SDP – OBMANA BEZ KRAJA
Povodom pokušaja da Suljagića Sokak uđe u Reisovu Mahalu, u Sarajkantonu, i u cijeloj Bosni koja želi da bude pravna, moralna i komunistička nasljednica Bosne i Hercegovine, pomračilo se sunce, mjesec i kaldrma. Nestala je i zadnja nada, nema više Građanskih opcija. Tri vjere dijele sve. Tako tek poneštovideći intelektualci jauču i leleču.
Poneštovideći, jer sve je već vidljivo odavno.
Ovdje više nije bitno to što je Suljagić pokušao ukinuti vjeronauku, jer kad im ukineš ocjenjivanje i petice, učenici neće ni ići na taj alahadvertajzing, nego je bitno to što Esdepe po milioniti put obmanjuje sve živo u BiH a većinom u Bosni.
• Ne znam
kome je palo na pamet da je Esdepe Građanska opcija. Da su građanska opcija ne bi učestvovali u ratnoj vlasti. I oni su tada vidjeli BiH podijeljenu na patriotsku i agresorsku. Kao i svi. Da su građanska opcija ne bi građane slali u Gvantanamo. Ne bi koalirali sa Crnim Ustašama. Ne bi kršili Ustav. Ne bi kršili nacionalnu ravnopravnost jer je ona jedan od temelja građanske ravnopravnosti. Ne bi imali samo kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva. Imali bi kandidate za sva tri mjesta.
• Ne znam
kome je palo na pamet da je Esdepe lijeva, neokomunistička, socijaldemokratska opcija. U to više ne vjeruje ni Fridrih Ebert. Kad programski, platformaški, koalira sa Esdea, Strankom Islamske Deklaracije.
• Ne znam
kome je palo na pamet da je Esdepe bosanskohercegovačka stranka. I da od njihovih poteza zavisi Bosna i Građanovina. Čak i kad bi oni to željeli, bosanskohercegovačka stranka nije moguća. Jer nema Bosne i Hercegovine.
• Ne znam
kome je palo na pamet da je Esdepe protiv Reisula i Islamske vjerske zajednice. To što od njih nije tražena zamjena crnih torbi kod početka gradnje Cerić Hana, to je nešto drugo.
Pokušaj reforme/ukidanja vjeronauke u Sarajkantonu je jednako pažljivo planirana akcija kao i Platformersi.
Jer, ukidati vjeronauku u Sarajevskom kantonu jednako je upaljačem topiti led na Antarktiku. Lagumdžija i Esdepe su to znali. Ne možeš na tom mjestu izvoditi građanske niti kakve druge eksperimente. Ministar Suljagić, Žrtva Suljagić, nije tako razmišljao. Vjerovatnmo mu je predočeno: Nasamarili smo sve, uzeli smo vlast, sad ćemo provesti svoj socijaldemokratski, građanski, začovjekov koncept.
Jer, napasti izravno Reisula u njegovom gnijezdu, u trenutku kad mu ističe drugi mandat i kada se vodi rat ko će biti nasljednik, ili kako dobiti i treći, jednako je kao i biti u kavezu sa devetnaest lavova i jednom lavicom. I dati joj ljubičicu. Prijdi, dala ti bom cvet. Lagumdžija je to znao.
Jer, iz takve akcije Reisul i IZ izlaze ojačani. I Lagumdžija, koji je žrtovao ministra. Pustite Druže Ceriću, to je lokalna budala. Ortodoks. Mi smo to u marksizmu odavno prevladali.
Jer, Lagumdžija želi ojačati Islamsku Republiku. Za vijekvjekova nikome više neće pasti na pamet ni sličan ni manji potez protiv IZ za Čovjeka.

SUDDŽIDA BiH I
DEJTONSKI PORAZUM
Sama činjenica da su se na epohalnom događaju za istoriju postdžingiskanove pravne ere, predstavljanju izvještaja Postizanje pravde u BiH - procesuiranje predmeta ratnih zločina od 2005. do 2010., u Sarajevu, za istim stolom, pojavili Geri Robins, predradnik misije Oebsa u BiH i Meddžida Suda BiH, govori o tome da je stanje u tom segmentu, otprilike kao i svjetlucanje crnca u tunelu.
