OVAJ IZ ESDEA
Sulejman Tihić, predsjedinik Esdea bez Bakira, dao intervju Dnevnom listu i rekao da ga brine koaliranje Čovića i Dodika.
Ne treba da ga brine.
Dok su njegovi, zna on dobro koji, koalirali sa nekim ratnim Čovićem, Hrvatima, takorekući, on, Tihić, bio je u logorima. Sada, kada Čović „koalira“ sa Srbima, njemu, Tihiću, ništa ne fali.
Spreman je, kaže razgovarati sa svim hrvatskim strankama. Sa Devedesetkom. A Haespe mu se oduvijek sviđao osobno. Govore o Hrvatima u BiH i Hrvatima u Republici Srpskoj.
Nemoj samo da govore o Hrvatima u Federaciji.
Jasno je da Tihić, u svom šamačkom shvatanju politike, misli da je presudno naotimati dovoljno Hrvata, što od Harisa, što od Dodika i tako ih vezati i ujaloviti, kao ovce i koze, da ni sami ne znaju na kojoj strani tijela se bleji a na kojoj brabonja.
Tako Tihić shvata ravnopravnost naroda.
Imam za njega dobar prijedlog.
Neka da Hrvatima entitet, pošto su suvlasnici Federacije, jedan kroz dva, imaće uvijek koaliranje s njima. Nemam ništa protiv i nikad se neću buniti.
Ali, Tihiću se ne može pomoći.
On se nepošteno odnosi prema svima pa i prema koalirantima, bivšim, sadašnjim i potencijalnim.
Ima Tihić dva zanimljiva citata koja o tome govore:
Ovima u Eresu odgovara postojeće stanje jer su u Dejtonu dobili entitet sa nadležnostima države.
Mi ne možemo ništa uraditi, promijeniti, ukoliko ovi iz Eresa nisu suglasni s nama.
Taj potcjenjivački, čaršijski, begovski odnos prema Ovima (pišem to velikim slovom jer se radi o Srbima) trajno onemogućuje sve tihiće da nešto urade.
Osim toga, po kom osnovu su Mi, tj. Oni, ili On iz Esdea, pozvani da nešto urade, promijene.
Kadgod su se Ovi, čiji je Onaj žrtvovao mir, osjetili pozvani i zaduženi da nešto urade, promijene, pala je krv i izbio je rat. Posljedica toga je Srpska Država u BiH. Oni su, a ne Ovi, doveli do toga. I nisu je Ovi u Dejtonu dobili. Dejton je samo napravio inventuru.
Sačuvaj me, a i BiH, ako je ikako moguće, bože, Onih i njihovih promjena.
Doklegod Onaj iz Esdea za Republiku Srpsku kaže Eres, jer ne može prevaliti preko usta: Republika Srpska, i doklegod Taj za Srbe kaže: ovi iz Eres, dotle nema razgovora.
Dotle će razgovarati sa svehrvatskim Haespeom.

RATNE MANIPULACIJE
Višenacionalistički ratovi u BiH, pripremljeni od strane tri troslovne stranke sa srednjim velikim D, nastali su na izvrsnom tehološkom temelju, hardversko-softverskoj platformi manipulacije prije svega vlastitim narodom.
Sjetimo se da je Hadeze BiH, ovdašnje nacionalističko gazdinstvo zagrebačke središnjice, sa izravnim ozarjem dočekalo parolu Šahovnica Na Bikavcu. Na taj način su manipulisali Hrvatima u BiH da će biti u sastavu Hrvatske i da će se pripojiti matici zemlji.
Sjetimo se Alije. On je poručio muslimanima da će za BiH žrtvovati mir. Tim je rekao, samo što jadnici nisu razumjeli, padaće vam glave ko snoplje. Tim je manipulisao muslimanima stvarajući im lažnu sliku, jer u ruci nije imao ni ražnja ni zeca, osim glava jadnika, o tome da će imati svoju zemlju, državu, islamsku republiku iz njegove deklaracije i njegove sudnice.
Sjetimo se esdeesove parole koja je poslužila kao crvena nit okupljanja Srba u pokret: Prodaj kravu, kupi pušku. Da se ne sjećamo Srbije do Vladivostoka. Tim su manipulisali Srbima i mamili ih u rat, nudeći im Državu Dinastije Karadžić.
Knjige su objavljene, već, o miniranju Starog mosta u Mostaru, sa stručnim dokazima da on nije srušen tenkovskom granatom i da je to samo snimano radi potreba montaže.
Objavljeno je mnogo savjeta raznih dobronamjernih brižnika u kojima se kaže da treba inscenirati kakav veliki zločin nad muslimanima kako bi nato-snage mogle dejstvovati po položajima Srba.
Izlaze na vidjelo podaci da su dvije velike armije u ratu u BiH znale da će civili stradati u Ahmićima, i istog dana u Trusini. Slučajno Hrvati i muslimani. Oni izmanipulisani šahovnicom na Drini i žrtvom mira za BiH.
