SUPERVIZIJA
SUPERMURA

Dugujemo Zahvalnost Roderiku Muru, Distrikt Supervizoru, što nam je istovremeno poslužio i kao Retrovizor. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma oni čekaju da Republika Srpska načini grešku i da Brčko dodijele Federaciji.
Retrovizor je rekao da međunarodna zajednica ne odlazi nego da je danas, kada se supervizija samozaledila, upućena jasna poruka – ukoliko Republika Srpska na bilo koji način ugrozi samostalnost Brčkog kao državnog distrikta (STJ – op. a.) Tribunal ima pravo da Brčko dodijeli Federaciji BiH.
Naprotiv, retrovizuje Mur, tribunal nastavlja egzistirati sve dok Visoki predstavnik, Supervizor i Vijeće za implementaciju mira, PIC, ne odluče da su se stekli uslovi za ukidanje supervizije.
Prije nego što napomenem nekoliko stvari koje su antidejtonske i antisrpske u ovom i cijelom dosadašnjem ponašanju oko Brčkog, reći ću samo da bi najbolje bilo da Roderik Mur dočeka godine Roberta Faranda na mjestu supervizora. Možda Republika Srpska dotad i načini neku grešku.
Ali.
Prvo. Brčko će propasti prije nego što bi Roderik došao u Farandove godine. Samo ustavni umobolisti mogu misliti da Državna Opština može funkcionisati bolje od običnih opština, da unedogled može da ima toliku administraciju i da neustavno ima ekstrapijedestalni položaj u političkom, ekonomskom i svakom drugom tretmanu u BiH.
Drugo. Brčko ne može biti lijek za multietničke halucinacije na Balkanu niti za multietničku grižnju savjesti. Što ne probate na Kosovu da napravite Multietnički Distrikt. U Sloveniji.
Treće. Visoki Predstavnik i PIC, Incko i Picko, nemaju nikakvu nadležnost da odlučuju o tome kada Supervizor odlazi.
Četvrto. Uloga Turske u odlučivanju o Superviziji mora da se podvrgne izuzeću jer je u pitanju pristrani Kadija.
Peto. Držeći suprviziju nad sretnim, ushićenim i humanističkim distriktom, rizikuje se uvlačenje međunarodne zajednice u dublje antidejtonstvo i prekoračenje svojih ovlaštenja što bi situaciju dovelo do međuetničkih sukoba. Previše je supervizija na malom prostoru Balkana. Negdje će Vreća Govana da pukne. A smrad će da se širi do od Karpata do Alpa, od Švarcvalda do Urala. Blistokom.
Želim da kažem da su supevizične stvari na Balkanu bogomdane za otpočinjanje regionalnih ratnih sukoba.
Možda to i želite. Predlažem da instalirate sigurnosne kamere oko Brčkog, da Republiku Srpsku uhvatite na djelu.
Šesto. Brčko vam je drvo a BiH šuma. Vi od drveta ne vidite šumu. Roderik Retrovizor je mlad čovjek. Ne bi trebao da se dovodi u tu situaciju da bulji u jedno deblo dok cijela šuma smrdi na balegu, kal i gnoj.
Čak i da opstane deblo, propašće šuma.
Ah. Da. Nešto slično je tezirao i Mladen Lagumdžijin Ivanić. Republika Srpska je kriva za ovo što se Supervizija sada zaledila, što Brčko nije srpsko, što je ovo i ono. Mada Mladen zna da je njegov konsultant za prihvatanje mandata od Biljane Plavšić, Slobodan Požarevac, dao pristanak i na Brčko Distrikt i na Tribunal koji može Da Ga Dodijeli.
Biće da Mladen Ivanić, kao što mi u mejlu reče Gordan Milošević, predosjeća da Gospodari odlaze. A kad odlaze Gospodari, prve najebu sluge.
I Ivanić i Mur, i Tur i Kur, čekaju da Srpska pogazi, da makar načepi, Dejtonski sporazum pa da joj se najebu mamice.
Dočekaće te. Alukur.
Možete, g. Mur, razapeti Čadore ispred Brčkog, slobodno na Teritoriji Srpske. I čekati. Čekati. Čekati.

