2152.
VELIKI RED
I MALI ZAVEŽLJAJ

Nekako odmah poslije zadnjeg krvavog rata, krvavi su ratovi oni koji su ljudima u krvi, pao je u Slobodu i sirotuljak, čovječuljak, čovjekčić, zaboravljen od svih. I od smrti. I on se malo koga sjećao i malo koga prepoznavao na novim Bulevarima Slobode, zaraslim u krepljsku i zmijsku travuljinu.

Sa dva dinara u džepu. Još pola do kile ljeba.

Treći dan je ta dva dinara prebacio u lijevi džep izlizanih vojničkih hlača. I opet tražio poznata lica. Činilo mu se da je lakše da prosi od poznatog oka.

Nigdje nikoga.

Nakon godinu, i više, sa dva dinara u džepu, čuje da ima neki Red. Red je veliki, sve veći. U redu su, kažu i poljari i boljari, i jadnici i nadnici, i učeni i mučeni. Red je počeo da se pita. Narod zavolio Red. I daje mu, polako, da odlučuje umjesto njega, naroda. Možda samo zato što je svakom dosta rata, smrti i laži. A stari redovi se istrošili, izmuzli. Sebe istrošili a narod izmuzli.

Stani u Red. Red je. Tebi su prevrtali volujska kola. Nabijali te na kolac. Nisu imali boljeg strašila.

Tako se Čovječuljak našao u redu sa mnogo ljudi i dva dinara u džepu. Poneko upita Jesil ti onaj. Jesmol bili neđe na svadbi. Onaj sam, onaj. Nisam ja. Nisam bio na svadbi deset godina. Bilo je svadbi ali me niko nije zvao. Sad više ne bi ni išo.

Sve bolja odjeća se nosila u Redu.

Pa došli važni i uljudni. Onda čuvari Reda kažu Pusti ovoga ispred, on ima banku. Pusti i ovog, njegov je voz nafte zarobio Krkan. I ovog. On ima protezu. Ovog obavezno. Ima štake. Ovog isto pusti ispred, i drugi će, to je Budućnost. Pa zar nisam došao direktno u budućnost, pita se Čovjekčić sa dva dinara. I pušta. Red je postao veliki. Beskrajan. Sav narod u Redu. Nigdje starih vojničkih hlača ni na vidiku. Postalo gadljivo reći Ja došo iz rata. I Čovjekčić zaboravio rat. Sramota ga u redu da se znoji i smrdi na postraumatski stresni sindrom. Ponekad dobije želju da dobro prdne. Kao nekad u tranšejima, dok rafali oru.

Jednog dana, lijep dan Slobode, potrošila se ona dva dinara i našlo se još, radio Čovjekčić golim rukama, nadničio, rudničio, krčio, našao se na začelju Velikog Reda. Odnekle izbi i neka delegacija. Evo nešto zavežljaja. Pazi, samo, motka je dračova, nismo imali vremena ići u šumu po pravu, usjekli kraj puta a teško se guli sa trnjem.

Čovječuljak ne želi da pogleda u zavežljaj. Kad ne znam šta imam, važniji sam. Nije dobro da se razočaram a ni da se razveselim.

Opet ide vrijeme. Red vijuga. Daleko je čelo. Konačno je saznao da se gore, na čelu, dijele pečene tikve. Dobro. Jeo je pečene tikve. Deset podlanica u kotao, da se kuva krmcima, jednu u pekaru, da pojede. Pečene tikve su čudo.

Opet izbi delegacija. Joj, ljudino. Odmah mu bilo sumnjivo. Ne postaje Ljudina tako lako. Na dobrom si mjestu u Redu, na božijem. Samo si se pogrešno okrenuo. Uhvate ga, bratski, za ramena pa ga okrenu tamo gdje su mu bila leđa. Tako stoj. Tako treba. Znaš koliko se njih uzda u tebe.

Stajao jadničak tako još neko vrijeme. Dugo je izbjegavao da se okrene, da pogleda. Kad je vidio da nikakva delegacija ne gleda, okrenuo se. Reda nije bilo. Sam Čovječuljak sprijeda, sam odzada. Sam sa strana. Gdjegod se okreneš, svejedno.

Sigurno je Red imao važnog posla. Ili je nestalo tikava. Ne vjerujem da su me zaboravili. Sigurno sam ja zaboravio njih. Kasno sam se okrenuo. Bio mi obraz važniji od guzice. Svako ima neku manu. Jebiga. Ja imam nekoliko.

