1777.

I OPŠTINA TURSKA

U LOKALNIM IZBORIMA

Premijer Turske, Erdogan, došao je u Amanet da izjavi ljubav svim narodima BiH. Neke narode nije ni pozadina zasvrbjela povodom toga.

Mada svi znaju da je došao da utiče na lokalne izbore.

Cijela farsa upotpunjena je izvjesnom Begovom nagradom, koja je dodijeljena i Sahranjivaču & Svadbeniku Bregoviću, kao i nevjerovatnom Odom Radosti Sarajevskom Univerzitetu, koji je nastao prije Otomanske Okupacije Ahdnamije i cijelog Balkana. Posebna epizoda je bila posjeta grobu Vlasnika Amaneta, Alije Iztebegovića.

Uzvaničenje je priredio susret sa Bevandom koji se za ovu priliku dodatno razblažio pa rekao kako bi bilo dobro dobru bilateralu pretvoriti u kvadriteralu u kojoj bi osim Turske i Amaneta bile i Srbija i Hrvatska. Ejebiga, zaboravi Kosovo.

Jasno je da Erdogan nije došao zbog Begove Nagrade ni zbog Bevande. Došao je da utiče na lokalne izbore. Jer, priča o IsaBeguIshakoviću, Aliji, Amanetu i slično nije priča Jedinog i Posebnog vlasnika socijaldemokratije u BiH, Zlatka Lagumdžije, kolikogod se on deklarativno sastao sa kolegom.

Kada se sve razabere, Erdogan je došao da spasava Esdea, odnosno da ojača Bosansku Mirisnu Notu sarajevske politike. Zastrašujuće djeluje njegova poruka Predsjedništvu BiH. Držite se zajedno i budite čvrsti. A jedan od njih se nije mogao držati ni svoje Partije. Drugi, pak, jedva se drži svoje Stranke.

Sve ovo je moguće zato što je EU digla ruke od integracije ostataka i otpadaka Jugoslavije.

Fransoa Olan, francuski predsjednik, izjavio je, na nekom ekološkom partiju, da je sa proširenjem EU završeno.

Olan je neiskusan u Briselovanju, posebnoj vrsti diplomatsko-integracijskog podjebljivanja, pa je otvoreno rekao ono što ni Glupi Sadnakacin ne bi nikada odapeo.

Ali pametnome nije ni trebao da kaže. Da EU misli ozbiljno i brzo da integriše Balkanske Vukojebine, uključujući i Makedoniju, Keljemendoniju i Crnogoriju, ne bi opština Turska učestvovala u lokalnim izborima u BiH. Odnosno, ne bi vršljala po Balkanu, kao nekad na konjima.

Jasno je da u takvoj situaciji, dugoročno, najveće probleme od angažmana Turske može da ima BiH i Srbija. Odnosno, Srpski Narod. Držite se čvrsto i  budite mi zajedno može da znači samo unitarizaciju BiH. A angažman u Srbiji može da znači samo da Mi nikada, ali nikada, nećemo priznati Kosovo i Sandžak.

Naivci koji misle da je važna Mapa Puta, rješenje rebusa SF, pristupni datum i slično, već su ispali iz voza. Pomoću bleferaja o integraciji u EU, Brisel i njegovi prekookenski mentori, žele postići još koju neiznuđenu grešku. Malo unitarizacije BiH, malo dezitegracije Srbije. Po mogućnosti, stanje nenadgledanog priznanja Kosova.

Jedan Olan sto Kacina.   

1776.

SRBI

U SARAJEVU

ŽIVE U TRAPU

Jedna od Božijih Zapovijesti, barem za političke stranke, mogla bi da glasi Ne Seri.

Povodom skupa koji je SNSD organizovao u Holidej Inu i na kojem je građanima i biračima predstavio kandidate za odbornike i jednog kandidata za načelnika, sve za sarajevske opštine, Esdepe, stranka pozadinskog crvenila sa Zlataganom i Beloj Košulji, sarajevska lažna multietnička stranka, izdala je saopštenje.

U njemu popuje o „sarajevskim srbima“, o tome da SNSD nema pravo da govori o Srbima u Federaciji, Zlatkoraciji, o tome da je Esdepe višedecenijska multietnička stranka. KTJ.

Kogod želi da vidi Jad I Bijedu političkog projekta Bosna i Hercegovina, Crvenu i Zelenu Laž Sarajeva, trulež balkanske Zlocijaldemokratije Zlagumdžije i pozadinu Histerije oko Genocida kao Srpske Krsne Slave, treba da dođe na skup u Holidej In.

Nekoliko desetina Srba koji su došli tog dana po pozivu aktivista SNSD-a, nisu došli na politički skup. Došli su na Skup Hrabrosti. Jer mnogi nisu smjeli doći. Kao ni profesor Hadžić, koji je prije četiri godine bio na našoj listi pa mu je Sarajevska Multietničnost uništila i zdravlje i miran penzionerski život. U pismu me molio da ga izbrišem iz članstva u stranci.

