DAN REPUBLIKE
Neko mi je ovdje rekao da se u mojim tekstovima nakupilo mnogo mržnje a da sam, dok sam bio novinar, bio dobar.
Možda neko to vidi i kao mržnju.
Ja znam da se u meni nakupilo mnogo gadljivosti prema svemu što se dogodilo u vremenu od predvečerja nastanka demokratskih ultranacionalista.
Danas, kad je 29. novembar, Dan Republike, socijalističke federativne, osjećam upravo gadljivost.
Ne mogu reći da osjećam nostalgiju. Nisam otišao nikud. Otišla je moja zemlja. Ne mogu reći da zbog toga osjećam tugu jer nije to živo biće da je otišlo nekuda pa ću tugom lakše prebroditi vrijeme dok se ne vrati. Nije ni umrla ta zemlja, nema groba pa da tuga može da se ispoljava u posthumnom poštovanju. Ne mogu reći da su uzeli nešto moje, nisam se borio za tu zemlju, rođen sam nakon posljednjih gladnih godina koje je iskorijenila ta Moja Zemlja. A jedan moj djed, koga su Nijemci sasjekli rafalom mitraljeza, kod Đakova, tako da je jedva preživio, beskrajno je volio kralja. Drugi moj djed je nosilac partizanske spomenice a četnici, u stvari vucibatine i ostaci, ubili su ga na Trebavi 45. Dakle, nisam ni iz direktne partizanske porodice pa da mi je žal za Jugom porodično nasljeđe.
Danas, na Dan Republike, osjećam poštovanje prema toj zemlji koju su uništili divljaci, marginalci, sitni lopovi, šizofrenici i perverznjaci.
Ona mi je, kao siromašnom seljačetu, dala školovanje, uz položen prijemni ispit i bez ponižavajućeg potplaćivanja za upis, i slala mi pare svakog mjeseca dok sam studirao, dala mi je posao, na televiziji, na poštenom konkursu, bez veza, bogatih rođaka i kriminalaca koji su me tamo progurali.
Ova zemlja, koju neki zovu BiH, uzela mi je posao koji sam izgrađivao deceniju i pol i za koji sam se školovao. Uzela mi je ime jer sam na tom poslu izgradio i malu novinarsku marku na ovdašnjim prostorima, prvom prilikom, 1. novembra 91., gurnula mi u ruke poziv za rat i pušku koju nisam znao ni rasklopiti.
Da se razumijemo: to je uradila Bosna i Hercegovina Esdeesa, Esdea i Hadezea koji su sve učinili da unište Moju Zemlju.
Da li neko očekuje da volim tu zemlju koja mi je sve uzela?
Ali ne traba očekivati ni da je poštujem.
Zadnje poštovanje iskoristila je Moja zemlja i 29. novembar.

RAFINERIJA I KRLEŽA
Miroslav Krleža, književnik, enciklopedist, ensiklopolitik, multivjekovni intelektualac, imao je tih svojih dobrih zagorskih pjesničkih slika. Sjećam se da je nešto išlo sa spava ovaj, spava onaj a živi pijesak, kal i amonijak nadiru.
Sjećam se, kao i svi iz stare dobre sfrj, karavana i seoskih pasa.
Republika Srpska je od pojave proljeća 2006. uradila nekoliko kapitalnih stvari:
· Formirala je realan politički koncept Republike Srpske, pa i srpskog naroda, u BiH
· Stabilizovala političku scenu
· Stabilizovala ekonomski milje
· Zaustavila bunilo unitarizacije i sarajevizacije
· Prodala telekom operatera, za nevjerovatne pare
· Potpisala ugovor o gradnji „krsta autoputeva“ koji će Republiku Srpsku unutra povezati a vani otvoriti prema Hrvatskoj i Srednoj Evropi i prema Jadranskom moru
· Prodala i omogućila da se pokrene Rafinerija u Brodu. Može nešto da uspije i što počinje sa rafi.
Kad kažem Republika Srpska, na ovom mjestu, mislim na Milorada Dodika i SNSD.
Neke od ovih tačaka bilo je teže realizovati nego se bos popeti na Mont Everest.
Rafinerija je najbolji primjer.
