VULGARNO DUPE ERTEERESA
Banjalučki asfalt je danas, 17. dana jula, pritisla božija sjalica, pripeka Svetog Ilije Gromovnika i faširani treperavi vazduh koji je i sam proklinjao onog Celzijusa koji je izmislio te podioke vrućine.
Na valovitom i vrelom asfaltu Banjaluke pojavilo se mnogo ljetnih čuda. Uglavnom za muškarce. Žene imaju dostajanstvo i karakter da ne gledaju i ne čude se lijepim muškarcima, mada je upitno da li i postoje lijepi muškarci.
Pojavili su se i siti-lajtovi, kako je zabilježio Dnevnik RTRS-a, na kojima je jedno normalno žensko dupe, mada priznajem da je i normalno žensko dupe zadivljujuća prirodna kosmička pojava, sa nešto malo spuštenim vrućim teksas pantalonicama a iz očaravajućeg srastka izniče tangirani bijeli znak mercedesa. Ispod snimka su pozivi za neke manekenske akcije, mejl adrese i slično. Novinar i dnevna redakcija su stupili u akciju, našli građane, „ombudsmana“ i umjetničkog fotografa, koji su, zajedno sa novinarom, uzviknuli: vulgarno.
Urednik dnevnika, ili neko drugi zadužen za te poslove, signalna je lampica opšteg haosa u novinarskim glavama dvadesetprvog vijeka. Prvo, šta će žensko dupe u Dnevniku? Drugo, šta je na snimci vulgarno kad se takvih snimaka, dnevno, na svim nosačima ženskih oblina, pojavljuje na hiljade. Treće, zašto je to opasno za mololjetnice, kad te iste maloljetnice na kablovskoj, kad se tate izmore na mamama pa zajedno pozaspu, mogu da gledaju čudesa u igri sjajne patkove glave i vrelog milokliza. Četvrto, kako su ovim ugrožena prava žena, da se poteže ombudsmanica, kad se to može gledati i kao sloboda žene a prava su ugrožena kad ženu zovete muškim zanimanjem pri čemu kobili, životinji dakle, nikad ne kažete konj. Peto, šta je vulgarno u tome ako nekoj dami, djevojci, žensku, kažemo: imaš dobro dupe, a nije vulgarno kad kažemo: imaš dobru frizuru. Šesto, umjetnički fotograf, ošišan na nulu, tokom izjave, nekoliko je puta okretao glavu prema „vugarnom“ plakatu a na potiljku mu se vidio uvezan dugi dlačiji rep koji raste direktno iz ćele. Mene žensko dupe nije podsjetilo na nešto što je izvan prirode ali me taj potiljak podsjetio na konjsko dupe i rep, što je vulgarno u odnosu na tangice koje izniču iz srastka koji je mnogo manji i vidljiviji nego uobičajeno slobodni ljetni dekolte i znojna crta sisa.
Urednik dnevnika, očito, misli da je normalno živjeti sa svojom ženom u braku pedeset godina i nikada je ne vidjeti golu jer je to vulgarno. On živi u sokaku predkulinovskog vremena kada je i dolet svrake u popodnevnu vrelinu bio vulgaran. Živi u živom pijesku učmalosti i žabokrečine kao preplašeničkog odnosa prema modernoj stvarnosti. Živi u poremećenom sistemu pametovanja o javnom moralu u kome je dozvoljeno da žena nosi tange ispod prozirne suknje i sa dva očigledna tvrda guza sjecka kroz cijeli grad, izazivajući kod mužjaka želju za krvnim i seksualnim deliktom, ali nije dozvoljeno da se pojavi bezazlena fotografija od koje se gore viđaju na ženskoj pješčanoj odbojci.
Osim toga, Dnevnik nije Moralnik i ne treba da pametuje o dnevnom javnom moralu jer je to borba protiv vjetrenjača. Od tog ženskog dupeta, mnogo je opasnije po javni moral to kada se u tom istom dnevniku prvi minuti daju istočnosarajevskom obračunu lokalnih kriminalaca.
Možda to radi isti urednik moralnika.

GETO, USTAV, EU, NATO
Ne brini se lijepa Fato,
Uskoro će Bosnom teći zlato.
Eh, prošli su vijekovi kada je za Mirnu Bosnu bila dovoljna jedna sevdalinka. Ništa zlato, samo blato.
A došlo je vrijeme kada BiH više nikome ne treba.
Ne drži niko BiH u getu, kao što se u Sarajevu, na Miljacki, želi predočiti pa jadne ljude sada, po ovoj božijoj sjalici i pripeci, tjeraju da potpisuju peticiju.
