75% TIHIĆ
Nakon kraha stopostotnog koncentrata Za BiH, Harisa Silajdžića, stupio je na scenu proizvod nove generacije. 75% Za Ustavne promjene.
Tihić je u tom smislu boravio u Banjaluci, kod Dodika.
On kaže da sa Dodikom postoje određene razlike i kada je riječ o provođenju izbornih rezultata, odnosno imenovanju predsjedavajućeg Savjeta ministara, ocijenivši da za ovu poziciju i "nije baš toliko bitan etnički ključ".
"Podržavamo stav SDP-a, ali i to i sva druga pitanja treba da budu predmet razgovora i dogovora. Očekujemo da dvije pobjedničke stranke, SNSD i SDP organizuju jedan sastanak, na koji bili pozvani predstavnici SDA, određenih hrvatskih stranaka, bloka koji se pravi u RS i da zajedno razgovaramo o ovim problemima", rekao je Tihić, ocijenivši da je realno očekivati da u januaru bude formirana vlast na nivou BiH.
Iako je to bio ubičajen predizborni nalet prvog kruga, Tihić se kod Dodika pojavio, kao i do sada u medijima, u postizbornom periodu, kao Visoki predstavnik Zlatka Lagumdžije i cijelog Esdepea. Velika izborna pobjeda SDA ovjekovječena je tom rečenicom Podržavamo stav SDP-a.
Upozoravam na dvije stvari Tihićevog ambasadorstva u ime Savjeta sa implementaciju Esdepea.
Prvo je njegov kaleidoskop u kome su SDP i SNSD kao vodeći dvojac koji će okupiti predstavnike SDA, „predstavnike određenih hrvatskih stranaka“ i bloka koji se pravi u Republici Srpskoj.
Tihić ima jasan zadatak i cilj. Okupljanjem dvije neprijateljske stranke, koje sjede na dva kraja bosanskohercegovačke ljuljaške, unitarnom i dejtonskom, on nastoji okupiti i njihove koalicionare kako bi formirao dvije trećine poslanika u PS BiH koje su potrebne za promjenu ustava.
Zato Tihić i priča o Prudu i Aprilu, samo što nije počeo konsultacije sa Zdravkom Čolićem da snimi hit April u Butmiru. A kad sam mu rekao da su to, April, Prud, Butmir, mrtvaci i da nemam ništa protiv da im odnese cvijeće na groblje, onda je potihio malo pa rekao da su te teme, Teme Mrtvaca, još uvijek na stolu.
Po kom dobru ćemo pamtiti Tihića, to ćemo još vidjeti ali ga treba pamtiti i po zlu. On je izrekao onu čuvenu crvenu nit Sarajevskog političkog kruga Mi Republiku Srpsku ukidamo svaki dan. Samo je nježnija bila ona Alijina Za BiH ću žrtvovati mir.
Treba se čuvati Tihića i kad nosi samo 75%.
Jer oni koji uđu u tu Excel koaliciju, a budu imali dvije trećine, biće utrapljeni u njoj i pod stalnim pritiskom ZMZ, Zainteresovane Međunarodne Zajednice, da se ustav mijenja ko kondom a sve na dugom putu ka Integracijama.
Drugo. „Nije baš toliko bitan etnički ključ“. Prilikom izbora predsjedavajućeg Savjeta ministra. Za BiH mi ćemo žrtvovati Hrvate. Redigujem: Prvo Hrvate.
Zbog toga je Tihić 75% govorio o određenim hrvatskim strankama što uvijek znači da se radi o nedoređenim. Jer, veoma ih je teško odrediti kada imate nekoga kao što je HDZ i koji je osvojio više od 60%. Potpuno neodređeno. Tako bi u Gutače nacija u BiH bio uvučen i SNSD pa bi u sljedećem krugu i Srbi postali neodređeni jer ne bi mogli iznijeti stav o srpskom redu, o ravnopravnosti Srba, o svemu onome što Republika Srpska danas ima a Hrvati nemaju.

