NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
IMAM JEZIK, STAVA NEMAM
Mladen Ivanić, tužnostojeći stražar, jučer, kod prvog plakata, i blijedogledajući koalicionar Komplota Zajedno, poznatiji kao promotor Dragana Čavića, prvog dana kampanje, objelodanio je epohalnu političku poruku.
Došlo je vrijeme da Republika Srpska dobije novog člana Predsjedništva, koji zna jezik i koji može da putuje po svijetu i razgovara sa liderima.
Kako se prije nisam sjetio. Da odem na onaj Kembridž, ili kako se već zove, školu stranih jezika, da nafatam par predsjednika. Za razne potrebe i da budem miran. Kakva kampanja. Samo kad dođe vrijeme, lansiram ga. Zna jezik, sunce ti pomrčim.
Oečkivao sam od Mladena Ivanića da prozbori koju o tome kako vidi BiH u naredne četiri godine, da li kao Butmirsku kurvu, da li kao Sarajevsku Nikabiju, da li kao Inckovu Žbunjaru, da li kao Evropsku Decentraliju. Kako vidi ulogu srpskog člana Predsjedništva BiH. Za šta će glasati a zašta neće. Gdje je granica dizanja ruke i padanja gaća.
Ali nema stava.
Koliko vidim, da onda sam sebi prevedem, srpski član predsjedništva BiH treba da bude turoperator, Travel Presidente.
I koliko vidim, pošto stavove ne vidim, može da bude i gluvonijem. Šta će mu jezik kad nema stav.
I treće, što vidim, doista je potreban novi član Predsjedništva BiH. U situaciji kada će Komšić Endiaj i Hari Gul ostati stari članovi, potrebna je novina iz Repubike Srpske, da ne postavlja više taj veto, pita Narodnu skupštinu za stav, ne ide na iftar.
Da se uklopi. Još samo da nauči turski. A to bar nije teško. Ateve svaki dan emitije tursku seriju. Pošto je to televizija koja gura Mladena, to mi nekako liči na uvertiru. Predlažem Komšiću da hitno počne da uči turski. Jer, kad Hari i Mladen počnu da pričaju na turskom, zna jezik, da se ne bi osećalo strancom.

PREDIZBORNI GUL
Otvoriš novine, Turska, otvoriš portal, Turska, otvoriš Silajdžića, Turska. Dobro, Gul je došao u uzvratnu posjetu. Razumijem. Ne razumijem šta će baš sada, kad sutra počinje Zacrvenjivanje Bana i trajaće dok se ne formira vlast. Mogao je, ko gospodin, doći toj novoj vlasti da poegleni malo s novim ličnostima. Barem nekim novim.
Turska je, u opštem geopolitičkom razguzu nakon smrti bipolarnog svijeta, angažujući profesora za ministra spoljnih poslova, kao izvršioca koncepta, mada su profesori i inače opasni u politici, krenula da zavlači ruku u džepove raspadnutih sfera i kupola uticaja. Ti rukavci su se pojavili prema granicama Rusije, na teritoriji bivšeg Sovjetskog saveza, na iračko-iranskom potezu, na prostoru bivšeg Polumjesečnog Otomanskog Saveza… i u velikom području Sandžaka.
Turska je ekonomski i vojno narasla mimo svojih granica i u tom praznom prostoru, javila se stara želja otomanske stabilnosti da se ukotvi i ovdje, na teritoriji Nedonoščeta BiH.
Gul kaže da je i Turska dio Balkana i da je to prirodno. I Kurdi su dio Balkana. I Jermeni. Na Balkanu se kaže, Ovdje, mislim, da, kad je neko, kao Naseoboina, u jadnom stanju da i zec, kad naiđe putem, Crvenklipić na njega diže.
Kaže još uglađeni Gul da je prirodno da Turska na Balkanu, pošto je balkanska, dijeli dobro i zlo. S nama.
Sjećam se, iz te Istorije, da je ovdje uvijek bilo krvoločno kad je neko dolazio da dijeli dobro i zlo. Dok podijelimo zlo, pola nas izgine. Dok podijelimo dobro, izgine još pola. Onda ostanu udovice i siročići koji nemaju potrebe da bilo šta dijele jer ništa i nemaju. Pa onda ispočetka. Do novog djelioca Dobra i Zla.
Silajdžić, koji se šepuri kao da je Gul njemu došao u posjetu, izjavi, pak, da je na sastanku velikim dijelom bilo riječi o kišobranu Nato i bezbjednosti uopšte.
