AKUD
Reakcije i „analize“ nakon posjete Borisa Tadića, predsjednika Srbije, Banjaluci i Republici Srpskoj, sugerišu da se sastalo neko veliko amorfno kulturno-umjetničko društvo pa, umjesto žikinog i gluvog glamočkog, igraju dubokomisaono-političko kolo.
U istom AKUD-u si političari i medijski nadničari.
Nekoliko aspekata svjedoči o tome da mnogi na ovim prostorima nemaju oči prilagođene stvarnosti.
· Podsmješljiva reakcija na Tadićevu ponudu specijalnih veza Federaciji BiH i stav da se specijalne veze mogu uspostavljati samo sa BiH a ne sa entitetima, direktono je negiranje Dejtonskog sporazuma i Republike Srpske. Trebalo bi Dejtonski sporazum štampati, ali u obliku slikovnice, i dijeliti prvačićima-političarima da im se čita prije spavanja.
· Tadić, kaže Tihić, poziva na dogovor samo na nivou BiH ali ne i na nivou Republike Srpske što znači da Hrvati i Bošnjaci ne postoje. Dogovor oko Zaključaka Narodne skupštine bio je baš u tom parlamentu. Samo što je neko bio za a neko protiv. Da li bi predsjednik Srbije trebalo da se sastane i sa Murselovićem?
· Besmisleno je kritikovati srpsko-srpske odnose a istovrmeno činiti sve da se sa Srbijom, od strane BiH, odnosi stalno kvare, čekajući neku novu tužbu i osudu protiv te zemlje, za genocid, agresiju i ratnu štetu. Ona dvojica iz Predsjedništva BiH bi trebala da znaju da je najbolji način da odnose Srbije i Republike Srpske učine suvišnim, razvijanje dobrih odnosa BiH i Srbije. Ali oni znaju i da je latentno neprijateljstvo prema Srbiji dobra podloga za odbojnost, u BiH, prema Republici Srpskoj. Ne možete biti dobri sa Srbijom a loši sa Republikom Srpskom.
· Tadić je, pišu mediji, došao da disciplinuje Dodika. Nemoj Mile antiinternacionalnom prugom, Bajdo obećao Srbijici para. A poslije je bila fešta. Ljudi sa mrenom, feredžom i jutanom brazilskom vrećom za kavu, preko očiju, bolje bi vidjeli stvari. Dolazak predsjednika Srbije u sjedište Republike Srpske je samo to – dolazak predsjednika Srbije u sjedište Republike Srpske. Poruke sa molbama o smirenju mogu se dostavljati i kurirom. Dabome, mnogima bi odgovaralo, Sarajevu naročito, da sve opet funkcioniše po principu Karadžić – Milošević, da se u Beogradu brinu ovdašnje srpske brige. Po mogućnosti, na oproban pogrešan način. Kazaće se samo.
· Iz cijele operacije Zaključci NS Republike Srpske, jasno su izašli označeni u gubitnici i dobitnici, jasno su detektovani trendovi i tokovi, jasno su obznanjene pozicije i polazišta i jasno inventurisani politički programi i alatke. Sve drugo je pakovanje ili neshvatanje.
Reakcije i „analize“ nakon posjete Borisa Tadića, predsjednika Srbije, Banjaluci i Republici Srpskoj, sugerišu da se sastalo neko veliko amorfno kulturno-umjetničko društvo pa, umjesto žikinog i gluvog glamočkog, igraju dubokomisaono-političko kolo.
U istom AKUD-u si političari i medijski nadničari.
Nekoliko aspekata svjedoči o tome da mnogi na ovim prostorima nemaju oči prilagođene stvarnosti.
· Podsmješljiva reakcija na Tadićevu ponudu specijalnih veza Federaciji BiH i stav da se specijalne veze mogu uspostavljati samo sa BiH a ne sa entitetima, direktono je negiranje Dejtonskog sporazuma i Republike Srpske. Trebalo bi Dejtonski sporazum štampati, ali u obliku slikovnice, i dijeliti prvačićima-političarima da im se čita prije spavanja.
· Tadić, kaže Tihić, poziva na dogovor samo na nivou BiH ali ne i na nivou Republike Srpske što znači da Hrvati i Bošnjaci ne postoje. Dogovor oko Zaključaka Narodne skupštine bio je baš u tom parlamentu. Samo što je neko bio za a neko protiv. Da li bi predsjednik Srbije trebalo da se sastane i sa Murselovićem?
· Besmisleno je kritikovati srpsko-srpske odnose a istovrmeno činiti sve da se sa Srbijom, od strane BiH, odnosi stalno kvare, čekajući neku novu tužbu i osudu protiv te zemlje, za genocid, agresiju i ratnu štetu. Ona dvojica iz Predsjedništva BiH bi trebala da znaju da je najbolji način da odnose Srbije i Republike Srpske učine suvišnim, razvijanje dobrih odnosa BiH i Srbije. Ali oni znaju i da je latentno neprijateljstvo prema Srbiji dobra podloga za odbojnost, u BiH, prema Republici Srpskoj. Ne možete biti dobri sa Srbijom a loši sa Republikom Srpskom.
· Tadić je, pišu mediji, došao da disciplinuje Dodika. Nemoj Mile antiinternacionalnom prugom, Bajdo obećao Srbijici para. A poslije je bila fešta. Ljudi sa mrenom, feredžom i jutanom brazilskom vrećom za kavu, preko očiju, bolje bi vidjeli stvari. Dolazak predsjednika Srbije u sjedište Republike Srpske je samo to – dolazak predsjednika Srbije u sjedište Republike Srpske. Poruke sa molbama o smirenju mogu se dostavljati i kurirom. Dabome, mnogima bi odgovaralo, Sarajevu naročito, da sve opet funkcioniše po principu Karadžić – Milošević, da se u Beogradu brinu ovdašnje srpske brige. Po mogućnosti, na oproban pogrešan način. Kazaće se samo.
· Iz cijele operacije Zaključci NS Republike Srpske, jasno su izašli označeni u gubitnici i dobitnici, jasno su detektovani trendovi i tokovi, jasno su obznanjene pozicije i polazišta i jasno inventurisani politički programi i alatke. Sve drugo je pakovanje ili neshvatanje.