O kakvom Postizanju Pravde u BiH govori Oebs. Ili nepostizanju. Kad je dobrim dijelom za sve ove decenije i polovine decenija bio involviran u praksu i regulaciju. U mnogim oblastima sretnog života Naseobine. Mediji. Izbori. Sudstvo...
Nekidan Sarajevo, jezgro, mada bih, književnim jezikom, radije rekao: grotlo, patriotskog i slobodarskog života na svim ovim i onim prostorima, slavi pobjedu na Pofalićima kao odsudnu bitku koja je spriječila podjelu Grada. U toj bici stradalo je puno civila. Malo čudno što su sve srpski civili. Nisam upoznat sa tom velikom istorijskom bitkom, detaljima i tokom, ali mi se čini da su se civili našli između dvije vatre: jakih Agresorskih snaga Jna i Bgd koje su iz tog pravca nadirale na Jedinstven Grad, STJ, a Patriotske snage Grada i pristrojbe Jovana Divjaka su stajale na barikadama i grubodbranima. Civili, malo čudno što su sve srpski civili, nisu imali kada da pobjegnu iz te vatre. Nisu trenirali sprint na sto metara. I stradali su.
Srpski mediji, pak, izvještaje o stradanju srpskih civila na Pofalićima završavaju rečenicom opijela: za ove zločine niko nije odgovarao.
Nakon nekoliko dana Geri i Meddžida promovišu izvještaj.
Umjesto da se poklope ušima.
Neko je smislio cijelu storiju kao dio projekta zatrpavanja nuklearnog referenduma iz Republike Srpske.
Osim toga, Geri je ispoljio i djelatnost veoma blisku onoj koju je kod Stanislava otkrio pokojni Zoran Radmiliović, Preterano Sereš Stanislave. PSS. Geri Oebs je opetovao preporuku da se takozvani sud i takozvano tužilaštvo zavedu u katastar ustavnih kategorija. Pa da onda decenijama pričamo: Za ove ustavne zločine još niko nije odgovarao.
I, dabome, ponovljena je želja da se porodi Vrhobni sud BiH.
Iz slučaja Pofalića vidljivo je da je Pravda u BiH nedostižna. A takozvani Sud BiH i Takozvano tužilaštvo BiH služe da ona ostane nedostižna. Očigledni zločini protiv srpskih civila, koji nisu dosad ni taknuti, sramota je svih koji djeluju u tim institucijama, pa i Oebsa. Sramota cijele Evrope. Pa, ako je Ketrin Ešton došla kod Dodika da se i jednim slovom založi za opstanak takvih institucija, to je pogrešno. Znam, došla je da se, zasad, spasu referenduma. Taj sud i to tužilaštvo treba da budu ukinuti upravo da bi pravda bila dostižna.
A vrhovni sud BiH. Taj sud nema nikakvu šansu da dobije podršku Republike Srpske. Preciznije, svakim danom daljeg postojanja tzv. suda i tzv. tužilaštva BiH, smanjuju se šanse za bilo šta sudsko na niovu BiH u smislu zajedničkih institucija i nadležnosti. Nemoguće je u Dejtonskom sporazumu pronaći zajedničku nadležnost na nivou BiH iz koje bi se izlegao vrhovni zemljani sud.
Takozvani sud i tzv. tužilaštvo BiH nisu dio nikakve pravde nego dio projekta da se Dejtonski Sporazum pretvori u Dejtonski Porazum. Srba i Republike Srpske. Kao i Vašingtonski Porazum u Federaciji.
Preterano, Geri, Preterano.

KATANIZATOR ZA OPOZICIJU
U REPUBLICI SRPSKOJ
Mladen Ivanić je, vjerovatno, zaposlen kod Vildane Selimbegović. To je ona iz onog Sarajevskog Oslobođenja. Koje neprestano čini velike napore da ujedini opoziciju u Republici Srpskoj. Mada bi, najprije, trebali poraditi na samom stvaranju opozicije. Jer, takve kakva njima treba, i kakva bi im bila mila, nema.
