MEDDŽIDA I BARAŠIN O SUVERENITETU

Danas je teško govoriti o suverenitetu.
Era je globalnih finansijskih fondova, zvjezdanih ratova bez rovova, skupih barela i propasti divova. Granice ne pomažu, integracije su nezaustavljive, međunarodne regule prestaju da vrijede a propada i posljednji poštovalac suvereniteta - MMF.
Kad se odreknete vlastite valute, to i nije tako tragično, ionako je stalno mijenjate za neku vredniju i stabilniju, kad se odreknete vojske i natoizirate je, to nije kapitulacija jer postajete dio globalne vojne sile, kada primijeniti evropske zakone i najbolju demokratsku praksu, to nije potčinjavanje jer unapređujete ljudska prava, kad ne možete nikome ništa da prodate a od svih sve kupujete, to nije kolonijalni felacio jer preferirate otvoreno tržište...
Ali kad dozvolite da vas tuže i da vam sude stranci vi ste izgubili obličje dostojanstvene ljudske zajednice i sami sebe proglasili humanološkim vrtom. U takvoj situaciji je BiH. Živi iza rešetaka kao veliki eksperimentalni zoološki vrt.
I onda, na sve to već pominjana predsjednica Suda BiH, Meddžida Kreso i v.d. glavnog državnog tužioca, Milorad Barašin šalju pismo Čolaku & Lajčaku & ambasadorima u kome sitno pišu da predlažu da sudije i tužioci stranci, koje pjesnički zovu "međuanrodni tužioci i sudije", ne odlaze 2009. nego da produže ugovor na još neutvrđen broj sezona.
Ti nezavisni Kreso i Barašin, direktni potomci reforme pravosuđa koju su kreirali ti "međunarodni stranci", toliko su nezavisni i profesionalni da su zatražili produženje okupacije i direktan povratak u tursko doba. Bez obzira što se oni sami nisu toga sjetili i što ih je neko, u skladu sa najboljom evropskom praksom, na to natjerao, moram reći da su on i ona najnoviji izdanci podaničkog, dodvoričkog, sadokolonizirajućeg GMO koji se produkuje u Velikoj Laboratoriji B&H
d.o.o.
Takav javni sramni poziv koji znači dobrovoljno uvođenje stanja "stranac te tuži - stranac ti sudi", znači da:
- dvojac sa okupatorom, Kreso & Barašin, trebaju nečasno da se udalje sa svojih "državnih" funkcija. Takvu pravdu kakvu oni produciraju i zagovaraju, može vršiti i seoski šumar
- trebaju da javno kažu, ako imaju bilo kakvog čojstva, ili makar muda, ko ih je natjerao na taj integrativni potez
- niko ne želi BiH kao normalnu članicu EU flore i faune jer nam je okupirana vojska, okupirano Brčko, okupirana centralna izborna komisija, okupirani Hrvati, okupiran Visoki predstavnik
- su stabilizacija i pridruživanje samo farsa i fasada
- će Kosovo da bude naprednija i samostalnija zemlja od BiHtreba se što prije riješiti ove transportne ambalaže zvane B&H d.o.o.
A dvojcu koji šalje pisma, predlažem da se klovnovski našminkaju i narisaju kako bi bolje priličili posljednjem evropskom cirkusu sa malim i srednjim životinjama, kepecima i ponijima.

MEDDŽIDA KRESO I FAUSTO POKAR
ZA DRŽAVNI ZATVOR

Ne želim da utičem na nezavisnost sudstva u tužilaštva ali neke gluposti se ne mogu prešutjeti i zaobići.

Bio je sastanak temeljno našminkane Predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i predsjednika Haškog Tribunala Fausta Pokara.

Od svega sam zapamtio genijalnu konstataciju da onaj fočanski bjegunac ne bi pobjegao iz zatvora da je postojao državni zatvor.

Iz državnih ralja se ne biježi.

Država je melem, bokvica i majčina dušica za sve. Ako ništa ne ide, proglasi ga državnim, ako ništa nemaš, nazovi ga državnim, ako si nevažan i nesposoban, kandiduj se za nešto državno.

Ako si kriminalac ili zločinac a želiš rejting, moraš u državni zatvor.

Divim se sitnim umovima koji po BiH šire avaz da sve što postoji mora da bude državno.

Država se tako ne pravi.

I treba prestati potcjenjivati ovdašnje ljude, kolikogod su potekli od međeda i bukve, nisu toliko glupi, koliko nam to dvoje predsjednika, i drugih hiljade, žele da predoče.

TV ZA HRVATE?

Apsolutno da!

Formirtanjem javne televizije koja bi pretežno govorila hrvatskim jezikom, o temama sa većinskog hrvatskog područja, ničim ne ugrožava sistem javnog televizijskog haosa koji sada postoji/ne postpji u BiH.

To je tako očigledno ravnopravno ili jednakopravno da o tome ne treba raspravljati. Ali, neka Ustavni sud kaže svoje.