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA
MALO TRUDNA U BRČKOM

Tužan kraj velikog međunarodnog projekta. Koncentrisana tragedija srbijanskog provincijalnog marginalca, Slobodana Požarevca, da bude Veliki Svetski Igrač. Eto vam Sarajevo, zaslužili ste. Neka Brčko bude distrikt pod supervizijom. Tako je govorio Sloba. Kao kurva pod svodnikom. Pokušaj Malih Međunarodnih Đokica da naprave raj na zemlji. Na Bosni. Kao da se raj pravi ko što sirotinja pravi djecu. Usput, da se crvenbaniše Republika Srpska. Da se ispresijeca, da se kantonizuje. Da Srbi prođu kao Hrvati pod Federacijiom. Da im nađu Komšića. Da se zaboravi klaonica koja je spremana Srbima u Čvoru Barjaka. Da se zaboravde svi, i sa srpske strane, zločini u ratu kojeg je poveo Alija žrtvujući mir za Bosnu Usranu. Za to je trebalo da služi Brčko. I za još ponešto.
A u šta se pretvorilo. I njegova Supervizija. U Mrtvaca Bez Kraja.
Jedina pozitivna stvar oko te Supervizije jeste da Ohaer ima priliku gledati kako se dugo zamire i kakva ga sudbina čeka.
Supervizija suspendovala svoje nadležnosti. Zaledila ih. Ostaje ali odlazi. Zatvara kancelariju ali nije ukinuta.
To je slika rješenja sa kojima je Međunarodna zajednica krenula da prekraja Dejton i BiH. Neki trećepozivci su mislili da imaju rješenja za Bosnu Vjekovne Mržnje i da samo domorocima treba pokazati lizalo u vidu Brčkog.
Opština ima Vladu. Samo su zaboravili da Brčko ima člana Predsjedništva BiH.
Supervizija se tako pokazala kao još jedna Ovca Jalovica. Kao i PIK. Kao i Bonska Ovlaštenja. Kao i Visoki Predstavnik. Međunarodni Voluntarizam katastrofičnih razmjera.
Ne znamo šta ćemo. Ne znamo da ugasimo svjetlo. Ne znamo da odemo.
Međunarodna Suspenzija za Međunarodnu Superviziju.
Bosna i Hercegovina se već raspala. Pitanje je samo ko će Nevladinoj organizaciji Ambasadori Bez Granica da referiše istorijskom rečenicom. Stavila se van snage.
Jer, držala se samo dok su oni znali šta da rade. Dok su u Saraju čekali Unitarizam. I dok Republika Srpska nije rekla Ne.

STARI HRAST IZ VRBASA

U KAMPUSU U BANJALUCI

Deblo i dio panja starog hrasta koji se pojavio u koritu Vrbasa kod Srpca, stiglo je u Banjaluku i u krugu kampusa Banjalučkog univerziteta smješteno pod tijesnu nastrešnicu. nadam se da strčnjaci imaju program zaštite ove prirodne dragocjenosti jer je ova nastrešnica malo tijesna i jer ostatke ovog vanvremenskog drveta treba dobro zaštititi i hemikalijama. U vodi i blatu on je bio zaštićeniji nego na otvorenom vazduhu koji ga sad vlaži sad suši.

Stari hrast je Čudo Prirode. U novinskim napisima kalkulisalo se i o starosti od 5000 godina. Pouzdano je teško reći jer se ne zna kad je hrast pao i postao deblo, odnosno koliko je prošlo od njegove smrti. izbrojao sam godove na jednom, vidljivom dijelu i po gruboj računici mogao bi imati i više od 300 godina.

Dobro je da su ga ljudi prihvatili i da će ga paziti. Samo prirodas može da stvori nešto što će trajati 300 godina. Priroda ima eksluzivno pravo da stvara i dušu i oblike. Mi, takozvani ljudi, uglavnom stvaramo oblike. A i to brzo razjebemo.

