OPERATIVAC MESIĆ
Tito je na ove prostore stizao uvijek sa Istoka.
Ponekad i iz Bugojna.
Ovaj put je Tito stigao sa Zapada, prvo u Bihać. Tito se ukazao u liku Stipana Mesića, istorijskog marginalca za koga je mlahđani načelnik Bihaća Hamdija Lipovača Zlajin, rekao da su samo tako Tita dočekivali.
Lako je Tita i Mesića, što nisu tako dočekivali Fikreta Abdića.
Stipan Mesić je onda otišao u Sarajevo i održao predavanje.
Na tom putu cvijeća, mira, sreće i bespameti, Mesić je izrekao niz teza, jednako nerazumljivih kao što je i činjenica da ide u Bihać i Sarajevo, da mu u Bihaću daju plaketu čuvara zarđalog ključa gradskih kapija ili slično:
· Hrvatima nećemo pomagati na račun BiH
· Neka Beograd kaže Republici Srpskoj...
· BiH može prema EU sa visokim predstavnikom
· Iako nam Dejton daje to pravo, mi svjesno odustajemo od specijalnih paralelnih veza sa entietima jer nam je prioritetni interes cjelovitost susjedne države a duboko sam uvjeren da je to interes i njezinih građana uključujući i Hrvate
· Izdvajanje bilo kojeg dijela BiH, zbog mira u Evropi, ne smije biti moguće
· Na području Republike Srpske prije rata je živjelo 48% nesropskog življa
Stipan Mesić se, još od vremena prije zatvorskog boravka u Gradišci Staroj, ponaša kao operativac jedne moćne tajne službe velike evropske zemlje. One iste kojoj je stalo da ima šapu nad Hrvatskom, kojoj je bilo stalo da se razbije i SFRJ. Zato je Mesić i rekao: ja sam svoj zadatak obavio. Tako govore samo obavještajni operativci a ne političari. Ta zemlja ima pretenzije da ima šapu i nad BiH. Zato joj BiH, u ovoj fazi, prije podšapljivanja, treba cjelovita i jedinstvena. Samo tako je može, fazno, pokoriti. Stoga Mesić i govori ovako o Hrvatima u BiH. To je morbidni nacionalni odnos. Ako je interes Hrvata nešto drugo, oni bi morali slušati Mesića i zalagati se za jedinstvenu i cjelovitu BiH. Stoga Mesić i govori o ukidanju Republike Srpske. Ako bude federalizacije, kaže Mesić, onda to moraju biti nacionalno mješovite jedinice. Po uzoru na Hrvatsku, preciziram ja. Šizofrena ličnost Mesić upada u suprotnost jer ne želi da vodi politiku Hrvata u BiH ali zahtijeva od Beogrda da vodi politiku Srba u BiH.
To im i jeste problem – Srbi u BiH imaju svoj politički koncept i ne gledaju ni na Beograd, ni na Sarajevo, ni na Mesića.

IZVJEŠTAJ VLADE REPUBLIKE SRPSKE SAVJETU BEZBJEDNOSTI
VISOKI PREDSTAVNIK ČEGA ILI KOGA
Vlada Republike Srpske liznula je olovku, presavila papirus i uputila pismo Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. U borbi protiv niskih poriva visokih predstavnika, koju sam lično počeo još protiv Vestendorpa i njegovih idiota u Kancelariji Visokog Predstavnika a povodom ustanovljenja PBS, bosanskohercegovačke televizije, Republika Srpska je ukazala na brojne neutemeljenosti PIK-a, Upravnog odbora PIK-a, nadležnosti i poteza Visokog predstavnika i djelovanja osoblja Kancelarije Visokog Predstavnika (OHR). Međunarodno pravo je na strani Republike Srpske i BiH a nelegalna ovlaštenja i djela su na strani glavnih junaka sevdalinke Vino piju, nane, Unitarne Sarajlije, na Miljacki, vodi Pikovoj.
U Izvještaju Vlade Republike Srpske se kaže: Kao što je opštepoznato, upotreba imperativnih izvršnih naredbi i ovlaštenja za smjenjivanje od strane Visokog predstavnika ne predstavlja ništa novo. Od 1997. godine, kada su ova ovlaštenja prvi put predstavljena, Visoki predstavnik je izdao više od 800 odluka, smjenjujući više od 120 lica sa javnih funkcija, i proglasio ili preinačio više od 300 zakona.
