REZOLUCIJA INFORMBIROA
Ostalo mi još iz vremena kad sam, kao mlad student, naslućivao opasnosti od onomadnog političkog režanja Staljina, Varšavskog pakta i Soclagera na krhku socijalističku federativnu republiku jugoslaviju, da se naježim na riječ Rezolucija. Kad je donijeta Rezolucija Informbiroa, tata Živko i djed Milan su se, čuvši to na Glasu of Amerika, odmah usrali. Nisu imali kad ni svitnjak da odvežu. Iako nisu bili članovi Partije. Gasi lampu i ererniš, stoti crkava.
PS SE, malo pitomije zvuči od INFORBIRO, ali Rezolucija. Zvuči strahotično. Dakle, ta Parlamentarna skupština Savjeta Evrope donijela je Rezoluciju povodom odluke Suda za ljudska prava, Strazbur bb. Ono, Sejdić-Finci, kandidovanje. Ali u Rezoluciji sitno piše: BiH da "ne gubi vrijeme i da, i prije opštih izbora u oktobru, pokrene ozbiljan institucionalan proces za sveobuhvatni paket ustavnih amandamana u skladu s obevazama koje nosi članstvo u Savjetu Evrope i uz poštivanje ekspertize i preporuka Venecijanske komisije".
Ovo je mnogo ozbiljnije od nemogućnosti da se kandiduje Fini Sejdić.
Bilo bi dobro da strazburski dvojac prizna ako je bilo pritisaka na njih da tuže svoju Majčicu Zemljicu Državicu Nepravednicu, kako bi se preko te tužbe načinio grupni seks za potrebe Sarajunitarizacije kao kaćuna i visibabe Nove Otomanske Stabilnosti.
Koliko razumijem, sveobuhvatne ustavne promjene nisu samo za zaštitu ostalih nego za uništavanje svih ostalih. Osim onih, znate vi dobro kojih.
Dakle, ta usrana Evropa, soli pamet ovdje, nama, koji smo imali stećke kad oni nisu imali ni rolligstonse. Usrana Evropa, koja još nema jednu adresu pa Grčka ne zna kome da se obrati u teškim trenucima kad je ostala bez kese i otišla na raboš. A ni mi, Država BiH i Cijelog Sarajeva, ne znamo kome da se obratimo. Dolazi nam onaj Slovenački Četnik Kacin, dolazi Doris Upakovana, dolazi Bramerc, dolazi Svoboda, slobode imamo dovoljno, dolazi onaj za proširenje, dolazi Sasi… I svi pričaju svoje. Sludiše ovu lijepu dobru ustajalu zemlju.
Sad još i Rezolucija.
Možda nam neće prihvatiti delegaciju u PS poslije oktobarskih izbora, veli selo.
Ma nemoj.
A mirno gledaju kako nas Turska zapišava i obilježava svoju teritoriju. Mirno ko Krležin Kumrovec.
Mešaj Evropo. Promešaj malo te svoje Rezolucije.

PALA I HRVATSKA
Sastankom ministara inostranih poslova Hrvatske, Turske i BiH, Jandrokovića, Davutoglua i Alkalaja, u Ankari, nastavljeno je opkoljavanje Srba i Hrvata u BiH.
Cijelo to cirkusantsko pozorište, koje uključuje i ministra spoljnih dela Srbije, šalje dvije poruke:
• Umjesto svih velikih igrača, Brisela i Vašingtona, pa i NATO, glavni majstor za BiH je Turska
• Sudbinu Srba i Hrvata rješavaće, prividno, Zagreb i Beograd, stvarno, osovina Saraj – Ankara.
Poznati su rezultati u slučaju kada to radi Istambul (Ankara), u istoriji, ali i kada to rade Zagreb i Beograd.