I onda se sjeti vremena kad je bilo dobro. Neprijatno mu da se sjeća muke, naročito svoje. Kako je Grbo igrao kod Osima, u Želji. Predratna priča. Osim trener. On određuje tim. Grbo igra ko zmaj ali nešto lanuo pa Osim kaže Grbo danas na klupi. Grbavica puna ko šipak. Oćemo Nikolu, Oćemo Nikolu. Ide vrijeme, bliži si kraj utakmice. Idi na zagrijavanje. Prokuvao Grbo. Da idem, Šefe. Gdje. Na teren. Ne na teren, Grbo, penji se na tribine. Oni viču Oćemo Nikolu. Na terenu te niko ne traži.

Jadničku zasuzile oči. Žao mu bilo Grbe. Grbo tada sigurno nije plakao. On je naivan i pošten i dobar čovjek. Dobri ljudi ne plaču.

Tako je Čovječuljak prošao Rat i Slobodu.

Neprijatno mu bilo da shvati da su Rat i Sloboda prošli pored njega.  

 

 

i moj drug Didara, koji je učestvovao u pribavljanju gromada crnog graba za moje skulpture, na Čemernici, ima umjetničke namjere. dočekao me je sa najnovijim izbirima.

2150.
SVE
ZA LAGUMDŽIJU,
LAGUMDŽIJU
NI ZA BOGA
 

Predlažem da BiH, Vaša Država, ponovo otvori, spreman sa da presiječem Crnu Vrpcu, Centralni Komitet i da Predsjednik Centralnog Komiteta BiH bude Zlatko Lagumdžija.

Još samo to nije urađeno za Lagumdžiju.

Isporučuj u Gvantanamo. Provodi mu Reformu. Pravi mu Platformu. Daj mu na tacni Socijalističku internacionalu. Daj mu Bošnjački institut. Šteta, kad je otišao Cerić, mogli su mu dati da bude Reis. Glasaj za Komšića. Više puta. Nađi mu Čovjeka za Državu. Donesi mu Kofer. Odnesi mu Kofer. Pravi novu tablicu množenja. Ma, šta tablicu, i novi Mendeljejev sistem. Ostavi ga da bude Ministar spoljnih poslova. Pravi s njim sporazum. Zovi Fahru. Izbacuj Suletove ministre. Hapsi Budimira. Pravi demonstracije. Daj mu JMBG. Sve Za Zlatana. A Zlatana nizašta.

Sad i Prijevremene izbore.

Mada BiH ne postoji, ali čini se, ponekad, da je sva njena osamnaestogodišnja istorija, istorija Zlatka Lagumdžije.

Veliki Dalaj Lama Bosne i Hercegovine sada je došao na najgenijalniju ideju. Pošto je sve upropastio i doveo do uništenja, Federaciju prije svega, sada bi da sve pokrene prijevremenim izborima nakon kojih će se on pojaviti na Bijelom Konju. A mi svi u crnim govnima.

Kad bih znao da će Jerka kandidovati za Člana P, podržao bih ga.

Ta politička sječa šumske jalovine i ogranaka, koju više od dvije decenije provodi Lagumdžija, nije nikakva njegova sposobnost. To je samo zakašnjeli trag ugljivičene memle centralnokomiteških hodnika koji su doveli do propasti Jugoslavije. Nije ni to tragedija. Tragedija da se takva muda mogu prodati sarajlijama, muslimanima i međunarodnoj zajednici, kao prvoklasna roba. Tartufi, STJ.

Tragedija je i da je to danas najproduktivniji i najvitalniji segment bošnjačke politike, Sarajevskog Političkog Kruga.

Jer, Zlagumdžija je sve potčinio sebi i svom političkom Anarhozorijumu. I podijeljenu Esdea, i Male Miševe Velikih Hrvatskih Strančica, i Dvojac bez Sejdića i Fincija, i Fahru na čelu bezbjednjaka, i Neku Ambasadu, i Sarajevski Taksim.

Možda treba biti smiren. Pa pustiti da ta utrulujuća bošnjačka politička artikulacija odvuče Bosnu i Hercegovinu u propast. Ona ju je, vještačku, ubogu i sakatu, i stvorila.

2149.
DRONJAK,
CVONJAK,
I BRABONJAK
 

Bio sam u pravu, MVJ.