PRENOS NADLEZNOSTI

NIJE STVAR LICNOG STAVA

Stav koji sam iznio u pogledu ukidanja tročlanog predsjedništva fudbalskog saveza BiH, protiveći se promjeni statuta i uvođenju jednog predsjednika, sarajevski mediji pokušavaju da predstave kao miješanje politike u fudbal i sport uopšte ili kao moj lični stav.
Pritisak na domaću i međunarodnu javnost da se fudbal centralizuje jeste oduzimanje nadležnosti Republike Srpske i prenos na zajedničke organe BiH a mimo Dejtonskog mirovnog sporazuma i ustava BiH. Sport nigje u Dejtonu nije pomenut kao stvar zajedničkih funkcija i nema govora o njegovoj centralizaciji. Dakle, to nije lična stvar niti stav Rajka Vasića niti bilo koga u Republici Srpskoj, nego stav najviših organa vlasti, Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske koji je jasan i precizan: nadležnosti Republike Srpske se ne mogu prenositi, dijeliti i krčmiti kako kome padne na pamet nego se i one koje su otete i prenijete ilegalno, moraju uvesti u proces povratka institucijama Republike Srpske.
Uz to, nije riječ ni o kakvom miješanju političke stranke ili dnevne politike u sport nego o temeljnom konstruktu dejtonske BiH. Osim toga, šta je zahtjev za centralizacijom fudbala u BiH i jednim predsjednikom ako nije politka.
Neefikasni čelnici FS/NS BiH treba da se bore kod UEFE da privati BiH kakva jeste a ne da podliježu pritisku o diskvalifikaciji reprezentacije, i vatrogasnim rokovima za promjene. Osim ako oni sami nisu UEFI poslali poruku šta da traži od njih, kao što je to svojevremeno radio Ešdaun sa policijom.
A sarajevske naćve za vabljenje koje nude da prvi predsjendik FS BiH bude iz Republike Srpske, najobičnija su unitarna podvala koja bi se završila kao i slučaj Uprave za indirektno oporezivanje ili RAK-a, do kojih više ni jedan Srbin ili Hrvat nemaju pristupa.

KOJA GORA,
BRATE IVO,
KOJA GORA
RASPADAT SE MORA
Moram, malo do umjereno, da polemišem sa Ivom Mirom Jovićem, mojim oštroslovnim drugom. Prije nego se složim.
Nisu samo Hrvati razbili SFRJ. Razbili su je i Srbi. Toliko su je voleli da su je razbili.
Jović je počeo jasnogovor i glasnozbor još u vezi Treće televizije, za Hrvate u BiH. Sada je nastavio odbojno komentarišući neodrživo prigrabljivanje prava da se govori u ime Hrvata iz dubine i tame bošnjačkih glasačkih kutija. I odbijajući mogućnost da predsjedavjući Savjeta ministara bude Dželepdžija Lagumdžija. Zalažući se da predsjedavajući bude iz Hadezea.
Jović je zaprijetio i drastičnim mjerama a saraj-portali su ga proglasili ratnim huškačem.
No, sarajska zaslijepljenost pobjedom Esdepea i Komšićevih bošnjačkih listića, u koju se uklapa i činjenica da sve druge bošnjačke stranke, kobiva ljuti protivnici Esdepea, ponizno čekaju da ih Zlaja uzme u koaliciju i pospe mrvicama vlasti, pa se i oglašavaju u svrhu pomoći: Ne može Čović, Mora Esdepe, neka se dogovore SNSD i Esdepe, tj. Neka SNSD legitimiše Lagumdžijino predsjedavanje, ne locira problem na pravo mjesto.
A usput je Ivo Miro Jović ratni huškač. Nije Lagumdžija koji je već mobilisao vojsku za rušenje Republike Srpske, da ne bi to uradili Mudadžahedini, prethodno svrgnuvši sa vlasti njega, europejca pevca. Nije ni ratni huškač ona Kara od Oskara, Danis, koji tvrdi da je Predsjednik Republike Srpske fašist a narod, srpski, lud.
Nije, međutim, pravo mjesto borbe prijestolje Savjeta ministara. I zajednički organi na niovu Naseobine.
Ivo Miro Jović pokušava da im kaže da je glavni problem da Komšić ne zbori u ime Hrvata koji su u Federaciji i kojima je onemugućeno da izaberu člana Predsjedništva. Nije problem što je Komšić dobio bošnjačke glasove. Problem je što su Hrvati onemogućeni. To je kao i da im je oduzeto pravo glasa. Njima je glasanje dozvoljeno samo kao vježba Civilne zaštite.
I da je glavni problem onemogućavanje najjače hrvatske stranke u BiH da predloži predsjedavajućeg Savjeta ministara koji i inače sada pripada hrvatskom narodu.
Problem, dakle, nije ni bosanskohercegovački, ni dejtonski, ni Republike Srpske. Problem je u Federaciji BiH. Svi teški udari na Hrvate produkovani su u Federaciji. Od Jovićeve nemoguće Treće Hrvatske Televizije pa dalje, sve do glasanja umjesto Hrvata i predsjedavajućeg umjesto Hrvata.
Bošnjačke političke stranke, na čelu sa Esdepeom, ne mogu unedogled, od problema u Federaciji, od činjenice da uništavaju i političke i obične Hrvate, bježati u vještačku europejizaciju, u integracije, u ustavne promjene, u centralizaciju.
Dok se bave centralno-ustavnom maglom, srušiće se Gora Federalna.
To neko mora da shvati i da počne da rješava problem.
Prijetnja ratom, hapšenjima, kao onomad Jelavića, optužbama za ratno huškanje, neće pomoći. Ako Centrotrans, Put Centralizacije, nastavi da vozi Miško Ko To Tamo Peva, doći će do stanja u kome Republika Srpska neće priznati centralne zakone na svojoj teritoriji. To bi mogli učiniti i hrvatske županije.
I šta će onda biti.
Da neće jake Centralne Patriotske Snage krenuti strateškim pravcem Pobunjeničko Livno i Balvan Banjaluka.
Samo je pitanje je ko će kome. Pamet Sarajevskom političkom krugu ili SPK pameti.