Ako rashladno analiziramo činjenicu da je izvan viza ostala Albanija, Kosovo i BiH, bez obzira što će se, možda, ostvariti obećanje da 2010. BiH ispuni uslove, jasno je da Evropa teško prihvata u svoje pašnjake nešto što nije država, što nikad nije bilo država i što, izgledno, nikad neće biti država. Drugo, ni u jednoj od tih naseobina, Evropa, kakvagod stara, olinjala, osteoporozna i senilna bila, nije imala uticaja u oblikovanju, dizajnu i stajlningu tih paradruštava u pokušaju uobličavanja u državu.
Neću da kažem ko je imao.
Jučer je Hop bio u Sarajevu, vjerovatno u oprostitetljskoj posjeti. Vjerovatno je nekog od svojih, možda Rena ili Solanu, sve kuhinjske potrepštine, pitao šta da kaže a taj mu rekao: Reci da bi trebao Novi Ustav. Svejedno, to što je rekao da bi za ulazak u Nato bio potreban Novi Ustav ili Ustavne promjene, nije dobro ni za BiH ni za Nato.
Za BiH, jer će sada Akšamlije kraj Miljacke pet godina da jašu na tome – Novi ustav je preduslov za evroatlantske integracije. Kao u prošloj epizodi Tri Evropska Principa za Reformu Policije. Za to vrijeme će BiH ostati i bez ličnih karata a ne samo bez viza.
Za Nato, jer kako će Alijansa bez ovakve ratničke i vojne zemlje, ovakve Cikotićeve Armije Spasa, ovakvih Oružanih Snaga.
Preduslovima se pokazuje, u stvari, da BiH, nikome ne treba.
Ako može Makedonija u bezvizni režim, koja se vodi kao Bivša Jugoslovenska, mogla bi i BiH. Nije samo Sadović problem. S druge strane, ako nije Bugarska, što bi bila i BiH. I Bugarska nikome ne treba, ali je rubno područje pa je dobro da je integrisana, neka barem plinovog bez problema prođe.
Greška BiH je ako misli da nekome treba.
Tužna je činjenica da je BiH spala da se za nju bori Danijel Kon Bendit. Nije puno bolje bilo ni na početku. Bono.
Pored te nepotrebne činjenice, treba uzeti u obzir i čekanje raspleta.

STEREOTIPI O SRBIMA
Više puta sam, u svojim knjigama i utemeljeno, govorio o tome da su Srbi trebali suditi Slobodanu Miloševiću, a ne neki instrumentalizovani pajaci u Hagu, i objesiti ga za jajca, Karadžiću, prijeko, takođe, uz evidenciju samo JMBG iz lične karte, i Mladiću koji nije uspio do kraja ukrotiti Srbljake, Srbe divljake u redovima regularne Vojske Republike Srpske, i nije imao jajca da u Sanskom Mostu, na skupštini, uhapsi Karadžića i esdeesovu svitu i tako izvede vojni udar što bi barem prekinulo kriminalizaciju srpskog bića, olakšalo pregovore o miru i, vjerovatno, skratilo rat i smanjilo nepotrebne izgibije.
I sada to mislim.
Naročito kada sam pročitao kako Švarc Šiling, onaj visoki predstavnik u liku Stare kuke Doma staraca u švajcarskim Alpama, kaže da se u BiH, zbog srpske agresije desio najveći genocid u Evropi, od kraja Drugog svjetskog rata. Staračke gluposti, o najvećem genocidu, što bi trebalo značiti da je poslije II WW, bilo još mnogo genocida u Evropi, odbaciću. Ali srpska agresija je problematična. Najmanje kroz prizmu o nelegalnom referendumu o samostalnosti i secesiji od zajedničke zemlje. Jedino što ja mogu uraditi jeste da priznam da sam izvršio agresiju na nekoliko mjesta u BiH, naročito na Trebavu ispod koje sam rođen.
I kad čitam izjave Danijela Kon-Bendita, nekadašnjeg buntovnika bez razloga, anarhiste bez predumišljaja, Crvenog Danijela, intelektualca za nizaštonejebavajuću stvarnost koji joj je poručivao: Ne znamo šta hoćemo ali hoćemo to odmah, a sada komformističkog parlamentarca zelenih u Parlamentarnoj skupštini Evrope, sasušenog kopredsjedavajućeg parlamentarne frakcije, živog dokaza kako nije samo tačno da Revolucija jede svoju djecu nego se veoma često i usere, o tome kako je ambicije BiH za pristupanje EU paralisalo rukovodstvo Bosanskih Srba koji teže ka secesiji. Taj bandit ne zna da ne postoje Bosanski Srbi već postoji Republika Srpska.
