петак, 31. октобар 2008.

DVA DRAGANA
Nekidan je jedan prošli dvojac iznio lokalnu kandidaturu za povratak na globalnu scenu. Pedi i Holi. Pisao sam o tome. Tužna je scena kad olinjale stare koke počnu da se, sa do dvije do tri peruške, šepure pred mladim pjevcem. Možda mogu da razumijem Holija koji misli da će mu malo priče u Avazu, malo priče na HRT-u omogućiti kandidaturu za državnog sekretara. Baš me jutros zove Obama: kako ti se čini Holbrukov intervju, nisam stigao da pogledam... ma ja...
Ali balkanska sapunica se nastavlja.
Dragan Čavić i Dragan Kalinić su razgovarali i zaključili da onaj Bosić uništi, osramoti i unakazi Esdees i da se to više ne može dozvoliti. Kako čitam, vratili bi se.
Čavić je čak tako dobro, u Nezavisnim, a gdje će, analizirao izborne rezultate da ne ostavlja mjesta sumnji da je čvrsto odlučio da se vrati. Bosić ima sve manje manevra jer sve manje ljudi može smijeniti i raspustiti.
Bez obzira što bi bio red da Čaviću prenesem da je moj pradjed Toman, onomad, dok smo tovarili drva u Trebavi, govorio: kad kola krenu nizbrdo ne hvataj se za kola nego za bukvu, moram biti hladnokrvniji. Dobro je da se vrate dva Dragana. Ili barem jedan. To je siguran krah tih esdeesovskih avetinjskih kostura, koji su još u obličju političke stranke i koji još plaše ljude u političkoj noći koja prolazi.
Dabome, prepoznajem rukopise izvjesnih ambasada i „diplomata“ iz večernje špijunske škole, nedokazanih umjetnika koji nisu bili kadri za akcije svrgavanja državnika i promjenu režima pa im se dopustilo da na ovdašnjem poligonu demonstriraju svoje vještine i naukovine, dok im vijek trajanja polako prolazi.
Takođe bih i njima trebao reći da se može desiti da mrtvac prdne ali rijetko. Ono što im svakako treba reći jeste to da nemaju nikakvu koncepciju o tome šta uraditi u BiH i u Republici Srpskoj. I ne treba da imaju, oni ovdje samo predstavljaju zemlju iz koje dolaze. Kao što Baščaršija nema nikakvu koncepciju za BiH, osim podjarmljivačke.
Vraćanje vodeničkog kola unazad nikada od brašna nije stvorilo zrnevlje. Korištenje nacionalnog pokreta, ili straha, u stranačke svrhe nikada od šatorsko-mitingaške atmosfere nije stvorilo kvalitetan politički program. Nijedna mlada nije na svadbi odbacila mladoženju i udala se za starog svata. Čerčil je poslije trijumfalno dobijenog rata izgubio demokratske izbore. Esdees se dugo i držao poslije izgubljenog vlastitog stranačko-kriminalizovanog rata. Oni su, u skladu sa mojim iskonskim demokratskim uvjerenjima, trebali biti zabranjeni kao i cijeli paket SDSDAHDZ. Igrati na kartu Esdeesa sada jednako je kao 51. ići šumu i priključiti se četnicima.

среда, 29. октобар 2008.