Prije dvije godine jedna me gospođa pitala koliko će još trajati skup. Još Dodik. Joj, crkoh, pozajmila sam cipele, ubiše me, oči mi iskaču.

Prije neki dan bilo je onih koji su došli u pozajmljenim sakoima ili haljinama.

Srbi tog dana nisu došli na politički skup. Došli su da zaplaču bez suze. Došli su zato što im je to posljednji dan pred novi dvogodišnji Trap Sarajeva. U kome žive u svom mrklom mraku. Finansijskom, egzistencijalnom, ljudskom, nacionalnom.

Srati o „višedecenijskoj multietničkoj partiji“, Esdepeu, najobičnije je strvinarstvo a ne političko saopštenje.

Vodati Pudariće i Desdnice, ko mečke po varošima, nije multietničnost, nije ravnopravnost i nije Evropa. Nikada Saraj neće biti Evropa.

Stoga Esdepe ne treba da nas uzima u usta. Ni Srbe.

Zalagaću se da ne sjedimo s njima za istim stolom kadgod se to može.

A ako mora, da njihove oznake imaju zvjezdicu. SDP*.

* Lažna multietničko-cocijaldemokratska stranka

1775.

VITEZOVI PICINOG REDA

Vidjeh, negdje me, na nekom internetalu ili internetalima koje fridrihebertuju, pominjao Spuhalo Picar, a i druge mlađane, prrtpostavljam po konstrukciji rečenice, aktivistkinje, imitatorke, vjerovatno, Pussy Riot, iz balkanske verzije, koja bi se mogla zvati Pušši Trio.

Optužuje me Picar, Vitez drevnog banjalučkog Reda koji je veličao slobodu Pica i Krpelja po parkovima, da ne poštujem kodeks izbora i da sam oskrnavio lik i djelo nekog kandidata jer sam rekao da ima pogled razrokog sokola.

Spuhalo Picar, a i aktivistkinja sa Byke, samo su egzibicionisti koji ne poštuju kodeks civilizovanog odnosa prema građanima. Oni već mjesecima nastoje Banjaluku i sve građane da prekriju Plaštom Pice i da je učine poznatom jedino po krpeljivom Picinom Navodnom Parku. To je stiglo čak i do onog Picobolesnika Plukovića u eBeogradu.

To nasilje je takvih razmjera da djeluje ponižavajuće. Ispašće da se Banjaluka uspjela iz Zečijih Jebališta urbanizovati samo do Picinih Parkova.

Jevtini Egzibicionizam kojeg finansiraju stranci, i u slučaju Riot, i u slučaju PDPDP i u slučaju SDP, znak je intelektualne, civlizovane i političke nemoći jednog potkupljivog sloja koji se u Srpskom Biću nataložio kroz vijekove i pretvorio u okamenjenu naplavinu obrasca za svijest i nesvijest, za rad i nerad, za utvare i prevare.

Ona slika djevojčice koja u utegnutim bijelim helankama sjedi ispred policije, u banjalučkoj Gospodskoj ulici, klasična je egzibicionističko-voajerska scena Narcisoidnosti Za Moju Dragu Tetku I Njene Ćorave Komšinice.

Potpuno jednaka scena je i na fotografiji potpisanoj sa Snimio SDP, na kojoj Zlatko Lagumdžija stoji za svetom govornicom u Bijeloj Odori ispred kordona ucrvenjenih aktivista i regruta Esdepea. Tako se Zlatko predstavlja kao Sai Zlaja a banjalučki curetak kao falsifikovana provincijalna ambrozija vudstokove djece cvijeća.

Ništa manji egzibicinizam nije ni stranački skup Kod Tri Trula Stola na nekom kvaziizletištu. Ili Šator Pokušaj Stevandića u nekoj Iskavici, gdje li. Ili slučaj Čavić MZ. Ta kampanja po prostorijama mjesnih zajednica pravi je Novi Val.

Egzibicionizam je i prozivati moje rečenice, kao i Koloseum Pobjednika, i čekati kad će Vasić da nam otpiše.

Eto vam. Pošto je kampanja pobjednički dosadna, ima se vremena.

1774.

BUDUĆNOST JE

ŽIVJETI

ALI NE ZAJEDNO

I NE U SARAJEVU

Međunarodna zajednica na Balkanu baš zna da odigra na nerealnu kartu. A onu koja je bila najrealnija, SFRJ, požurila je da podere na Sedam Polovina. I još im se kraj ne vidi.

Sada u Sarajevu održava budibogsnamica forum Budućnost Je Živjeti Zajedno. Nakon što su razjebali najbolju Zajedno Državu u cijelom svijetu.

Realno je Živjeti Zajedno kao i Termoelektrana u Jošikovoj Vodi.

