. Srbija je već razvučena Kosovskom bazom, Vojvođanskom državnošću, sumanutim Zukorlićem, europevcima tipa Batakandićka, Bi Serko i slično. Svi oni, na kraju, žele da od Srbije načine ono kako je predstavljaju E-govnine. Miloševićevo nepočišćeno nužništvo, srbijansko i srpsko koljaštvo, Politikino smetljište i Đinđićevo mafijstvo. Takva Srbija je najbolja. Srbija kojoj izraste stotinu repova i onda je dovedeš u poziciju da se vrti u krug jureći sve svoje zločinačke, životinjske i kriminalne repove.
• Naseobina. Ako Revolucionarna Ulica pobijedi, u Federaciji, vlast koje nema, Hrvati nemaju nikakvu šansu osim da se na silu odjeljuju a Oni to i čekaju. Opet Jelavić, opet progon, opet na sceni izdajnici i kolaboracionisti. Ako se Revolucionarna ulica prenese na Republiku Srpsku i uzljulja se Dodik, BiH više ne postoji. Njom mogu onda da vladaju i mošti Benjamina Kalaja, ćaća ga zakalajiso. Jer, Dodik i oni organizovani Srbi drže BiH. Samo da se izmaknu, ode mast u propast. Takva trula kalajeva BiH je najbolja. Onda više ništa nije srpsko i hrvatsko nego je sve bosansko. Neko će se već naći pa će Bosanskim Srbima, ili Grko-istočnjacima, još bolje, tutnuti povelju da imaju prava da promijene slomljene crepove na crkvama. Zato Mala Grupa Plaćenika priča o Bosanskoj vili, o Bosanskom Bajiću, o Bosaskom Krsmanoviću, o Bosanskim protestima u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu...
Jasno je da ratovi nisu donijeli upravljivost ovim područjem. Dio lokalnih aktera prvih generacija dočepao se kapitala i komunističkih rudnika bogatstva. Pojavili su se rajići, pašalići, pivaraši, deltaši. Dio sluđenog, pobijenog i protjeranog naroda okrenuo se trajnom nacionalizmu kao još jedinoj preostaloj brani i utvrdi bilo kakve egzistencije i opstanka.
I jednoj i drugoj sorti teško se može pero odbiti. Uhapsiti Sanadera samo je vrh najledenijeg brijega. A Nacionalni i Nacionalistički Narod ne možeš ni istrijebiti. Stoga je opet najprofitabilnije pokušati sa budalama. Ovaj put budale ne zovu u rat, zovu ih u ulična rušenja, egzibicionizam i voajerstvo. U kome će oni, trećepozivci demokratskih promjena, biti ponovo istorijski naguženi.
A Oni će konačno uzeti poluge, kormila i sudbine.