Besmislene su OHR-ove priče da da treba raditi na rješavanju postojećih problema a ne na stvaranju novih. Jer, zahtjev Hrvata se ne može ocijeniti nezakonitim i nepravednim nego ga se ocjenjuje problemom. I jer "postojeći problemi" nisu tako važni kao ravnopravnost konstitutivnih naroda u BiH.

Zašto se nekome toliko žuri da se vode prazne reforme a da se suštinski ništa ne riješi.

Televizija za Hrvate ili hrvatska područja ne ugrožava nikoga. Niko ne može imati štete od toga a država BiH može imati koristi. Sramota je da u Državi BiH jedan narod s pravom ističe da manjine imaju svoje tv a ustavni narod ovdje nema.

Kada imate televiziju za svoj jezik onda možete biti tolerantni. Kada je nemate onda moraste biti isključivi. Zagarebačka HRT može sada svaku veče da govori ekavicom ali je činjenica da postoji Hrvatska radio-televizija. Da je nema, džaba vam je govoriti hrvatski.

MOJ NAROD

Mustafa-efendija Cerić, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, u svom intervjuu Oslobođenju, koji je prvi započet a zadnji objavljen, povodom dobijene nagrade za životno djelo djelioca Asocijacije muslimanskih naučnika iz Velike Britanije, kaže: "... moram istaći da ova nagrada, zasigurno, pripada više mom bosanskom narodu i mojoj IZ nego meni osobno".
Kako je to bio intervju na dostavljena pisana pitanja, nije moguća nepreciznost u prenošenju ili prevođenju.
Razumijem reisa kad kaže "moja Islamska zajednica". Tako je i došao na čelo IZ, da bude njegova, tako se i ponaša a njegove ambicije sa Deklaracijom evropskih muslimana, nastojanjima da muslimani imaju svoju državu, kao Slovenci, Hrvati i svi ostali na prostoru bivše SFRJ, koji nacitoriju, ili vjerotoriju, ne moraju dijeliti sa drugima, takve su da je "njegova" IZ samo sitnica u toj imovini.Ne razumijem prvi dio privatne imovine reisa Cerića - mom bosanskom narodu.
Pojam Bosna podrazumijeva stopostotno vlasništvo muslimana i to ne svih, nego samo sarajevskih, onih u ime kojih govore sarajevske stranke i reis. Ne mogu muslimani, i još nije zabilježeno, iz Bihaća ili iz Tuzle, govoriti o Bosni. Pojam Bosna ne podrazumijeva samo vjerski areal, teritoriju na kojoj žive samo muslimani, barem zasad. Pojam Bosna posdrazumijeva državu Bosnu sa cijelom Hercegovinom, sa Srbima, Hrvatima i inim. Pojam Bosna podrazumijeva da ne postoji ništa drugo osim Bosne. Bosna je i međunarodni naziv za Bosnu i Hercegovinu koja je "žrtva agresije i genocida".
U Bosni, dakle, postoji bosanski narod koji nije samo islamske vjere. I sav taj narod, raznih nacija i vjera tvori "moj bosanski narod" reisa Cerića.
Zamijetio sam bolesni segment u djelovanju reisa Cerića, odavno. U prevelikoj želji da se, ne miješa u politiku, nego da se bavi politikom. Naročito geopolitikom, i naročito nacionalnom politikom. Ali svojatanje naroda posebna je vrsta boljke.
Počelo je u kafani kada su skrajnuti, marginalizovani, autizirani i iskompleksirani i od komunista nikad primljeni polupjesnici, prenuti naciromantičari i novootkriveni govornici u ime boga i nacije, počeli upotrebljavati sintagmu: moj narod. Ispočetka sam mislio: ne mora svaki konj da bude potkovan, ni svaka budala verifikovana. Onda su "moj narod" počeli da upotrebljavaju pijani zastavnici JNA i rezervni kapetani SDSDAHDZ, i u medijima. Onda su Karadžići, Izetbegovići i drugi Kljujići počeli tako da govore. Potom se sintagma obogatila - moj srpski narod, na primjer.
Vremenom sam shvatio, nakon jedne ratne scene i ubistva koje je pravdano stradanjima "mog naroda", da u svakom takvom Mom Narodu čuči monstrum. Bosna i Hercegovina je puna tih ljudi Moj Narod. Sam narod nije u situaciji da ima, na primjer, Mog Reisa jer još nije otkriveno obostrano vlasništvo i jer reis ima narod pa narod ne može da ima njega niti bilo šta drugo. U Bosni i Hercegovini svaki narod zaslužuje svoju jedinku koja se zove Moj Narod. Kakav narod, takav i Moj Narod. Ako se promijeni Ustav Islamske zajednice u BiH, da reis bude doživotni poglavar, ta moja postavka će se pokazati surovo realnom.
Logično bi bilo da je reis Cerić rekao: "nagrada pripada mojim vjernicima". Ali, to je malo. Najprije će putem vjerske naobrazbe u vrtićima i kuranskih uputa u tramvajima sav "moja narod" pretvoriti u vjernike pa će ih onda, možda, nazvati "mojim vjernicima".

