SRPSKA ZAUVIJEK
Savez nezavisnih socijaldemokrata je promovisao politički moto za narednih nekoliko mjeseci, možda do izbora. Radi se o sintagmi Srpska Zauvijek.
A ako uspješno uđe u javnost može ponijeti i stijeg slogana kampanje za opšte izbore 2010.
To je politička prizma za posmatranje i reagovanje na sve događaje koji mogu da iskrsnu, ili iz mraka neartikulisanih poteza pojedinih faktora međunarodne zajednici ili iz naplavina velikog unitatarističkog povodnja.
Vidim da neki „analitičari“, eksperti, piarovci... nisu shvatili ništa. Jedna od zamjerki: Otkud slogan prije iznešenog programa. Ovdje je sam slogan program. Te dvije riječi govore sve i nema nikakve potrebe stranačkim odrvenjelim jezikom obrazlagati šta je političar htio da kaže. Esenesde uvodi, odavno, potpuno nova pravila u političku komunikaciju i u unutarstranačku tehnologiju predizbornog djelovanja. Savez nezavisnih socijaldemokrata je osposobljen za permanentni izborni proces, za kampanju koja traje svakog dana između dvaju izbora. To nam omogućava efikasna organizacija, koju još pospješujemo za novih 1000 mjesnih odbora nakon čega ćemo za svako biračko mjesto u Republici Srpskoj imati svoj mjesni odbor. Mi već odavno vodimo izbore bez glavnog izbornog štaba jer naši lokalni lideri i organizacija, na svim niovima, imaju istovjetna znanja, sposobnosti i vještine da po jedinstvenoj tehnologiji u visokim serijama proizvode – glasove.
Hajde što ne razumiju eksperti, ali ne razumije ni Mihaljica, lider velike stranke iz Novog Grada, Srpske radikalne stranke Republike Srpske. Kaže da je SNSD falsifikovao slogan i da će nas tužiti za krađu intelektualnog vlasništva. Ponekad se pitam da li baš svaki radikal mora biti intelektualni konj? Oni su u lokalnim izborima imali slogan: Sa nama za uvijek Srpska. To nije ništa i nije nikakvo vlasništvo. Njihovo vlasništo je 377 glasova koje je, kao nosilac odborničke liste u Novom Gradu, dobio Milanko Mihaljica.
Srpska Zauvijek liči na njihov slogan kao što Milanko liči na Kajan Aldorino, najnoviju mis svijeta.

KEMO FREKVENCIJA
RTRS je počeo eksperimentalno emitovanje digitalnog signala sa lokalnog, gradskog odašiljača u Banjaluci. Baš sam uzeo kurs iz obrazovanja odraslih da na svom prijemniku to nađem, pošto sam obaviješten da prijemnik može da jede digitalne signale, kad stiže rak-aber iz Kemine agencije za regulisanje. Odmah obustavim sve aktivnosti i na vrata navučem krevet i ormare za slučaj dolaska Keminih Regulatora.
Kemo RAK je dao izjavu kako RTRS, to je televizija i radio Republike Srpske (op.a.), za to emitovanje nije dobio dozvolu od Regulatorne Agencije za Komunikacije i kako neovlašteno koristi frekvencije koje, pa i ova na Šibovima, pripadaju Državi.
Eto šta je teritorijalizacija o kojoj sam tu skoro govorio. Jebeš tehnološki napredak, važno je ko ima vlast nad teritorijom jer onda ima vlast i nad svime što je iznad teritorije, beskonačno u kosmos, pa i nad frekcencijama.
Fiormiraju stranci IMC a on se prerači, preraste u RAK i prisvoji Državu. Postane vlasnik prava i ponašanja.
Frekvencije, kao prirodno dobro, vezano za teritoriju, pripadaju entitetima, kao i mediji i informisanje koji pripadaju entitetima. Po Dejtonskom sporazumu. To što je neki visoki predstavnik nametnuo IMC/RAK, ne znači da je to vlasništvo poništeno. Čak i da se Kemina Agencija zove VAKUF, vlasnička agencija katastra u frekvencijama, Kemo i RAK nemaju prava nad nebom iznad Republike Srpske, niti nad mineralima i rudama pod zemljom.