Ni jedan Visoki predstavnik nije imao utemeljenja za tako nešto, ni u pojedinačnom aktu vezanom za BiH, ni u Djetonskom sporazumu, ni u međunarodnom pravu.
Jedan od suludih visokih predstavnika je čak poništio i jednu odluku Ustavnog suda BiH koji je njegov izliv niskih strasti ocijenio neustavnim.
Djelovanje Visokog predstavnika počelo je saglasnošću strana potpisnica, ugovornih strana u koje spadaju BiH, Federacija BiH i Republika Srpska što se potvrđuje i potpisima na odnosni dio Dejtonskog sporazuma. Ovlaštenja reguliše, dakle, Aneks 10. Aneks 10 ovlaštenja daje isključivo Visokom predstavniku. Ne ni osoblju kancelarije visokog predstavnika, ni kancelariji visokog predstavnika, ni prvom zamjeniku visokog predstavnika. Kancerlaija visokog predstavnika ne postoji u Aneksu 10.
U Aneksu 10 stoji:
Imajući u vidu složene uslove sa kojima su suočene, strane traže (među stranama potpisnicama je i Republika Srpska) da se odredi Visoki predstavnik koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama SB UN, u cilju olakšavanja napora strana i, po potrebi, koordinacije aktivnosti organizacija i agencija uključenih u civilne aspekte mirnog rješenja izvršavanjem dolje navedenih zadataka koji su im povjereni rezolucijom SB UN.
Zadaci su sadržani u Članu II pod nazivom Mandat i metodi koordinacije i održavanje veze.
Pa se kaže: Visoki predstavnik će:
a) Nadgledati provođenje mirovnog rješenja
b) Održavati tijesne kontakte sa Stranama da bi one u potpunosti poštovale sve civilne aspekte mirnog rješenja i visoki nivo saradnje između njih i organizacija i agencija koje učestvuju u tim aspektima.
c) Koordinirati aktivnosti civilnih organizacija...
d) Olakšati, ukoliko procijeni da je to potrebno, prevazilaženje svih teškoća koje nastanu u vezi sa civilnim provođenjem.
e) Učestvovati na sastancima donatora...
f) Periodično izvještavati UN, EU, SAD, Rusku Federaciju...
g) Davati smjernice i primati izvještaje komesara EUPM...
Dakle, nigdje nema tzv. Bonskih ovlaštenja koja su svih proteklih godina Srbima i Republici Srpskoj, uglavnom, jebale majku uzduž i poprijeko.
Nema ni PIK-a jer nigdje ni jednim aktom niko nije formirao PIK u koji je ušlo 55 zemalja i organizacija. Taj PIK je dao Bonska ovlaštenja a ona su prerasla u Bosanska ovlaštenja.
Vlada je jasno, bez ikakve političke primjese, pokazala da ovlaštenja koja je dobio i prigrabio Visoki predstavnik, OHR i Prvi zamjenik, krše međunarodno pravo. Na to je upozoravala i Venecijanska komisija i drugi.
Nije glavno pitanje da li će Savjet bezbjednosti UN razmotriti Izvještaj Vlade Republike Srpske i da li će išta preduzeti.
Glavno pitanje je dokle Republika Srpska, odnosno BiH, može da podnosi Visokog Predstavnika i Kancelariju Visokog Predstavnika.
Trenutno internacionalne transverzale mudruju koga imenovati, u čije ime, sa kojim ovlaštenjima, umjesto da imenuju bilo koga sa jednim zadatkom: pogasiti svjetla u OHR-u na Miljacki, izmiriti dugove, organizovati koktel, pozdraviti se i otići.
Šteta koju je VP i OHR nanio Republici Srpskoj, Srbima u BiH, samoj BiH i iščekujućim političkim Strankama sa Miljacke, nepopravljiva je. Pogledajate samo najnoviji primjer. SIPA se ponaša kao OHR i Visoki predstavnik. Obrazac je isti. Ko zna koliko je još genetski modifikovanih SIPA u BiH i u glavama političkih i drugih kretenoida, idiotikusa i luđaka.

SOCIJALNO POVJERENJE U BiH
Fondacija Fridrih Ebert finansirala je studiju o socijalnom povjerenju u BiH, o socijalnom kapitalu, o premoštavanju, o generalisanom i partikulisanom socijalnom povjerenju... i o čitavom nizu stručnih kategorija. Objavljeno je to, i nedavno predstavljeno, u posebnoj knjizi a istraživanje je komentarisao i uvodne studije napisao zagrebački doktor nauka Berto Šalaj.