U tu svrhu pokrenut je i tehnološki proces Katanizacija opozocije. Goga Katana je preuzela ulogu Katanizatora. I najavila zajednički nastup na lokalnim izborima. STJ. Odmah je svoje stručno mišljenje dao i Mladen Ivanić: Opozcija se treba ujediniti. Poslodavka Vildana je poslodavka, izgleda, oboma.
Tako Sarajevsko Oslobođenje, pored neprestane Zijine i Gojkove, pokazuje dodatnu brigu za Bosanske Opozicione Srbe. BOS, SIJ.
Ujedinjenje opozcije u sinošnjoj emisiji izveo je i Vedran Škoro, zvani Amplituda. U emisiju sa Đokićem i Stevandićem, doveo je i svu opoziciju Republike Srpske – Čavića i Ivanića. Inače, odmah da pojasnim, oni, ta IČ Opozicija, te Oslobođenje, Sarajevo i Neke Ambasade misle da je najkvalitetnija opozicija ona koja je sastavljena od bivših. Najpošteniji su bivši kriminalci, najodanije su bivše kurve, najbolji igrači su bivši igraši... Očekujem i da onaj usrani EuroBlic pokrene specijalnu jednoipodnevnu seriju tekstova pod nadnaslovom Najveći Opozicionari Republike Srpske. I na kraju da se sve začini FET analitikom, Fridrih Ebert Topić.
Izvinjavam se tetkama onih koje sam gore pominjao. To je samo iz zajebancije. Nisu oni toliko bitni u tom projektu. Cijeli projekt se vodi, i neprestano pokreće, ne da bi se okupila opozicija nego da bi se okupio Esdees.
Dabome, da Esdees nikada neće zavoljeti Esenesde. Niti obratno. Ali jednako nikada neće potrčati u zagrljaj IČ Opoziciji. Jedva su se riješili Dragana Srebreničanina, za njihove vlasti dogodio se zločin u Srebrenici a pod njegovim predsjednikovanjem priznao se kao genocid sa preciznim ali lažnim brojem žrtava, i jedva su pootkidali sa sebe PDK, Partiju Dodbrih Krpelja.
U slučaju Referenduma Esdees je, samo, naprimjer, kroz istupe Stevandića i Tadića, pokazao veliku opozicionu i političku zrelost. Sinošnji istupi IČ Opozicije, a to je njihova prva ekipa, što je također veliki Škorin uspjeh kakav Goga Katana i Vildana nikada neće ostvariti, ostao je, u odnosu na Esdees, prizemno sokačko batrganje po prašini. Stopedesetsedam puta su citirali nekog R. Vasića, JIO. Citatolozi.
Esdees kao ozbiljna politička stranka koja se nevjerovatno brzo riješila dobrog segmenta klasičnih srbljačkih budala, ali i svojih ludih tema i tehnologija iz istorijske torbe, i zaustavila inače zakonit pad takvih stranaka, nalazi i mjeru opozicije i patriotizma. IČ Opozicija nema tu mjeru jer nema ni opozicionarstva niti patriotizma. Njihov ideal i krajnji domet je Lijanović Izmećarstvo d.o.o.
A lokalni izori.
Predlažem da ne Mečkaju Čačku. Šta ako se Esdes i Esenesde dogovore, bratski, poziciono-opoziciono. Neka pobijedi onaj ko je gdje jači.
Kako će proći IČ.

NEKI U BiH VEĆ ŽIVE
U ISLAMSKOJ REPUBLICI
Glava nekog Esdepeovog ministra prosvjetovanja i obraza u Sarajkantonu koju je u giljotinu zabravio Reisul Cerić, pošto je ovaj pokušao da izbaci islamonauk iz škola, može da se tumači pokušajem da Esdepe za Čovjeka postane i Esdepe za Dijete, da ta Partija ne bude Bratija, da se drži nekih socijalističkih trauma iz mladosti rane, da se testiraju moć, sila i vlast, da se na vrijeme ovlada sviješču novih generacija, da se umjesto reketa dobiju neki ustupci...