HAMZIN TRAMVAJ

Hamza Bakšić je glavni šef Televizije Sarajevo kada sam ja kao mladi, lijepi i nadobudni, neoženjeni i neiskvareni, novinar počinjao u Dopisništvu u Banjaluci od kojeg ćemo, mnogo kasnije, Nenad Pejić i ja, načiniti studio sa emitovanjem uživo.

Hamza je za mene tada bio autoritet, govorim o ličnom a ne hijerarhijskom odnosu.

I sada je.

U kampanji 2006. reagovao je na neke moje izjave, intervjue ilipisanije i zamjerio mi što ja to o BiH tako i slično. Odgovorio sam mu pismom, naredakciju. Nemam evidenciju da li je to objavljeno ali Hamzin tekst i taj moj odgovor je u moj knjizi Političkog ljetopisa koja se zove Esenesdum i koja govori o tom političkom djeliću vremena.

U tom tekstu sam naveo neke činjenice o BiH ali sam rekao da to što je to tako nije moja želja ili koja politička nakana - ja samo inventarišem, popisujem stvarnost, evidentiram trendove.

U međuvremenu stvari su ekalirale.

U Sarajevu, dabome.

Jer BiH se i gradi i razgrađuje u Sarajevu. BiH neće razbiti Republika Srpska nego "Miloševićevo Sarajevo", Miloševićevo po tehnologiji većinskog naroda i njegovom ponašanju.

Danas čitam Hamzu u Oslobođenju. Piše o onim vjerskim porukama u novim sarajevskim tramvajima.

Došlo je, dakle do tramvaja.

Raspad BiH došao je do tramvaja, preciznije.

Nema više Sarajeva, onog kakvog ga znamo svi, i kojeg niko nije mrzio, ni onaj gladni beskućnik kad se zadesi na željezničkoj stanici.

Te trendove ne možemo zaustaviti ni Hamza ni ja, ni zajedno, čak ni sam Cerić koga pominje Hamza u današnjoj kolumni.

Pogledaću večeras imam li u nekom kompjuteru taj odgovor Hamzi pa, ako bude vrijedio, naći će se ovdje.

Na zananje samo, bez ikakvih zlih paetovanja.

POJELI I KODRU

Mitsko biće, pola fudbalski pola nogometni savez BiH, prešao je iz faze rušenja vlastitog ugleda u fazu rušenja ugleda Bosne i Hercegovine, bez obzira što niko ne zna o čemu govorim.

Kada je Meho Kodro izabran za selektora reprezentacije, pomislio sam: pošten bivši fudbaler, ali ne znam kako će se snaći u tom sitnolopovskom grotlu. Igrao sam fudbal i znam da je fudbal u nas ogroman mozaik sitnolopvskih klika i družbi koje nemaju ni zrna lopovskog kodeksa i ustava kriminala. Radi se o ljudima čije bi, kada bi to priroda omogućavala, desno oko izdalo, prevarilo ili izvadilo lijevo, samo kada bi to moglo donijeti nešto u džep i zajebati nekoga iz druge klike, kluba ili mjesta. Kada je pao Džajić, oličenje skromnosti i čistog fudbala - kakva je predodžba generisana decenijama, postalo je jasno ovo o čemu govorim.

Fudbalski/nogometni savez nema logiku svog postojanja. Ne treba nam savez koji ne može da pomakne BiH naprijed, makar sudijinih devet koraka do živog zida. Ne treba nam F/N savez samo zato što to zahtijeva Platini (UEFA).

Slučaj Kodro nije slučaj Kodro već Slučaj Truleži te fantomske organizacije i sa ove i sa one strane /. U toj organizaciji inokosni izdanci onih družbi s početka, ponašaju se haotičnije nego nacionalni netrpeljivi živalj u BiH. Radi svako svoj sitni lopovski posao. Nemam nikakvog dokaza, dabome, ali glavu dajem da je neko vidio 100 ili 200 dolara koristi iz te iranske utakmice. Treba da razgovaramo sa selektorom. Jebo te selektor.

Ta organizacija / je živo blato za poštene fudbalske poslenike, trenere i igrače, od kojih je najveći dio iznikao iz socijalističkog samoupravnog fudbala koji je takođe bio prljav ali neke ljude jednostavno nije uključivao u to. Mislim da je i Meho Kodro jedana od tih. Sada pokušavaju da ga ubalegaju razni Ušanovići, Mušanovići, Gušanovići, Ilje, Pilje, Gilje...

Savjetujem svakom poput Kodre, Brace, Baždarevića... i mladih, da se klonu / saveza jer će ih i ljudski i profesionalno poniziti i potrošiti. Ti ljudi su previše živaca i zdravlja dali za fudbal, ne kažem: i za pare, da bi to neko pogazio i popljuvao na samo jednoj sjednici zbog samo jedne utakmice.

Sarajevskim novinarima: sve vam se to događa po nogom, sve su vam informacije dostupne, ne prodajite se za kavu i loš viski od prodanih duša "kuće fudbala". Ako djelić mržnje prema nečemu drugom u BiH pretvorite u analizu ljudi i organizacije fudbala, napravićete veliki posao kao što je Votergejt.