Onog trenutka kad ste u svoje redove, svoje tužne rukavce, svoje nategnute političke protestuljke primili Svetlanu Čavić Cenić, Damira Ivanić Miljevića i Slobodana Lagumdžiju Popivića Tanju Domi Ebert Topićku, potpisali ste svoju smrtnu presudu. Zahvalite Miloradu Dodiku na njegvoj ljudskosti, dobroti i demokratiji. Da sam ja Prijesednik nikad sa Predsjednikom Države ne bi potpisali Povelju. Jebo vas onaj koji vam je to omogućio a Predsjedniku podvalio kako bi mogao da ga dugoročno zloupotrebljava. Rukovodstvo Studentske unije, većinom, Koopilad. Rođeno iz Kooperantskog Odnosa određenih krugova. Znaju dobro oni kojih. Znaju ko im je politički otac i politička majka. Ko im savjetuje da budu mirni. Jerinić i ostali. Dok im gazde logisticiraju oni savjetuju. Dok Umočevići određuju strategiju, oni upravuju i jedne i druge. Dok Fridrich opet jebe Gavrila, one ulaze u kolonu. Agenti provokatori.

Studentski protest nije ni ono kad su vaši djedovi ostavili pet hiljada cipela kod podvožnjaka na Novom Beogradu, isprebijani i izbježani od narodne milicije. A naročito ne kad tražite da nekog usranog vasića isključe odnekle. Imate ciljeve UPM.

Devalvirate prirodni studentski protest, Dronjci, Cvonjci i Brabonjci.

2148.
KORNJAČIN
HOD
UNAZAD
 

Sada se polako sklapa mozaik cjelomandatnog sadejstva Sarajevskog Političkog Kruga i Unitarnog Krila Međuzaj konglomerata. Međuzaj ne znači Međedova Zajebancija.

Cijeli niz događaja koji je uslijedio poslije izbora 2010., koji nisu protekli kako je očekivano u nekim od tih i drugih faktora, organizovan je i izveden kako bi se kupilo mandatno vrijeme za drastičan uticaj na izbore 2014.

·         Eliminacija Hrvata iz Federacije, Triputpet jest jednako sedmanest.

·         Pritisak Neke Ambasade na vojnu i državnu imovinu pa i na lidere sa naglaskom na Dodika

·         Fluidni i fiktivni strukturalni dijalog o Pravomuđu

·         Lagumdžijina eliminacija Esdea i pripuštanje dva Hadezea

·         Sapunica Budimir Veličanstveni

·         Istorijski sporazum SNSD – SDP i otezanje i natezanje oko zakona iz tog sporazuma

·         Popis, JMBG, MMF i ostalo iz kategorije SUPM

stavke su koje su imale i imaju za cilj da omoguće vrijeme i stvore političku atmosferu opšteg nezadovoljstva kako bi se masovni protesti u cijeloj BiH iskoristili za promjenu biračke i javne klime u odnosu na realne favorite i prirodne rezultate izbora.  Prirodne u skladu sa realnom organizacionom i glasačkom snagom pojedinih stranaka.

Neću da detaljnije objašnjavam, naplaćujem, ali izniču dva cilja u tom smislu. Revitalizacija uništenog Esdepea i konačna depresijacija Esenesdea.

Cilj protesta i u Sarajevu i u Republici Srpskoj jeste da se razvlače. Nikakav drugi konkretan cilj nemaju. I da tim razvlačenjem obuhvataju što više tema i zahtjeva, bez obzira da li se išta može pomaknuti u svakom od tih segmenata. Cilj je da se protesti nazovu bosanskohercegovačkim. To je svojevrsno treniranje masovnih protesta u koje je uključeno nevjerovatno mnogo faktora u BiH. Od picbiciklista, ljudi slučajeva, emotivnih tema, amorfnih studenata, stranih diplomata, stranačkih insajdera, sitnih plaćenika, nevladinih organizacija, tajnih službi u javnim bezbjednjačkim agencijama, stranačkih vrhova, marketinških organizacija, novofabrikovanih tviteraša, pa sve do nekih bivših i sadašnjih aktera izvršnih vlasti na svim nivoima.

Cilj je postići stanje da se protesti počnu razmnožavati. U tu svrhu je ministar Radončić ponavljao da, dok je on na braniku bezbjednosti, niko narod neće da bije. To jed poziv na nove i nove proteste i prosvjede.

