KOMITET ZA MOŽDANIZACIJU
Kako se neka budala nije sjetila da, prije nego što je Zvonimir Boban šutirao organa u dupe, pošto je organ izvršio agresiju na njegov teren, da formira Komitet za normalizaciju. SFRJ bi još postojala.
Sa toliko optimizma je Komitet za normalizaciju Naseobine i, istovremeno, Komitet za oktroisanje Jednog Predsjednika u fuefadbalu, ušao u sređivanje stanja, da me, zamalo, uhvatio optimizam na spavanju. Onda, ipak, shvatim, da je vjerovatno Osimov moždani udar prešao i na ostale, u vidu Moždanog Sumraka.
KZN je donio Zabranu organizovanog odlaska gostujućih navijača na utakmice. Do kraja jesenjeg dijela prvenstva. A organiziovaće, javila se takva Moždana Ideja, sastanak sa državnim i entitetskim bezbjednosnim organima, da vide štaćekudćekakoće.
Molim poštenog nalazača da javi da li je negdje imenovan Komitet za normalizaciju Komiteta za normalizaciju.
Mislim da čak ni u Bosni i Hercegovini, kao Naseobini, nije moguće anulirati slobodu kretanja i ljudima zabraniti da zakupe autobus i odu na branje krušaka u Lijevče polje ili na utakmicu u Dragi Glavni Grad.
Nemoguće je da Komitet za Moždanizaciju donosi odluke koje su u nadležnosti drugih organa, dobro, Organa, malo sam se zanio, i institucija. Nekao nadležno ministarstvo iz Savjeta ministara, samo molim da je ustavno a ne od ovih nametnutih i nelegalnih, treba da reaguje i poništi Zamisao Malog Đokice o tome kako se prave koze putem vanvaginalnog seksa sa ovcama.
A Osimu savjetujem da se povuče iz tog galimatijasa. Pokvariće sve dobre slike o sebi koje je gradio decenijama.

UNEREDI U SARAJU
Učesnici fudbalskih unereda nikad ne znaju šta rade. Nije ni Zvonimir Boban znao, onomad, kada je šutirao pripadnika snaga reda, organa, takorekuć, šta radi. Ne zna ni danas šta je tada radio. Ako je znao genijalno da igra fudbal, misli li neko da je pametan i da zna za sebe i oko sebe. Jok, more, što bi rekao Svetislav Basara u svojim tekstovima punim turcizama.
Nisu ni navijači u Sarajevu, na Grbavici, večeras, znali šta rade. Što bi morali da znaju. Navijači i postoje da prave jebu. Ne idu na kemernu predstavu.
Ali oni koji su organizovali susret Želje i Bilih, trebali su da znaju šta rade. U kom vremenu žive. I šta im radi Zlaja.
U eri najveće borbe Hrvata da u Federaciji ostanu na površini, organizovati utakmicu između hrvatskog i sarajevskog, gdje je sarajevskog, u stvari, posebnog nacionalnog, kluba, pri čemu za taj sarajevski klub, tišu rafo, navija sva Hercegovina.hr, ona ista koja se bori da ostane na površini, ravno je širem društvenom umobolstvu.
A imali su očigled. Hajduk je lijepo platio i doveo Barselonu na tu svoju obljetnicu. Nije doveo Slobodu iz Čačka.
Širi krug ljudstva u Naseobini će moratiu da shvati da društvene lomove, podjele, pukotine i raskide, najprije shvate neobaviještene, marginalne, apolitične društvene grupe. Malo je ponižavajuće, ali na tim perifernim područjima, nagon za samoodržanjem i opstankom je jači i prepoznavanje neprijtelja, ili samo ne prijatelja, senzitivniji je. Akademik dok shvati, ode mast u propast. Marginalci funkcionišu na osnovu simbola, crno – bijelo, ne znaju za šire kontekste, ne znaju šta rade, nisu obaviješteni o kompromisima i sličnim nefunkcionalnim sintagmama. Pri tome su podložni i svakovrsnoj manipulaciji ali ni tad ne ostupaju od svog kodeksa. Neprijatelj je na Sjeveru. Ili Jugu.