To je tek sumračna asocijacija. Sjećam se, iz te Istorije, kako smo se nakukurikali kad nas je neko branio. Posljednji put je Slobodan Mirin Požarevački branio Kninske Srbe. I danas kukaju i riču.
Ah, da. Gul je pomenuo i ekonomiju, ekonomsku saradnju.
Pa, zbog toga, dragi Abdulah, ne moraš dolaziti u trojnu posjetu. Pošalji nešto dukata, ako ih već pretiče tamo iza Stambola. Ne moraju biti oni iz Otomanske Trećine.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
OGNJEM I MEGDANOM
Ognjen Tadić, glavni junak drugog, mračnijeg krila sekte Nudiguza i Potopnika, Nudiguzi su za opštenarodno veselje, takozvani grupni seks na vlastiti konto, Potopnici su oni koji gase svijeću i u tunelu, poziva Milorada Dodika na televizijski megdan.
Megdan je, inače, stara srpska otadžbinska riječi, verifikovana na Petom kongresu Centralne otadžbinske uprave pod vukovodstvom vojvode.
Sad će svi da graknu kako je branim Dodika.
Ne. Branim Tadića.
Na megdan, teve duel, idu jednaki protivnici, jednako nabildani, jednakih referenci. Inače bih i ja pozvao Blanku Vlašić, na zaskokovanije u vis.
Tužno djeluje kad kandidat Koalicije Zajedno, sunce ti ne jebem, igra na dosjetke o kojima će se u nekim medijčićima pričati sat, dva. A sva glasačka pastva očekuje Iskonski Iskorak, jer, kad kažeš Zajedno, to zvuči tvrdo kao čelik.
Neću da prognoziram kako bi prošao taj teve duel. Svi znaju pa i to ne bi bila neka dulja vijest.
Od kandidata za Predsjednika Republike, pa makar on bio i Ognjen Tadić, očekuje se neka originalnija ideja za Republiku Srpsku a ne za programsku šemu.

DAJ, DAJ, ENDIAJ
Veliki broj stranaka i lidera, mada su mnogi od njih skrojeni po principu Po čojeka – cijeli lider, ili, Tri jetrve – nigdje gaća nema, gleda u Endiaj ko u boga. I njihova istraživanja javnog mnijenja. Najveći dio tih lidera i jetrva postoji samo u usranim medijima kao što su Been, Ateve, Blic, Politika, Oslobođenje, sarajevski unitaristički portali... neki nemaju u svom nacionalnom i entititetskom arealu nikakvu prođu, ali to objašnjavaju totalitarnim režimom i režimskim medijima, pa „spas“ nalaze u medijima koji za njih imaju prostor ali nemaju publiku.
Jedna nevalidna, nereferentna, konglomeratna, niska vucibatina, svoje jedino postojanje i značaj vide u par postotaka Endiaja.
Ako izuzmemo fantomski Esdepe, mnogo ružnije začešljan od Zlaje Paraje, istraživanja Endiaja, u nekoliko zadnjih mandata, ulavnom su približna stanju stvari. Sa Esdepe nešto nije u redu. Ili postoji ogroman sloj zadrtih muslimana koji se pred anketarima predstavljaju kao nenacionalni socijaleuropejci pa u tami svog glasačkog paravana glasaju za one sa dna kace, u što ne vjerujem, ili je načinjen sistematski doping sistem za Esdepe kako bi ga se, kao zec na ciriškom mitingu, vuklo ka rekordu. U taj sistem mora da je uključeno nekoliko stvari: selekcija ispitanika, što se lako postiže davanjem pretežnog sastava iz nekoliko regiona koji nisu klasično muslimanski, nego radnički, na primjer, sistem i mozaik pitanja, namjerno rebalansiranje rezultata, sumnjivo mi je da Endiaj napominje da ova anketa ne znači da će takav biti izborni rezultat, zatvoreno mrtvilo klasičnog bloka tamnovilajetskih glasača, anketari. Mislim da je u pitanju taj sistem, garniran sa malo američkog navijanja za Zlaju Snabdjevača Gvantanama. Svi u Sarajevu znaju da Esdepe uvijek u istraživanjima stoji fenomenalno a na izborima uneređeno.
S tim u vezi je i nemogući rezultat podrške Ljiljanu Komšiću. 33%. Pošto Hrvati ne daju podršku Komšiću, jedino objašanjenje je da u džamije idu sve sami komunisti.
Borjana Krišto i Martin Raguž su izjednačeni. Nelogičan je nesklad između rastućeg Hadeze i 3 procenta Borjane. Malo objašnjenje je to što je Borjana nešto nepoznatija od Raguža ali to nije objašnjenje da Raguž bolje stoji od njegove devedesetke.