Dabome da pravo stanje zna i FES ali je dobro da je dobijena i naučna potkrepa.
BiH je rascijepljeno društvo.
Prevaziđena je kategorija koju koriste evropski mehaničari država i društava – duboko podijeljeno društvo.
Bošnjaci: 78% mogu prihvatiti da im drugi budu projatelji, 84% ih prihvata da drugi žive u istoj ulici, 86% ih prihvata da im drugi budu radne kolege, 90% Bošnjaka prihvata da drugi budu u istoj državi.
Hrvati: 80% mogu prihvatiti prijatelje, 84% mogu tolerisati druge u istoj ulici, 86% ih mogu raditi sa drugima, 88% ih prihvata da u istoj državi ima i druge.
Srbi: 84% prihvata druge kao prijatelje, 88% prihvata ih u ulici, 90% prihvata ih u državi.
Ali kada se radi o stupanju u rodbinske veze onda 54% Bošnjaka prihvata rodbinske veze sa drugima, 42% Hrvata a 53% Srba.
89% Bošnjaka je ponosno i izrazito ponosno što je državljanin BiH. 63% Hrvata je ponosno i izrazito ponosno a 34% Srba je ponosno i izrazito ponosno što je državljanin BiH. U Evropi je to između 85 i 95%.
BiH je, dakle, na dnu evropskih država po povjerenju u institucije i državu u kojoj žive.
Slučajevi sa Sudom BiH za kojeg Hrvati traže da se raspusti i slučajevi sa bludnom radnjom dijelova Sipe sa samom Sipom i državom te u vezi sa tim i slučaj Tužilaštva BiH, srozalo je dalje Šalajeve postotke. Povjerenje u Sipu je potpuno igubljeno što se tiče Srba i Republike Srpske. Da li Tužilaštvo i Sud BiH bolje stoje, veliko je pitanje. Kada bi se provela detaljnija istraživanja, ne samo sa obzirom na socijalno povjerenje, mislim da bi podaci bili katastrofalni.
Država čiji su geni takvi, neumitno propada. Ovdje nije čak ni pitanje da li će se to desiti za dvije, pet ili pedeset godina. Pitanje je političke svijesti o tome. Politička artikulacija mora uvažavati ono što misle birači, građani, stanovnici i pripadnici nacija. Mogu pokušati da utiču na te trendove ali sa jasnoćom da ih ne mogu okrenuti u drugom pravcu. Sva vještina politike je uvažiti i praktično provesti, bezbolno po zajednicu i pojedinca.
Bolna varijanta je primijenjena u trodjelnom ratu u BiH.

ŠTA BLEBETA BETA
Beogradska agencija Beta, što može biti skraćenica od Beogradski Talibani, ona koja je objavila vijest da je podignuta krivična prijava protiv Dodika a onda su nadležni iz tih obrazli institucija rekli da je to bila samo dopuna izvještaja a da i inače sintagma krivična prijava u tim avlijama ne postoji, pala je na dno. Obratili su se pismom Miloradu Dodiku, onom istom koga su obalegali u svojoj vijesti koju je gurnula dopisnica iz Banjaluke, na osnovu dobro obaviještenih izvora u Sarajevu, zahtijevajući da ih se zaštiti od mojih vrijeđanja i slično. Onda je juče došla vijest da je portaprol obrazli Tužilaštva BiH rekao da je vijest Bete medijska manipulacija.
Bio sam novinar u dnevnoj redakciji petnaest godina. Mogu da saosjećam sa novinarima. Ali pušače, potkupljivce, manipulante, perverznjake u seksulanom odnosu sa činjenicama, ne mogu da podnesem ni u svinjcu.
Kad sam radio za Televiziju Sarajevo, radio sam ne po svojoj savjesti nego po činjenicama. Napadao sam Izvršno vijeće SR BiH, tadašnju vladu Bosne i Hercegovine, Centralni Komitet, tadašnji Ohaer Bosne i Hercegovine, Socijalistički savez radnog naroda, opštinu Bananjaluka i sve ostale okolne, međuopštinske organe vlasti... svi su raspravljali o mojim tekstovima, zvali na sastanke uredništvo TVSA itd. ali nikada nisu demantovali ni jedan moj tekst, nikada nisu slali na sud ni jedan moj tekst i nikada niko nije potegao partijske kazne za mene (što je bila jedna od mjera za ukolijenčavanje novinara i drugih). Nemam vremena da te tekstove sklopim u knjigu pa da mlađani, a i oni iskompleksirani i plitkoumni, novinari vide kako se to radi.
