ISLAMOROBIJA
Strah od sebe širiš sam. Sve što radiš, sebi radiš. Niko đavolu ne može da odglumi đavola. Niko ljude pored tebe ne može da prepadne tobom tako uspješno kao ti sam.
Izvor straha od islama je u islamu samom. Preciznije, u njegovim dijelovima. Kao što je strah od Srba bio u Arkanu, Miloševiću i ostalim Srbljacima. Dakle, u dijelovima Srpstva.
Ratni Islamski Kaplar i Rijasetov Piar su izašli sa staljinističkom obznanom o strašilima islamom. U tu knjigu je ubrojano sve što je nekome od tih lažnih islamoljuba palo na pamet. Dokument je nazvan izvještajem kao da se radi o nekakvoj parlamentarnoj američkoj komisiji ili o nekom tijelu pravednika i nezavisne istrage.
Dokument je zastrašujući, toliko da je Ef. Cerić danas u Banjaluci morao istaći zasluge Milorada Dodika za početak obnove Ferhadije. Milorada, koji je vodeći ekstruder islamofobije na listi Izvještaja.
Ta proizvodnja neprijatelja na sto strana svijeta, potpuno se ukorijenila u Bosanski islam. Odnosno, u njegovo vodstvo i njegove generatore.
Ovo sa Izvještajem je još jedan korak dalje. To se može tumačiti kao metiranje neprijatelja za odstrel. Precizno su pobrojani oni koji su istovremeno i okrivljeni i osuđeni. Ta Ruždijanizacija svih koji imaju bilo kakav kritički otklon prema islamskim aktivistima, dužnosnicima ili ustanovama, dakle, ne radi se o Islamu, jer, Cerić nije Islam, tipični je staljinistički golootočki ortodoksni komunistički sindrom kaplara i razvodnika islama. Jer, na komunističkoj sisi su i odrasli.
Zadnji put kada su predstavnici jednog naroda, srpskog, ovdje proizvodili neprijatelje u količinama koje knjige i novine nisu mogle primiti, stvar se završila loše po proizvođače. Da li je iko među tim islamortodoksima uzeo taj nauk u obzir.
Izvještaj, kao i sve drugo, dijeli BiH. Dijeli ljude u BiH, jedne od drugih. Stvara neprijatelje i neprovjerenje.
Međutim., to se može shvatiti i kao priprema za rat. Ne mora to u početku biti oružani rat. Ali islamski Kaplar i Piar su postrojili neprijateljske brigade, precizno, po spisku i po starještinstvu. Čeka se dalja komanda.

GLADIJATORI REALA
Žalosno je gledati Real kako igra fudbal. Čak i onima koji nisu žalobitni. To je jedna konfuzna ekipa nastala u alhemičarskoj radionici nekontrolisane potrošnje para, bez ikakvog plana i cilja a sa potpuno neizvjesnim efektima. Real je nakupovao toliko igrača da ni nepostojeći svemogući mađioničar iz toga ne bi mogao sastaviti ekipu. U toj ekipi fudbal znaju igrati Ronaldo, Kaka, Čabi i Kasiljas. Ostali neznaju. Neznaju na nivou i za potrebe Reala. Inače su i to znalci i u nekim drugim klubovima, možda iskoristljivi igrači. S tim što je Ronaldo problematičan zbog karaktera, cirkusijanerstva i opšte nedoraslosti.
Ali, ono što definitivno nije iskoristljivo jeste trener Murinjo, Pička, koja u gužvi nekoga povuče za uvo pa pobjegne i umiješa se u masu, Pepe, Koentrao, Ozil, Marselo pa i Karvaljo. To su generatori grubijanstva u Realu. Grubijanstva u komunikaciji, u optuživanju svega i svačega, u igri i oko terena.
Real je dovođenjem Murinja svjesno ušao u taj porogram Gladijatorskog Reala. Znali su ko je i kakav je Murinjo. On je, pak selektovao i potakao na siledžijstvo priproste i nezrele igrače poput Pepea i Marsela. Ostali prate. Startovi kao što je pokušaj u skoku da se kramponima zguli Mesi ili da se smicanjem lomi Fabregas, svuda bi bili za strijeljanje osim u Španiji gdje Real ima toleranciju.