Odnos SNSD – SDS – PDP, 46% - 17% - 5%. realan je ali kontaminiran. Pedepe je previsok za stranku koja se satoji od Ivanića i pola Borenovića.
Realno je da Haris ima tih devet posto. Ali to znači da je to njegov krajnji domet. Haris više nema rezerve. Radončić i Bakir mogu još rasti jer oni koji su uknjiženi Komšiću mogu se lako razliti na ovu dvojicu ali Harisu sigurno neće. SBB će preuzeti mnoge stranačke glasače Harisove stranke što će biti i njen kraj. Ako dovede do kraja bitku protiv Esdepea, SDA može zaustaviti pad. Ali se mora više mobilisati oko kandidature Bakira a ne oko mrljavog Tihića.
Nebojša Radmanović ima 44% a Ivanić 24%. To je ono što je Ivanić imao i protiv Rajka Kuzmanovića. S tim što Radmanoviću treba dodati i još stranačkih infrastrukturnih glasova pošto njega birači doživljavaju kao člana Predsjedništva više nego Dodika kao predsjednika Vlade jer je Dodik personifikacija i Esenesdea. Dakle, Ivanić trune na panju.
Moja omiljena tema, Opozicija, Otpozicija, Otpozadicija, Nudiguzi i Potopnici, načinila je ogroman promašaj udruživanjem i tatrljanjem o kriminalu te ranim istrčavanjem u kampanju. Prilude. Kako odjeveni ljudi gledaju na buljuk gologuzana koji se zbiju u grupu i drže se za guzice. Kao na loš božiji znak. Dok pojedinačnog gologuzana samo sažalijevaju.
Otkako su se Opozicionari udružili i počeli reklamirati kriminalizovani potop, Esenesde je počeo rasti. Pogledati fenomenalan tekst Zorana Krešića u Večernjaku. Primjer za sitne neuke i još sitnije reketoidne novinarčiće. Rast SNSD je krenuo negdje u aprilu, kad smo objavili slogan Srpska zauvijek a oni počeli o kriminalizaciji.
Da sam Ognjen Tadić, povukao bih se u korist Republike Srpske. Toliko o predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj.
Istraživanja javnog mnijenja stranke ili asocijacije, rade, ili ne rade, radi straha. Oni koji su u velikom strahu izbjegavaju istraživanja. Oni koji su favoriti rade istraživanja iz straha od pada. Da se osokole.
Meni ne trebaju istraživanja. U kampanji znam kako će ko proći u kom gradu, ne trebam ni izlaziti iz auta. Po licima ljudi na mitingu znam. Po stanju organizacije znam.
Ali, dobro, istraživanja su obredni običaji izbora. Tako Indijanci prizivaju kišu. Treba se čuvati Danajaca koji istraživanja nose. Esdepe nikako da shvati.
Velikoj, a ni maloj, stranci, istraživanja nisu od koristi. Velika stranka ne može tako lako da pravi zaokrete i ispravlja negativne postotke. To je samo da saznaš i vidiš i da ništa ne preduzmeš. Ne možeš pedeset dana prije izbora promijeniti temu i poruke. Niti možeš pričati nešto obrnuto od onog što si dosad pričao. Velika stranka vodi permanentni izborni proces i sve svoje postotke dobila je mnogo ranije. Još od formiranja vlasti. Šta se može učiniti pedeset, šezdeset dana prije izbora? Može se pasti za nekoliko procenata, nekom velikom nepažnjom ili pogreškom. I, ako si baš budala, ali budale ne stoje na pobjedničkom pijedestalu, možeš izgubiti izbore zbog velikog gafa. Ali, ni tu ti ne pomažu istraživanja javnog mnijenja.
Nemam vremena ni resursa. A da imam, istraživanja bih organizovao na sasvim druge teme i potpuno prije i van izbornog vremena. Iz pitanja, i odgovora, o tome koliko sa svojom skoropunoljetnom djecom pričate o toj i toj stranci ili lideru, mnogo se više i dugoročnije može saznati o položaju i rejtingu. Ova klasika: Da se izbori održavaju u nedjelju, za koga bi glasali, ista je storija kao: Da je moja baba imala barem jedan testis.
E, sad bi me neko pitao ko će pobijediti. Pa, onaj ko je već pobijedio. A izgubiće oni koji ne znaju ko je pobijedio.