Sa Esdepeove strane to je, međutim, jevtin propagandni trik kojim se podilazi onima koji glasaju za Esdepe zbog njegove komunistčke prošlosti. Mada ja ne vidim tu ni prošlosti ni komunizma. Jevtin propgandni trik kao i slika Druga Tita kod Neželjka Komšića.
Sa Reisulove, pak, strane, stvar je mnogo prstočelnija. Sa svim se u ovom Reisulstanu možete zajebavati, možete koalirati po principu Ko Koga, možete petokraku bojiti u zeleno a ružu turiti u polumjesec, možete zajebati dva, tri Hadezea, čak i Fahru Esbebe... Ali u stvarnu vlast ne možete dirati.
Uvođenjem islamonauke u škole Islamska zajednica je pokazala ko je stvarna vlast. Sada samo pokazuje da se ono što je jednom osvojeno, ne dira, o njemu se ne raspravlja i ne propituje. Sarajevske drkadžijske intelektualdžije to znaju pa godinama sagorijevaju procesore i prže tastature pljujući po Dodiku i Manjoj Republici Srpskoj a Vlast Islamske Zajednice ne diraju.
Protiv sam vjeronauke u školama. Znam, dabome, da modna većina roditelja to želi. Učenike i tako niko ne pita sve do popravnog.
Protiv sam iz dva razloga. Vjera je stvar duha, unutrašnjeg svijeta, vjerovanja, a škola je stvar obrazovanje. Dva puta dva. Ne vjerujem u Boga ali vjerujem u Vjerovanje. Poštujem one koji vjeruju.
Drugi razlog je što niko nema unaprijed pravo da oblikuje ljudske jedinke i zajednicu, od pelena pa do grobnog doba. Čovjek mora odrasti slobodan, sa svim potrebnim znanjima i orijentacijama. A potom neka radi štogod hoće i neka se svrstava gdjegod želi. U sociookvirima.
Vjeronauka je monstruozni koncept oblikovanja jedinki i kolektiviteta koji se poslije trajno može upotrebljavati u nezamislivim situacijama i u još gore svrhe.
Katolička crkva je, ranije, imala najbolji koncpet. Privlačenje mladeži u crkve. Crkvene škole su takođe prihvatljiv sistem. Javne škole ne može se dati nikome. Zamislite da se uvede teorija i tehnika ratovanja u osnovne škole. Šta u osnovne, u vrtiće. Pa da Generalštab delegira pukovnike za profesore. A? Rat je stariji od vjere.
I sa demokratske tačke.
Većina u školama čiji roditelji odobravaju vjeronauk, neupitno teroriše manjinu. Ti učenici su učenici, bića, drugog reda. Oni su izopšteni iz društva. Njima ne može pomoći pravo na izbor, da ne učestvuju u toj vjeronauci.
Ono što pokušava da promijeni umišljeni kantministar Esdepea u Sarajkantonu jeste pokušaj rušenja Islamske Republike. To napadanje Reisula za ovo i ono, protesti Ukurčenja novinara BiH i druge javne javnosti, mlatimudni je posao po ladnoj vodi.
Recept je prepoznat odavno. Ono što sam jednom podšapio, podšapio sam zauvijek. Neprocjenjivo.

DEJTON JE TU DA OSTANE,
INCKO JE TU DA POVUČE
Neki sarajevski mediji su jeli mamene krave.
Oduševljeno šire vijest kako je Katrin Ešton, čudi me kako je još nisu proglasili Četnikušom od Banjaluke, u Vašingtonu, kod Hilari Klinton, njojzi lično, rekla: Rekla sam Dodiku da ne očekuje izmjene u Dejtonskom sporazumu. Dejton je tu da ostane.
Shvatam da jedna žena najbolje zna šta će reći drugoj ženi. Kao i da je to rečenje najočiglednijeValentinu Incku. Dok je on bio na Ist Riveru, Ketrin Ešton je došla u Banjaluku. Nakon Ist Rivera, on je držao predavanje na Radničkom Univerzitetu u Viskonsinu, ili gdje, a Ketrin se vidjela sa Hilari. Znakovito, što bi rekla braća iz Trećeg.
