JOŠ JEDAN KRUG OKO KOKOŠINJCA
Bez obzira šta mislio o butmirskom kampovanju, SNSD je rekao da će učestvovati. Iznio je i osnovni stav: Republika Srpska i njene dejtonske nadležnosti.
Pedepe, i Čavić Depe se omišljaju. Razmotriće. Pitaju se zbog čega se moralo doći u ovakvu situaciju da se ide u Butmir kao mjesto Zločina i Kazne. Zauzeće stav.
Ta providna igra kokoške kojoj je stara koka nosilja savjetovala da pred pijevcem optrči još jedan krug oko kokošinjca prije nego što legne, uvijek je, i u kokošijem i ljudskom svijetu, služila samo da zavara samog sebe.
Pedepe i Depe omišljaju se i razmatraju kao da javnost u BiH, Srpske prije svega, banjalučka barem, ne zna da su strani dužnosnici kod njih češće nego mljekadžije; da je Čavić sarajevskim medijima davao izjave kako za njegovu Demokratsku partiju nije toliko bitno nacionalno koliko građansko, da svaki građanin bude sretan i zadovoljan. Nek’ je sretan pa nek’ je i Bosanac. Nek’ je tanak pa nek’ je i kratak; da su Pedepe i Ivanić, ničim stimulisani zahtijevali šišanje i štrojenje entitetskog glasanja.
Butmir je samo pokušaj da se ustanovi bazna stanica u usponu na najviši vrh unitarizacije BiH i stvaranja Bosne. Bez Srba i Hrvata. Jer, izjava da su nacionalne tenzije takve da „enititeti moraju ostati još jedno vrijeme“ potpuno isključuje i poništava Hrvate, kao i stav Rasmunsena da su ustavne promjene uslov za natointegracije, jasan je govor koji svakoga mora opredijeliti pa i parakvislinge, namještenike i izdajnike.
Neka se Čavić i Pedepe ne predstavljaju nevještim.
Butmir je i režiran da bi oni bili glumci na toj pozornici. Butmir je smišljen u saradnji sa njima.
Tekst o entitetskom glasanju koga treba ujaloviti, tekst o građanima, tekst o Esenesdeu koji je krivac što se došlo do Butmira, tekst o tezi da se Esenesde ne bori za Republiku Srpsku nego za vlast... napisani su im monolozi i oni su ih dobro naučili. Ne treba im sufler. Svoju ulogu će odigrati i u Butmiru. Ne treba sumnjati.
Ali, ulogu će odigrati i birači na svojoj pozornici.
Bez obzira šta mislio o butmirskom kampovanju, SNSD je rekao da će učestvovati. Iznio je i osnovni stav: Republika Srpska i njene dejtonske nadležnosti.
Pedepe, i Čavić Depe se omišljaju. Razmotriće. Pitaju se zbog čega se moralo doći u ovakvu situaciju da se ide u Butmir kao mjesto Zločina i Kazne. Zauzeće stav.
Ta providna igra kokoške kojoj je stara koka nosilja savjetovala da pred pijevcem optrči još jedan krug oko kokošinjca prije nego što legne, uvijek je, i u kokošijem i ljudskom svijetu, služila samo da zavara samog sebe.
Pedepe i Depe omišljaju se i razmatraju kao da javnost u BiH, Srpske prije svega, banjalučka barem, ne zna da su strani dužnosnici kod njih češće nego mljekadžije; da je Čavić sarajevskim medijima davao izjave kako za njegovu Demokratsku partiju nije toliko bitno nacionalno koliko građansko, da svaki građanin bude sretan i zadovoljan. Nek’ je sretan pa nek’ je i Bosanac. Nek’ je tanak pa nek’ je i kratak; da su Pedepe i Ivanić, ničim stimulisani zahtijevali šišanje i štrojenje entitetskog glasanja.
Butmir je samo pokušaj da se ustanovi bazna stanica u usponu na najviši vrh unitarizacije BiH i stvaranja Bosne. Bez Srba i Hrvata. Jer, izjava da su nacionalne tenzije takve da „enititeti moraju ostati još jedno vrijeme“ potpuno isključuje i poništava Hrvate, kao i stav Rasmunsena da su ustavne promjene uslov za natointegracije, jasan je govor koji svakoga mora opredijeliti pa i parakvislinge, namještenike i izdajnike.
Neka se Čavić i Pedepe ne predstavljaju nevještim.
Butmir je i režiran da bi oni bili glumci na toj pozornici. Butmir je smišljen u saradnji sa njima.
Tekst o entitetskom glasanju koga treba ujaloviti, tekst o građanima, tekst o Esenesdeu koji je krivac što se došlo do Butmira, tekst o tezi da se Esenesde ne bori za Republiku Srpsku nego za vlast... napisani su im monolozi i oni su ih dobro naučili. Ne treba im sufler. Svoju ulogu će odigrati i u Butmiru. Ne treba sumnjati.
Ali, ulogu će odigrati i birači na svojoj pozornici.