Sada je, najednom, problem što se iznosi sumnja u istinitost svih „činjenica“ i brojki Srebrenice, u „istinitost“ Tuzlanske kapije i Markala.
Današnji narodi u BiH treba da otresu glavom i da se osvijeste.
Sve što su njihovi vlasnici radili u ratu u BiH, bila je gola manipulacija.
Ništa, time, neće promijeniti i poboljšati svoj položaj. Onih sto hiljada ljudi koji su pod zemljom ili na nebu, neće oživjeti. Ali, barem, da im ne lažu dalje i da dalje ne manipulišu sudbinom čitavih generacija.

ONI SA DRŠKOM I ONI SA RUPOM
Kada se, u prošlom vijeku, govorilo da nekoga prati kiša, kurve i kerovi, mogao sam biti sigurano da se radi o velikoj nesreći u kojoj učestvuje mnogo nesretnika. Najčešće se to govorilo za vojsku.
Danas bi moglo da se konsatuje, ili, kune, da te prate pederi, lezbače i ceodva.
Da me prati sedam tamburaša s Petrovaradina. Sačuvaj me bože da prati Domeniko Mudonja.
No, i u Beogradu se priprema gej parada. Bila je u Zagrebu, bila je u Sarajevu, uprkos sidi, čini se da se pederi umnožavaju. Meni se, ipak, čini da muškarci sve manje umiju da dobiju smokvicu od veleposjednica užitka pa se okreću jednostavnijim nalazištima.
Za sarajevski pederluk sam rekao da su ljudi bolesni i da nisam za javno propagiranje međuimbecilnog čmarisanja.
Naišao sam na jednodnušne osude demokratske, ljudskopravne, civilizovane javnosti. Čak je i Duška Jurišić rekla da ne razumijem. A ona razumije šta je peder.
No, i sada ću nešto reći povodom beopederisanja uz opasnost da me Komšić optuži za stvaranje Velike Srbije.
Ono što ne radi priroda ne treba da rade ni ljudi. Ako priroda nije učinila da konj konju zavuče ono vatrogasno crijevo, ne treba to da rade ni ljudi, takozvani muškarci. Ne treba ih sprečavati, ali treba im uljudno ponuditi liječenje. Treba ih spriječiti da propagiraju svoj neprirodni, nastrani, bolesni nagon. Treba im neki čičica u savjetovalištu, ako ga neće jebati, sakloni i sačuvaj, da objasni da ne mogu izboriti ravnopravnost tim demonstracijama. Neka se drže za te drške i čepe te rupe, ali neka ne traže od svih ostalih da uživaju u njihovim paradama kao pijani Rusi na prvomajskoj.
Nikakva prava peder nema.
I ne trebaju mu.
Osim toga, mnogo više je pedera nego lezbača pa je taj istospolni pokret već u svom zametku neravnopravan.
A gdje je ravnopravnost, npr. moja, kad volim mladu, visoku, vitku, lijepu, pametnu djevojku. Ne može, mlađa je od tebe, ljepša je od tebe, viša je od tebe, bogatija je od tebe. Ćelav si i star. Gdje su moja prava da me žena ne zakolje, ako sazna. Niko se ne češe ni po guzici.
I šta da rade oni koji svaku noć spavaju sa ženama i muškarcima i pri tome uživaju u sparivanju milokliza i klizoklipa, onako kako su odredili stvoritelj, priroda i Čarls Darvin. Da li da svako jutro demonstriraju i traže ravnopravnost sa šumarima.
Kakve veze imaju šumari sa seksom muškarca i žene.
Iste takve kao i pedersko natrpavanje u guzicu sa seksom.

FENOMEN ČAVIĆ
Neidentifikovana leteća vremena viju se na Bosnom i Hercegovinom.
Arapi kupuju kasarne vojske, stare dobre propale jna, koja ih je obučavala ratovanju i upotrebi tenkova, minobacača i ostalih ljudskih ubojnih sredstava čiji su najbolji rezultati sasređenom vatrom na osamsto metara.
Sud u Hagu nije osudio Tuđmana, nije osudio Miloševića, nije osudio Šešelja, teško ide sa Karadabićem, ali jeste osudio Florens Artman, svoju bivšu portparolicu. Tako joj i treba, kad se, kao novinar, kako se predstavlja, petlja u poslove lopova.
Čavić, Dragan, bivši predsjednik nekoliko stvari, u sarajevskom Oslobođenju se pravda da nije izdajnik Republike Srpske. To nije zato što mu u Republici Srpskoj ne daju medijski prostor ili što mu ne vjeruju, nego zato što ga ovdje niko i ne uzima za ozbiljno. Niko ga ne smatra ničim.
Ali jeste fenomen. Pojava.
Nekidan je imao jedan mikrostranački skup na koji je došlo nekoliko radoznalaca, nekoliko besposličara i nekoliko privedenih poznanika i familijaraca.