Iako planeri i akteri znaju da nema realnog ni političkog ni konkretnog povoda za masovne proteste u Cijeloj Zemlji, ZJJ, zemlju joj jebem, oni podnose ovo razvlačenje i natezanje koje organizatore i učesnike devalvira kao besciljne manipulante, oni će biti zadovoljni samom klimom protesta koja je stvorena i stanjem, kako sere jedan od najviših predstavnika, da su protesti legitimna demokratska tehnologija. Evo, kupe i smeće za sobom. Oni će natjerati političare da rade u interesu naroda. JMM.

Treba očekivati još dva velika vala protesta i Cijeloj Zemlji. U jesen ove i u proljeće sljedeće godine. Oni mogu uključivati i nešto kontrolisane krvi. Ne treba se iznenaditi.

Ali nakon te tri epizode javna klima pred izbore će biti potpuno promijenjena. U Srpskoj, na primjer, birači neće uzimati u obzir autoput, termoelektranu i slična velika djela. A i inače, izbori su uvijek jednim dijelom iracionalni politički čin. Iracionalan u smislu uzimanja mnogih faktora u blender odluke za glasački listić, mnogih od onih koji nemaju nikakav uticaj na rad onih koji će biti izabrani niti su povezani sa konkretnim problemima koji muče svakodnevicu svake individue. Dakle, vrijeme do izbora sljedeće godine proteći će u velikoj borbi u iracionalnoj sferi, sferi isporuke i prezentacije a ne u sferi stvarnih uspjeha i činjenica vlasti. Ko ne bude bio spreman za taj virtuelni iracionalni rat, izgubiće.

Ono što je za Republiku Srpsku opasno, pored stavljanja velikih investicija u drugi plan, i mnogih drugih postignuća, jeste potiranje, prekrivanje, potiskivanje njene nacionalne politike. Zato i seruckaju mnogi kako Srpska nije ugrožena izvana. A Ofanziva JMBG je direktna Staljingrad Operacija na razaranje Republike Srpske. Npr.

Možda se varam. Čini mi se da je onaj Sin Bakir, sa najmanje predispozicija za to, jedini shvatio opasnost Političkih Procesa Uličarenja. Pa poziva da se sa tim prekine.  

2147.
U ČEMU JE
SUŠTINA
PSIHOVASKOLOŠKIH
STEČENIH SINDROMA
 

Psihovaskologija je posebna naučna disciplina koja istražuje masovne pojave tzv Vaskovićevog sindroma stečenog žala za prigradskim žbunjem Sarajeva.

Taj sindrom ispoljava se kao prezir prema svakom ko nije iz Sarajeva i za svakoga za koga jedinka, ili jedinke, misli da je kriv za propast njihovog gnijezda, ideala i zlatnog staništa. Kod narečenog vaskovića ispoljava se kao prezir prema pojedincima. On, i oni, nikada ne govori o pojavama, trendovima, stanjima. Uvijek o pojedincima. Sjećam se nedavnog teksta u kome je natezao nekakvu analizu o tome kako smo Dodik i ja stakleni blizanci, on meni dvostruko ja a ja njemu jednostruki on. vasković i psihoanaliza. Bože pomozi. STJ. Ali u tom sklopu zasvjetlucao je nevjerovatan prezir prema novinarima koji, ismijavajući mene na tviteru i ostalim izmaglicama, koriste moje skraćenice.

Ako izuzmemo dozu nevjerovatne narcisoidnosti ove morbidindividue, Hodam, pijem kavu, pušim, pušim, pijem kavu, hodam, pisao sam ovako onda, pisao sam onako tada, jasno je da ova krhka ličnost ne može podnijeti činjenicu da je Banjaluka centar srpskog svijeta Naseobine. Centar Republike Srpske. Ishodište ovih morbidindividua je u onoj neshvatljivoj ustavnoj odredbi da je Sarajevo glavni grad Srpske Republike BiH. Koju su kreirale Karadžićeve okolosarajske intelektualne jurišne horde. Čime su pokazale kakvu su konceptuativnost posjedovale u pogledu budućih događaja sa srpskim narodom u BiH. Mnogima od njih je glavni cilj bio podijeliti Sarajevo, imati svoj komad Sarajeva. A sve ostalo neka nosi voda.