BiH nema ambicije da ide u Evropu prije nego što ukine Republiku Strpsku i Srbe i Hrvate svede na manjine sa po tri mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH. O tome se kroz ovih deceniju i po trebao obavijestiti ušuškani Crveni bandit. A Šiling bi to trebao znati.
Obojica tih starkelja, jedan fizički, drugi mentalni, naglašavaju kako je Evropa diskriminisala muslimane jer, pravoslavci i katolici imaju dvojna državljanstva i mogu ići bez viza kao podanici Hrvatske ili Srbije.
Takvom stereotipu o Srbima, kojeg demonstriraju, i nakon dvadeset godina ova dvojica neartikularaca, doprinijela je, znatno, pomenuta trojka iz troprega uneređivanja srpskog naroda, pored konkretnih izvršilaca, ludaka i patonacionalističkih strvoždera.
A istovjetan tretman BiH, Kosova i Albanije, od strane Evrope, nije zbog Srba, već zbog BiH. Bošnjački političari koji predstavljaju najbrojniji narod sa najvećom odgovornošću za Državu punih usta, imaju najveću odgovornost za tu Državu. O tome su trebali misliti u slučaju viza. Ali i davno prije, u slučaju Referenduma bez Srba i žrtvovanja mira za zemlju bez viza.

PROPAST BiH
Jedanput je Bosnu i Hercegovinu upropastila Hrvatska samotcejpljenjem i dobijenim, prije svega, njemačko-evropskim priznanjem.
Drugiput je Bosnu i Hercegovinu upropastio Alija Izetbegović, žrtvujući za nju mir.
Treći put, po svemu sudeći, upropastiće je jedan dio međunarodne zajednice.
Rafiranje zajedno sa Kosovom, mislim stavljanje i rafe, obznanjuje kako se taj najuticajniji dio međunarodne zajednice odnosi prema BiH i šta očekuje od nje.
Političari kraj Miljacke, iz prošlog vijeka, Rage Sarajlije, ne shvataju vrijeme u kome žive. Za njih je Mehmed Fatih Davitelj juče bio na teritoriji opštine Sanski Most. Oni još čekaju karavan, u svom karavan-saraju.
Esdea, u tom čekanju karavana, izgubivši politički kompas u šikari sastavljenoj od Bakira, Harisa i Zlatka, i došavši u poziciju da smjenjuje svog predsjednika vlade Federacij i svog ministra unutarnjih dela na zajedničkom nivou, posegla je za konstitutivnošću naroda, putem Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske, odlučivši da, do daljnjeg, dok se ne promijeni poslovnik Ustavnog suda Republike Srpske, neće raditi.
Smiješna konstitutivnost naroda u entitetima, isključivo je djelo međunarodne zajednice, odnosno njenih spadala u BiH.
1. Ustavi entiteta, a Ustav Republike Srpske je nastao prije Dejtonskog sporazuma i nastanka BiH sa dva entiteta, trebali su da se usklade sa dejtonskim ustavom i to je učinjeno. Venecijanska komisija je dala svoje mišljenje i saopštila da su usklađeni.
2. BiH je u Dejtonu, pored dva entiteta sastavljena, skrpljena, i od tri naroda, što je jednako važno. Konstitutivnost, ustavnost, saugrađenost naroda u podaništvo državi obezbijeđena je mehanizmima na nivou države.
3. Alija Izetbegović, koji je ovu zemlju koštao stotinu hiljada života, uništenih međunacionalnih odnosa, uništene imovine i uništene perspektive, 12. februara 98. pokreće pred Ustavnim sudom BiH, postupak za ocjenu ustavnosti ustava Republike Srpske i Ustava F.
4. Ustavni sud BiH se sastoji od tri stranca, dva Hrvata iz Federacije, dva Bošnjaka iz Federacije i dva Srbina iz Republike Srpske. Tri stranca i dva Bošnjaka glasaju za i tako Ustavni sud odlučuje da dva ustava nisu u skladu sa ustavom BiH i da treba regulisati i konstitutivnost na nivou entiteta. Dva Hrvata i dva Srbina glasaju protiv. Ali to ne pomaže. Ko jebe Srbe i Hrvate.
5. Nakon toga su donešene ustavne promjene i došlo je do formiranja Vijeća naroda Republike Srpske.
6. Klub Bošnjaka u tom Vijeću naroda sada blokira Narodnu skupštinu Republike Srpske jer je odluka Ustavnog suda Republike Srpske donešena preglasavanjem.