Kemo treba da zna da je tu neovlašteno, najprije, jer se radi o nametnutoj, neustavnoj, nedejtonskoj instituciji, a potom, i jer mu je istekao mandat. Bez obzira što bošnjačke stranke smatraju da je ono što je jednom bošnjačko to je uvijek bošnjačko.
Isti slučaj je i sa UIO i njihovim Kemom.
Te dvije agencije bi trebale promijeniti imena.
KAK, Kemina Agencija za komunikacije.
UKO, Uprava Keminog oporezivanja.

SUKOB CIVILIZACIJA
Ima nešto mrtvački simbolično, ili lešinarski sladostrasno, u održavanju konferencije Alijanse civilizacija, u Sarajevu, na području gdje se sedmi vijek sukobljavaju i kolju civilizacije.
Ta Alijansa se ovdje demonstrira kao potvrda krvi a ne kao lijek napretka.
Besmisleno je na grobolju govoriti o porodilištu. Nad rakom o zaljubljivanju. Kod giljotine o toleranciji.
Predstavnik te Alijanse civilizacija, koja djeluje pod pokroviteljstvom UN a u stvari je tursko-španski projekt, Horhe Sampajo, izjavio je u Sarajevu, povodom Deklaracije Alijanse, da u modernim i otvorenim društvima postoji prijeka potreba za rješavanjem etničkih, religijskih i kulturnih razlika, na pragmatičan i održiv način.
Etničke, religijske i kulturne razlike su i u BiH riješene. Narod je to skoncentrisao u filozofiju: Hodža ne ide u crkvu. Nešto je pokušavao da popravi komunizam, socijalističko samoupravljanje, pa je postotak mješovitih brakova neke razlike potirao, no kasnije se, u toku međubratskih ratova u BiH, to pokazalao kao otegotna okolnost – najveće je zlo bilo biti iz mješovitog braka ili imati ženu druge vjere.
Riješene su tako da je potrebna količina mržnje vraćena na optimalan nivo i živi se, etnički, kulturalno i religijski, nedodirljivo, nespojivo i nekompatibilno.
Ovdje je problem teritorijalnih razlika.
Sve što se događa u svim sferama, ne samo u tum religijsko-nacionalno-kulturnim, povezano je sa planovima i ciljevima teritorijalnog prisvajanja, okupacije, aneksije.
Kada se ne može riješiti pitanje gradonačelnika Mostara, u pozadini su teritorijalne pretenzije. Kada se ne dozvoljava referendum o bilo čemu u Republici Srpskoj, u pozadini su teritorijalne pretenzije, kada se zahtijeva funkcionalna vlada i država u BiH, u pitanju su teritorijalne pretenzije, čak i okupacija sudstva i tužilaštva ima iza sebe teritorijalne pretenzije. Ovdje niko ne želi da vlada Srbima, Bošnjacima i Hrvatima. Želi da vlada teritorijama. Ako su na njima Srbi, još bolje. Najbolje, međutim, da ih nema. Kao ni Hrvata.
Ta sranja o nacionalnom, kulturnom i vjerskom tolerisanju su obična varka mrskih teritorijalista. Čak je i Otomanska imperija tolerisala te nacije, crkve i kulture. Poturčavanje i pokolj su bili, ukras, kao behar. Pa i Austrougarska. Svi su oni tolerantni, samo im daj teritoriju.

PREMA KRAJU
Međunarodni Generalić, replika nekadašnjeg rodonačelnika nekadašnjeg naivnog slikarstva nekadašnje Hrvatske, Valentin Incko, koji se svojski trudi da se predstavi naivnim, od navijačkog šala sa onim geometrijskim elementima do jučerašnje odluke o stranim savjetnicima.
Inače, sudstvo je rastegljiva, lirska, epska, umjetničkodojmljiva kategorija pa su tu savajetnici sasvim uobičajena pojava, kao i sufleri, šminkeri, recitatori, stilisti, akvarelisti i druge umjetničke duše i kategorije.
Incko je naivac, u ovom slučaju, prije svega po toj kategoriji savjetnika ali i po obrazloženju odluke o Mostaru. Snebiva se: ne znam koliko predmeta, čuo sam da je više iz F, valjda zbog broja stanovništva, ne znam kakav je odnos snaga u Mostaru, čuo sam da je Esdea najjača stranka, nije ovo upereno ni protiv Republike Srpske ni protiv F...