Tragedija je što takvu pojednostavljenu tehnologiju prihvataju i oni za koje se smatra da su obaviješteni, intelektualizirani, kreatori javnog mnijenja, novinari, na primjer, pa plasiraju samonavođenu raketu o tome kako su nerede izazvali navijači Hajduka iz Hercegovine. Kakvi novinari, isti šljam kao i navijači orgijaši, sao im je neko, slučajno, u ruke, umjesto kamena, gurnuo hemijsku. Pa sa strane izgledaju kao novinari.
Moj prijedlog je jednostavan. Treba smiriti malo to igranje međufudbala i međusporta uopšte, dok se država ne raspadne. Pa onda, ko ljudi, igrati se tog međunarodnog fudbala. Gostuje Željo iz druge Države.
A dovoditi Bile, iz treće, zainteresovane, države, dok im ovdje dijasporu, dobro dijasporu, ali cijelu naciju u Naseobini, ganjaju po šumi sa pripremljenim ražnjem, nije nimalo sportska, a, bogami, ni politička disciplina.

TRI SAHATA SA GULOM
Šta za BiH znače Reisulova tri sahata sa Gulom, predsjednikom Turske, pokazaće vrijeme.
Sav sijaset iz rijaseta nahrupio je u Tursku, u zvaničnu i prijateljsku posjetu Predsjedništvu vjerskih poslova Turske. Usput će biti i sa svim najvažnijim političkim ličnostima Turske.
Turska je sekularna zemlja. Tako se predstavlja. I to se mora uzvaničiti. To što je prošli put, sa Davutogluom, još jednim Brkom Zvanične Turske, bio u posjeti Sarajevu i njihov Cerić, Mehmet Gormez, to je slučajno.
Pa ako je sekularna onda se ovakav oblik posjećivanja ima tumačiti kao susret dviju državnih delegacija, šta li. Naročito je na državnom nivou to što je Cerić ostao sa Gulom sahat nasamo.
Radi se, svakako, o krupnom političkom događaju, jer:
• U Sijaset delegaciji nije Muazuki, neki kažu zbog zdravstvenih problema, koji se uvijek jave u politilčkim pipavim situacijama, neki vele zbog situacije u Sandžaku, ali je bio njegov zamjenik. Turska nije željela da pokaže otvorenu podrivačku radnju prema Srbiji jer joj Srbija još može koristiti u zavaravajućoj Diplomatiji Gluvog Glamočkog.
• Nije išao ni muftija zagrebački. Dabome. Trebaće i Zagreb za DGG. Samo da prođu izbori.
• Pošto u Sarajevskom Političkom Krugu vlada haos u kome Haso i Huso, mislim, Zlaja i Suljo, prave probleme sa Hrvatima a nije jasno kako će se dalje odvijati projekt Zlaja i Hrvatska Raja (Lijanovići i Jurišići), najbolje je vrijeme da se u posjetu primi Vjerski Sijaset. To je najbolje vrijeme i za Reisula. Neki kažu da se kandiduje za Euroreisula i da će stvoriti Reisulzonu. Drugi, pak, vele da traži podršku i način za doživotni mandat. Nije mi jasno zašto su se uhvatili te demokratije kad patrijarsi i pape budu tamo dok bog ne kaže Isključi.
• To je i poruka političarima SPK da se na njih u dogledno vrijeme ne računa. Jer se želi graditi Sekularna Država Bosna.
• Cerićeva izjava da su tokom agresije u Bosni, u Hercegovini su igrali piruz-pale, preživjeli teška stradanja, ali nakon dugog vremena nisu mala zajednica koju će se moći zaobilaziti i napadati po želji, već dio jedne velike priče, ima se tumačiti samo na jedna način. Turska je stigla u Sarajevo. I Sarajevo je, i zvanično, dio Turske interesne sfere. Istorija nekad ide ispočetka. Turska. Rusija. Inglezi. Koliko je bilo jednostavnije dok je postojao SSSR.