Na rafineriji se vidi sva pogubnost srbljačkog (Srba divljaka) koncepta Kriminalizovane Odbrane Srpstva. Svi su nastojali da je opljačakaju, na licu mjesta i na djevičanskim finansijskim otocima, od radnika koji su krali elektromotore, do direktorčića, ministara, predsjednika vlada pa čak i Republike. Ta politika propasti, koja je imala dvije parole, jednu za srbljad: prodaj pušku, kupi kravu, a drugu za sebe: kradi za sebe a galami za državu, skinuta je sa političke scene opet zahvaljujući Dodiku i SNSD-u.
Na rafineriji se vidi da je Republika Srpska sa nekim strankama, znate vi dobro kojim, izgubila najmanje osam godina napretka. Rafinerija je mogla ovako početi i 2000. godine, da ne kažem da je Dodikovu Vladu spriječio frontalni napad na Koaliciju Sloga i na njega lično (i tada zbog „kriminalizacije“) da se još prije 2000. uradi nešto.
Sada opet čujem Krležine peseke iza zagorskih kleti.
Republika Srpska je kao karavana na dugom putu kroz noć.
Spava sarajevo,
spava federacija,
spava politička baščaršija,
spava ohaer,
spava pik...
a veoma je teško naći put kad svi hrču.
Samo ne spavaju oni iz Grupe G zbog kojih mi se čini da je Krleža bio vidovit.
Ako ne podnesu tužbu za pokretanje rafinerije, izgubiće i zadnji kredibilitet u mojim očima.
Psi laju a karavana prolazi.

PISMO IMAMA LATIĆA
Dr. Džemaludin Latić, intelektualac i profesor na Fakultetu islamskih nauka, jedan od osnivača Esdea... uputio je pismo imamima u BiH. Vjerskim službenicima.
Ne znam kakve su islamske nauke, ali, prema Latićevim ispisima, veoma liče na pravoslavne i katoličke nauke, koje, ako sam dobro evidentirao, ne postoje.
Profesor Latić u tom pismu sitno piše da „Dodik, Ćosić i srbijanska politika...“, „aktuelni lider SDA, stranke koja valjda ne bi ni postojala da joj mi imami...“, „a skromnog heroja našeg naroda, Mehmeda Žilića, koji je u državnom parlamentu odbio četničko-bušovsko uništenje naše države i katastrofu našeg i hrvatskog naroda, kao što je poznato, lider SDA istjerao je iz ove političke organizacije...“. Itd.
Na kraju pisma Latić kaže: „Ovaj autor svim svojim bićem je uvjeren da izrazita većina članova i funkcionera SDA (od kojih su mnogi imamski sinovi ili potekli iz najpobožnijih muslimanskih familija) ne slijedi politiku aktuelnog lidera ove stranke kada su najvažniji nacionalni interesi u pitanju“.
Latić je takođe rekao da nema ni primisli da se opredjeljuje za ovog ili onog lidera već ima iskrenu namjeru da „svi skupa odigramo svoju vjersku ulogu u spašavanju naše države i našeg naroda“.
Jasno je:
· Latić ne prtežira Harisa Silajdžića već ide na rušenje Sulejmana Tihića
· Kreće džamijska priprema terena za utakmicu koju će odigrati strukture SDA na terenu što će biti zanimljivo pratiti u neposrednom vremenu ispred nas
· Time se otvara put za Bakira Izetbegovića kao lidera koji će iza sebe imati „spontan“ stav članstva a ne pedigre pučiste, vjersku strukturu, nacionalno spasilaštvo i porodično porijeklo – dovoljno za lidersku poziciju dovijeka
· Ruši se Prudski Sporazum koji, zbog toga, na dugi rok nema realne izglede
· Otkriva se da je Esdea nikla kao, i jedno vrijeme bila, radikalna islamska politička organizacija i da se takvom ima ponovo uspostaviti
· Zaustavlja se narodnjačka evropeizacija Esdea koju su neki prepoznali u Tihićevim nakanama
· Latić pokušava da potpuno mobiliše vjerske službenike islama i samo je pitanje koliko on ima upliva u toj strukturi i da li to radi samostalno ili sa još nekim iza sebe
· Može se očekivati radikalizacija sarajevskih političkih platformi uz paralelnu dvorsku borbu aktera u obličju lidera stranaka i samih stranaka u kojoj će neki definitivno ispasti iz igre kako bi se politička scena 2010. raščistila a na izborima se pojavio jedan lider u Bošnjaka sa čvrstim islamskim, vjerskim blokom iza sebe. Bakir, nema drugog.