KAIN JE

UBIO AVELJA

ZBOG USTAVNIH PROMJENA
Izbori prošli. Silajdžić, Mihajlica i Ivanić nisu prošli. Ljudi shvatili da za neke ne vrijedi glasati. Na primjer, Za budale. Ili za Stopostotnjake. Za unitarnu, centralizovanu Centrobosnu. I za Komšića, shvatili su ljudi, birači, da ne treba glasati. Jer su Hrvati birali između nekoliko hrvatskih kandidata koji dolaze iz hrvatstva a ne iz rubrike za Hrvate.
Karavana, dakle, prolazi. Ali lavež o ustavnim promjenama ne prolazi. Štagod da se dogodi, štagod da propadne u Butmiru ili u Aprilu, Sarajevski politički krug, Doris Pak, AmAmb... zahtijevaju, predlažu, nalažu... ustavne promjene. Država mora biti spremna. Za EU spremni. Država mora imati jednu adresu, Zadnja pošta. Država mora biti Funkcionalna, STJ.
I Tihić, koji je u kampanji bio u mišijoj rupici u zidu, duvaru, sada se nakostriješio, narogušio i nakočoperio. Pošto mu je bilo žao što Bakir nije pobijedio na stranačkim izborima, razveselilo ga što je pobijedio na Članskim izborima. Mada ga je još više razveselilo to što je pobijedio njegov SDPZL. Ništa Čović, Stolni grad. Samo April, Najbolje iz Aprila. Samo Prud, Najbolje iz Pruda.
Dragan Čović je lijepo u izbornoj noći, a i kasnije, predložio tri federalne jedinice a da bi odobrovoljio Tihića, Sarajevo, bliskoistočno, ono koje je blizu Istočnog, može da bude distrikt. Tišu rafo, distrikt je zajednički.
Lijepo su na izborima ljudi, birači, glasali za Srpska zauvijek. Nismo išli sa sloganom Malo Srpske, malo Turske. Lijepo su glasali za hrvatske stranke i hrvatske kandidate. Glasali su za decentralizovanu i tronacionalno ravnopravnu Naseobinu.
A kucanja opet o ustavnim promjenama. Da li će nas izluđivati i naredne četiri godine. Da li smo trebali ići sa sloganom Samo Samostalno.
Dokle će neki ljudi, Tihić, Lagumdžija, ambasadori, pakice, tajni Veliki Krojači ići šumom dok Naseobina ide drumom.
Ovi izbori su otvorili novi kolosijek za Naseobinu. Još jedan jedini koji je ostao. Decentralizovani trojni kolosijek. Od Sarajeva, ali i od njegovih svodnika, mecena i mentora, zavisi da li će se krenuti tom prugom ili će se šine, tamo negdje, ne tako daleko, raskoračiti.