Biće zanimljiva sljedeća posjeta Sarajevu.

DRŽAVNACIJA

I NOVE EKONOMSKE PLOČE

Pošto sam već ustvrdio da je Kina prva ekonomska sila na zemaljskoj kugli, to je rekao i neko u Bijelom Svijetu. Simon Džonson, osnivač vodećeg ekonomskog bloga, profesor na MIT Sloanu i bivši glavni ekonomist u Ememefu, napisao je doslovno: SAD već izgubile ekonomsku dominaciju (Project syndicate).
Dobro, to je nešto drugačije uobličeno. Glavni junak se ne pominje ali se, zato, pominje glavni gubitnik.
No, još će berzi pasti i banaka biti nacionalizovano, još će zemalja bankrotirati, možda će i ratovi početi zbog toga, usred toga ili usljed toga, dok svijet ne shvati da su na pomolu Nove Ekonomske Ploče na Zemljinoj i stvarnoj i ekonomskoj kori. NEP. Kada je u oktobru Lenjin revolucionario u Petrogradu, koristeći Auroru, Srbi su to ponovili osamdeset, koliko li, godina poslije, koristeći Bager, niko nije imao predstavu u šta će se izroditi svijet. Niti da je to vjesnik novog pola vijeka koji će obilježiti istoriju. Tek kada je Hitlerov Duh izašao iz pivnica i ušao u Bundesrat, Sveti Njemački Rat, bilo je nekima jasno da se rađa novi svijet. Ameriku je taj rat razvio u ekonomsku silu. Ona je poslije razvijala ratove kao generatore nove ekonomske silnosti.
No, taj se istosmjerni motor istrošio.
Džonson pominje da je jedno vrijeme izgledalo da će Japan prvi preteći Ameriku. Pa se onda pojavila EU i Euro, koji su, zakratko, bili Nade Nove Ekonomije. Iz Kine su dolazile snimke kako gladni narod mlati žive bernardince jer su tako, kad se zakolju, bolji za jelo. Razumijem da je Zapad jeben u situacijama kada želi da te diskredituje. Ali razumijem i da su to Kinezi radili zato što su bili gladni.
Simon Džonson se prevashodno bavi Sjedinjenim Američkim Državama. Kad tvrdi da gube ekonomsko vođstvo zbog nedostatka društvene kohezije.
On, u stvari, opet govori o Kini.
Kina je zemlja državne ekonomije. Centralizovane ekonomije. Tamo mačka ima da lovi miševe. Nema da bude crno liberalna ili bijelo neoliberalna. Seruckanja o ljudskim pravima nisu zahvatila Kinu. Jer je upitno kakva su ljudska prava u Americi kada te cijeli sistem navuče na kredit, na trošenje koji nije osigurno zaradama i na zaduživanje koje niko ne može da garantuje i podrži, pa te onda preko noći načini beskućnikom. I tvoju porodicu. I psa bernardinca. Sa perfektnim ljudskim pravima.
Ali je Kina i zemlja te društvene kohezije. To se može tumačiti bezbrojnim sintagmama. Ideološko jedinstvo. Patriotska konstanta. Zadovoljstvo radom. Kineski ponos. Tradicionalni duh i savremeni kolos.
Kina je dokaz da ekonomska pobjeda, pobjeda uopšte, nema veze sa ideologijom na vlasti ili oblikom državnog uređenja. Kina je živi primjer važnosti Države i Nacije na jednom mjestu. Zapad je propao upravo zbog toga. Mislili su da je pojedinac sve. Da možeš ovdje biti u Državi a svoju Nacionalnost ispunjavati tamo. Kina je početak stvaranja novog fenomena u ljudskoj istoriji. Državnacija.