vasković je doista Čovjek Sa Druge Strane. U svom preziru prema Banjaluci on je spreman na sve. Kao što se sada nakačio na neku sisu izvjesne tajne službe, tako se nedavno bio okačio, i osisu i o muda, onog srbomrsca iz emisije 6o muamera, kako li se zvala. Svako ko drži do imalo dostojanstva, da ne pominjem srpstvo i novinstvo, ne bi u takvoj emisiji ni prdnuo.

vaskovići su posebna sojta. Ista ona koja leže one okolosarajske fratre koji zatiru Hrvate a veličaju Saraj. Koji preziru Treći Entitet a veličaju Ahdnamu. vaskovići su spremni svako jutro sjesti u autobuse i ići na posao u Zajedničke Organe, na Zajedničke Organe, i služiti im, ni jednog božijeg minuta ne sjeteći se Republike Srpske, iako znaju da ih sarajski živalj smatra fašistima, četnicima, agresorima i genocidašima.

vaskovići su procijenili da njihov prezir prema Saraju i muslimanima ne može imati efekta koliko prezir prema Srbima i Banjaluci. I zato, gdjegod imaju priliku djeluju protiv ljudi Banjaluke i Nesarajlija uopšte. Udružujući se, pri tome sa samim đavolima. Tako je i vasković našao Čavića. Takođe jednog ljubitelja Sarajeva. Samo dalekometnog.

Ta sojta, bila srpska, bila hrvatska, sutra bi za jednu Malu Sarajevsku Ahdnamu, pohrlila u Saraj kao na ćabu, beskrajno dugo vrtila repom po prašnjavim sokacima Prisarajluka, samo da ih neko jednom pomiluje po njuškici, ušima ili vratu.

Ta sojta nema političku koncepciju, ne umije se politički artikulisati, nemaju politikokaza po kome bi se moglo ocijeniti kakav je njihov politički pogled na svijet, BiH i Srbe. Da li su dešnjaci ili ljevaci. Desničari ili ljevičari, mislim.

Ta sojta sva može stati u tihu, neprebolnu dramu svakog od njih a koja se zove Čekajući Ahdnamu.

2146.
LAGUMDŽIČIĆI,
MORALČIČIĆI,
UVEOCI
 

Ganulo me, ovako nježnog i drvenog, kad je Lagumdžijino Podmladežje izdalo saopštenje o mom moralnom činu. Kažu To je Rajkov jedini moralni čin u karijeri.

Gdje su oni vidjeli karijeru, MIJ.

Moral i Karijera nikad nisu išli zajedno.

Skup tragedija nije karijera.

Ali. Ganulo me.

Kad ti potomci Smrada Tamjana diljem Bosne Ponosne, Rosne i Nesnosne, dodjeluju Moral kao titulu, Guzicu Uzazid. To je gore čak i od novinskog prostora koji, putem Natjeranog Maunage, dobiješ u Novinama Korporacije.

Ganulo me jer iz Kotline, iz Karavan Saraja, iz Vaše Države čujem riječ Moral.

Mada im uljudno moram reći da ne priznajem njihov Moralni Sud.

Neuljudno je kad Mlade Esdepedžije, iz stranke u kojoj se moral nosi u koferima, govore o moralu. Još je neuljudnije kad govore o studentima Bosne i Hecegovine, koja ne postoji. A najneuljudnije kad pripadnici tog Podmladežja nose ćirilične parole po Karavan Saraju.

Dug je Turski Moralni Drum. Od sepeta do ćirilične parole. Студенти Просвједују.

Od Hrvata uzeli riječ, od Srba slova.

Moralno UPM.

2145.
POKRETAČAVIĆ

Interes javnosti za izlaganje Dragana Čavića na Kongresu Ujedinjenja, STJ, nadmašio je višedecnijski interes arheologa i istoričara za nalaženjem ostataka Nojeve barke. Stoga je Draganča mora ustupiti svoje izlaganje na određenim prosralima.

Nu. I prije Kongresa Ujedinjenja, bilo je jasno da Čavićeva partija tone. Pošto mu nije pomogao balon, takozvani Šlauf, Sa Druge Strane Vaskovića, posegao je za balonom u obliku saća, takozvanog Saćeta, Krste Jandrića, Jandre Krstića, kako li.

Na tom Kongresu sa Krstom, mada je ime Krsto problematično obzirom na Čavićevu ulogu u Priznavanju Srebrenice, za Čavića po značaju ravnom Petom Titinom Zagrebačkom, temeljna politička filozofija Čavića iznijeta je u proklamatorijumu Nama ne trebaju stranke, nama treba Pokret.