Odgovornost novinara nije prema slobodi medija niti prema svojoj savjesti, prema konzumentima i gazdama, nego samo prema činjenicama. Znam da mnogi funkcionišu na balkanskom sistemu „jesam ga razvalio“ ali to nije novinarstvo. Dobar novinar mora raspolagati činjenicama, relacijama i koordinatama bolje nego ministar. Svaki dobar novinar trebao bi da zna znanje tako da može sutra biti ministar iz neke oblasti (pri čemu ministar nikada ne može biti novinar, kolikogod zna). Da bi se posjedovale činjenice potrebno je mnogo truda, čitanja, dokumentacije i rada. Dobro obaviješteni izvori posjeduju samo podvale. To bi svaki novinar trebao da zna. Skupljanje papira od administrativaca iz bilo kog organa vlasti, unaprijed je sumnjivo. Nikome od njih nije stalo do istine, činjenice, napretka i demokratije, nego do svog uskoguzičnog interesa. Ili, što je još gore, do skrivenog upravljanja trendovima i državama, jer su u nečijoj službi, a siroti mali novinarčići se upljuvaše, ovlažiše i isfelaciraše u opštoj egzaltaciji slobode medija.
Betagradno.

SMIRIVANJE AFERE

„PARALELNA SIPA“
POSTAVLJA NOVA PITANJA
Nakon početnog šoka koji se očitovao u nedostatku stava u Sarajevu i kod međunarodnih zvaničnika u Sarajevu, povodom ilegalnog odlaska osoblja SIPA kod osoblja Tužilaštva BiH a u svrhu dostavljanja izvještaja protiv Dodika i društva za organizovani kriminal, evidentna je mnogomjesna tendencija smirivanja situacije.
To se ne može tumačiti kao znak da je neko pretjerao ili pobudalio, pa se stvar mora stišavati.
Snage koje su projektovale cijelu tehnologiju, tačno su znale šta treba preduzeti i šta će se dogoditi. Prema tome su i birale vrijeme.
Sada se događa nešto što nisu očekivali. Blaga šutnja se ne uklapa u scenario pa su tehnolozi paralelizma ostavljeni na čistini. Lukač novinare upućuje na direktora, beogradska agencija traži pomoć od Dodika da je zaštiti od napada na njenu petnaestogodišnju profesionalnost, čelnici SIPA i Tužilaštva mede ministru Selmanu, kako se ništa nije desilo, samo su neki papiri dopunjeni, i dalje je EnEn u pitanju, nije Dodik, nema krivične prijave...
Da je sve tako, vijest beogradske agencije bila bi demantovana istu veče.
Ali nije.
SIPA i Tužilaštvo moraju očistiti svoje redove. Akteri moraju biti smijenjeni i udaljeni. Javnost mora tačno znati šta se dogodilo. Direktor Obavještajni mora lično referisati Predsjedništvu BiH i predsjedavajućem Savjeta ministara o tim koncentričnim krugovima koji nastaju oko 3.600 sekundi. Sve po redu, ko s kim i gdje, kao nekad, u dobra stara udbaška vremena. Ako najodgovorniji ljudi u BiH ne znaju šta se dešava, BiH će propasti vrlo brzo.
Smirivanje mi liči na pokušaj da se sve zataška, da se negdje malo progriješilo, pa da se operacija bolje pripremi.
Sve mi se čini da kurva ima više svodnika.

KASIMOVA VRSTA
FEDERALIZMA
Kasim Trnka, izgleda profesor i pravni ekspert, unaprijedio je teoriju i praksu podvala u BiH.
Složio se da bi se u BiH moglo raspravljati i omogućiti federalizam ali ne na nacionalnoj osnovi. “Može federalizam, i to čak uz neke elemente autonomije, ali na ekonomskoj osnovi recimo, na bazi regionalnog privlačenja uz velike gradove.“
Mislim da ovako nešto o državi ne bi rekao ni stručnjak za francuski ključ, potkivač brdskih konja a ni pregledač kola na željezničkoj stanici Strizivojna.
Federalizam je imanentan višenacionalnim zemljama. To su znali čak i drug Tito, Đuro Pucar Stari i mnogoidejni Edvard Kardelj. Pa su stvorili federativnu narodnu a kasnije socijalističku federativnu. Federalizma nije izmišljen zbog teritorija nego zbog nacija. Da je zbog teritorija, državama bi vladali geometri, Kasime.
