PRANJE VOĐE
Kad mi ne da đavo mira. Uzmem i Večernjak. Da vidim koga nema na naslovnoj strani. Ko neće biti Pečat. Prevrnem i odložim. A na zadnjoj strani sjedi Zlatko Lagumdžija, sa desnom pesnicom umivenom u lijevom dlanu, pogleda sličnog onom kojeg imaju mučitelji i iznuđivači priznanja, makar i nepostojećeg. Kao da čeka da mu počne smjena.
Osam zlatnih podrukavnih dugmadi, ipak, sugerišu da se radi o estradnom radniku. Parada laži i podvala, građanskog i nacionalnog, narciosidnog i monstruoznog.
U Večernjakovom intervjuu, Zlatagan promoviše maksimu Prije Mene Potop. Kad sam ja otišao iz MIP, ostalo je zlato, kad je otišao Onaj Mrljo, ostao je izmet.
Druga mu je bitna osobina, koju podastire, u skladu sa simfonijom Rađanje Vođe, jeste govor u ime Savjeta ministara, u ime vlasti uopšte i u ime Vaše Države. To je poznata Zlataganova osobina ali je opasnost nova. Za Savjet ministara. Tendencija da bude prvi među posljednjima izazvaće velike tenzije u trogodišnjem mandatu. A Razblaženi Bevanda, Fin Neki Čojek, otvoriće mu nove horizonte.
Suština, pak, intervjua Večernjaku jeste Pranje Vođe.
• U pisanju Ustava Federacije BiH i definiranju Vašingtonskog sporazuma kojim je praktično i nastala Federacija, tada nisu sudjelovali predstavnici SDP, niti je to bila naša pamet.
• SDP nije sudjelovao u formiranju stavova službenog Sarajeva skoro deset godina.
• SDP je proteklih deset godina bio oporbena partija na razini županije, entiteta i države. To pitanje (da su Bošnjaci majorizacijom Hrvate gurnuli Dodiku) treba postaviti onima koji su u tom razdoblju, ali i u proteklih dvadeset godina u ime svih nas odlučivali.
Ovo uvođenje dječije argumentacije u politiku, Mama, nisam ja, pokušaj je da se Vođa opere od svih prethodnih istorija. Oni u Saraju su mu pronašli najbolju taču u biografiji. Nešto kao Ja sam slučajni prolaznik, samo sam svratio.
A ništa od ova prethodna tri citata nije tačno. Nisu Esda i Esbeiha dvaput birali Miss Komšić.
Tako opran Vođa će biti spreman na nove podvige. Ove dosadašnje prepreke se nisu najbolje pokazale. Mi nismo pisali Ustav Federacije ali možemo da ga gazimo. Mi ćemo pomiriti građansko i nacionalno. Legitimno je insistirati na senzibilitetu za etnička pitanja.
Propast Silajdžića i njegovog nerazblaživog koncentrata 100%, mlitavost Tihića i Esdea, te nemogućnost da se u bošnjačkoj političkoj artikulaciji profiliše jaka postratna stranka, babice su uzletu Lagumdžije.
To će koštati BiH. Radi se o rođenom uzurpatoru. Političaru sa rukom dželata i riječima samoupavnog parolašenja.
Kad mi ne da đavo mira. Uzmem i Večernjak. Da vidim koga nema na naslovnoj strani. Ko neće biti Pečat. Prevrnem i odložim. A na zadnjoj strani sjedi Zlatko Lagumdžija, sa desnom pesnicom umivenom u lijevom dlanu, pogleda sličnog onom kojeg imaju mučitelji i iznuđivači priznanja, makar i nepostojećeg. Kao da čeka da mu počne smjena.
Osam zlatnih podrukavnih dugmadi, ipak, sugerišu da se radi o estradnom radniku. Parada laži i podvala, građanskog i nacionalnog, narciosidnog i monstruoznog.
U Večernjakovom intervjuu, Zlatagan promoviše maksimu Prije Mene Potop. Kad sam ja otišao iz MIP, ostalo je zlato, kad je otišao Onaj Mrljo, ostao je izmet.
Druga mu je bitna osobina, koju podastire, u skladu sa simfonijom Rađanje Vođe, jeste govor u ime Savjeta ministara, u ime vlasti uopšte i u ime Vaše Države. To je poznata Zlataganova osobina ali je opasnost nova. Za Savjet ministara. Tendencija da bude prvi među posljednjima izazvaće velike tenzije u trogodišnjem mandatu. A Razblaženi Bevanda, Fin Neki Čojek, otvoriće mu nove horizonte.
Suština, pak, intervjua Večernjaku jeste Pranje Vođe.
• U pisanju Ustava Federacije BiH i definiranju Vašingtonskog sporazuma kojim je praktično i nastala Federacija, tada nisu sudjelovali predstavnici SDP, niti je to bila naša pamet.
• SDP nije sudjelovao u formiranju stavova službenog Sarajeva skoro deset godina.
• SDP je proteklih deset godina bio oporbena partija na razini županije, entiteta i države. To pitanje (da su Bošnjaci majorizacijom Hrvate gurnuli Dodiku) treba postaviti onima koji su u tom razdoblju, ali i u proteklih dvadeset godina u ime svih nas odlučivali.
Ovo uvođenje dječije argumentacije u politiku, Mama, nisam ja, pokušaj je da se Vođa opere od svih prethodnih istorija. Oni u Saraju su mu pronašli najbolju taču u biografiji. Nešto kao Ja sam slučajni prolaznik, samo sam svratio.
A ništa od ova prethodna tri citata nije tačno. Nisu Esda i Esbeiha dvaput birali Miss Komšić.
Tako opran Vođa će biti spreman na nove podvige. Ove dosadašnje prepreke se nisu najbolje pokazale. Mi nismo pisali Ustav Federacije ali možemo da ga gazimo. Mi ćemo pomiriti građansko i nacionalno. Legitimno je insistirati na senzibilitetu za etnička pitanja.
Propast Silajdžića i njegovog nerazblaživog koncentrata 100%, mlitavost Tihića i Esdea, te nemogućnost da se u bošnjačkoj političkoj artikulaciji profiliše jaka postratna stranka, babice su uzletu Lagumdžije.
To će koštati BiH. Radi se o rođenom uzurpatoru. Političaru sa rukom dželata i riječima samoupavnog parolašenja.