Nemam ništa protiv pisma Latića imamima.
Opasno je, međutim, što to znači kreiranje islamske države, jednog dijela države, vjerske države, da budem blaži.
I opasno je što se bošnjačka politička scena islamizira a to znači da i dalje neće imati autentičan politički koncept koji odražava interes bošnjačkog naroda, a ne samo vjerskog sloja, i da će i dalje ići epskim stazama izbjegavajući četničko-bušovske zamke kao što je nekada paljansko jazbinsko medijsko ludilo upozoravalo Srblje na vatikansko-teheranske koalicije.
Kakav falsifikat nakon petnaest godina.

GREGORIJAN ZA MASOVNO ISTREBLJENJE
Velika je greška Miroslava Lajčaka što je stao u odbranu Operativne Grupe G.
Mogao je jednostavno da kaže, u stilu jalovih saopštenja Ohaera, da nadležni organi treba da obave svoj posao.
Ovako, izjavljujući da Dodik i Vlada, tužbom protiv zločinačkog udruženja, izazivaju međunarodnu zajednicu sugeriše dvije stvari koje ne može pobiti:
· Stvara sumnju da pokušava nešto sakriti i nekoga zaštititi
· Prijeti
Grupa G je evidentna po svom sastavu. Njeni istorijat takođe. Gregorijan je prvu prozivku Grupe G izvršio na teritoriji Ohaera u Banjaluci. Grupa se tada „žalila“ da nema slobodu mišljenja. Nakon toga, sloboda mišljenja nekih članova Grupe G naglo se pojavila u 3.600 sekundi, emisiji FTV, inače vjernoj kopiji miloševićevskog propagandnog rata kojeg je razvijao od Osme sjednice. Potom je G pozvao tužioca, u prostorije sarajevskog Ohaera i, mirno sačekavši da se ovaj upiša u svečane sudbene halje, uručio mu „materijale“ koje treba da procesuira. Tako se tužilac Barašin našao u Grupi G. Kasnije se pridružio i sipaš Lukač koji je nizom istupa u javnosti stvorio utisak da je cijela borba protiv Dodika i Vlade Republike Srpske isključivo njegova lična stvar a ne stvar institucije. Neki drugi iz Grupe G se, nakon prozivke, nisu više aktivirali pa neću da ih navodim.
Tu Grupu G Visoki Predstavnik sada deklariše kao međunarodnu zajednicu koju Dodik izaziva.
U njoj su i jedan paljanski preprodavac, djelatnik nekadašnjeg beogradskog kosovskog glasila protiv Koalicije Sloga i Vlade Republike Srpske i jedan bivši Karadžićev septembarski, a možda i još nečiji, špijun i vojni manipulator.
Gregorijan dolazi iz zemlje koja je izmislila da Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje. Na osnovu te laži ta zemlja, i iznuđena alijansa, satrale su Irak, slobodnu zemlju čiji su ljudi imali život, možda pod diktaturom, ali život. Sada nemaju ni život ni oružje za masovno uništenje ni naftu.
Formula Nepostojećeg Oružja za Masovno Uništenje primjenjuje sada i Grupa G. Najprije se izmisli postojanje oružja a onda se ta laž, a navodna sloboda mišljenja, širi preko plaćeničko-podaničko-felacijskog novinarstva da bi se na osnovu toga formirala Alijansa za Irak, Gregodijan-Barašin-Lukač, i onda realizovala invazija na Dodika, Zgradu Vlade, Republiku Srpsku, Zgradu RTRS-a, dva preduzeća...
Visoki Predstavnik je trebao ostati iznad tog blata čiji je cilj stvaranje situacije u kojoj je sve u Republici Srpskoj kriminalizovano i kupovina vremena da se izgradi neki novi manipulativni politički faktor na kojeg će se igrati, neki naprednjaci, narodnjaci, čini mi se, što se ovih dana događa pred našim očima jer se Čavić izlanuo da „ovakav SDS ne može parirati SNSD-u“ čime je otkrio glavni cilj.
Ovako, Visoki Predstavnik je u svoju biografiju, nepotrebno, upisao i ovo sranje Grupe G.

FUDBALOMET
Neka odgovorna lica, a to znači dobar dio, iz Republike Srpske, čim odu u neku zajedničku komisiju, organ ili radnu grupu na nivou BiH, odmah prime islam.