U pravu je Pike. Real uništava španski fudbal.
Ali on uništava i svoj ugled. Jer, Real nikad nije bio ekipa grubijana i incidenata. Ovakav Real uništava i špansku reprezentaciju jer će se igrači međusobno zavaditi zbog Ludog Murinja i od te ekipe se ne može očekivati adekvatan rezultat.
Ali, Real uništava i desetine hiljada mladih igrača u svijetu. Ne treba zaboraviti da Real gledaju, obožavaju i kopiraju čitave generacije u desetinama zemalja svijeta. On im, na ovaj, način, daje obrazac ponašanja. Podsvijest mladih igrača im govori Kad je dozvoljeno Realu pred svjetskim auditorijumom, dozvoljeno je i nama pred četiri stotine gledalaca. Poslije se od tog junoše teško kleše korektan igrač.
Real mora hitno da se riješi Murinja. To je za njega najpreči zadatak. Preči i od španske titule, od plasmana u Ligi prvaka i od pobjeda nad Barselonom.

PARA NA PARU, UŠ NA UŠ
Ali nije u tom grmu. Bogati su sve bogatiji, siromašni sve siromašniji.
Ekonomisti, loši ekonomisti, ekonomski apologeti, priučeni novinari, ali i vrhunske javnosne alatke u rukama bogatih, nevjerovatno su dobro osposbljeni za Zatrpavanje Pravog Stanja Stvari.
U ekonomiji je sve netačno ili zamaskirano osim činjenice da će svjetska ekonomija jednog dana, vrlo brzo, propasti.
Dabome, neće se to dogoditi na dan i čas kada se mijenjaju godišnja doba. Ili u neko drugo obilježeno i predvidljivo vrijeme. To se već događa.
Voren Bafet, jedan od onih razarajućih investitora, izjavljuje u svom komentaru u nekim američkim novinama, kako su oni, Bogataši, dugo bili maženi, paženi i snaženi. Od strane Država kojima su vladali. Sada je red, kaže Bafet, da vratimo društvu, Koko, ono što si pozobala. Koliko sam shvatio, Bafet bi da se svi redom odmetnu u šume i postanu Robin Hud.
Doduše, lijepo, u Permanentnoj Ekonomskoj Krizi, pošto su sranja o Dotaknutom Dnu, i konačnom letu u Uspon, bila samo jevtin medijski kičeraj, zvuči činjenica da je Bafet prošle godine platio samo 6,93 miliona dolara poreza. Za toliko malim parama se ni mnogi Balkanski Tajkuni ne saginju na trotoar.
Jevtini ekonomisti i površni novinari će reći Kako je to moguće. Da toliki dolarski milijader plaća smiješnu balkansku sumu poreza. To je zakonito sljedstvena činjenica. Njena posteljica je stvorena prije nego što je Bafet krenuo u Biznis. I postao Investitor. Krstaši Moći Novca su stvorili ekonomski svijet tako da para prirodno teče uzbrdo. Kao što voda teče nizbrdo. Tako se došlo do toga da su bogati sve bogatiji a siromašnih je sve više.
Suština nije u tome što ima malo bogatih i mnogo siromašnih. Suština je u tome što o siromašnima niko ne vodi računa. Obama je pokušao pa se proveo ko bos po dolaru.
Suština je u tome što je Bafetov prihod neoporeziv.
Zadnji kojeg su oporezovali bio je Al Kapone.
Neoporeziv je jer je nejasan, nevidljiv i neuhvatljiv. Kao i kapital banaka sa kurvanjskim imenima. I njihovi gubici i gubici država. Jasno je da je Grčka decenijama živjela od promjena vlada a raskalašno i rastrošno. Ali nije jasno da tako mala i nebitna zemlja, sa nešto turizma, načini tolike manjkove i dugove koji drmaju Evropu. A zaduženja idu sve do francuskih banaka, u srce EU. Vjerovatno niko ne može analizirati te podatake jer nisu lakovidljivi niti dostupni. Ali, moguće je da su askeri Moći Novca upravo na Grčkoj izveli udar na Evropu. Ne vjerujem da je Bafet učestvovao u tome. On je svu lovu izgrcao za porez. JMM. Jebalo Mačku Mater.