Turska, očito, priprema centralizaciju i unizatrizaciju BiH. Prvi korak za to je instaliranje Hrisa Silajdžića za člana PBiH jer je on jedini kvalifikovani stopostotni bošnjački državac unitarac, kapitalac. On ne odstupa od centralizacije i unitarizacije. Svi drugi bošnjački akteri imaju periode meandriranja, dekoncentracije i kolaboracije. Drugi korak je uvlačenje Srbije i Hrvatske u tu igru koje, službeno, ne smiju podržati dejotonizaciju Republike Srpske, odnosno „autonomaštvo“ Milorada Dodika, a Treći entitet pogotovu.
Stoga je sirotan iz Zagreba, Jandroković, u Ankari izjavio da Hrvatska smatra da ustavnim promjenama treba da bude sačuvana konstitutivna pozicija hrvatskog naroda u BiH.
Prvo. Ko kaže da će biti ustavnih promjena. Drugo. Šta znači sačuvati konstitutivnu poziciju. Konstitutivna pozicija Hrvata u BiH je skoro jednaka nekonstitutivnoj poziciji Srba u Hrvatskoj.
Dvutoglu je, mudro, dodao da je Turska za to da sva tri konstitutivna naroda imaju jednaka prava.
Mudro.
Kao, onomad, kad je seljanin došao u varoš da proda kozu na pijaci, uveče, da je ujutro ne vodi ulitanu, direktno s puta na dražbu, i odsjeo u prenoćištu a kozu vezao za drvo kod ulaza. Ujutro mu konačar na recepciji kaže: Deset dinara. Kako deset. Šest krevet, dva topla voda za kupanje, dva fruštuk. Nisam se kupao, kupam se samo o Đurđevdanu. Imao si pravo da se kupaš i sapunjaš. Onda, evo pet dinara a pet ostaje meni što si mi jebo kozu. Nisam jebo kozu. Imao si pravo da je unutracioniraš.
Svi u BiH i sada svi imaju ista prava. Ali, u Saraju, primjer, bošnjački akteri, imaju prava i moć nad drugima. Mogu da jebu koga hoće, ne samo kozu.
Umjesto jednakih prava Srba, Hrvata i Bošnjaka, u BiH su potrebne jednake teritorijalne, političke, ustavne i nadležničke garancije.

ŠVEDSKI DRVOSJEČA U DRESU BARSELONE
Dabome, ne mogu da podnesem da je onaj šizofreničar iz portugalske provincije pobijedio Barselonu.
Ne želim da govorim o golu iz ofsajda u Milanu, o neopravdano poništenom golu u Barseloni, o tome da je nemoguće igrati fudbal protiv osam igrača u šesnaestercu...
Hoću da kažem da je Gvardiola pogriješio što je igru počeo sa Ibrahimovićem. Unatoč tome što će kretenoanusi, kao oni sa e-novina, da mi opet pakuju da se zalažem da igra Srbin a ne igra Bošnjak iako ni Krkić nije srpski igrač a ni Ibrahimović bošnjački.
Švedski drvosječa, Ibrahimović, je upropastio napad Barselone:
• Učinio ga je statičnim jer je igrač sidraš a to odgovara katenaču i bunkeru kojeg je igrao Inter
• Opet je glumatao nogama pokušavajući da nerezonski odigra sklerotični aksl u petercu
• Pravio je prekršaje u napadu umjesto da učini da se nad njim čine
• Zbog njega su igrači Barselone slali isforsirane centaršuteve koji, i da su bili finatastični, nisu imali šanse protiv Interovih visonja jer Ibrahimović nije takav umjetnik glavom da poentira nad njima
• Igrao je kao statična stožina bez ikakve pokretljivosti
Ukupno, betonirao je napad Barselone i nakon sat vremena, kada je zamijenjen Krkićem, sve je bilo kasno pošto su se Interove linije stabilizovale i ušle u rutinu.
Šteta što će finale biti finale krkana, krljatora i jazavčara.

ZAJEDNIČKE INSTITUCIJE IZMJESTITI
NA GRANICU ENTITETA
Čim je on Alija, nema tu esdepeovca.