Neosporno je da će istorija koju će početi da obilježava nestanak energije i prelazak na njene nove oblike, nestanak hrane i vode, nedostatak rada kao najljekovitijeg ljudskog angažmana, i koja će biti možda duga istorija Ratova za Četiri V, Vodu, Vatru, Varivo i Vazduh, gdje se Varivo ima smatrati hranom a Vatra energijom, promovisati Državnaciju. Zajednice koje to budu imale možda imaju šansu da opstanu. Oni koji se budu bavili samo nacijama, ili samo državama, propašće, izgubiće. Pobjeda će otići na neku drugu stranu.
Jučer čitam da Putin predlaže Evroazijsku uniju. Nije slučajno. SSSR je bio jedna, doduše primitivna, prototipna, Državnacija. I SFRJ je bila, mnogo uspješnija i mnogo ljudskija, Državnacija. O Jugoslovenima su se i pjesme pjevale. Onda su neki poželjeli da budu samo Države a neki samo Nacije. A, ponovimo, Države ne mogu opstati bez Nacije. Niti Nacije bez Države.
Kina je u velikoj prednosti. Ona nije eksperimentisala. Ona ne prolazi te potrese raspada Državnacije. Niti je ikada ušla u grešku gradnje Jake Države sa Slabim Građanima. Građanin dođe kao peder u grupnjaku.
Društvena, nacionalana i državna kohezija stupiće na veliku scenu upravo kada proces stvaranja NEP bude učvrstio svoje trendove.
Jedino je, možda, Amerika, prerano izgubila svoje vođstvo.

KUKUEURO I LELEU
Amerika se više ne boji Crnaca. Boji se Eura. Boji se Juana. Rublja malo pala. Sreća. Nestalo Sadama, nestalo Osame. Ali se more množe.
I Pol krugman se upisao u Obamine pristalice teze da slabosti i moguća propast Eura siju strah po svijetu. S tim što bi Krugman trebao da se razumije u to što govori.
Jeste činjenica da je EU krenula grlom u Euro. EU još ne može postati klasična država. Nije došlo vrijeme. Nije došao taj stepen razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Na tu kartu kukaju Američani. Centralna banka ne može da emituje novac na cijelom području EU Nedržave. Pogriješila je i u onom što je mogla, u kamatama. Ne može niko da vodi ni poresku politiku za cijelu EU. To je u redu. Ali nije u redu da to Evropi pričaju oni koji su sve učinili da nema države. Oni koji su se toliko neoliberalizovali da im bogataši pričaju o tome kako bogataše treba oporezovati.
Slabosti koje su se javile u Eurozoni nisu slabosti EU. Mada nisam ljubiteulj te zajednice kad se pretvara u ortodoksiju. Ali jesam, i uvijek ću biti, ljubitelj Evrope. Gdje je sve nastalo. I dobro i zlo. I raznijelo se po svijetu.
Nisu čak ni slabosti jedinstvene valute. Uzroci krize, i pojavni oblici, različiti su u svim zemljama koje su na udaru. To i Krugman, u uvodniku Njujork tajmsa, konstatuje. Radi se, dakle, o pomanjkanju države u Grčkoj, u Portugalu, u Italiji. A ne o pomanjkanju, ili ne u toj mjeri, EU u Grčkoj, u Portugalu...
Kakavgod je stepen ujedinjenja, odgovornost jedinke, države, se ne smanjuje. Tu je grčka vlast u nekoliko mandata zakazala. Kao da nisu čitali ni najjednostavnije udžbenike ekonomije o zaduženju.
Krugman neće, a Obama ne umije, da analizira udar američkog finansijskog balona na EU i ostatak svijeta. Finansijski tokovi su toliko povezani da ih laici ne mogu nikada shvatiti. Ti fantomski globalni investitori upravljaju svijetom. Države koje za trenutak zažmire imaće udar krize za tri ili četiri godine. Potpuno zakonito. Da li se neko sjeća kao je Irska bila finansijski raj. Sjeća se, dabome. Ali se niko ne sjeća irske produktivnosti, irske industrije, tehnologije... zašto je Fiat došao u Srbiju. Troškovi u Italiji su postali veliki. Cijela Italija počela je da troši više nego što stvara. To je radila, umnoženo, i Grčka. To nema veze sa EU. Eurom. I Eurozonom.