OHR KAO BERIJA
Visoki predstavnik u BiH ispričao je detaljnu priču o OOUR-u ELIOT NES u sastavu Složene organizacije udruženog rada OHR.
Radi se o instituciji umilnog naziva: Antikorupcioni tim ofisa visokog predstavnika. Lajčak kaže: OHR ima antikorupcioni tim koji radi vrlo intenzivno. Naravno, nije njegov cilj da dokumentira kriminalne aktivnosti Milorada Dodika. Taj tim skuplja informacije od građana BiH koji više vjeruju OHR-u nego domaćim institucijama i pomaže da relevantne informacije dospiju do domaćih institucija.
Radi se o nekoliko bitnih stvari:
· Ne postoji nikakav pravni i ustavni osnov da neko u BiH formira Antikorupcioni tim koji je izvan legalnih institucija BiH na bilo kom nivou a naročito za to ne postoji osnov kada su u pitanju ad hoc i privremene institucije međunarodne zajednice.
· OHR ne može formirati institucije koje djeluju u bilo kojoj oblasti na području BiH ili nekog njenog ustavnog dijela, osim u svojim prostorima, dakle, u prostorima onog O u OHR, ofisa (dali neko krade sapune ili tonere u prostorijama i sl.).
· Za takvu djelatnost OHR nema odluku niti osnov u PIC-u jer i sam je PIC samoniklica, bez ikakvog utemeljenja u odluci bilo koje institucije a naročito ne institucije UN.
· Za takvu djelatnost OHR nema odluku niti osnov u stavovima strana potpisnica koje prihvataju OHR na teritoriji BiH.
Nekoliko je i upitnih stvari:
· Zašto Lajčak, ničim potaknut, pominje sintagmu „kriminalne aktivnosti Milorada Dodika“ na način kao da je to evidentna, dokazana i presuđena stvar ali se, eto, samo ohaerov antikorupcioni tim time ne bavi.
· Po kom osnovu antikorupcioni tim OHR skuplja informacije od građana. To je takođe jedna vrsta neovlaštenog prisluškivanja i stvaranje svjedoka bez zakonske institucije zaštite svjedoka.
· Kakvu pravnu validnost imaju informacije od građana ako su iz anonimnog izvora i ako su prošle filitracione pragove ohaerovog tima pa proslijeđene nadležnim institucijama.
· Kako objasniti Lajčakovu tvrdnju da građani više vjeruju OHR-u nego institucijama (kad to sigurno nije tačno na prostoru Republike Srpske) a OHR onda te iste informacije prosljeđuje institucijama kojima se ne vjeruje jer ništa ne rade.
· Kako objasniti stvaranje rusko-staljinističkog miljea u kome je svako svakom špijun.
· Kako objasniti balkanski makartizam kojeg produkuje OHR kroz svoj antikorpucioni tim jer je to, bez svih procedura ustvnih i zakonskih institucija, čisti voluntarizam o tome koga ćemo antikorupcionirati a koga ne.

понедељак, 27. октобар 2008.

VALTER BRANI MOSTAR
Sulejman Tihić ima novi prijedlog u skladu sa najboljom međujetrvskom praksom u BiH.
Dajemo Sarajevo Hrvatu, dajte Mostar Bošnjaku.
Sulejman Tihić se očito uživio u pobjedu na lokalnim izborima shvativši da se odjednom probudio preporođen, u obličju velikog nukleusa novih političkih rješenja. Prva visibaba tog novog lika bila je ona rečenica o nadležnostima BiH: dogovorimo se šta nam treba zajedničko, ostalo vratimo.
Sada Tihić predlaže novu maglu nad Travnikom. Etnički sterilno, mjestimično vehabizirano, Sarajevo bi se dalo Hrvatu, da pokažemo dobru volju. Da zamažemo oči svijetu, da sakrijemo činjenicu da tamo nema ni Hrvata ni Srba, da trgujemo, da dobijemo Mostar gdje izborni glasovi ne vrijede jednako... da lažemo i sebe međusobno i na svečetiri strane. Podijeljeni Mostar sa bošnjačkom manjinom bi se dao Bošnjaku, da kažemo kako sve behara i sve cvjeta...
Zar nije bolje biti politički realan i reći da u Sarajevu nema Hrvata ni toliko da imaju šefa stanice a kamo li gradonačelnika i da je 150.000 Srba otišlo, ako ne stoji da je protjerano, a za Mostar reći da je životnije i političkije podijeliti ga pa da svako vlada tamo gdje ima glasove jer je ionako podijeljen da ga ne može zakrpiti ni međunarodni statut, ni Bošnjak kao gradonačelnik pa čak i kada bi betonom pokrili Neretvu.
Opasna je Tihićeva igra jer kupuje vrijeme i mandate čekajući Bonskog Visokog Predstavnika ili neku drugu silu, jer stvara lažnu sliku BiH, jer stvara nezadovljstvo velikih razmjera među Sarajevskim Bošnjacima i Mostarskim Hrvatima
Tako se BiH pokušava izgraditi kao zemlja Desnica i Komšića. Kao zemlja političara i namjesnika koje niko nije izabrao i koji nemaju legitimitet niti stvarnu političku moć da djeluju u bilo čije ime u BiH. Praktično govoreći, volio bih vidjeti tu političku protuvu koja bi prihvatila da bude na tako važnom mjestu namještena jevtinom trgovinom i ponudom bez potražnje. Jadan bi bio gradonačelnik koji je tu doveden kalamarstvom Sulejmana Tihića. A glavno što bih volio vidjeti jeste to kome bi takva spodoba odgovarala za svoj rad.
To se mora registrovati kao nova politička orijentacija klasifikovana pod neobosforizam što se može protumačiti i kao pokušaj smještanja političkog centra „u Stambolu na Bosforu“ a može i kao skraćenica od „bosanska fora“.