Ni multietničara. Europljanina.
Alija Behmen, gradonačelnik Saraja, uputio zamolbu MUP da se povuče saglasnost na obilježavanje godišnjice u Dobrokoljačkoj. Kobiva, mogući su neredi. Kao da će u Sarajevo doći sto hiljada četnika.
Umjesto, da je domaćin, košto nije, da zatraži da obezbjeđenje bude maksimalno i sofisticirano, kako nebi izbila bilo kakva sramota za Sarajevo, taj multietnički raj u kojeg će na proljeće, kada se u kantonu konstituiše vlast od zlareketa i od goremajke, sve briselske eu-institucije preseliti svoja sjedišta a naročito Ofis EU za proširenje na Tursku. Susret svjetova.
Pogriješio je Dodik. Nije to Teheran. To je Istambul.
U Teheranu ima i protesta. U Saraju nema ni obilježavanja.
Pošto se zgodovilo nekoliko događaja u redeniku, londonska apsana Ejupa Ganića Dobrokoljačkog i svebeharaisvecvjeta povodom toga, dženaza rahmetli Rasimudžahedinu, demeokratski odljev Harisa u Mostaru, regionalna prevara u Istambulu, i ovaj zahtjev za zabranu... koji su pokazali široki sarajski odnos prema Bosni i Hercegovini, odnos u kome nema mjesta ni za koga osim za Dobre Bošnjane Bogumilske povlaka Otomanske, jasno je da se u tom Saraju promoviše nova politička parola: Država – to smo Mi.
Silajdžićev Čas privatizacije Predsjedništva i cijele Države uzorak je i projekcija svih budućih odnosa u BiH.
Ako ponovo izaberu Neželjka Komšića pa onda, sa Harisom, sastavljaju po 16 mjeseci Privatizacije BiH, a u Savjetu ministara, svojim čaršijskim muntama za predsjedavajućeg nađu takođe pogodnog Hrvata, za BiH će nastupiti četverogodišnja vilajetska noć.
Jedini kratkoročni spas, do raspada, jeste, izmiještanje sarajskih zajedničkih institucija na entitetsku liniju. Inače se slažem da država ima svoju imovinu, postajem i ja velikodušan, jebeš karakter koji nije labilan, neka međuentitska linija bude Državna imovina, 100%. A kad izmjestimo zdanja onda - probijanje vrata sa dvije strane.
Tako bi u Predsjedništvo BiH, SM, PS, RAK, MRAK, KRAH... svako ulazio sa svoje teritorije a nakon umilnog i očaravajućeg zajedničkog posla svako bi bržebolje lako/lahko izlazio na slobodnu teritoriju.
Ne bi morali čekati taj sanjani četvrtak.

Napomena: Kada se jednom raspadneš, neka to bude u četvrtak.

NATO – BiH
KO KOME TREBA
Ulazak velike vojne sile, svjetski dragocjene baštine perspektivne nepokretne vojne imovine i neperspektivne švercovane vojne imovine, područja Hiljadu minskih plantaža, zemlje u kojoj nacije postaju vojske i vojske nacije, sad pa sad, u NATO, sve više poprima osobine Mapet šoua.
Najprije je stigla radosna vijest. Negdje u nato-rovu u Talinu, donijeta je odluka da BiH dobije Akcioni plan. Ali.
Džon Bulard, načelnik Štaba Sjevernoatlantskog saveza u BiH, otvori danas zbirku basni i važno izjavi: Čopor je jak onoliko koliko je jak vuk. Za 61 godinu postojanja, ni jedna članica nije napala drugu članicu. Također, Nato doprinosi stabilnosti koja sa sobom nosi investicije i ekonomski rast.
Uvijek se užasavam kad vojska sere o investicijama i ekonomskom napretku.