Ako ostavimo po strani Mržnju Mračne Razdvojenosti koja je raširenija Bosnom i Hercegovinom nego ambrozija i koju je raspad Jugoslavije podjario pa je ključala u međunacionalnim i međuvjerskim ratovima, nerazumljivo je zasijavanje ovakvog foruma i u cijeloj Evropi.

Angela Merkel, odnjegovana pod presom Proleteri Svih Zemalja, Ujedinite Se, postala je čuvena po svom skepticizmu o multikulturalnosti u Evropi. A i da nije ništa rekla, očito je da zajedništvo puca kao loša najlonka na jedroj djevojačkoj nozi.

Ovdašnje Zajedništvo, pak, spalo je KZU. Nikolić i Josipović će se sastati Kadovokadono. Ovi će da budu kad bude i zvjezdica. A rukovanje Komšića i Josipovića i nije nekakvo Zajedništvo.

Patrijarh i Kardinal su praktikovali zajedničku vjersku jednočinku, u Katedrali, i govorili o potrebi ujedinjenja hrišćanstva, ne samo u Saraju, o potrebi da se očuva Hrišćanstvo. U Sarajevu.

Po tome se vidi u kakvom je stanju ne samo Hrišćanstvo, nego i to Zajedništvo u Sarajevu.

Stoga se i ovaj cijeli forum pojavljuje drugi put. Tragedija je već bila.

Budućnost je samo živjeti. Ali ne zajedno. I, naročito, ne u Sarajevu. To su davno prošla vremena. Faktori koji razaraju cijeli svijet, globalizujući ga, djeluju i ovdje.

Budućnost je živjeti. Ali ne zanositi se namamama i iluzijama.

Živjeti Svakozasebe.

Pošto se Zajedništvo potrošilo u krvi.

I, pošto nije ostala ni jedna sjemenka za pepeo.

1773.

JA IMAM VIZIJU

Neku veče na Fridriheberttelevizijiatv, izvjesni Latinović, kandidat za načelnika Grdiške, saopšti da ima viziju o nekoliko stvari. Danas Ivanić i Borenović, dvojac bez Crnatka, a naročito bez Đerića, saopšti da ima viziju razvoja Banjaluke do 2020. godine. O, Jebalo Te Žareno Sunce, bez skraćenice.

Nije sporno što Babe Vange, Tarabići Republike Srpske, imaju vizije. Sporno je to što izvjesni Latinović boluje od klasičnog sindroma viška činjenica. I prebrzog saopštavanja istih. Takav kandidat ne može da ima viziju. Jer taj sindrom, u kombinaciji sa pogledom unezvijerenog razrokog sokola, odaje bolesnog politikoida.

Kao što je sporno da Pedepe, pa čak i mlađani Borenović, govore o viziji Banjaluke do 2020. Jer njihova partija neće postojati do te 2020. Neće ni BiH. A obje su stvorene u istoj retorti.

Kao što su i Pokreti za Picine Parkove, Grdiške, Trebinja i slične destinacije, stvoreni u En Daj Mi institutima. En Daj Mi pobjedu. I dolare.

Imam viziju. 

1772.

ŠTA JE MONTIJU

Razumijem da je Sarajevo poetsko mjesto za mnoge plaćene privatne karijere koje su utemeljene na izvještavanju, medijskom, političkom i diplomatskom, o Crnom Srpskom Granatiranju Opkoljenog Nevinog Sarajeva. Čak i kada se vrate na mjesto zločina, da malo silikonskih suza izliju na svjetskozorni asfalt Saraja.

Ne razmumijem šta jedan Svjetski Finansijaš, Monti, ima sa tim.

On je na nekom religijskom miksu u Saraju izjavio Ovdje se najviše igra na kartu čovječanstva da se različitosti sjedine. Tvrdim da je ovaj grad bio globalizovan prije same Evrope.

Razumijem da i Monti ima neke savjetnike, pisce govora, pripremljivače, sugestatore, diplomatske izvještaje ambadsada. A da, unatoč svemu tome, tako bude Maksim Po Diviziji, ne razumijem.

Kakvo Sarajevo i Čovječanstvo. To je najcrnje mjesto Čovječanstva. To je Kazan Čovječanstva. To je Zeleni Trotoar Nestanka Mog. To je Kolektivni Logor Srba. To je Urbani Jasenovac. A Žrtva Sarajeva je Velika Sienen Laž.

U Saraju se nikakve različitosti ne jedine. Tu je sve jedno jedino.

Ne treba taj Gospodin Monti da dolazi u Saraj da nam laže o toj oazi raja, saraja, sreće i pozlate. Znamo mi kakvo je Sarajevo.

Nisam ovdje citirao ali Monti je pominjao i početak prvog svjetskog rata. Nisam najbolje shvatio, ili nije najbolje prevedeno, ali, kad je već u tom kontekstu, u Saraju može početi samo i Treći svjetski Rat. Toliko je to u čovječanstvu, globalizaciji i različitosti zasrano mjesto.