7. Zabravilo se, dakle, da je i Vijeće naroda Republike Srpske posljedica vamaterične i vantjelesne oplodnje, preglasavanja dva naroda u BiH.
BiH je sastavljena, to age sarajlije zaboravljaju, od muslimansko-hrvatske federacije i Republike Srpske. Očito je da niko nije ni predvidio konstitutivnost na tom nivou niti je ona moguća. Inače bi se konstitutivnost protezala do zadnjeg lončića u svačijoj kuhinji pa bi u mjesnim uredima imali po jednog Srbina, Hrvata i Bošnjaka.
Stoga age sarajlije i bježe od popisa stanovništva kao đavo od krsta. Konstitutivnost se potkrepljuje izborima a ne dekretima, da u vladi mora biti ovoliko, u parlamentu onoliko, u ustavnom sudu toliko. Izbori kažu da u Ustavnom sudu Republike Srpske Srba mora biti najviše.
Kao i cilj Alije Izetbegovića 98. tako je i sada cilj da se uništava Republika Srpska. Klub Bošnjaka je samo alatka.
Mada svi zaboravljaju narodnu jadikovku: Sve što radiš, sebi radiš.

BOSANSKI BOŠNJACI
Politika, kolikogod bila ubalegana, mora imati neki obraz.
Obraz ljudi koji su u stanju provesti proceduru ukidanja grba Republike Srpske i himne Republike Srpske pa zahtijevati ukidanje imena Republika Srpska a onda, jednostavno odlučiti da se zbog naziva Bosanski Brod i Bosanska Kostajnica, koje niko više ne upotrebljava, blokira parlament entiteta, Narodna skupština BiH, izvan je civilizovanih standarda.
Priča o konstitutivnosti naroda u entitetima imala bi civilizovanu pozadinu da je stanje konstitutivnosti u Federaciji BiH, tamo gdje vladaju Osmanovićevi, kako bog zapovijeda. Ali, u Federaciji se Srbi, pa i Hrvati, bore za politički i egzistencijalni vazduh ko amuri na ispucaloj kori bivšeg mulja. Popovanje takvih o konstitutivnosti, kao i popovanje o tome da SNSD drži sve ostale klubove u Vijeću naroda Republike Srpske, nije nikakvo argumentisanje. Za popovanje su potrebne reference. Zato konj nikada ne popuje bumbaru o oprašivanju. A to što SNSD „drži“ sve klubove, govori o tome da ljudi imaju povjerenja u SNSD. Uz SNSD se ne osjećaju ugroženo. Ako ništa, sigurni su da SNSD neće zahtijevati smjenu svog ministra.
Adil Osmanović, manji potpredsjednik Republike Srpske, pokušava da srbuje u Republici Srpskoj, kao da su mu uzori Poplašen i Esdees u najboljim mračnim danima, i da na taj način ostvaruje agresivnu novu politiku Sulejmana Tihića koji na taj način kreće u predizbornu kampanju pokazujući na startu da je veći srbin od Harisa i Bakira.
Ozbiljnije. Najava blokade i eventualna blokada Narodne skupštine Republike Srpske, direktan je udar na Dejtonski sporazum i pokušaj državnog udara sarajevskog dvora. To bi bio prvi korak u rascjepu BiH. Osmanovićev potez je sračunat na zatezanje žica kontrabasa do trenutka kada bi organi Republike Srpske povukli incidentni potez na koji bi morala reagovati međunarodna zajednica, Ohaer ili Vepe.
Međutim, Esdea i Osmanović treba da se prisjete da je izlazak iz parlamentarne većine, i time iz izvršne vlasti u Sarajevu, legitiman, legalan i ustavni demokratski potez.
A na repertoaru je i cijeli niz stavljanja van snage zajedničkih institucija koje su nelegalno formirane, van pristanka entiteta ili van parlamentarne procedure.
Kao i preispitivanje nelegalnih promjena ustava Republike Srpske.

SARAJEVO ALBANIZIRA BiH
Koliko sam razumio balkanski torovi su podijeljeni, u jednima, sa boljom travom i sa više izvora, bezvizna su stada, u drugima su oni koji nisu primali distole, imaju ugore, možda i crveni vjetar, imaju divljeg, nepopisanog stada.
BiH, Albanija i Kosovo nisu u viznom paketu koji korača.