Stvar je mnogo tragičnija.
Izmišljen je takozvani Sud BiH, izmišljeno je takozvano Tužilaštvo BiH, izmišljen je i Barašin sa fasadnom Meddžidom, izmišljen je ugovor sa Predsjedništvom BiH, zakon na osnovu ugovora... sad su izmišljeni i savjetnici. Oni će pomoći. Na tri godine. A dotad, misle naivci u Sarajevu i u Ohaeru, valjda ćemo nešto smisliti ili postići.
Tragičnija je jer ovo vodi BiH prema njenom kraju. I piramide propadaju kamen po kamen. Kolikogod to sa stranim savjetnicima bilo naivno, to je urađeno s namjerom izazivanja i ponižavanja Republike Srpske i sa znanjem da će takva odluka imati reakcije. Na ovaj način Ohaer i Incko Naivac dijele BiH, znajući unaprijed da se odluka neće prihvatiti i primjenjivati na teritoriji Republike Srpske.
Njegove podcjenjivačke, sa naglaskom na pod, izjave, u stilu, provincijalnog političkog analitičara, o tome da referenduma neće biti a i ako bude ko zna kakav će rezultat biti, znak su straha.
A izjave Ohaera o tome kako odluka Švendimena nije konačna, kako postoji mogućnost žalbe i taksene marke, znak su haosa koji vlada u tom segmentu koji se zove Napoj Međunarodne Zajednice u Sarajevu i inostranoj okolini. U toj Emze neprestano traje bitka ko će kome uvaliti podvor.
A najbolji rezultati se postižu preko leđa Repubkike Srpske.
U posljednjih petnaest godina tako je bilo.
Sada to ide i preko leđa BiH.
O tome bi u Sarajevu trebalo da se zamisle. Ako im je stalo do BiH, Države, pa i Bosne.

FATIH DAVUTOGLU
Ahmet Fatih Davutoglu, Osvajač, ponovo jaše.
Nakon zanesenog uvodnog izlaganja o vijekovima Otomanske Stabilnosti na Balkanu, koje je upriličio u našem Sarajevu, jer je i Istanbul vaš, a što je u stvari ratni plan za ponovno osvajanje balkanskih i drugih turskih prostora, obratio se čitateljstvu Oslobođenja povodom sastanka Alijanse civilizacija u tom starom saraju, Sarajevu.
U tom tekstu Davutoglu iznosi niz laži:
· Grad (Sarajevo) koji u sebi objedinjuje posebnosti cijelog regiona, svojom multikulturalnošću predstavlja „balkanski Jerusalim“,
· Od sarajevskog duha tolerancije i uzajamnog poštovanja ne bi trebalo da budu uskraćeni ljudi u nekim krajevima svijeta u XXI stoljeću
· 14. decembar, potpisivanje Dejtonskog sporazuma (?) je plod vizije rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića koji se zalagao za jedan novi humani pristup rješavanju problema savremenog svijeta.
Nije razumljivo zašto profesor-ministar laže o multikulturalnosti u monoetničkom Sarajevu. Osim ako ne misli na sandžaklijsku, otomansku, muslimansko-bablkansku kulturu.
Takođe, nije razumljivo kako se Izetbegovićevo žrtvovanje mira može smatrati novim humanim pristupom ako je rezultat sto hiljada mrtvih i islamsko Sarajevo.
Fatih Davutoglu je, takođe danas, u Jutarnjem listu udijelio intervju gdje je rekao da Republika Srpska nije baš konstruktivna, u BiH, jer bi državna struktura trebala biti nanovo izgrađena kako bi se dobile efikasna vlada i uprava. Prevod: Republiku Srpsku treba ukinuti jer ne vjerujem da je mislio da efikasnu vladu i upravu u Republici Srpskoj.
Jasna je ta Davutoglu Ofanziva na Sarajevo i BiH.
Turska pokušava, nakon kraha aga sarajlija, ambasadlija, unitarlija i centralija svih vrsta, da preuzme kormilo za stvaranje efikasne vlade i uprave u BiH, za stvaranje jednoglasne, jednonacionalne, jednovjerske i jednojezične multikulturalne zemlje.