POLITIČKA ŠTETOČINA VLAJKI
Izborni sistem u Bosni i Hercegovini razara samu Bosnu i Hercegovinu.
Bez obzira što je najveći dio političkih sljepića prešutio taj segment četničko-ustaškog dogovora u Banjaluci, upravo je to bio razlog da SNSD i HDZ izreknu mogućnost da zajedno predlože novi izborni zakon.
Reforma izbornih procedura u BiH podrazumijevala bi onemogućavanje izbora Komšića bez granica, već upravo u granicama svakog naroda, zatvorene liste kako bi se izbjegla nepravda da neki poslanik, napr. u Narodnu skupštinu Republike Srpskle uđe sa 290 glasova a ne uđe onaj koji je skupio 4.500, viši izborni cenzus kako bi se onemogućilo da svaka šuša ulazi u parlamente i tako stvara trajno nesigurnu situaciju u kojoj veće stranke moraju da se glibe u konglomeratu malih neartikulisanih politikoida.
Veliki Krojači Međunarodne Zajednice upavo tome i teže. Pred lokalne izbore nametnuta je regula da manjine u izborima za opštinske skupštine mogu imati svoje liste ili se mogu pojaviti na listama drugih stranaka. Oni koji su potrčali za demokratijom i formirali listu manjina, vrlo brzo su dobili nestabilnu skuštinu opštine gdje je pozicija načelnka ugrožena. Primjer je Prnjavor u Republici Srpskoj gdje je neki manjinac sa 59 ili kojim glasom gore, dole, jezičak na vagi većine i manjine pa njegovim prelaskom u protivnički tabor može da padne načelnik opštine koji je dobio 9.763 glasa.
Taj izborni cenzus ove sezone, u izbornim jedinicama jedan i dva za Narodnu skupštinu, nije uspio prijeći veliki Koalicionar Zajedno, Milanko Mihajlica i njegova Srpska Radikalna Stranka Bosanskog Novog i Jugoistočne Evrope. Ali jeste Narodna Demokratska Stranka. To je ona stranka, znate, koja ima znak sav od simbla saća, sa pčelicom kao ornamentom. Pčelarstvo je uvijek bilo obilježje narodne demokratije.
Mihajlica je tolike godine ludio i pjenio po Narodnoj skupštini i po demokratskim medijima Ateve i Beenteve a nije prošao ni u jednoj od tih izbornih jedinca, nego Krsto Jandrić Lider koga niko ne zna – sa dva poslanika.
Ta stranka je dala i potpredsjednika Republike Srpske iz rubrike Hrvati.
Taj veličanstveni Hrvat je Emil Vlajki. Izborna sramota Republike Srpske.
Ta sramota se ne može opravdati činjenicom da je ta Narodna Pčelarska Stranka stranka koja okuplja razne međusobno nepovezane grupe i lokalane političare, pa je tako u Tesliću toj stranci pristupio Dragutin Škrebić, tamošnji ugledni politički lik i dobio više glasova za Narodnu skupštinu nego i sam lider stranke NDS, i tako, stranka, prelazi cenzuse u izbornim jednicama.
Toj stranci pristupio je i Emil Vlajki, profesor na banjalučkim političkim naukama koji je došao iz Sarajeva i odmah počeo da srbuje ko Šešelj. Ali kako su se približavali izbori, postao je Hrvat. Navodno se radi o jedinki porijeklom sa Kosova od rodidtelja Šiptara i kosovskog katolika što je bila osnova za hrvatstvo.
Taj Vlajki je dobio tek polovinu stranačkih glasova ali je i to bilo dovoljno da pretekne Kamenjaševića i Krndelja.
Lagumdžisti i ustaše su se odmah dokopale te činjenice i opravdali inaugurisanje Komšića u Hrvata. Eto, i Srbi su vam, u Republici Srpskoj izabrali potpredsjednika. A glasali su i za vašu Hrvaticu Borjanu.
Međutim, ta argumentacija ne može umanjiti SDPrevaru sa Komšićem.
Borjana je dobila tek neku ispomoć u srpskim glasovima Dravara, Glamoča i Grahova. Na svim drugim mjestima u Federciji Srbi su u tragovima. To nije ni značajno a kamoli presudno uticalo na njen najveći broj glasova za člana Predsjedništva BiH.
Vlajki je izabran bez ikakve organizovane političke namjere u Republici Srpskoj. SDP je imao više od 300.000 političkih namjera za izbor Komšića. I tek ponekog Hrvata.
No, Vlajki je politička sramota za Republiku Srpsku bez obzira što je zadnja pošta za tu adresu Pčelarska Zadruga Jandrić.