A Krugman bi mogao da pogleda detaljnije i samu Ameriku. U Americi niko ništa ne radi. Zašto Njemačka najbolje stoji u EU. Zato što se u njoj njemački radi. Arbajt. STJ. Zemlje juga i turizma kao glavnih generatora Bidipija, moraju da promijene svoj odnos prema radu. To će, na koncu, čekati i druge zemlje. I cijeli svijet. Gledali smo u Kini kako su radnici vezani lančićima za stolove za kojima rade. Koliko proizvoda po jedinici vremena. To je Krugman malo zaboravio. Ili je iza škole igrao klikera kada se to učilo.

DAČIĆ, STROGO I POPREKO
Zalud sam proučavao Kanta, Hegela, Marksa, Engelsa nisam, ni Lenjina, služio mi za viceve o sociologiji i ljubavnici, Platona, Aristotela, Lukača, Sartra, egzistencijaliste, socijalističko samoupravljanje.
Sad vidim da demokratija izlazi iz guzice.
Opšti se lelek digao u Srbiji pošto je Policija zabranila Paradu Od Pupka do Nosa. Mada gi ljubim u dupe koj ga donese do pupka. Jauci sa Dorćola, kukuci sa Rudnika, kukuleleci sa Prokletija, ubimebože sa Avale, otvorisecrnazemljo sa sve Šumadije. Cvili i Danas, sandžački list iz Beograda bez Ponosa. Piše pametni Cvetićanin kako su oni koji su zabranili paradu ponosa Osramotili Srbiju.
Ljudi su potpuno poludeli.
Ne mogu da razumem da vide lek za Srbiju u pederparadi, lek za tešku boljku u kojoj ostatak ostataka Srba na Kosovu, njih osamdeset, devedeset hiljada, bije posljednju bitku na Ljubinom Grobu, bije posljednju bitku Izgubljenog Kosova, bitku Otkinute Srbije, Raskomadane Srbije.
Dabome, ništa neće spastiti to Kosovo. Ali ni pederi neće spasiti Srbiju. Zašto žele da Srbiji stalno nameću pogrešne spasenike. Bolje rat nego pakt. Svi Srbi u jednoj državi. Nikada, ali nikada, nećemo priznati Kosovo. Sramota nas što nemamo pedera.
Dokle može da ide potplaćena glupost. S koliko novci se, bre, plaća. Da se i ja upišem u red, bem mu mamicu koj ne voli paricu. Koga su pederi spasili, jebo gi jednom pravi muškarac. Čemu su napredak doneli. Pa da je ta nastranost dobrobitna, njihov muški deo bi imao Onanisenka od sedamdesetpet cantimetara, četiri pedlja bez šlema. SIJP. Pedersko.
Ne vidim kako ne vide da napredak Srbiji ne mogu doneti pederi. Čak kad bi regrutovali svo muško stanovništvo. I Trećepozivce.
Isti taj umni Cvetićanin, lepo piše, slažem se, iz svega izvlači zaključak da je u tom mudomrsu oko Pederkorza, pobedio Dačić.
Ma, nije. Dačić je samo proizvod partijskog sistema. Kao što je Folksvagen Das Auto. A ostali su auta. Za razliku od političara odnegovanih u zapadnim supraliberalnim i ultraderegulisanim demokratskim inkubatorima, pa ni o čemu ne smeju da kažu ništa. Jedno jaje im je žensko a jedno jalovo. Čim je situacija zabezeknuta, oni se uvuku u svoj stražnji otvor. Dok ne prođe.
Dačić je, pak, čitam, danas, tu na nekom forumu, nalepio austrijskog sekretara. I ja bih popizdeo, vaki smiren. Kakva su vremena došla da Srbiji usred Beograda serucka Kacin, poluproizvod Ratne Slovenije. I ona muškobanjasta baba profesorka. I neki Esterajhanac, iz zemlje koja je nastala nakon Drugog rata na osnovu državnog ugovora, slično kao i BiH. U državu ju je pretvorio krah SSSR. Iz zemlje ženskih konjojebica. Iz zemlje koja je tu, okolo, pljačkala drvo i mermer za svoje dvorce i careve. Austrijanac koji je lajao nešto o Srbima sa Severa i njihovom kriminalu. Jebo ga onaj poginuli Ajder.
