SLOBODA IZBORA U SARAJEVU, GLAVNOM GRADU NASEOBINE
Izborni stranački aktivist u Sarajevu, Srbin:
Pred prošle izbore sam, kao kandidat za vijećnika, razgovarao sa 56 birača, Srba. Toliko ih je bilo u mjesnoj zajednici, gradskoj, u mojoj opštini. Od njih 56, 40 ih je reklo da ne smije za glasati za mene. Kako, ne razumijem. Na listićima ne piše ko je glasao. Tako su mi rekli. Ja sam prvi put bio kandidat. Znaju oni sve. Usporede broj glasova koje su dobili i znaju koliko nas ima. Znaju čak i ako listić napravimo nevažećim. Ali, ljudi, važno je da se daju glasovi, da neka srpska stranka uđe, danas u opštinsko vijeće, sutra u kantonalnu skupštinu pa onda imamo mogućnost, kažu za Dom naroda. Pa Federalna skupština. Najbolje je da ne izađemo na izbore.
Na kraju je od njih 56 samo šestoro izašlo na izbore. Ja sam dobio četiri glasa. Nemojte ovim ljudima pričati o kamapanji. Samo ih saslušajte.
Da, i molim vas, nemojte da se čuje da sam ja bio na ovom sastanku. Odmah će mi otkazati ugovor o radu.

FENOMENOLOGIJA O GANIĆU
Nauka o Ganiću Jugoslovenu, Ganiću Profesoru, Ganiću Komandantu Hordona Dobrovoljačkih Kasapina, o Ganiću Otimaču Tuđih Kuća, o Ganiću Londoncu, o Ganiću Donosiocu Dokumenata o Agresiji, o Ganiću Harisovom Prijatelju... izgleda neiscrpnija nego što je nekada izgledala Marksova Dijalektika.
Ganića je, odmah nakon londonskog prijema kod zatvorskog ključara, primio i jedan državnik, Haris Silajdžić. Od sužnja do carskog udvorja.
Ganić je koncentrisana istorija Bosne i Bošnjaka.
Počeo je kao Jugosloven. A onda se oduševio Zelenim Beretkama. Odobrovolji sve u Dobrovoljačkoj, naređivao je. Iskazao se kao predstavnik svih autiranih narcisoida, i danas farba kosu, jer je bez straha uzimao stvari u svoje ruke a koje ne pripadaju ni sto puta umnijim, udnijim i vodstvenijim. Cijenim njegovu inteligenciju koju Čarls Darvin naziva nagonom za održanje, jer je shvatio da, nakon propalog pokušaja da ubiju Aliju u kasarni a on postane Presjedniće, treba da se oslobodi politivljaštva, mješavine politike i divljaštva koje je uspraktikovao kao jedan od novih Sinova Bosne.
Iskonska sabljarska krv omogućavala mu je da, ne kao zapadnjaci zločinci koji se vraćaju na mjesto zločina, živi na mjestu zločina. Neopterećen zelenouznojenim snovima u koje se obično pretvori crvena krv sa trotoara i bulevara nekontrolisanih zlodjela primitivnih krvodlaka.
Čak je ovih dvadeset godina i uživao u razahatlejisanom vaktu poznatom kao Sindrom Hedonističkog Buraga. Dobro se otromboljio.
Kao i svi, dakle, u Saraju, i on živi sa zločinom. I oni žive sa zločincima. Mala nijansa je primjetna. Oslovljavaju se sa Patriotama i Žrtvama. Uživa blagodetima povijanja mu pelena koje imaju i Dudaković, Delić, dok je imao, Orić... U Saraju zločince, najčešće, dijeli samo činjenica ko upriličuje a ko dolazi na prijem. Kao i u slučaju Harisa i Ganića.
Žrtve i patriote su, tako sklopile tajni prećutni sporazum, ko će uživati pelenski šehitlučki tretman a ko priređivati prijeme. I ukope.
Zajednički imenitelj im je isti Agresor. Srbija. To je ausvajs za ulazak u novi vjerski red Sinova Bosne.
Baš kao što je i farsično Ganićevo donošenje dokumenta sa londonskog sokačkog suda za kriminalce sitnijih prekršaja, koji potvrđuje Agresiju Srbije na Majku Bosnu, tako je farsična i cijela kolektivna psihologija koja se sistematično i mazohistično potura na panj srpske i srbijanske giljotine uživljavajući se u lik i kolektivitet žrtve iz koga više nema izlaza.
Cijela ta relativno originalna azijatsko-sokačka balkanska pojava je jedan kolektivni nikab koji iza sebe krije mnogo više nego što krije nikab Nađe Dizdarević, nesretnu sudbinu zalutale lokalne žene omađijane brakom sa nadljudnom pojavom Alahovog Ratnika.