NUDIGOOZ BALL, FINALE
Šta bi Majk Mihalik, Milanko Mihajlica, buduću Visoki predstavnik Nove Grujića, Evropske Unije, Grupe BN 277 i Nato-pakta, za Belgiju, rekao za Mladena Ivanića, nakon što je jedva spasio svoju predsjedničku fotelju u SRSRSNGIJIE, čije se članstvo proširilo na 14 članova, a nakon što je Mladen Ivanić podišao Zlatku Lagumdžiji i počeo da podvodi SDS?
Rekao bi: Pička jedna.
Iskoristio je moju eruditivnost o kriminalnim radnjama vlasti i svakog prozora na zgradi Vlade, moju sposobnost opsjene voditeljica BNTV i muškog voditelja na ATV, moju supragenijalnu komunikativnost sa gledaocima, moj veliki ugled u rejonu Bosanskog Novog, moj talent za Opstanak... i probio se u Sarajevu. Stigao do Zlaje Lagumdžijeva koji, ipak, nema tako buljave oči kao ja, i s njim, na mom izbornom uspjehu, četverogodišnjem krvarenju u skupštinskim klupama i neospornom autoritetu pred kojim još jedino ne drhti Dodik, i sa njim, Zlajom Favoritom Koalicije Zajedno, kuje planove da ide u vlast, da ide u Dom naroda, da ide u Savjet ministara. Da ide u 3LPM.
Pička jedna.
Mladen Ivanić, vođa Koalicije Zajedno za Zlatka Lagumdžiju, iako se ta koalicija, čiji sam ja bio istinski frontmen, šoumen i mačomen, ispočetka zvala Koalicija Zajedno za Republiku Srpsku, pa ubrzo prerasla u Koaliciju Zajedno za Mladena Ivanića, sada traži pet srpskih poslanika u Predstavničkom domu PS BiH kako bi zakoni prolazili.
Ne kaže, Pička Jedna Ivanić, koji zakoni. Znam ja, oni Lagumdžijini.
Eto, tako bi, da otvori dušu, zborio Majk Mihalik. Novi Visoki predstavnik za Belgiju.
Stvarnost je, ipak, drastičnija.
Tačno je da je cijela predstava izvedena zbog Mladena Ivanića, čovjeka koji je ucijenjen oslobađajućom presudom. Široka javnost ipak nije bila upućena u prave ciljeve kandidovanja MI-3 za člana Predsjedništva BiH.
• Mladen Ivanić je trebao biti treći muslimanski član u Predsjedništvu. Predsjedništvo izglasava mandatara.
• Zlatko Lagumdžija je trebao biti predsjedavajući Savjeta ministara. SDP u svojim programskim osnovama ima ustavne promjene sa ukidanjem entiteta.
• Izborom pogodnih poslanika u Predstavnički dom i, kasnije, u Dom naroda, trebalo je onemogućiti 10 iz Republike Srpske Protiv, a omogućiti 5 Za. Time bi se otvorio put dalje zakonske devastacije Republike Srpske i njenih nadležnosti. Za ustavne promjene bi se čekao pogodan trenutak.
Ivanić sada spašava što se spasiti da. Postoji potencijalni dvojac u Predsjedništvu ali jedan je siguran protiv Lagumdžije a drugi nije siguran za Lagumdžiju. Komšića se ne računa. MI-3 nastoji da u igru uvuče SDS, svoju staru služavku, koju će iskoristi na najperverzniji način. SDS mu treba za onih pet Za.
Biće zanimljivo vidjeti kako će završiti Nudiguz Bal. Zvijezde izborne večeri Ognjen Tadić, sa uspavankom Laku noć Republiko Srpska Bez Mene, i Branislav Borenović, sa koračnicom Prijave krivične će biti, odigrale su potrebne jednočinke i nema ih više.
Na sceni je Posljednja igra Mladena Ivanića.