Već nakon Kneževa ili kod toplane u Doboju, zaborave da predstavaljaju institucije Republike Srpske i automatska sklopka ih prebaci u situaciju da predstavljaju BiH mada ih niko ni zašta ne pita.
Jedan dio njih je nekompetentan i karakterno nespreman za odbranu bilo kojih pa i interesa Republike Srpske, te se genetski ponaša po sistemu: Je li Ale? Jeste kapetane. Drugi dio je sticajem okolnosti tu gje je i po bilo koju cijenu želi da zadrži poziciju.
Svi oni, generalno, imaju podaničku svijest Esdeesa i mentalitet provincijalnog odlaska u Stambol po svoje mišljenje, po svoju poziciju i po dopuštenje da onima drugima uradi ono. Za vrijeme komunizma su te svoje genetske stambolske osobine dodatno izvježbavali odlaskom u Ce-Ka, kod Hamdije, Nikole i Branka.
Kada sam bio ministar informacija u prvoj Dodikovoj vladi onda su Unitaristi sa Miljacke, u sadejstvu sa stranim kolaboracionistima, došli na ideju da formiraju PBS, državnu, bosanskohercegovačku televiziju. Trebalo je da mi to, demokratski, prihvatimo, Vlada i ja, bez obzira što je u Dejtonskom sporazumu informisanje u nadležnosti entiteta.
Nisam htio ni da čujem, čak i da je Vlada bila za. Podnio sam ostavku ali nisam potpisao.
Neću da kažem da svi treba, i mogu, da rade po mom receptu ali svi treba da znaju da postoji prag preko kojeg se ne prelazi. Valjda je jasno šta izabrati između interesa svih i vlastitog podgužnjaka.
Vidim, Fudblaski savez Republike Srpske je pristao na neke zajedničke registracijske knjižice za fudbalere. Kažu, to je po preporuci UEFA, bilo još prije tri godine.
To mi ne liči na argument. Interes Republike Srpske je uvijek isti, i sada i prije tri godine.
Ako postoji Fudbalski savez Republike Srpske onda na knjižici za igrače premijer lige mora da stoji, u vrhu: Fudbalski savez BiH a ispod: Fudbalski savez Republike Srpske ili Fudbalski savez FBiH (ako hoće). Karta Bosne i Hercegovine, ili grafički simbol, ne može biti bez granica entiteta. Svaka karta bez unutrašnjih granica je protivustavna. BiH se sastoji od dva entiteta i to piše u Ustavu.
Osim premijer lige, sve ostalo je označeno isključivo Fudbalskim savezom Republike Srpske.
Analogija sa bilo čime drugim u BiH, a naročito sa onim što je predato kao ovlaštenje mimo procedura i ustava, a često i da to niko nije ni tražio, nije validna. Interes Republike Srpske je da ima Fudbalski savez a ne da se utopi u nešto što je sarajevski unitarizam.
Odgovorni ljudi u raznim institucijama na nivou BiH treba da shvate da interes Republike Srpske ne može da se zadovolji samo ćirilicom.

DAVNOBiH
Jedna od tri strane bermudskog trougla smrti, krvi i ljudske nesreće u BiH, ona sarajevska, nevjerovatno uporno insistira na tome da BiH vuče porijeklo od stećaka i bogumila, od Kulina i njegovih prvih ovaca koje je utrpao na berzi u Dubrovačkoj Republici da bi zauzvrat dao pravo da jevtino kupuju po Bosni sve na čemu će se obogatiti i u Dubrovniku graditi dvore, zidine i biti gospari, i oni i njihovih pedeset generacija, od ZAVNOBiH-a, od AVNOJ-a, od Sedam Sekretara SKOJ-a, od... da je sve prije pokolja bilo BiH, da je u vrijeme pokolja sve Bilo BiH, da je u Dejtonu samo rečeno: To je BiH, ajmo dalje.