Federalizam nacijama daje garanciju, ako već žive u istoj državi. Ako nemaju federalizam i nemaju teritorijalno-političke garancije, onda nisu nacije nego nacionalne manjine.
Razumijem da prof. dr. Kasim Trnka to zna. Ne razumijem zašto svoju stručnost spušta tako nisko da služi nekakvoj nerazumljivoj ideji o BiH kao jedinstvenoj i jakoj centralnoj državi regija. Zašto on, Haris Silajdžić i Sulejman Tihić centralizovanu podjarmljivačku državu uvijaju i umotavaju u regionalizam koji ničim nije utemeljen. Regije okupljene oko većih gradova o kojima govori Kasim Trnka takav je državni i ustavni stupidarijum kao kada bi neko rekao da je Bosna i Hercegovina država slivova Bosne, Sane, Neretve i Crkvene.
Savezna država ili federativna (ne federalna, federalna je jedinica) država koju predlaže SNSD, već je upola u realitetu. BiH ovim uređenjem dobija mnogo jer postaje država, savezna država. Sada BiH nije država. Ona je samo BiH. Savezna država je upola u realitetu jer je tako i stvorena kao asimetrična federacija sa elementima konfedralizma, jer je FBiH već federacija koja je u ustavno-ugovornom odnosu sa Republikom Srpskom.
Bosna i Hercegovina je država tri nacije. U Dejtonu i Parizu svoj potpis na Opšti okvirni sporazum za mir stavili su predstavnici Srba, Hrvata i muslimana/Bošnjaka. Samo je Koljević bio ispred Republike Srpske. Niko nije bio ispred Federacije BiH i niko nije bio ispred BiH. BiH nije postojala u Dejtonu. Republika BiH se ne može računati jer je jednostrana ratna voluntaristička tvorevina koja nije imala vlast ni na pola teritorije za koju se predstavljala.
A pošto je BiH država nacija, mora da bude federativna ili savezna. Ili čak savez država.
Kada sam im predelagao tri entiteta, moja ph vrijednost je bila izuzetno niska, to je bila bokvica, ili majčina dušica, u odnosu na ovo do čega su sada došli.

INTERVJU ZA FOKUS
FOKUS: SNSD je posvetio posebnu sjednicu Izvršnog odbora situaciji koja je nastala nakon što je drugi čovjek SIPE podnio izvještaj Tužilaštvu BiH protiv Milorada Dodika i ostalih. Da li je SNSD zabrinut za sudbinu Milorada Dodika?
VASIĆ: U velikoj političkoj stranci nema zabrinutosti. Mi moramo da imamo rješenje i stav za svaku situaciju. I imamo ih. Ali sve što se događa nije samo stvar odbrane Milorada Dodika. Radi se i o Republici Srpskoj i o Bosni i Hercergovini, kolikogod to može zvučati socrealistički. Odbraniće se Dodik sam a odbranićemo ga i mi. Suština koja stoji iza toga može urušiti Bosnu i Hercegovinu. I zbog toga je SNSD, pored toga što se radi o našem predsjedniku, održao sjednicu Izvršnog odbora. Htjeli smo još jednom da kažemo da institucije BiH moraju otkloniti paralelizam i neregularne procedure iz svog rada inače će Republika Srpska morati da se zaštiti.
FOKUS: Šta znači „Koristiti sva demokratska sredstva“.
VASIĆ: Neću da govorim o detaljima. Ima jedna vrsta štrajka protiv koje nema odbrane a ni zakona. To je situacija kada se svakog minuta svakog dana, svakog mjeseca, cijele godine, samo poštuju propisi. Na primjer, poštovati pravilo da voz ne krene dok se sva vrata ne zatvore. A to dovodi do potpune blokade. To ni jedno preduzeće, ni jedna država ne može izdržati. Bosna i Hercegovina treba dobro da se zamisli oko ovoga što je uradila. Ja očekujem da se politički faktori u Sarajevu, i institucije, oglase i osude ovakav postupak. To je minimum. Država se ne može graditi na neregularnim postupcima, na lancu iskompleksiranih, potkupljenih i ucijenjenih ljudi kojima upravlja osrednji špijun balkanskog blata. Država ne može počivati na zajedničkim institucijama koje se grade samo zato da bi se iskoristile protiv Republike Srpske i protiv srpskog naroda u BiH.