DIRIGOVANI REGION
Nelogično je da Region, što je poetski naziv za skupinu zasranih geografilija, hvata panika zbog pobjede Nikolića. Destabilizovaće se Region. JMM.
Da pogledamo Region iz ugla Teorije zavjere.
Slovenija. Niži Manji Srednji Zastavnik Janez Janša već dvadeset godina igra jednu od glavnih uloga u toj Deželi. Da li je to baš slučajno. I da li se Janša slučajno pojavio. Takvih najnižih oficira bili su puni hangari JNA. Uvjeren sam da i danas žive po skladištima i bunkerima koje su demokratske vlasti zaboravile i proglasile neperspektivnom imovinom. Otkud baš da Janša izraste u političkog lidera.
Hrvatska. Sanader godinama pravi Teškoe Sranije i niko ne zna dok se nisu približili izbori. Onda počnu da ključaju afere. Ma nemoj. Znade se da Hadeze svoje poslove radi na dugu stazu. Sad, odjednom, iznenađenje. I pobjeđuje neubjedljivi Milanović. Ničim zasluženo. Čačić malo hoda okolo i baca dimne bombe. Sada je i on ušutio.
Ali. To nije glavna priča. Malo prije izbora, iz vedra neba i mutne policije u Hadeze ulazi Tomica Karamarko. Da i njemu malo tepamo. Ne samo Nikoliću. To je tada bio potez podrške stranci. Danas se to mora čitati kao projektovan potez. Nakon pobjede za predsjednika Hadezea.
BiH. U njoj je sve dirigovano osim Republike Srpske. Uvjeren sam, mada sa Zlataganom o tome nemam namjeru pričati, da je Željko Komšić Tuđi Projekt kao i Sejdić i Finci.
Srbija. Tadić je dostigao svoj maksimum. Kao i Sanader. Daj Gotovinu, daj Mladića, daj reforme za EU, daj Karadžića, daj Kosovo, daj Inu. Kako naći alternativu Tadiću. Šešelj, koji ima mnogo pvistavica, ima i nesreću da je u Hagu i pitanje je da li će živ izaći. Srbi umiru u Hagu. Ne osuđuju ih. Da li se baš Nikolić, ortodoksni radikal, sam odlučio na izdaju.
Dabome. Ne treba biti Vesela Sveska. Ne vodi cijelu igru jedan igrač. Igrača je više i borba je teška. Ali, uopšteno, ovo je Igra Alterantiva. Ponekad alternative prdnu u čabar. Kao Ivanić. Koji je bio zlatna alternativa ali se pokazao kao Trneće. To je nož koji je napravljen od tave.
Treba izvući neke zaključke iz ove Igre Alternativa. Dva velika igrača treba da nađu način kako da se drže zajedno. I da budu jaki a podave male. Treba odbaciti Proporcionalni Izborni Sistem, povećati cenzus i uvesti Većinski Izborni Sistem. Državnacija je važnija od inostranog demokratskog seruckanja. Pokret za Piskavicu Donju, Pokret za Glavicu Gornju. Zajedno kao Esdes i Esenesde. Društvo gubi ogromnu energiju u usponu jednog i eroziji drugoga. A onaj koji dođe na scenu, kao Milanović, kao Nikolić, malo mogu da urade za napredak.
Opet se čeka Alternativa.

LEŠINARI NAD SRBIJOM

Nevjerovatno. Kad su dobro depresirali i devalvirali Tadića, u čemu im je i on sam pomagao, i doveli ga u situaciju da više nema šta da kaže i ponudi, sada se svi u Evropi propamećuju, mudruju i popuju. Nikoliću, jakako.

Herman Van Rompej, stilizovana varijanta Smiješnog Pantića iz filma sa Šojićem, izjavio je da Evropa zahtijeva od Nikolića visok nivo državničke svijesti. Samo što nije rekao da da i Vojvodinu.

Hanes Svoboda, crvenoočalni europarlamentarni socijaldemokrat, saopštio je da je pobjeda Nikolića težak udarac evropskoj politici na Balkanu.

Ni jedan od njih nije se zapitao koliko je Evropa doprinijela porazu Tadića i pobjedi Nikolića. Koliko je doprinijela slaboj izlaznosti birača. Birači u Srbiji su bili ushićeni eurointegracijama u 3LPM. Pa su pohrlili kojekude, samo ne na birališta.

Ponižavali su, Briselaši, Tadića sa onim SSP kao da je siromašni rođak iz provincije. Samo što im nije čistio cipele na ulazu u te evropske odlučionice. Birači ne znaju da formulišu političku rečenicu ali imaju oči da vide kad se u Briselu ponašaju kao age a koga tretiraju kao raju.

