UBITI MAJKIĆKU
Gledaj televiziju radi ubistva.
Ustanovljuje se Divlji Elektronski Zapad u Federaciji BiH. Svi su pod kaubojskim opasačima. Na jednoj strani, nisko na kuku, je smit i veson sa sedefastim drškama i niklovanom cijevi, s vana i iznutra, kalibra najvećeg stršljena, na drugoj strani, na kuku, daljinski za teve prijemnike.
Živitelji Federalne Negenocidne Federacije, sjede u salunima punim dima i mržnje koji su tako gusti da su neki pozabijali eksere u dim i okačili kapute a drugi sabljama prosijecaju prozore kako bi se bolje vidjeli. I prebacuju kanale. FTV, BHT, RTRS, gluho bilo, FTV, BHT... ovoga ubiti, ovaj je naš, ovog ubiti, ovaj je naš... zovi televiziju, dok još emisija traje. Reci da ćemo mrskog genocidaša sačekati ispred zgrade i ubiti ko psa iza štale. Ko što su radili njihovi ćetnici.
U taj scenario je neku veče upala i Dušanka Majkić. Prema medijima, telefonom je osuđena 150 puta na smrt zbog toga što je rekla da Republika Srpska ne podržava da se praznuje neki datum iz mrskog komunizma koji se dogodio u Varcar Vakufu.
Dakle, obični ljudi su sluđeni.
To više nije problem ustavnih promjena. To je detekcija višestoljetne mržnje o kojoj je Andriću pisao njegov prijatelj Maks i zbog koje je otišao iz svog rodnog Sarajeva. Poslije Prvog svjetskog rata.
Mržnja očitovana prema Dušanki Majkić, direktni je proizvod novoselektiranih sorti mrzilaca odnjegovanih na neprestanoj priči o pravima Bošnjaka, muslimana, na cijelu državu Bosnu, na presiji o potrebi ukidanja Republike Srpske, na gebelsovštini o genocidnosti Republike Srpske pa prema tome i srpskog naroda u BiH, na uzgajanju filozofije žrtve koja logično proizvodi sljedeću fazu, fazu osvete. Odnjegovana je i pristranošću međunarodne zajednice u BiH, dobrog njenog dijela, i organizacije COSA OHRA (patent sintagme: S. Mitrović). I primitivnim srednjobosanskim šalom kojeg nosi Valentin Incko.
Bošnjačka politička nomenklatura sistematski proizvodi mržnju prema Republici Srpskoj i Srbima. Taj projekt su, dobrim dijelom završili prema Hrvatima i sada ih samo ponižavaju. Ta mržnja se finom tehnologijom ulijeva u ljude i njihovu podsvijest. Iz podsvijesti prelazi u svijest kako bi obavila funkciju nacionalne homogenizacije. Jer prijetnja smrću Dušanki Majkić pouzdan je moj dokaz spremnosti za sveti rat i učešće u kolektivitetu kao posjedniku Bosne.
Cosa OHRA nikada ne špekuliše o komentarima na ovakva sranja.

NOSAČI PAKETA
Ili paketonosci, razvrzli su se po Bosni i Hercegovini, koju Međunarodna krizna grupa u svom najnovijem dokumentu, 927 puta naziva Bosna, a o pridjevu bosanski da ne govorim, i uručuju papir koji je ostao od Butmira i kojem su miševi pojeli neke pasuse pa se više ne zna šta je ostalo od početne namjere da se u BiH uvali pojedinim narodima, Hrvatima i Srbima pretežito. Pošto sam očigledom ustanovio da je papir skrajan na način seoskog učitelja koji ispravlja pismeni rad, malo crtan, malo precrtavan, ostavio sam ga na stranu, sve dok mi supruga nije zagalamila: samo ležiš i gledaš tu ligu prvaka, uzmi nešto i čitaj, ko i drugi ozbiljni ljudi. U strahu, prvo dohvatim Kuperov papir.
Vidim, za državu predviđene i nadležnosti poljoprivrede, koju samo ima Republika Srpska, i lokalna samouprava pod državnom vlašću, i nauka i tehnologija, jadna joj majka, i unutrašnja sigurnost, takozvana bedzbjednost, malo im vojska.
Ali vidim i presvijetlo, podvučeno slovo: Nadležnosti koje je preuzela Bosna i Hercegovina po postignutoj saglasnosti entiteta, mogu biti vraćene entitetima uz jednoglasan pristanak Bosne i Hercegovine i oba entiteta.
Koliko znam, radi se o tri nadležnosti. Sve ostalo je oteto. Trebalo bi u tom odjeljku da stoji i dvaput podvučeni stav da će se te nelegalno „preuzete“ nadležnosti vratiti vlasniku u preuzetom stanju.
Kuperov papir, u stvari malo oglodani Butmirski, sadrži neke ključne formulacije, skoro da su to milenijumski pronalasci u teoriji države i međunarodnog prava, kao što je prenos suvereniteta na međunarodne organizacije. To pravo dobija BiH. A entiteti će osigurati poštovanje sporazuma sa tim organizacijama.