Znam da će se pomisliti kako sam, čim se probudim, čim legnem, protiv BiH, ali moram reći. BiH i spada u tu „grupu zemalja“. Albanija i Kosovo. Teško se može reći da je i jedna i druga zemlja. Kosovo je vojna baza i njima vize nisu ni potrebne, bitno je da članovi baze troše pare na tom lokalitetu. Još kad bi mogao, povremeno, da svrati nosač aviona. Albanija. Bivša bunkeruša, dispertor svakojakog šverca i područje opšte nekontrole. Bitno je da ta područja nisu nikad bile države. Albanija za vrijeme betonskog komunističkog ortodoksa, od drugog svj. rata, samo se vodila kao država. Kosovo da ne pominjem.
Ni BiH nije bila država. Priča o Republici BiH čiji kontinuitet nastavlja Dejtonska BiH, politička je zakrpa radi balansa snaga.
Te činjenice se prepoznaju i u formiranju te torovske čekaonice za bezvizni status.
Osim toga, nije ni red da svjetski bezvizni tretman dobije zemlja u kojoj se još ne zna ko sve ima njen pasoš i koja sa strahom ujutro otvara novine kadgod se u svijetu dogodi neki teroristički akt, jer se boji da će se, kao i desetine puta do sada, ustanoviti da je u tome učestvovao i neko ko je u toku demokratskih ratova, koje su u BiH vodile tri demokratske stranke, bio ovdje, klao ovdje, ili dobio pasoš ovdje.
Nije red ni zbog toga što se ne mogu istražiti zločini na dlanu, Dobrovoljačka, Tuzlanska, koji su se dogodili, takorekući, pred očima te Republike BiH. A može general Đukić da se osudi za neku tuzlansku granatu za koji nije dokazano da je svojom naredbom potpalio fitilj. To će Evropa shvatiti ovako: iz tog tora mogu da dođu oni koji su nekažnjeno prošli u svojoj zemlji pa su potencijalni izvršioci i na drugim mjestima. Ubijeđen sam da Evropa, kad kaže: vladavina prava, misli i na Dobrovoljačku i Tuzlansku.
Sarajevo, sarajevizirana politika bošnjačkih stranaka, dakle, drži BiH dalje od ukidanja viza.
A i šta će vam vize. Doklegod narod možete zabavljati pričom o ukidanju Republike Srpske.

KOMADANJE ZLOČINA
Mnogima je Srebrenica pozorište.
Mnogi koriste Srebrenicu za legalni i ilegalni politički rad.
Postoji soj, ili talog, političara koji Srebrenicu koriste kao mjesto povratka ili mjesto opstanka na političkoj sceni.
Postoje teze kako Srebrenicu treba iskoristiti da bi se Srbi jednom zauvijek proglasili fašistima pa se zahtijeva da neko, kao Vili Brant, nekada u Poljskoj, klekne i moli za oproštaj, u ime svog naroda, Srba. To samo potvrđuje tezu da će Srebrenica u narednim decenijama da se izrodi u veliki problem opstanka BiH.
Mnogi političari u svom kaleidoskopu crnih stakalaca Srebrenicu koriste za eliminaciju Milorada Dodika sa političke scene ili iz ljestvice političkog rejtinga. Da se zavađaju sa Srbijom. Ili da je uslovljavaju.
Neki od njih nisu se još opredijelili da li bi napadali Srbiju i Tadića za velikosrpsku agresiju ili bi se fokusirali na Republiku Srpsku kao genocidnu tvorevinu čija je, navodno, vojska i policija počinila genocid, kako kaže Sud i Dragan Čavić.
Neću da pominjem ostala imena. Samo Harisa Silajdžića. Sramotno je da on, koji je po svijetu lagao o desetinama hiljada silovanih muslimanki i o broju ubijenih i poginulih u bosanskohercegovačkim ratovima, sada, na groblju u Srebrenici drži političke govore i popuje zarad svoje ispražnjene političke karijere. Znam da nema ko, ali to mu nije trebalo dozvoliti. On, lično, bi se trebao zapitati, šta je uradio da do rata ne dođe. Ili, šta je uradio da ga zaustavi.
Glorifikovanje Srebrenice i stvaranje žrtava od žrtava, selektiranje mjesta zločina po broju i pripadnosti, neće spasiti BiH.
Zločin i tragedija u BiH se mora gledati ukupno. Ako se to ne želi onda se ne želi ni BiH. Ili, onda nema BiH. Doklegod se zločini i zločiništa budu dijelili, svojatali i iznosili na političku pijacu od protuva koje nemaju nikakav kredibilitet, BiH nema šansu.
O Srebrenici, konkretno. Ako će se u Srebrenici manifestovati politička zloupotreba a ignorisati da je u tom kraju stradalo više od 3000 Srba, po sirotim civilnim selima, onda žrtve Srebrenice, i njihovi potomci, od toga neće imati koristi, dostojanstva i mira.