Taj trostrani trougao imao je najmanje dvije tačke koje su sve učinile, a sve nelegalno i protiuvustavno, ne pominjući međunarodne regule, da sruše SFRJ koja je nastala na tom temelju ZAVNOBiH, AVNOJ itd. Bihaćka i jajačka priča o Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja i Antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije, instrumenti su komunista, partizana i antifašista koji su tada u porobljenoj Evropi bili svijetlo zrno pijeska u pustinji kolaboracije sa Hitlerovim nacističkim hordama. A Ovdje su kolaboracionisti bili vlasti Nezavisne Države Hrvatske, ustaše, uz koje su išle i muslimanske strukture izuzev jednog manjeg dijela komunistički i ljudski orijentisanih muslimana tipa Osmana Karabegovića čije ime je i ljetos u Milića Gaju, nakon toliko decenija od borbi na Grmeču, dobilo ovacije od srpskog življa od kojeg je najveći dio samo od djedova čuo za Osmana.
Te dvije tačke trougla koje su bratoubilačkim, međuvjerskim i građanskim ratom rušile ono što je stvarano kao zajednički prostor svih a ne jednoga, nemaju nikakav istorijski i moralni kredibilitet da slave 25. Novembar. To je praznik i datum protiv kojeg su se oni borili.
To je simbol zdanja koje su oni srušili.
Istorijski je perverzno krvave ruke zločina, kriminala i rušilaštva dizati u slavu dana koji je bio plemenita tačka ljudskog suživota i zajedničke borbe protiv istrebljivačke germanske i italijanske filozofije i ideologije.
Nepopravljiv je osjećaj duhovne bijede kada se prisustvuje činjenici da jedna marginalna grupa stranputaša, krimonacionalista i perverznjaka pripisuje sebi tuđe zasluge i kiti se tuđim istorijskim lentama.
Uvredljivo je, kao što to čini Oslobođenje, sva ta imena Rodoljuba Čolakoviča, Avde Hume, Branka Ćopića... podvoditi današnjoj BiH, preciznije Bosni. Oni nisu svoje ideale razvlačili po blatu i krvi borbe protziv fašista zarad onoga što su uzurpatori danas stvorili od ovog prostora.
Jevtino je na taj način dobijati legitimitet za ono što je Dejton nazvano prosto i bezlično BiH a za koju se nisu izjasnili i oni sa treće tačke trougla.
Postoji BiH ali ne postoji zajednička BiH.
Stoga je nametanje 25. Novembra tortura kao i referendum o nezavisnosti.
Samo, ovaj put jednostrana a ne dvostrana.

GERMANSKA ALKAIDA NA KOSOVU
Bez obzira šta će se pokazati kao istinito u slučaju epske pjesme Tri Bombaša, Tri Germana na Kosovu Ravnom, da li su u pitanju pripadnici BND, njemačke tajne službe, da li su to samo Nijemci koji su doista bacali bombe na kisiju UN na Kosovu... ostaje činjenica da je na prostoru bivše SFRJ, naročito u njenom nukleusu zasađenom kalašnjikovima, više špijuna i diverzanata u eksplozivskom i političkom smislu nego kriminalaca, pedera, lezabača, liječenih alkoholičara, sidaša i narkomana zajedno.
Oni su veoma dobro maskirani, pomiješani su sa inostranim legalnim instutucijama, domaćim izdajnicima, kupljenicima ili, u najvećoj mjeri, sa onim domaćim regrutima koji i ne zanju da rade za strane špijunske i tajne službe. Na Kosovu je samo došlo do malog incidenta pa su neki Nijemci isplivali. Vjerovatno je obavještajno-diverzantski milje nešto neuređeniji nego što je to bilo u BiH ili su neke tajne službe djelovale izvan sporazumno uređenih granica i interesnih zona. Ili je BND učinio nešto veliko pa im se sada javno vraća na ovakav način što svaku službu unazađuje nekoliko koraka, ili godina.
Sve to je nebitno.
Jasno je da je mnogima na Kosovu stalo da se iskaže netrpeljivost prema UN i da se to okrivi neko. Pa onda idemo u novi krug.
Jasno je i to da su Tajne službe Ovdje odigrale sve. Samo su srpski, hrvatski, muslimanski i šiptarski seljaci odigrali masovne političke i krvave scene. Oni politički svjesniji uključili su se u političke stranke SDSDSAHDZ, koje su svemu dale tuzemni institucionalni i demokratski oblog. Da bi sve izgledalo uvjerljivije nego na filmu, oni koji su učestvovali u krvavim scenama, pojedinačno, proglašeni su šehidima, domoherojima, vojvodama a oni iz masovnih scena pomora, danas se upotrebljavaju u plemenite političke svrhe.