Ketrin Ešton zna šta želi da čuje Hilari Klinton. Ne diraj u Dobro Dijete Dejton. DDD. Bolje ne umijemo niti imamo čim da pravimo. Nema svrhe njojzi objašnjavati šta radi Barašinosaurus, šta radi Meddžida. I šta Dodik zamjera. Valjda eksperti razumiju.
Problem je u tome što i Dodik može da kaže da je Dejton tu da ostane. Dodik, samo, kaže Slovo a ne Duh. Takozvani Sud BiH je Duh. I takozvano Tužilaštvo BiH je Duh. Te utvare postoje na osnovu zakona koji nemaju ustavni osnov. Mada ima još takvih utvara koje se kriju u njedrima Dejtona.
Mi godinama govorimo da je Dejtonski sporazum politička orijentacija Republike Srpske. Najprije je to bila politička orijentacija Stranke nezavisnih socijaldemokrata, kasnije Saveza, sa programskom postavkom o Dva entiteta i tri ustavna naroda.
Sve što se događalo prije nego što je Ketrin Ešton postala prva dama spoljne politike Eusonga, bilo je protiv Dejtona. Pa i ovaj Sud i njegovo Tužilaštvo. Da nisu, ne bi ona morala iz Brisela potezati do Banjaluke.
Sarajevski mediji, kad prenose to što je Ešton rekla Klinton, misle a će nauditi Dodiku. Na osnovu toga može samo Zija Dizdarević da napiše svoju osteokomunističku kolumnu. A naudiće, u stvari, svom shvatanju stvari. I shvatanju onih kojima se dodvoravaju a koji misle da su Političari za Državu.
Kad je već Ešton rekla Dejton, ja bih se, da sam na Miljacki, češao i gdje me ne svrbi.
Jer, zakoni koji su sada na snazi, oni koji su donešeni mimo Dejtona, vrlo brzo zastarijevaju i trebaće ih mijenjati. Izmjene i dopune. Ko će glasati za njih. Republika Srpska, mislite. Kako će proći svaki budući takav neslučaj nametanja mimo Dejtona. Neće nikad biti izglasan ni u kakvom parlamentu.
Možete se, dakle, pozdraviti sa Jednom Bosnom, Jednom Adresom, Unitarnom Bosnom, Funkcionalnom Bosnom. Ali i sa Evroatlantskim integracijama.
Umjesto likovanja političko Sarajevo bi trebalo da podvije rep i dođe u Banjaluku. Kad može Ketrin.
Mada ima još putokaza.
Dejton je tu da ostane.
Za Vašington ne znam.

BARAŠINOSAURUS
Predlažem da mandat Glavnog Tužioca BiH bude još 327 godina.
A Gospoda Boga molim da učini da odnosni Glavni Tužilac poživi, uprkos prijetnjama, progonima i zastrašivanjima, još 400 godina. 73 godine penzije.
I da se svaki budući Glavni Tužilac BiH proglasi Barašinosaurusom čime bi se zaštitio od ostvarenja prijetnji, pratnji i zastrašivanja.
Toliko, dabome, će trebati, Miloradu Barašinu da završi sve istrage koje su u toku. Štagod Glas Srpske upita, odgovor je genijalan: Sve su to aktivni predmeti. Garnirano sa: U poodmakloj fazi, Radi se nacrt, Kancelarija razmatra prigovore...
Takav Glavni Pregalac. Sunce Ti Jebem. Gdje ga Republika Srpska obara Referendumdumom, gdje mu prijete, ugrožavaju bezbjednost i prate ga. Niko mu ne priznaje Državni patriotizam. Pa došao u Republiku Srpsku da se žali.
Da li je Čovjek iz BiH zalutao.
A on, da citiram njegovu genijalnu misao o Predmetu Dobrokoljačka, Radi aktivno na njemu maksimalno. Mislim, radi na Tužilaštvu BiH.
Tako radi, SMJ, Sunce Mu Jebem, da svaki dan saznam za neki zločin nad Srbima za koji niko nije ni po guzici počešan. Procesuiran. Ili se podsjetim nekog zločina.