A taj pokret sam ja, Čavić Pokretač. Izjavljujem ja. Niko ozbiljan ne komentariše Vasića, kaže Čavić. Nije ni Silajdžić, primjerkom, kad sam mu na njegov Bosanski Jezik, rekao da govori Srpskim jezikom. Odmah ušutio ko prkno koje ima proljev. Pa gdje je sada. Niko ko nema šta da kaže, ili ko je potpuno propao, ne komentariše Vasića.

Jedan od najpotpunijih Propadača u Republici Srpskoj,, ma i na prostoru SFRJ, jeste Čavić. Čak ni Janša nije tako propao kao Čavić. Janša je osuđen. Ovaj naš nije ni tužen. A bez optužbe i osude, propast nije potpuna. Kao ni spas bez oslobađajuće presude.

Nu. Pokret.

Šta će Čaviću Pokret. Samo su dva razloga. Da se stavi ba Njegovo Čelo. I da sruši omiljeni režim Milorada Dodika.

I gdje mu je Pokret. Osim ako ne postoji narodna umotovorina da Svaki Pokret počinje jednim Krstom.

Imao je Čavić, i njegovi, esdeesovci, Pokret.

Pa upropastili ga.

Iz pokreta izrasli Bukejlovići, Obreni, Mićići. Čavić uvenuo.

Svaka protuva koja je protiv Režima, trebala bi da zna da je Pokret korak unazad. Ne može se poništiti politička artikulacija. Nema demokratije u Pokretu. Pokret je za marginalce, autiste, krajišnike. Čavić, Krsmanović, Jandrić, Mihajljica.

Demokratija je u Proceduri, nije u Pokretu.   

 

2144.
SARAJEVSKI
TAKSIM
 

Kad se sanira bojište, pokupe ranjeni i mrtvi, upotrebljivo oružje i municija, postroje jedinice, trebalo bi da se iz računske teke može pročitati ko je izvukao korist iz svega a ko mora da čeka ili je štetovao.

Sarajevski JMBG Trg, sarajevska verzija Taksima, zamišljen je sa mnogo većim plodovima od onih koji su ubrani. Ne može se sa preciznošću znati koliki je bio planirani rod jer se nisu otkrili ni svi planeri, akteri i najamnici.

Jasno je da se trebao izvesti jedan totalitarni demokratski unitarni udar koji bi dresirao srpske delegate da se, u opštem bijegu od svoje sjenke, ne omišljaju kad treba prihvatiti ponuđenu državnu unitarnu baklavu.

Kako reče Incko, na specijalističkoj televiziji za haos, ulicu i proteste, te noći tamo su se vrzmali on i Fahro. I oni zasad imaju jedinu vidljivu korist. Incko, jer je dobio prostor u medijima i jer neuka medijska i politička javnost raspreda o povratku Bonskih Ovlaštenja. Fahro, jer se malo populistikovao. Bosanski Vučić u borbi protiv kriminala. Bosanski Milošević. Niko ne sme da vas bije.

Ostali, pak, bili su pametniji i stvari pratili sa distance. Dva krila Esdea, Esdepe, Hadeze, redovni i predizborni. Što ne znači da nisu planeri, akteri i korisnici plodova.

Sarajevski Politički Krug je ukupni korisnik ove situacije na JMBG Trgu. Kupljeno je vrijeme iako efekti nisu postignuti. Skrenuta je pažnja sa Budimira i tamošnjeg federalnog parlamentarno-vladinog haosa. Sad će ljeto i onda je  gotovo sa tim aktivnostima. Do jeseni ćemo se nekako pregrupisati.

Korist SPK je i u nizu nusprodukata. Raščerečiti Panduricu. Širićemo proteste. Zaštagod se sjetimo. Sutra stidenti idu pred kanton. Može se tako sve do lovačkog društva Bistrik. Nusprodukt je, i to dobar, što je kriza sa Federacije prebačena na BiH. U toku je pokušaj metastaze i na Republiku Srpsku.

Nu. Bez obzira na sve dosad vidljive koristi i nusprodukte, Sarajevska politička scena, i pripadajući Međuzaj, još se jednom demonstrirala kao amaterska. Jer Lagumdžija je spao na to da šalje pisma izvinjenja. Nadam se da nisu sa antraksom ili sa ricinusom. A Incko je spao na Ateve.