Stoga sada svi pričaju kako je Eurozona u opasnosti, kako neke zemlje moraju izaći i slično. Mnogima iz armada Moći Novca ne odgovara EU sa krutom ECB i njemačkim kormilarenjem finansijama. To je, sa uzbunama u Eurozoni, zamagljivanje, kao što rade i Veliki Ekonomisti. Kenet Rogof kaže da se ovakve „kontrakcije“ događaju svakih 75 godina. I on napada EU. Peter Bofinger kaže da su države, da bi riješile Dužničku Krizu kreirale preambiciozne programe i – proizvele sadašnju krizu. JMM. Takva površnost i takav ekonomski darvinizam, nemogu ni odškriniti objašnjenje.
EU, dabome, ima svoje šupljine. Kod proširenja oni ubijaju, i sebe, i zemlju kandidatkinju, poglavljivama, dužinom banana i transparentnošću Muda Marjanovih. Niko ne provjerava Džep. S kakvim Džepom se ulazi u EU. Primjer je Hrvatska. Prezadužena zemlja je zatvorila sva poglavlja i ide u raj. A kad uđe u EU, bankrotiraće jer nema tog BDP iz kog se može vraćati takvo zaduženje. Odnosno, nema se iz čega generisati takav BDP.
Ali, EU je prije svega smetnja armadama Moći Novca i stoga je pokrenuta takva hajka pogrešnim tezama i krnjavim činjenicama. I stvarnim bankrotima.
Druga meta napada je Kina. Te njen je juan nizak, te njihova monetarna politika nije druželjubiva. Te nema ljudskih prava, te izrabljuje radnike. A kapitalizam je svim svojim radnicima, za života, izlijevao, pred njihovom kućom, zlatne biste u životnoj veličini. Tačno je da je Đinijev indeks za Kinu 41,5%, a za SAD 45%, ali je američko siromaštvo siromašnih i kinesko neuporedivo. Zbog broja stanovnika u Kini i zbog ogromne vremenske razlike u startu jedne i druge ekonomije. Kineska ekonomija je postigla da nijedna kineska usta danas nisu gladna. A američka ne može, ni nakon toliko kapitalističke istorije, da postigne zdravstvenu zaštitu za sve. Jedan pogrešan i zamagljujući veliki argument koriste veliki ekonomisti. Na Forbsovoj listi 937 najbogatijih u svijetu 64 Druga su iz Kine. Da, ali iz koje bazne populacije.
Svjetska ekonomija će uvijek funkcionisati na činjenici da postoje bogati i siromašni. Čak i kad je stavite u rezervat, kao majmune, lavove i hijene u Keniji. Tako funkcioniše i Švedska, zemlja sa najmanjim Đinijevim brojem. 25, čini mi se.
Suština je u tome Ko vlada rezervatom i da li je on vidljiv i dostupan. I da li ima rok kada stari, predaje tron i lipsava kraj pojila.
U magli Moći Novca toga nema. Niko ne vidi ko vlada. Niko nije dostupan. Bafet je malo finansijsko seruckalo po novinama. Niko ne predaje tron a ni tron se ne razaznaje.
Ključno pitanje je Kako, onda, izvesti Revoluciju, jer jedino Drugarica Revolucija rješava ovakve stvari. Nikako. Protiv koga. Koga objesiti. Kome srušiti bronzani spomenik.
Zato bijeda po Londonu razbija izloge, pali policijska auta i pljačka Nike Patike. To su njihovi tronovi koje treba osvojiti. Ti simboli Moći Novca su trofejne kljove Revolucije. Oni ne znaju šta hoće ali hoće odmah. I ne znaju protiv koga su pa ruše po redu.
Dok ih Tužni Kameron naziva bandama. Ključna je sada, veli, strategija borbe protiv bandi. Ni on, siroma, ne zna ko vlada i gdje je Tron.
I on služi za ZPSS. Zatrpavanje Pravog Stanja Stvari.