Tako su komiunisti i skojevci u partizanima pričali o zlatnoj kašici po glavi stanovnika. Tako je i meni moj esdeesov kapetan u rovu pričao kako će, samo da osvojimo Tešanj, staru srpsku zemlju, i završimo rat, početi da niču preduzeća u takvom broju da ćemo morati iznajmiti zemlju od drugih država jer nećemo imati njiva, bujadišta i zukvišta da ih lociramo sve. Ti ćeš, Vasiću, imati dvadeset preduzeća.
Čitajući Bularda, načelnika Štaba, pomislim da je Nato, u stvari, konsalting kompanija ili građevinska operativa. Nešto kao Štrabag.
Ali najgore od izjava Načelnika jest ona: malo izdvajate za vojsku. Mora najmanje 2%. I: Još ćete vi teških odluka morati da donesete.
Dolazim, dakle, do suštinskog pitanja. Ko kome treba? Onaj kome nešto treba neka i plaća. Ako Bosni i Hercegovini treba Nato, neka plati. Ako Nato-paktu treba BiH, neka plati.
BiH nije u vojnoj opasnosti od Hrvatske i Srbije. One su potpisnice Dejtonskog sporazuma. Možda će se nekad u Srbiji i u Hrvatskoj javiti neki nedajbože apetiti, ali glavna proždrljivost će biti prema podjeli BiH. Kome se danas isplati agresija i okupacija. Na tome su propale Otomanija i Austrougarija, nisu Srbija i Hrvatska toliko lude. Ostale vojne opasnosti takođe nema na vidiku. Mađarska, Crna Gora, Slovenija... nema tu osvajača.
BiH nema para ni za jedan posto. I neće ih nikad ni imati. Ako neko drugi ne donese. I ćuprije je ovdje uvijek gradio neko drugi.
BiH nema potrebu da šalje vojnike po svijetu. Slala je vojnike po svojoj teritoriji pa se nije najbolje pokazalo.
Dakle, Bosni i Hercegovini, ne treba Nato.
Da li Natou treba BiH?
Teritoija sigurno treba. Za ljude ne znam. Štabovi valjda znaju. Ali ako treba, odriješi se malo. Nemoj prijetiti odlukama i parama. Ovdje su lizala, odavno, samo u šuštećoj valuti, Đole.
MAP nije neka šećerlema.

PRIPADNICI ORUŽANIH SNAGA BiH
BOJE SE MRAKA
Bosanskohercegovačke oružane snage su , u stvari, vojska za sahrane i strahove.
Za sahrane, to ne trebam objašnjavati.
Za strahove. Mene je, na primjer, živog pojeo strah, šta će biti ako neko napadne Našu Državu, a mi okruženi sve živim agresorima, kako će tri tužna puka da nas brane.
Baš kad sam se osokolio nakon Josipovićevog izražavanja žaljenja za međuvašingtonske zločine kojih je, eto, bilo po komšiluku i kada je stigla vijest da je sklopljen Trojni Istanbulski Pakt, general Milojčić iz OS BiH objavi da Naši Pripadnici idu u taj Angažmanistan ali da neće izlaziti iz vojne baze Danske nego da će bazu čuvati iznutra.
Znajući, sa fudbala i mora, da svi Danci imaju ženske noge i da nemaju Muju Hrnjicu, Hajduka Stanka ni Tompsona, nisu, dakle, ratoborci, zaključio sam da su se Naši Pripadnici unaprijed usrali od straha, da se boje mraka i grmljavine i da su jedva dočekali da neće morati da izazle van zidina baze. Čuvaće je iznutra.
Ovo je veoma dobra referenca za MAP i NATO.
To je možda i formula kako da se gubici u ljudstvu Alijanse smanje na minimum. Zatvoriš se u bazu, obučeš ženske čarape i sakriješ se pod krevet ili sećiju, ovisno o puku.
Napomena: U Republici Srpskoj 31% življa podržava ulazak u NATO (14% potpuno, 17% donekle). 65% je protiv.