PJEBAČICA U DNEVNIKU RTRS-a
Severina Pučković, u nekim regionima slavenskih jezika, vjerujem, ona stvar se iskazuje kao pučka, poznata kao Seve Pjebačica, ekspert za stare međuspolne djelatnosti garnirane sa navigacijom malih barki, svojim kompleksnim djelovanjem i angažmanom, zaslužila je da se pojavi na Dnevniku RTRS. I pojavila se.
To je uspijevalo još samo Umetnicama Slobode i Slobe Miloševića. Kao što je Ceca i Brunci.
Dabome, da sam za sveopštu liberalizaciju, razularenost i dekotiranost i derangiranost. Samo sa jednom sitnicom: sve na svom mjestu. Možeš da radiš šta hoćeš, ali tamo gdje pripadaš. Ako ćeš da se ubalegaš, idi u štalu, ako ćeš da kradeš, idi u zatvor, ako ćeš da informišeš onda informiši o onom što je bitno za društvo koje te plaća.
Kurvama i kriminalkama nema mjesta u informativnim emisijama jedne države. Dobro, Državice.
Čak i da se Seve nije javno pučkala sa Milanom. Jedna obična šatoruša. Pevaljka.
Ako Seve ima pučku, očekujem da neki uredik ima i malo mozga.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
NEPOVJERENJE U REPUBLIKU SRPSKU. I SATANIZACIJA.
Opozicioni konglomerat u Republici Srpskoj preduzeo je nekoliko očiglednih akcija i lansirao nekoliko stavova koje sugerišu jedinstvenu dijagnozu: riječ je o ukopnicima Republike Srpske:
• Oni, PDP, SDS, DPČ, ispoljavaju i demonstriraju nepovjerenje u Republiku Srpsku i njene institucije.
• Oni su sudovi i presuđivači bez tužilaštva, optužnica i istrage.
• Oni satanizuju Republiku Srpsku i njene instuicije i projekte, jednako kao Zlatko Lagumždija, Bakir 60, Gregori Brč i ostali mrzitelji Republike Srpske.
Više im nije dovoljan sarajevsko-lukačev recept da se nakon završetka zgrade vlade, zgrade televizije, autoputa... proglasi kriminalizacija. Sada se, u skladu sa inovacijama i opštim napretkom tehnologije, kriminalizacija proglašava odmah, dok se tinta ne osuši. Tako je kriminalizovani Pedepe, danas dobio izliv svojih lopovskih gena u mozak, prisjetio se svog kriminala u sektoru oblovine i bankarskom sektoru, ta dva sektora su kompatibilna zavisna, kao i kilogram teletine i litra mlijeka, npr, koliko je cjepanica, bukova, toliko je i banka, kristalova, takozvani zavisni tečaj cijena, pa, Pedepe, izjavio da je potpisivanje ugovora o koncesiji za put BL – DO, sa slovenačkom firmom, oaza kriminala za uski krug ljudi. A poznato je da se ugovor o koncesijama dogovara na stadionu, uz potpise svih gledalaca, redara i onih koji prodaju kikiriki kokice.
Onda je DPČ, partija Dragana i Čavića, podigla nadgorobni spomenik parama koje je, po njima, upropastila IRB.
A oglasio se i marginalizovani vlasnik kandidature za Predsjednika Republike, Esdees. Šta ste obećali Josipoviću. A šta je vaš Rašo, jebo vas on, obećao Bobanu u Beču.
Dakle, u skladu sa naučenim ponašanjem reaguje cijela opozicija. Ako su u prethodnom životu nekom nešto nelegalno i naneviđeno obvećavali, sada misle da to svi rade. Važnije je za Republiku Srpsku to što je ovdje došao Josipović nego sva pamet Esdeesa i svi njihovi mandati do sada. Ali, ne moram da im objašnjavam. Pedepe, Partija Do Posljednjeg Panja, ima prste u više vrsta kriminala. Zato misli da je svako ko vlada kriminalac. I da je svaki ugovor sklopljen samo zbog kriminala.
Depeče, Demokratska Partija Vitol, nosi teški kompleks svog osnivača. Pošto je sahranio svoju poziciju u Esdeesu, pošto je sahranio svoj mandat Predsjednika Republike Srpske, sada bi da sahrani i osovinsku finansijsku instituciju Republike Srpske.
Dakale, ključna činjenica je da je opozicija preuzela sarajevsko-gregorijanski odnos prema Republici Srpskoj. I nastavila ga. Sveopšta satanizacija je jedan od predstepenica zahtjeva za ukidanjem Republike Srpske.
Zato se zalaže opozicija.
To je nama naša demokratizacija dala.