TIHIĆ, VRHOVNI TUMAČ
Pobjedom u režiranim demokratskim stranačkim izborima, samosvijest Sulejmana Tihića razlila se sve do poimanja o dužnosti vrhovnog tumača o tome šta i kako treba da radi Visoki predstavnik u BiH.
Sulejman Tihić izrazio je, u sarajevskom Oslobođenju, što samo može značiti da je pod temeljnim uticajem Zlatka Lagumdžije, svoju ogorčenost što nema sankcija u odluci o stavljanju van snage zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske. On je, u najboljoj međujetrvskoj praksi, komentarisao ponašanje Incka, njegov trostrani odlazak u Banjaluku i njegovo izvinjavanje zvaničnicima što će donijeti takvu odluku. A rekao je i da, zbog ljutnje što nije prihvaćena Izmijenjena strategija, SDA neće glasati za zakon o popisu u BiH.
Tihić se ovom jogunastom reakcijom promoviše u nasljednika političkog ponašanja Harisa Silajdžića. Ne želi razgovarati u sklopu prudskog procesa, dijeli lekcije visokom predstavniku, ponižava ga, zahtijeva sječu glava. Glibi se u autizam.
I drugo, prisvaja za sebe pravo gazdovanja Bosnom i Hercegovinom jer će on propisivati recepte o tome šta je dejtonsko a šta antidejtonsko i kakva je kome terapija zbog toga potrebna.
Ono što može da zabrine Tihićevu BiH, svakako je činjenica da će natezanje oko Tihićevog uslovljavanja učešća u razgovorima odnijeti jedan dio vremena a onda će doći do sarajevskog čekanja Trećeg Bošnjačkog Sabora. Onda će doći zima i nova godina pa će se ući u izbornu godinu i počeće politička borba za pozicije i start.
A vrijeme radi protiv BiH.
Kolikogod sarajevske ucviljene bosanske kone mislile da vrijeme radi za njih.
Zahtijevati od Visokog predstavnika krvoločne mjere drastično je kršenje dejtonskog sporazuma i Aneksa 10 koji ničim ne daje pravo Visokom predstavniku ni da prođe raskrsnicu na žuto a kamoli da nekome siječe glave. To je i drastično antiustavno ponašanje. Mogu zamisliti šta bi se događalo po BiH kada bi se tim Tihićima dala Bosna i centralna vlast u Sarajevu.
Možda bi trebalo još jednom pokušati sa Dejtonskim sporazumom. Sa njegovom izvornom primjenom. To znači Savjet ministra sa tri člana itd.
Sve što je osim i nakon izvornog Dejtona stvoreno, potpuno je nelegalno i neustavno.
Inckovo bojažljivo hodanje po Banjaluci, kao po mjehuićima od sapunice, svjedoči o tome da je i on toga svjestan.
Tumačenje o tome da se Narodna skupština može staviti u ulogu nosioca veta za odluke institucija na nivou BiH, nema nikakve logike, BiH ima svoje institucije i one funkcionišu na osnovu ustava i zakona. A i bez narodne skupštine izabrani delegati iz Republike Srpske u Parlameentarnoj skupštini BiH, mogu glasati protiv.
Tumačenje o tome kako Zaključci mogu spriječiti prilazak BiH EU, neubjedljivo je.
Republika Srpska je već rekla da su nadležnosti Republike Srpske na prvom mjestu, čak i ispred evropskih integracija. To je politički stav koji se ne može promijeniti zaključcima. A ni njihovim ukidanjem.
Pobjedom u režiranim demokratskim stranačkim izborima, samosvijest Sulejmana Tihića razlila se sve do poimanja o dužnosti vrhovnog tumača o tome šta i kako treba da radi Visoki predstavnik u BiH.
Sulejman Tihić izrazio je, u sarajevskom Oslobođenju, što samo može značiti da je pod temeljnim uticajem Zlatka Lagumdžije, svoju ogorčenost što nema sankcija u odluci o stavljanju van snage zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske. On je, u najboljoj međujetrvskoj praksi, komentarisao ponašanje Incka, njegov trostrani odlazak u Banjaluku i njegovo izvinjavanje zvaničnicima što će donijeti takvu odluku. A rekao je i da, zbog ljutnje što nije prihvaćena Izmijenjena strategija, SDA neće glasati za zakon o popisu u BiH.
Tihić se ovom jogunastom reakcijom promoviše u nasljednika političkog ponašanja Harisa Silajdžića. Ne želi razgovarati u sklopu prudskog procesa, dijeli lekcije visokom predstavniku, ponižava ga, zahtijeva sječu glava. Glibi se u autizam.
I drugo, prisvaja za sebe pravo gazdovanja Bosnom i Hercegovinom jer će on propisivati recepte o tome šta je dejtonsko a šta antidejtonsko i kakva je kome terapija zbog toga potrebna.
Ono što može da zabrine Tihićevu BiH, svakako je činjenica da će natezanje oko Tihićevog uslovljavanja učešća u razgovorima odnijeti jedan dio vremena a onda će doći do sarajevskog čekanja Trećeg Bošnjačkog Sabora. Onda će doći zima i nova godina pa će se ući u izbornu godinu i počeće politička borba za pozicije i start.
A vrijeme radi protiv BiH.
Kolikogod sarajevske ucviljene bosanske kone mislile da vrijeme radi za njih.
Zahtijevati od Visokog predstavnika krvoločne mjere drastično je kršenje dejtonskog sporazuma i Aneksa 10 koji ničim ne daje pravo Visokom predstavniku ni da prođe raskrsnicu na žuto a kamoli da nekome siječe glave. To je i drastično antiustavno ponašanje. Mogu zamisliti šta bi se događalo po BiH kada bi se tim Tihićima dala Bosna i centralna vlast u Sarajevu.
Možda bi trebalo još jednom pokušati sa Dejtonskim sporazumom. Sa njegovom izvornom primjenom. To znači Savjet ministra sa tri člana itd.
Sve što je osim i nakon izvornog Dejtona stvoreno, potpuno je nelegalno i neustavno.
Inckovo bojažljivo hodanje po Banjaluci, kao po mjehuićima od sapunice, svjedoči o tome da je i on toga svjestan.
Tumačenje o tome da se Narodna skupština može staviti u ulogu nosioca veta za odluke institucija na nivou BiH, nema nikakve logike, BiH ima svoje institucije i one funkcionišu na osnovu ustava i zakona. A i bez narodne skupštine izabrani delegati iz Republike Srpske u Parlameentarnoj skupštini BiH, mogu glasati protiv.
Tumačenje o tome kako Zaključci mogu spriječiti prilazak BiH EU, neubjedljivo je.
Republika Srpska je već rekla da su nadležnosti Republike Srpske na prvom mjestu, čak i ispred evropskih integracija. To je politički stav koji se ne može promijeniti zaključcima. A ni njihovim ukidanjem.