Oni u svijetu hoće da procesuiraju Gadafija a on još živ. Ovaj naš Barašinosaurus bi ga lagodno pustio da odapne pa da prođe jedno dvadeset godina pa da onda aktivno radi na njemu.
Da. I glavno pitanje. Šta će Barašinosaurus u Glasu Srpske.
Njemu je mjesto u Glasu Meddžide, Glasu Države, Glasu Sarajeva, Glasu Patriota.
Pritisak. Dabome.

U PULSU HRVATSKE:
LJUBIĆ I RASPUDIĆ I
PET GLUVONIJEMACA
Nevjerovatno. Branimir Bilić kada govori o Srbima i Republici Srpskoj, mržnja mu pada sa revera i curi iz ušiju. A kada govori o političkom holokaustu Hrvata u Federaciji, ili BiH uopšte, onda je agramerski uljudan.
Stoga nije ni čudno što je u emisiju o Krizi Stvora doveo četiri Esdepeovca – Gluvonijemog Živanovića iz Banjaluke, ospičavog Banca, milozvučnog Topića i antisatanizatorskog Filandru. Branimir Bilić je ispao dobar pridruženi član Esdepea.
Zagreb ima specifičnu vrstu sljepila i sada je jasno da Hrvati u BiH imaju još jednog tihog neprijatelja. Takvog su imali i Srbi kada je Milošević uvodio sankcije na Drini.
Ne zna se koliko će Hrvati u BiH još moći da izdrže da to javno ne kažu, u skladu sa hercegovačkom drčnošću, barem na nivou Martine Mlinarević.
Da je meni neko priredio takvu emisiju u Beogradu, seksualizirao bih mu mrtvu babu u ladnom grobu.
Emisiju je trebalo nazvati: Ugodno Esdepeovsko veče sa Branimirom Bilićem – pomozite renesansu Esdepea, lijepe njihove sarajevske partije, i nemojte je demonizirati.
Ovako, to je bila emisija Gluvonijemaca u kojoj su Božo i Nino bili Mirko i Slavko protiv motorizovanih brigada Crvenih Kmera i Crvenog Klera.

ARSENARSENAL
Arsen Venger i Bebe Arsenala nikako da uspiju u svom misionarskom projektu. Da na ostrvo donesu fudbal koji leprša umjesto onog koji odsijeca.
Brojni su razlozi. Štednja. Gradnja stadiona. Dugoročan rad i trud Vengera i Bore Primorca bez imperativa titula.
Meč protiv Aston Vile pokazao je suštinsku lepezu problema Arsenala i Vengera. Aston Vila je pobijedila sa dva udarca prema golu. I trećim, pred kraj utakmice. Bez Igre. Bez Koncepta. Aston Vila je igrala tipičan engleski fudbal. To je fudbal koji konstantno i uporno vuče suštinu seoskog loptašenja polugorštaka koji nogama, rukama i svim drugim dijelovima tijela idu na mjesto gdje se nalazi protivnik i lopta, kao američke rakete koje bombarduju Bagdad, Beograd ili Tripoli. Takav fudbal zahtijeva ogromnu fizičku spremu i oni je imaju. To se može nazvati Dopingovana fizička spremnost iako fizičkog prisustva doping-sredstava nema. Takvoj DFS Murinjo je u Čelziju dodao i određenu količinu kolektivne agresivnosti i motivacije i postizao dobre rezultate. Kada je Murinjo otišao, vratiala se MUN-dominacija koja uključuje i filozofiju i koncept u takvu igru i od velikana na ostrvu najmanje primjenjuje gorštačko loptašenje.
Dakle, i Mančester teško prolazi pored takve mješavine koja je Igru pretvorila u agresivno loptanje. A kamoli nježni Arsenal.
Ovogodišnja pozicija Arsenala na tabeli je veliki uspjeh. Bez obzira što je imao šanse i da osvoji titulu. Barem se u pojedinim fazama ta mogućnost pojavljivala. Igrao je u nekoliko jakih takmičenja istovremeno. Doduše, kao i drugi. Ali sa timom koji je mlad, neiskusan i neiskvaren i koji još do kraja nije izgrađen.