Zadnja dva puta kada su u BiH bile efikasna vlada i uprava, za vrijeme tuskog pokolja, pogroma i okupacije, i za vrijeme Aneksije i Kalajevog režima, Bosna i Hercegovina je probeharala i procvjetala do neslućenih visina otomanske stabilnosti i austrijanskog eksploatatorstva, tako visoko da je ovdje počeo prvi svjetski rat.
Onaj ko donese ovdje, u BiH, i nametne, efikasnu vladu i upravu, donijeće i novi rat.

PREMA SRBIMA KAO PREMA PSIMA
Rukovodilac posebnog odjeljenja Tužilaštva BiH za ratne zločine, Dejvid Švendimen, već je poznato, prije odlaska iz BiH donio je odluku da se obustave istrage za pomor Srba u Bradini kod Konjica 92. i za pokolj vojnika JNA i Srba u koloni unaprijed dogovorene evakuacije, u Lagumdžijinoj Tuzli.
To su ti strani tužioci i sudije koji treba da donesu pravdu ovoj zemlji, o čemu mjesecima trube bošnjačke čaršijske stranke, gregorijanisti, ambasadisti i unitaristi.
Odluka te pobjegulje Švendimena koncentriše svu suštinu odnosa prema Srbima u BiH, još od one mračne Skupštinske Noći u Sarajevu, od zločina u Sijekovcu gdje je pobijena staračka nejač, preko bombardovanja srpskih položaja tokom rata dok je ilegalno dostavljana hrana, oružje i municija suprotnoj strani, haških osuda Srbalja, osuda uglavnom Srbalja od strane takozvanog Suda BiH, provociranja sa slobodom debelog bihaćkog generala, uzdriglog zločinca i paljevinaša, inače režisera, koja se može opisati sa pet narodnih riječi: prema srbima kao prema Psima.
Potez Švendimena može se tumačiti kao:
· Znak osvete i poniženja, nedodirljive moći i voluntarizma nekoga ko je proglašen tužiocem. Osvete zato što Republika Srpska ne daje saglasnost za produženje sudskog i tužilačkog voluntarizma i bezakonja. Poniženja pokaznom vježbom pod kodnim nazivom: Vaše žrtve nisu važne.
· Znak da je funkcija i dužnost stranih tužilaca i bila da se istrage vuku unedogled pa da se onda proglasi nedostatak dokaza.
· Očigledna tendencija da se pomoću neistraživanja i neosuđivanja zločina nad Srbima krerira i stimuliše jednostrana Industrija Žrtve u BiH.
· Tehnolgijama zamazivanja očiju Republici Srpskoj i Srbima dok ih se ne poukida a onda – Mirna Bosna.
Švendimen i druge strane sudije i tužioci takozvanih suda i tužilaštva BiH, ovdje su pet godina boravili i djelali nezakonito. Ugovor koji je sklopilo nekadašnje Predsjendištvo BiH sa nekim međunarodnim neutemeljenim faktorom, ustavno je ništavan jer to nije ustavna nadležnost Predsjedništva. Tako ni Ćiro Peder ne može da dovodi reprezentativce u fubalometu. Zakon koji je u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojen na osnovu ugovora protivustavan je i neko je morao, ili sam Ustavni sud, da pokrene proceduru bez obzira što u njemu, na osnovu Dejtonskog sporazuma sjede i sudije instranci koji, uglavnom, služe za preglasavanje Srbalja. Protivustavan je jer se ne može na taj način BiH odricati sudske vlasti niti dijela svog suvereniteta čije je sudstvo svakako jedan od osnovnih izraza.
Ako sutra u Mostaru, stolnom gradu Ohaera, Svetog Statuta i Majke Suživota, Incko donese Obznanu ili Katil-ferman o produžetku boravka ružilaca i sudija inostranaca na privremeno zauzetoj teritoriji, Republici Srpskoj ne preostaje ništa drugo nego da, putem legitimnih organa vlasti, Vlade i Narodne skuštine, proglasi nevaženje takve odluke na teritoriji Republike Srpske.
BiH će time izgubiti još jedan dio svog suvereniteta.
Do koga, ionako, nikome nije stalo.