U svjetlu hapšenja Tri Germana na Kosovu Ravnom treba gledati, potpuno ili djelimično, na Markale, Tuzlansku kolonu, Dobrovoljačku, Srebrenicu, odsječene glave na Ozrenu... pa i na Leutara, Kopanju, inženjera iz ZIBL-a...
U tehnologiji tajnih službi, i u političkom i u eksplozivskom segmentu, nije toliko važno šta ćeš uraditi i kome. Važno je kome će se to pripisati. I kome je poruka upućena.
To se lako čita, od Markala pa do Pukanića.

SDS – PRELAZAK U FEUDALNU FAZU
Ne volim da se bavim Esdeesom.
Volim da se bavim pojavama i procesima. Esdees je lišaj.
Ali je tačno da to što se događa, u toj skupini pod imenom Esdees, ima veze sa procesima raspada uzurpirane, kriminalizovane i falsifikovane nacionalne svijesti. O tome sam već govorio i cijeli taj proces spada u tokove svijesti koje sam okarakterisao kao Kriminalizovana Odbrana Srpstva.
Esdees je lišaj na tom tkivu.
Njegovo nedefinisnao biće ne može da se opredijeli između kolektivnog kriminalizovanog lobija potrebnog dobojskim i bijeljinskim feudalcima i političkog udruženja građana srpske nacionalnosti bez političkog programa i vizije. Istina je da se Esdees nikada nije mogao opredijeliti između tih i još nekih ponuda. Ta opterećujuća dilema konačno im je došla glave ali treba uzeti u obzir i činjenicu da je Esdees nastao na sarajevskom prigradskom rudištu i da mu ta činjenica nikada nije dozvolila validnu konekciju sa Kamenjarom, Ravnicom i Vrbaskom Banovinom.
Esdees je uvijek bio sarajevski prigradski srpski lopovski pogled na svijet.
Stoga su banjalučki intelektualci veoma kasno prišli i veoma brzo izašli iz tog kruga pakla. Ostali, sa svih strana, i iz Hercegovine, i iz Semberije a i iz Banjaluke, ušli su iz kratkoročnih političkih, grupnih, narcisoidnih, neiživljenih i podaničko-podrepaških razloga.
Njima je Esdees služio samo kao automatski aparat za slikanje na željezničkim stanicama iz sedamdeset i neke.
Kvalitet tih ljudi je bezvrijedan jer se na toj skupini, to nije čak ni simaptizerstvo a kamo li članstvo neke stranke ili organizovane grupe, ne može graditi nikakva organizacija niti planirati razvoj.
Pojava Bosića na čelu te stranke samo je bio znak tog sarajevskog porijekla i kupovina vremena da sarajevska prigradska kamarila preuzme konce. To je bio znak da lišaj evoluira. Drgan Čavić nikada nije imao šanse u jedeinstvenom Esdeesu niti da stvori jedinstveni Esdees. Vjerovatno ga je na tom položaju u nekom vremenu održavao mig Holbrukovog jarana iz kafane Tajni Sporazum.
Sada se Esdees i zvanično feudalizira.
Instaliraju se međuentitetske linije u Esdeesu.
Jedna od najubjedljivijih je ona koju su sami iscrtali u borbi protiv Biljane Plavšić – kod raskrsnice za Smrtiće – što znači da postoji neka vrsta Esdeesa do Doboja i od Doboja. Ali to je samo simbolika. Dobojskoj esdeesovskoj kamarili, jednako kao i bijeljinskoj, ne treba Esdees kao politička stranka Republike Srpske nego isključivo kao pokriće za feudalna nedjela.
Tu će se Esdees najkvalitetnije i održati. Za život tog lišaja potrebno je kriminalizovano feudalno stanište kakvim se predstavljaju Doboj i Bijeljina. Zapadno od Smrtića nema takvog kriminala koji pogoduje uzgoju te biljke. Slično je i u Hercegovini. To što se Čavić upinje i piše pisma, slično Silajdžiću, neće piti vode. Ovdje nemam prostora za pišem novi esej o mrtvacu.
Nastaće nekoliko stranaka podvrste esdees. Šešeljizacija. Dijelom je zbog Esdeesa uslijedilo razbijanje Socijalističke partije a još više Srpskog narodnog saveza, pa i formiranje nekih partija, znate vi dobro koje.
Sada se sudbina vraća.
Nisu samo kenguri pronašli bumerang.