Kolika je muka izgraditi tim u takvim uslovima pokazuje slučaj Aršavina. Nikako da se ustali u ekipi i da počne da pokazuje sve što zna. Tim oko njega se stalno mijenja a pri tome glavni igrači Fabregas i van Persi skoro nikada ne igraju istovremeno. A kad se to dogodi onda je Aršavin povrijeđen.
Povrede su katastrofalna posljedica gorštačkog ostrvskog loptašenja. Igrači koji preferiraju tehniku su mekani igrači. Njihov start na loptu i kretanje, kao i ponašanje u duelu nije začinjeno punom snagom. A skoro nikad se ne povređuje onaj ko ide punom snagom.
Drugo bitno obilježje ostrvskog fudbala je sudijski kriterij koji se podsvjesno diže u gruboj igri. Kod dva gruba tima, i jedan i drugi, igraju „muški“. Prekršaji se manje kažnjavaju. Tek kad jedan tim igra izrazito tehnički, prekršaji onog drugog su vidljiviji i to više nije „muški“ nego obična grubost. Ali sudijski kriterij je već formiran i teško se spušta.
Pri tome i Arsenal pravi greške jer često, ponešen igrom, ulazi u nadmetanje u trci, grubostima ili u nadloptavanju pa ko ju ugrabi. Protiv Aston Vile su igrali potpuno pogrešno. Sto puta su centrirali u šesnaesterac mada nemaju nikakve šanse u skokovima, čak ni kad je ušao Niklas. Kada su spuštali loptu na zemlju i igrali kraćim pasom, dolazili su do gola.
Arsenalu za praktikovanje njegove igre nedostaje nekoliko elemenata:
• Dosljednost. Čak i kada se gubi, od vlastite filozofije igre se ne odustaje. Barselona je u tome otišla najdalje. Naročito je to pokazivala prije Gvardiole.
• Na sredini terena Arsenal mora imati tri genijalca koji će diktirati tempo, ne srljati, odlagati loptu kad moraju, umarati krkane i mesare koji igraju presing, izbjegavati vertikalne centaršuteve koji se najlakše saniraju... Arsenal to nema i nije uspio oformiti brigadu za sredinu terena. Kad ne igraju Fabregas i van Persi, iako ovaj drugi nije sredinaš, stanje je veoma loše.
• Odbrana mora biti fleksibilna da otkloni sve prijetnje. U Arsenalu se odbrana često svede samo na dva igrača i golmana. Zato je i Aston Vila onako lako dala dva gola iz ničega. Igrajući tako, Arsenal je izgubio najmanje tri utakmice, dakle, devet bodova, u ovoj sezoni. Dabome, da nema ništa gore od Daije, ali da je pobijedio, danas bi titula bila na dohvatu.
• Arsenalu nedostaje kontinuirana odgovornost, u toku utakmice i u toku prvenstva. Kolektivna i individualna razigranost, koja često dovodi do pasa ili poteza viška pred samim golom, mora se žrtvovati radi razigrane efikasnosti.

KO NE SHVATA PREOKRETE?
Srbi i Republika Srpska nemaju s kim da razgovaraju u BiH. Hrvati takođe. To što razgovaraju i politički sarađuju međusobno, znak je istog.
Unitarni Skadar na Bojani, Sarajevo, već deceniju i po odbija da razgovara sa sastavnim dijelovima BiH i sa drugom, ljepšom, polovinom Federacije.
Sada, kada je Cara dotjeralo do Referenduma, odnosno Refrendum dotjerao do Cara, najveća spoljnopolitička vlast Evropske unije, Ketrin Ešton, potegla je do Banjaluke. Otkako je ovdje bila Medlin Olbrajt, nije važnija noga kročila u Mrsku Četničku Luku.