A onda su mu, i Srbiji, smestili barikade na Severu Kosova. Pa ga doveli u situaciju da muca dok Srbe jebu na tem Severu.

Potom je i Tadić neprestano bio svilen. Sav u Belom Satenu.

Kooperanti, koalicioni partneri, nisu tu borbu vidjeli kao svoju i uz apatiju demokrata birača, izlaznost je pala do poraza.

Danas, u utorak, vidim da se javio i Sadnakacin. Jelko. Nikolić treba prvo da posjeti Sarajevo pa onda Banjaluku. Nije tako. Prvo Janšu, pa Maoču Donju pa onda taj Saraj. Poslije toga sa Kacinom u Banjaluku.

Dobro. Svoboda i Rompej. Ali i domaći lešinari popuju i nad Srbijom i nad Srpskom. Onaj slušalac međunarodnih seminara na temu kako se boriti protiv Dodika, Mladen Ivanić, najoriginalnija je baba u politici. Što joj je milo to joj se i prisnilo.

On je konstatovao, analitično kao muška Topićka, da je Tadić pao jer je u Srbiji koncentrisao svu vlast i da je to početak kraja i Milorada Dodika u Republici Srpskoj. Koji je takođe sve koncentrisao. Izjavu je dao za tursku novinsku agenciju Anadolija. STJ.

Da nije bio na vlasti i shvatio bih. Ali on mora da zna da se vlast ne dijeli kao besplatan obrok u Crvenom krstu. Ako se podijeli, vlast ne može da se vrši. Vlast mora da se drži u svojim rukama.

Ali, bez obzira na to, Tadić u Srbiji nije držao sve u svojim rukama. Možda je i zato izgubio. Kad bi počeli nabrajati one koji su tamo vladali, spisak bi predugačak.

A o Ivanićevoj želji da kao Tadić padne i Dodik. Molio Škrti Pirotjanac Boga Gospoda, svakog dana u crkvi, da dobije na lutriji. Nakon sedam godina, sedam mjeseci i sedam dana molitve, Bog izviri iza jedne ikone i dreknu Kupi jednom srećku, jebo je Bog.

Da bi Ivanić pobijedio Dodika, kao Nikolić Tadića, pretpostavljam da mu je to skrivena želja iza ovih analizala, potrebne su samo dvije sitnice. Da on, Ivanić, jednom nešto i uradi. I da Dodik godinama nema šta da kaže narodu. Kao što je to bio slučaj sa Tadićem.

Za početak, Ivanić bi mogao štrajkovati malo glađu u tom Domu naroda. A ne samo uživati u Lagumdžijinom poklonu.

ATMOSFERA JE TOMORNA
Dakle. Nije se ostvarila moja prognoza. Mada je apstinencija očita, što se ostvarilo kako sam rekao. Nije pobijedio Tadić. Pobijedio je Nikolić a Tadić je poblijedio.
Predsjednički izbori u Srbiji su pokazali nekoliko očiglednih stvari na koje političari ali i izborni štabovi i stratezi ne misle. Ili ih ne znaju. Ili neće da ih prihvate.
Prvi problem amorfnih demokrata i evropskih integracionista, neodređenih progresivaca i europejaca jeste nemogućnost kontrole izlaznosti. Njihova podrška nije konsolidovana u masovno oduševljenje nego je atomizirana u pojedinačne komformizme i površno slaganje sa nekom političkom strankom što ne dovodi nužno do izlaska na birališta. Desničari, agresivci, radikali, bolje prolaze u maloj izlaznosti. Oni disciplinovano i organizovano izlaze do zadnjeg. Njihove birače na birališta vode i druge sile osim racionalnih i demokratskih.
Drugi problem je nepostojanje organizovane i efikasne stranačke organizacija koja uvijek nosi određeni kontigent glasova koji u ovakvim duelima moraju da se dobiju. Očigledno je da Demokratska stranka nema tu organizaciju. Jer bi se nakon prvog kruga trgla i aktivirala. Jedina borba protiv organizovanih desničara, agresivaca i radikala jeste čvrsta i efikasna organizacija stranke u najnižim slojevima baze.
Treća stvar. Ne zavaravajte se kaolicionim partnerima i podrškama. Iako sam očekivao da će Dačićevi izaći svi i tako zacementirati premijerstvo, izborom Tadića, prevario sam se. Ili nešto ne znam. Da li je sugerisano da postupe po nahođenju ili da odmore.
Četvrto, džaba vam mediji. Moja teorija i praksa je, otkako sam ušao u političku mješalicu, da političari i stranke ne treba da imaju svoje medije. Svoje, u smislu blage naklonjenosti i podrške ili otvorenog grkljanizovanja protivnika. Ako nečija politika nema mesa, nema stavove koje birači razumiju ili koje podržavaju, nikakvi mediji neće izgurati tu stranku i tog lidera. Oni koji se ne slažu sa mnom, neka uzmu u obzir kampanju SNSD 2010. a naročito ovu situaciju u kojoj je medijski bio Tadić a u kojoj je medijski nebio Nikolić.
Drago mi je da je pobijedio Nikolić. Zbog Sarajeva. Crkavanje tuđih krava u politici je uobičajena želja pred spavanje.
S kim će sada Gluvo Tursko.