Čavić je održao vatreni govor u kome je iznio svojih nekoliko političkih programa: a) Sve propada, b) Sve je kriminal, već četiri sprata na zgradi vlade nedostaju, prodali u Bugarsku a Ivanićev autoput Banjaluka – Gradiška, na dva mjesta, u dužini po tri kilometra urolan je i ukraden da bi se ilegalno prodao u Maleziju, c) Zajebao sam se što sam mu dao mandat.
Čavić je o Dodikovom kriminalu pričao i prije deset godina u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Pa nije upalilo. Prošle godine su svi opozicioni tornjaci, Čavić nije bio u igri, pričali o kriminalu Zgrada Vlade-Autoput-Avioni, pa su ljudi izglasali načenike Esnesedea u 38 opština. Dakle, nije upalilo. Samo onaj ko vjeruje Milanu Tarotu misli da će sada upaliti. A jedan od tih je Čavić.
Osim ako Čavić nije Blanka Vkašić pa će preskočiti svoju visinu i još pedalj.
Najubjedljiviji, i veoma realan je, kada govori o mandatu koji je, pogrešno, dao Dodiku.
Ali on tu ne odaje svoju samokritičnu karakternu crtu kako bi se prikazao kao čovjek od krvi i mandata. On šalje poruku svojim mentorima, poslodavcima i predradnicima o tome kako je imao najbolje namjere u pogledu centralizacije i unitarizacije ali onim esenesdeovcima najednom palo napamet ono što su napisali u svom programu 96. – dva entiteta i tri naroda.

SPAŠAVANJE RAZVODNIKA STRAŽE
Nije trebalo dugo čekati da se otkrije mreža podrške Draganu Lukaču, tajnom dostavljaču kriminalizujućih činjenica o Dodiku, družini i Republici Srpskoj, čija suština je dokazati da Dodik i SNSD nisu pobijedili na izborima nego su pokrali 150 miliona maraka pa im je narod za to dao 50% glasova a američka, sarajevska ili pikova čvrsta ruka treba da ga oguli, objesi i strpa u zatvor. Usput da se ukloni i Haris Silajdžić jer smeta Sulji i samozlatom Zlatku.
Javili su se Esdea i Esdepe.
Promovisali su Razvodnika Lukača u borca protiv organizovanog kriminala. I stali u zaštitu jer je ratno siroče, pošto nema neku stranku iza sebe a svako ko je izašao iz rata i nema stranku a želi nešto da bude, siroče je, nezakonito smijenjeno i jer se Lujić Ustrašivi sveti Razvodniku.
Esbeiha se nije oglasila.
Znao sam i ranije da Silajdžić nije u toj uroti. Iz dva razloga. Prvo, njegov problem nije Dodik i drugo, sa dvojcem iz mreže nema istu tikvu. Ima je sa drugima.
Scenario je tipični sarajevsko čaršijski.
Dodik je postao problem jer je on sam, i njegova stranka, prejak igrač a nije ga se moglo utrapiti u državne nivoe i iskoristiti ga za unitarizaciju BiH. Kriminalizacija je oproban recept jer je jednostavan. Štogod uradiš to se proglasi pljačkom. Samo treba naći po jednog Lukača i Barašina i imati Turimuse internešnel, Centar za ispiračko novinarstvo i par medija iz arsenala JedanČovjekJedneNovine a ne škode i dužnici u vidu Avaza, Blica i sl.
Drugi kolosijek je politički. Sulejman Tihić je tražio pomoć izvjesnih stranaca kako bi ostao u sedlu Esdea. I dobio ju je. Ali dug je ostao. Započeće Prudski proces sa glavnim ciljem da se Dodik uvuče u razgovore, iako on nikada ne odbija, a da se onda iznebuha, sumanuto, predozirano, izbaci priča o četiri teritorijalne jedinice i tako ga se oslabi u domaćoj javnosti, javnosti Republike Srpske. Zato je Tihić pričao o priključenju Bihaća Banjaluci a Bijeljine Tuzli. Takvu budalaštinu ne bi provalio ni onaj Đapić iz Osijeka.
Saradnik na scenariju: Zlatko Lagumdžija, Dugi Kožni Kaput.
Rekviziti: Rafi Gregorijan
Gestapo: Dragan Lukač
Gubitnici: Tihić, Gregorijan, BiH. Lagumdžija je besperspektivna sarajevska politička imovina i njega ne ubrajam u gubitnike jer je već izgubio. Lukač ništa nije ni bio pa ni on nije gubitnik. Tihić je najveći tragičar. Dok se on bavio Dodik-film festivalom, Izetbegović se vratio iz nokdauna, Radončić i reisul spremaju političku stranku, Dodik satro opozicione uzdanice njegovih mentora i dalje ojačao.
BiH je završila jednu fazu u kojoj je još bilo nade i zato je gubitnik.
Očekujem dalja javljanja iz Mreže Podrške Lukaču.
Ali ne mnogo.