Niko nikad nije u svoj ustav ugradio odreddbe o prenosu suvereniteta vlastite države, bjanko, unaprijed, kad ko zatraži.
Uglavnom, odredbe o Predsjedništvu BiH, Savjetu ministara, Domu naroda i procedurama, sačinjene su da potpuno potaru ravnopravnost naroda u Bosni i Hercgovini.
Jer, ako se trima narodima, oduzima pravo da direktno biraju člana Predsjedništva, nema ravnopravnosti naroda, nema konstitutivnosti. Ako se Domu naroda oduzimaju sadašnja prava u zakonodavstvu, onda se poništava ravnopravnost naroda. Ako Premijer, kako Paket zove Predsjedavajućeg savjeta ministara, može da poništi zakon ili akt nekog ministra, onda više nije važno da li je ministar Mađar ili Islanađanin.
Ako se zna da Premijer, Predsjedavajući Savjeta ministara neće osam godina biti iz Republike Srpske a da se lako može naći destilovani Hrvat, kao Komšić, onda je jasno u kom smjeru teku paketi.

SPORAN PRENOS OVLAŠTENJA
Sintagma Prenos ovlaštenja postaje sve uobičajenija dok na samrtnoj postelji čuje se hropac Ohaera.
Ohaerovi dužnovršitelji već godinu dana zbore o Prenosu nadležnosti sa Ohaera na Ojačano Predstavništvo EU. O tome telali i Sarajevo – be može Ohaer otići dok svoja ovlaštenja ne prenese na domaće državne institucije. O tome se pričalo i na sjednici Savjeta Bezbjednosti na kojoj Incko Visoki nije imao navijački šal ali je sam i sav bio navijački – Rozmari di Karlo je govorila o Prenosu.
Mnogi nisu shvatili.
Ne radi se o ukidanju Ohaera nego se radi o ukidanju ovlaštenja koje je sebi dao Ohaer i koje mu je dao nelegalni PIK. Bez obzira što francuska ambasadorka u BiH tvrdi da PIK ima legitimitet, taj fantomski organ se ne spominje, vezano za ustanovljenje, ni u jednom dokumentu bilo kog validnog internacionalnog tijela, pogotovu ne u Dejtonskom Okvirnom. Taj organ je samoustanovljen i kao takav nije imao nikakve međunarodne pravne temelje za davanje ovlaštenja Ohaeru.
Stoga Ohaer nema nikakvu podlogu da svoja ovlaštenja transferiše na Ojačano Predstavništvo EU.
Niko iz sadašnjeg i dosadašnjeg osoboblja Ohaera ne može biti radnik Predstavništva EU.
EU ovdje mora otvoriti Partnersko predstavništvo.
Time će, Evropska unija, pokazati da li joj je stalo do BiH, kao evropskointegrativne interesne sfere ili joj je stalo do toga da BiH drži pod Kalajevim režimom i međunarodnom upravom kako bi se čuvala kao zabran Nato pakta i kao areal koji ne bi trebao da pripadne Rusima.
Ako EU nema stvarnog ekonomskog, političkog i demokratskog interesa za integraciju BiH u svoje strukture, da onda pokupimo svoje krpice i da tražimo druge stubove.
Produkovanje situacije u kojoj će PIK ostatati sa svojim „legitimitetom“ a Ojačano Predstavništvo EU imati bonska ovlaštenja jednako je smrtonosno za BiH kao i Tihićevo zalaganje da se bonska ovlaštenja prenesu na Vrhovni sud BiH ili na neko drugo „državno tijelo“.

REPREZENTATIVCI ZLOUPOTRIJEBILI OHAER
Reprezentativci Zenice, Edin Džeko, Nemanja Supić i Zvjezdan Misimović, obznanili su poruke o ulasku BiH u Evropsku uniju. Učinili su to na sajtu Šta ima.ba ili slično, kojeg je ustanovio Ohaer i koji je još jedan od velikih projekata tog Upravitelja, poput Ešdaunovog bagera, Rafijevog Istražnog tima, Glavnog tužioca Barašina...
Nogometaši, koji ne znaju igrati fudbal jer na dvije utakmice onim rahitičnim Portugalcima i sve samim isprdcima u odnosu na momčine kao što je Džeko, a i igrali su bez šepurana Ronalda, nisu dali ni jedan gol, zajedno sa Ohaerom, uputili su poruku političarima: počnite raditi i ukinite stvari koje štete BiH.
Našla krpa zakrpu.
Isti nivo efikasnosti je i reprezentativaca Zenice i Ohaera. Za četrnaest godina Ohaer se nije plasirao nigdje i nikuda, ninašta. Tako i nogometaši. Jedino njihovo opravdanje je loš teren na Bilinom polju koji su mu uvalili Šin Ćiro i Mudro Rukovodstvo Reprezentacije. Momci koji su rođeni u Njemačkoj, navikli su igrati na besprijekornim terenima a ovdje su ih doveli u krmećak. Sličnu glupost je napravio i onaj Mrgodni Murinjo kada je, onomad, Barselonu ugostio na Čelzijevom nesređenom i uništenom terenu nadavši se da će njihova tehnika zakazati – i ispušio.