Dačić je ustao i sve mu sasuo. Kao Kaćuša. Sad će da kažu Srbija Policijska Država. Pa mora da bude policijska kad šuti Premijerče, šuti Predsidetelj, šuti Gospodin Legija, mislim Koštunica, šuti Čeda, šuti Niki Gladnik...
Srbija mora da dobije državnika. Pa makar to bio i Dačić. Nisam volio tu Slobinu partiju, ni partiju Slobinice, JJO. Ne volim partije koje su nastale iz Ceka. Ali Dačić ima najviše šanse.
Inače, ako ne dobije državnika, još tri veka će da se vuče s pederi, s Kosovo, sa sve Sandžak. Pre će se otarasiti Evropske unije.

BALKANSKA ISLAMSKA KOMINTERNA
Muazuki, Muamer Zukorlić, Sandžaklija, inače ambasador, lični izaslanik i visoki predstavnik Efcerića za istočni, prljavi i zapušteni, nacionalno i granično, Balkan, uputio je u posljednje vrijeme nekoliko obznana, proglasa i dekreta, u stilu nekadašnje Moskovske Kominterne, partijske bugarske drugove trebate primiti i s njima potpisati ovo ili ono, na primjer, naređivali su iz Nadmoskovlja, što se ima tumačiti ne kao eksces Muazukija nego kao uspostavljanje i početak djelovanja IKM na DZT, Isturenog komandnog mjesta na Davno zauzetoj teritorijiu, pod vođstvom Reisula Cerića.
Muazuki je odaslao, putem dzamijaba@klanjanje.net, političke mreže koja obuhvata vjerske objekte i običaje, glas da se muslimani, po Zukorliću, Bošnjaci, ne odazivaju na popis življa u Srbiji jer su popisna ćageta na ćirilici. Zbog čega će Beograd tri dana imati proljev na obalama Save i Dunava i onda će morati uvažiti Bošnjake Srbije i s njima ravnopravno razgovarati na temu: Sto džamija u Beogradu – sto crkava na Sandžaku.
Istovaktno, Muazuki je poslao odaslanje u Makedoniju. Ono je otišlo i iz Sarajeva, od Cerića, BANU i Tunje lično, gdje je makedonskim Bošnjacima naloženo da se popisuju iako je vo bjr Makedonijata pismo kirilica, i da se upisuju na vjernici islama a nacionalnosti bošnjačke.
Očekujem slične upute i za Bošnjake Mauricijusa, Tasmanije i Djevičanskih ostrva.
Taj FUB, Fermanski Ustroj Bošnjaka, u skladu je sa demokratskim promjenama po obodu Evropske unije i ima se uknjižiti kao priprema za euintegracije.
Ja, pak, kao nastrani posmatrač, posmatrač na strani, mogu zaključiti da su dva procesa kod muslimana paralelno povezana i uslovljena. Jedan proces je Opšta konfuzija u političkoj artikulaciji a drugi proces je Opća konfuzija u vjerskoj politizaciji.
Kako Zlaja, Sule, a ranije i Sile, gube političke kompase, nakon izgubljenog rata u Žrtvi mira za BiH, tako kompas gubi i rukovodstvo IZ pod rukom Efcerića.
Gubitak tih kompasa ide preko leđa muslimana, ni krivih ni dužnih ni konsultovanih. Njih se jednostavno upotrebljava kao živinčad. Ajd tam, ajd vam. Ni Slobodinci nisu tako uspjeli sluđivati Srblje velikim budalaštinama tipa Serbija do Aljaske.
Znao sam za neke takije, dobrojtroćaršijonasvećetirstrane i slično. Ali nisam znao za trostranost te vjerske politike rukovodstva IZ. Tri različita stava i tri različita fermana o popisima u BiH, u Srbiji i u BJRM.