FOKUS: Mislite da je ovo upereno protiv Srba?
VASIĆ: Normalno, samo što je to jedna etapa u toj borbi, jedna faza, jedan uvod, artiljerijska priprema za krajnji cilj stvaranja Bosne od BiH. Niko i ne krije da je svima cilj ukidanje Republike Srpske a bez tog državotvornog teritorijalno-političkog okvira srpski narod ima samo šansu da postane manjina, kao i u Hrvatskoj. Da bi se to uradilo treba oslabiti najjaču stranku, treba stvoriti utisak u javnosti da je sve kriminalizovano, da sve što se radi ne radi se za narod nego za vlastitu kriminalnu korist. Kada oslabite najjaču stranku onda će kao važan politički faktor postati male i nebitne stranke kojima se lako upravlja i koje se lako ucjenjuje a koje, i inače, nemaju nikakav koncept. Šta mislite da Republika Srpska zavisi od Esdeesa u raspadu, od PDP koji je ucijenjen da izađe iz saradnje sa SNSD da bi nas oslabio, od Mihajljice, od Čavića. To je cilj dijela igrača međunarodne zajednice i Sarajeva. A mali igrači u medijima, rashodovani špijunčići, samozaljubljeni liderčići stranaka bez koncepta... ovdje služe samo kao upotrijebljeni prezervativi.
FOKUS: Ko su ti ljudi iz medija, političari, plaćenici?
VASIĆ: Ma, oni se sami otkrivaju. Ta usrana Beta koja je iz Banjaluke i za vrijeme prve vlade Milorada Dodika radila protiv nas i protiv Koalicije Sloga, emitovala lažne i tendeciozne vijesti. To je taj prezervativ koga je iskoristio neki lukačić negje u Sipi, gdje ga je postavio OHR. To su oni mediji koji u svakom dnevniku lansiraju sumorne priče u javnost, kao da ništa drugo ne postoji u Republici Srpskoj. To je cijeli jedan plaćenički i instrumentalizovani crni talas u medijima. Da o onim federalcima i ne govorim. Šaraba, koji opravdava ovu nelegalnu i paralelnu aktivnost jer mu je vraćeno pravo da se bavi politikom i mora da se oduži. I oni koji ćute i oni se slažu sa Lukačem i potajno likuju, misleći da će to donijeti kojeg poslanika 2010. Ili ne smiju da kažu jer su na nečijim jaslama. Gospođa ministarka finansija koja je izostavljena iz tog ministarskog finansijkog niza za optužbu, a čija biografija je zanimljiva i jednim dijelom vezana za Englesku. Svi oni koje je Gregorijan svojevremeno okupio u banjalučkim prostorijama OHR. Nisam čuo da sada izražavaju svoju slobodu zbora i dogovora na koju su se tada žalili. Svi će se otkriti i sami sebe etiketirati.
FOKUS: Da li će to sve oslabiti SNSD?
VASIĆ: Nema govora. Doklegod ljudima jasno izlažemo svoj program i političke stavove i provodimo ih, ljudi će nam vjerovati i glasati za nas. To smo radili od osnivanja i neprestano na izborima dobijali sve više i više glasova.
FOKUS: Ko će onda imati štetu od cijele ove akcije?
VASIĆ: Imaće Bosna i Hercegovina, ona koja toleriše i produkuje ovakvu upotrebu institucija ili stvaranje parainstitucija. Ne znam koliko će vode proteći dok neko ponovo da pristanak da se stvori neka zajednička instuitucija. Šteta je već uknjižena u Mostaru. I biće je još. Tri uslova koja su postavljena i u zvaničnoj formi a o kojima je SNSD govorio od 2005., dakle od vremena prije Dodikovog preuzimanja Vlade Republike Srpske, nepremostiva su za BiH, odnosno za lidere sadašnjih stranaka u Sarajevu. To mogu prihvatiti samo neki novi politički igrači a na njih treba čekati. Republika Srpska mora imati trojnu garanciju: da je svi politički faktori koji žele da učestvuju u kreiranju ustavnih promjena, unaprijed priznaju kao konstantu, da se izjasne da entitesko glasanje ostaje u ustavu i da prihvate da se u ustav ugradi pravo na samoopredjeljnje do otcjepljenja. Republika Srpska se mora osigurati da je svakog mjeseca neka protuva ne čeka u zasjedi.