Nogometaši su, u stvari, zloupotrijebili Ohaer i njegov cirkusantski opijum o tome kako je u ovoj zemlji sve pogrešno zato što su političari takvi kakvi su. A političare je, za razliku od Ohaera, birao narod.
I cirkusantski Ohaer je zloupotrijebio nogometaše. Oni nisu dužni da znaju šta je na stvari, jer ne znaju ni fudbal da igraju. Ali Ohaer zna šta je na stvari. Zna i Incko, koji je nakon Zenice ponovio klovnovsku epizodu Ćirinog Bijelog šala, ko se još toga sjeća, s kojom je i počeo Veliki Cirkus Šin. Ćiro na početku, Incko na kraju.
Nositi šal navijača Reprezentacije Zenice loša je propaganda.
Tako se samo prodaju ruske šubare Tuarezima u Sahari. Ili cipelice sa visokim štiklama ženskom rodu Masajaca.
A o stavljanju na jednu, stranu.ba, da i ne govorim.

GRČEVITA BORBA ZA OPSTANAK
Micelijum Osoblja Ohaera konačno je podjarmio i Valentina Incka. Da nije, nikada u Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija ne bi odnio onakav tužibabičnjak.
Sad mi je jasnije zašto je hrabri ratnik, Miroslav Lajčak, koji je izdržao crnogorskih 55%, pobjegao iz BiH ne imavši kad ni rep da podvije.
Za to vrijeme u Državi traje druga vrsta bitke.
Bljedoliki, krečkoliki, ubledeo, što bi reki Srbijanci, ko pokojni Mita, tri dana pred smrt, Rafi Gregorijan, poduzeo opet ofanzivu na medije, gostovao i na Erteeresu, i intelektualizirao na Krugu 99, sve u svrhu podrške optužbama koje je pod Kip Slobode odnio Valentin Incko. Ali odaje ga bljedilo. Velika je nužda u pitanju. Otvoreno je previše frontova a falangi nestaje. Rafi predosjeća da je kraj. Valentonova Austrija je blizu. A šta ću ja.
Američki Kalaj, koga podržava američka vlada ali ne stoji iza njega, Rafi Gregorijan, poturio je Valentinu Incku ključnu riječ: međunarodna uprava, sa kojom je ovaj otišao u Njujork.
On je tamo odnio izvještaj o problemima koje ima Međunarodna Uprava u BiH a koje joj pravi Hajduk Mile i Serbski Pobunjeni Kraji.
Bosna i Hercegovina je Dejtonskim sporazumom kojeg je potpisala i Republika Srpska, naročito Molitvu o Ohaeru, dobila Visokog Predstavnika Ujedinjenih nacija. A on ima pravo da ima neko osoboblje. Nije čak navedeno da ima prvog zamjenika palube niti Rafija. Visoki Predstavnik ne znači i Međunarodna uprava. Osim ako se Austrijancu nije pričinila asutrougarska auprava, kao onom ministarogluu Otomanska imperija.
Ohaer, odnosno osoblje, koje već nekoliko godina predvodi Rafi Gregorijan, imao je nekoliko strateških ciljeva u sklopu Međunarodne Uprave nad BiH:
· Ovladati zakonodavstvom
· Ovladati lepezom optužbi i tužilaštvom
· Ovladati Visokim Predstavnikom,
· Ovladati medijima
· Ovladati policijom
· Ovladati špijunažom, legalnom i ilegalnom
· Ovladati odnosima među nacijama u BiH
To bi se, onda, zvalo Međunarodna Uprava.
Prvu fazu tih ciljeva proveo je Pedi Ešdaun. Drugu fazu započeo je Rafi Gregorijan. Švarc, Miroslav i Valentin su trebali, ili su već bili, samo paravan. PIK scenografija.
Ubledeli Rafi, njegovo bljedilo, svjedoči sada, da je svemu došao kraj. Od postavljenih ciljeva propali su:
· Nametanje zakona. Čal ni Službeni glasnik neće da objavu te pisanije.
· Od silnih optužbi protiv Čovića, Ivanića, Dodika... nema ništa jer su produkovane i poturene potlačenom glavnom tužioca i stranim tužiteljima.
· Međunarodne sudije i tužioci. Niko više u BiH ne želi da im izda ausvajs.
· Unitarna policija odavno.
· Mediji, takođe. Više ni Ateve ne zove Rafija.
· Šipijunaža. Sve šeme provaljuju sarajevske novine. Votergejt je mala maca.
· Ni odnosi među nacijama nisu kako bi željela Međunarodna uprava da budu. Srbi i Hrvati, ja to zovem hrišćani, sve su bliži.
Privid je ovladavanje Visokim Predstavnikom.
Glavno pitanje za Međunarodnu upravu, a to znači za Incka, Gregorijana i Ohaer, ko ima hrabrosti da ostane ovdje do izbora 2010.