Naivci, Lakireri, špahtl glajh majstori, Unitaristi, Miljackaši, Državičari, Sarajmaheri, Iskorišteni Visoki Predstavnici, Laki intelektualci, Sadistički posmatrači, Lijanović-Janjičari, Čavić i Ivanić, preciziram, Istriveraši, Platformaši, Dva Bošnjačka Člana P... predstavljaju ovaj događaj na najvišem nivou, uglavno, na dva načina.
Jedni dodaju neodoljivu mirisnu notu mazohizma sa glavnom niti storije u kojoj je, Oprosti mi Ketrin, Baronica Ešton, zaskočivši se, strgla šubaru sa Dodikove glave i zgazila je Severininom štiklom uništivši i četiri kokarde koje su blještale umjesto se sa šubare drmaju kao cveće i kao što doliči. Dodik je definitivno izgubio a izgubila je i Republika Srpska. Ivanić, prvi Lagumdžijim pik na Draftu Doma naroda, kaže da Dodika niko više nikad neće shvatati ozbiljno. Da, Ketrin nije imala hrabrosti da to lično kaže Dodiku pa zamolila Ivanića da mu to saopšti.
Drugi pokušavaju da zamažu oči. Makar i balegom. Incko River važno saopštava da je najvažnije da je Dodik odustao od referenduma, da ne mora on da ga povuče. Sve ostalo je manje bitno. Kao da mi ne znamo da je njega poslalo u Savjet Bezbjednosti da bi Ketrin Ešton došla ovdje i promovisala dijalog i detant.
I jedni i drugi ne shvataju da je dolaskom Ketrin Ešton nastupila Nova era za BiH. Ali to ne znači i da će joj se do kraja i dogoditi.
Brisel, EU, odnosno Ketrin Ešton je upravo u Banjaluci promovisala Republiku Srpsku kao stranu potpisnicu i stranu tvoriteljicu BiH. Njih troje su upravo u Banjaluci priznali dejtonsku samostalnost Republike Srpske u BiH. U okviru BiH.
Kao što je u Republici Srpskoj Referendum glavni junak cijele storije, a ne referendumsko pitanje, ovdje je Republika Srpska glavni junak. A ne Referendum.
EU i Ketrin Ešton su sa Banjalukom promovisale razgovor a ne panjkanje na Ist Riveru. I na Miljacki. Srbi Fašisti. Srbi Separatisti. Kao da se na Blaknu ne zna ko je sepratist republjik, ko bjelogardejac a ko crnohandžarac.
Mogao je i Visoki predstavnik sa Republikom Srpskom da vodi razgovor. Važna je tema. Ali Sarajevska sila je čudo. I još podupru Neke ambasade. Pa se osile. Zapute se u Stambol River, da Ferman ujagme. Traže Kurban. Glavu. Sankcije. Izolaciju.
Ta nova era je u ovoj fazi samo pokazna vježba. Od Sarajeva, političkog, i od bošnjaštva, političkog, zavisi da li će prihvatiti dijalog i razgovor. I sa Republikom Srpskom i sa Hrvatima u Federaciji. Ponešto zavisi i od Federacije koja, ako riješi svoje probleme neravnopravnosti i nenacionalnosti, odnosno jednonacionalnosti, treba da zauzme mjesto strane potpisnice i strane tvoritetljice, kao i Republika Srpska.
Nova era zahtijeva i novu ekipu. Kada onakav Real mora promijeniti ekipu, i Miljacka Rejsing Tim zahtijeva obnovu. Ekipa čije glavne zvijezde čekaju kad će Brisel za njih uraditi posao, pošto je umro Holbruk, umro Alija, stradao Binladin, kad Ohaer a kad Ist River, mora da se rasproda u staro gvožđe.
Ovdje godinama govorim da bošnjačka politika treba ljude koji imaju realne političke koncepte u interesu Bošnjaka, a ne u interesu Nešto mi se Travnik zamaglio i Maglovite Države za Unitariste, hrvatska politika je u zadnji čas dobila takve ljude, ili će se Naseobina raspasti.
Nisam optimist ni sada. Kada im je Ketrin pokazala da treba biti fin. Sudeći, barem, prema plitkim reakcijama, ocjenama i jetrvskim analizama banjalučkog susreta na najvišem nivou.