IZLOŽBA OLDIĆA U BANJALUCI

Jučer je u Banjaluci bila smotra oldtajmera, veterana. bilo je nekoliko zanimljivih primjeraka. Jedan Ševrole kaminonet iz Nove Gradiške, jedan Dodž sa drvenim plačevima na točkovima, jedna Buba sa motorom na vodu, Volvo... za to vrijeme moja Kampanjola ARV 55 je dobila ceradu.

MA, SVI VIDE
ŠTO ŽIŽEK VIDI

Filozof Slavoj Žižek je, navodno, uzburkao javnost nekim novim geometrijama. Na Balkanu. Ne vidim razlog. Na Balkanu je već hiljadu godina veoma uzbudljivo. Ekstazirajuće.
Nu. Pogledajmo problem filozofskim pedljom.
Prave Države može da napravi samo Svjetski Rat.
Mali ratovi prave invalidne države, sakataše, bogalje. Isprtke, takorekuć.
Ko je mislio da jedan umobolni nepotrebni i po vlastiti pola narod, pola naciju, pola vjeru, tragičan rat, koji je za Bogalja žrtvovao Mir, može da stvori Pravu Državu.
Da bi ste imali Državu nije dovoljno nekoga proglasiti agresorom.
Socijalističku Federativnu je napavio Drugi Svjetski Rat. Zato je i bila dobra. Sada će marginalci da seru da su Blajburg, Draža i Domobrani važniji od Socijalističke Federativne.
Problem nastane nakon rata.
U miru počnete da čukate mičku u pačku. I od loše, kako ste horski pjevali, Socijalističke Federativne napravite Sedam Invalida. Ko može da porekne da se Slovenija preračunala. Janša. Da se Hrvatska prezadužila. Da je Bosna usrana. Da je Srbija ponižena. Da je Crna Gora podijeljena. Da je Kosovo farsa, da Makedonija nije ni na Vardarot.
Što se BiH tiče, te, dakle, Naseobine, Nakupine, te Žrtvenice Mira, mora se znati da od nje rat nije stvorio državu pa nije normalno očekivati da to učini mir. Nju je rat rastavio a na prelazu iz rata u mir, Američani su je skrpili dok ne postigne temperaturu raspada. Država, i to je filozofija, ima optimalnu temperaturu mirnog, normalnog raspada. Kao što se i kukuruz sije u zemlju tek kad ona dostigne dvanaest stepeni.
Kako ovi u Saraju podgrijavaju, brzo će.
Filozof je malo prežižio sa pripajanjem Srbiji. Republika Srpska, kada jednog dana ostane sama nakon jutarnjeg raspada, ne treba da se pripaja Srbiji. Treba da bude mala sretna država na putu ka EU. Nemoj da Dinkić ovuda vršlja sa svojim Regionima. Pa da mu onda Čeda sere kako je u svoju regiopartiju uključio i genocidni region. Pa onda i Zukorlić ovdje formira partiju. Pa, Bože me sačuvaj i sakloni.
Republika Srpska, njen narod, herojski se izborila za državu u vrtlozima uništenja Srba pa bi bilo neodgovorno tu Državu raskrčmiti tek tako.
Ali, da će biti zanimljivo, biće.