Kolikogod izgledalo zanimljivo i amaterizovano, dvije činjenice treba shvatiti krajanje ozbiljno. Tu o IKM u Sarajevu i tu o Zulibanizaciji Sandžaka.

JESENJA OFANZIVA
ISLAMSKE ZAJEDNICE
Sarajska Islamska zajednica za BBS, Bosnu, Beograd i Sandžak, što proizlazi iz zadnje Marseljeze IZ, šteta što nije ustanovljena i Mitraljeza kao regimentalni, grenadirski oblik Svetog Poziva Revolucije, tako bi se mogli bolje imentovati ispisi iz IZ, jer se, taj saopštaj, poglavarstveno, bavi Bosnom, Beogradom i Sandžakom. Na način revolucionarnog bombašenja.
Iako je Služba IZ za Odnose Iznad Javnosti, sročila multipraktik saopštenje u kome je opšti ćuburkiš, ipak ga treba svrstati u kategoriju Mobilizacionih Poziva i tumačiti kao Naredbu Revolucionarne Garde, Izlamski Makartizam ili kao Predgolootočki Ep.
Neki medijski sirotan iz Crte, jednim potezom saopštenja postavljen je s one strane, iza, crte. A onda su svi mediji, i državni i privatni, optuženi za „Obradu“ IZ, Reisa i Bošnjačkog nacionalnog interesa. Obradu su stavili pod navodnike što ima asocirati na neslužbeno viđenje, koje se ne poklapa sa Izslužbenim, ili se ima tumačiti kao Udbeno, Režimski, Totalitarno.
A onda je uslijedio nevjerovatan obrt. Pošto caruje Embargo, medijskim prostorom BiH dominiraju interesi i pristupi onako kako se oni artikuliraju u Beogradu.
Agresor nikad ne spava. SMJA. Agresorsko.
Kako Paničarima iz IZ objasniti da Beograd ne artikuliše ni mnogo bitnije stvari od pristupa i interesa nekim bošnjačkim i izlamskim temama.
No, treba staviti u um dvije činjenice.
Prva. U istu ravan su svrstani IZ, Reisul i Bošnjački Nacionalni Interes.
Druga. Odsasd će se mediji, sa sjedištem u Sarajevu, to je posebno naglašeno, dijeliti na Iztinske i Beogradske.
Ne treba zaboraviti da je pomenuta i neka stranka koja izjavljuje da nije bošnjačka, „Kao da su Bošnjaci šugav narod“.
U knjigu alarma, opštih opasnosti po BiH, a to, prevashodno, znači po Srbe i Hrvate, što mene, kao velikoljubitelja napretka i ružičaste sudbine BiH, posebno žalosti, treba uvrstiti sljedeću rečenicu: Bošnjaci moraju ozbiljno razmotriti ova pitanja i shvatiti da im Islamska zajednica nije dovoljna za njihov opstanak i napredak. Bošnjacima je potrebna organizirana država i državna briga.
Ovim je najdirektnije iskazan zadatak osvajanja cijele BiH za sebe. Na osnovu stare Cerićeve teze o Jednom Glasu i o tome da sve druge nacije na Balkanu imaju svoje matične države, koje mogu da se bave zaštitom i unutar ali i zaštitom njihovih manjina u drugim zemljama. Znam da zvuči islamofobično: sve te nacije su ovdje bile prije dolaska Dede Fatiha a on i nije ovdje došao da pravi naciju ili državu nego da kolje i sabljari. Pošto nemaju svoje medije, nemaju svoje stranke, ja ovo moram tumačiti Islamofobično. Kao Poziv u Vjerski rat za Državu.
Kratkoročno, ovu oktroituru treba shvatiti i kao paniku koju izaziva paralelstvo Zuki – Zilki ali i kao Predizbornu Deklaraciju Reisula za doživotno nadsjedništvo nad IZ i Sirotinjom Rajom Bošnjačke Vjeronacionalnosti.