Iza tog Ganić-Harisovog nikaba sakrivena je nezaustavljiva autodestrukcije vlastitih evropskih i civilizacijskih sposobnosti prednjih koraka, tolerancije, suživota, novog vremena.
Simbolično se Ganić vratio iz Londona, sa zapada, na Balkan, u Sokak, da bude Heroj Prijema. Heroj Nadpravosuđa. Heroj Saraja. Heroj Čaršije. Heroj Harisa. Sam Haris u njemu vidi epskog bajkovitog junaka kakav on sam nikad neće biti. Podsvjesno, Haris bi sve dao da bude zatočenik za račun Srbije. Ili čak same Srbije. Da trideset dana bude Ilija u Agresorskim Tamnicama.
Tako se i Sarajski Kolektivitet vratio iz Evrope, pa makar se ona zvala Socijalistička Samoupravna Federativna, na Istok. U Stambol.
Ti meni Patrioto, ja tebi Žrtvo.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
SLOBODNA BOSNA IZABRALA IVANIĆA
Za obične ljude traje nevidljiva ali žestoka i krvava bitka između Mladena Ivanića i Željka Komšića za naklonost podzemnih bošnjačkih faktora u utrci za člana Predsjedništva Naseobine BiH.
Ne bih ni ja znao da Slobodna Bosna, list koji promoviše tezu da je sloboda „Bosne“ upravo proporcionalna količini blaćenja Republike Srpske, nije objavila senzacionalnu vijest da Ivanić ima prednost od tri postotka nad Radmanovićem. Dabome, iz pera poznatog Asima Muljarevića Metilja.
Sarajevska čaršijska kanalizaciona mreža na taj način već godinama analizira političku scenu i radi za potrebe naručilaca mutnih efektiva na medijskoj sceni koju je sama prijektovala i instalirala kao veliki međunarodni projekt u „Bosni“ – Jedan čovjek – jedne novine“.
Tako Ivanić, čovjek koji je prvi u srpskoj istoriji tužio cijelu srpsku vladu, koju je naslijedio, sada izmećari po saraj-čaršijskoj kanalizaciji za podršku u izbornoj utrci u kojoj će biti ne samo pobijeđen nego i ponižen. Rezultatom, dabome.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
OSOVINA IVANIĆ – ČAVIĆ
Ako Esdees nije na kolektivnom godišnjem odmoru na Aljasaci, na krajnjoj sjeverozapadnoj granici njihove i Šešeljeve Srbije do Aljaske, do Islanda, do Kamčatke i do Maldiva, onda su neobaviješteni. A ako su obaviješteni a šute, onda su i oni u Zavjeri kooperativnosti, sa Ivanićem.
Zašto bi, inače, tolerisali svom kandidatu za Člana Predsjedništva BiH, Mladenu Ivaniću, sad priznanje genocida u Srebrenici, sad ljubav prema Butmiru, sad beskonačnu primjenu popisa 91. na sve nivoe i strukture vlasti u BiH. U nedogled. Dok se Hasinog Hase Haso ne vrati u Popovac.
Ivanić i Šaraba su javno obznanili da će glasati za Zakon o popisu a onda su jučer objašnjavali, naročito inteluktualoidni Šaraba, kako oni pripadaju različitim partijama pa je očigledno da one imaju i različite stavove, on, jadničak, pripada samo Čaviću, i da je logično da ne glasaju onako kako Narodna skupština Republike Srpske odluči. To znači: da ne glasaju u interesu Republike Srpske. Ivanić, pak, koji pripada demokratskom progresu, kaže da je namjerio da glasa tako, Za, jer Narodna skupština mu nije dala zadatak kako da glasa. A i taj zakon je, veli, dobar za Republiku Srpsku. Koliko i Ivanić za demokratski progres.
Bjelodano je. Ivanić i Čavić su se odvojili u posebnu tajnu podkoaliciju a Esdees i Mihajlica Pička Jedna, gledaju sa strane.
No, da bolje pogledam taj famozni član 48.
Tamo se pominje primjena popisa 91. u strukturi vlasti na svim nivoima dok se ne ostvari potpuni povratak.
U Ustavu Repblike Srpske, naturena odredba, dakle neustavna, govori o primjeni posljednjeg popisa. Ne pominje riječi Nedogled i Svi nivoi.
Baraba i Šaraba žele, tako, da trajno devastiraju Republiku Srpsku i da njenu unutrašnju strukturu vlasti pretvore u rupičasti švajcarski sir.
Bolje da smo ih poslali u Stambol, da nas predstavljaju, nego na u Sarajevo.

MA, KO JE DIGAO USTANAK PROTIV NIJEMACA
Nezavisne novine, zadnja pošta BiH, donose naslov DAN USTANKA BOSNE I HERCEGOVINE. Sunce ti jebem. I sve to povodom obilježavanja 27. jula, Dana ustanka naroda i narodnosti BiH u Drugom svjetskom ratu.
Razumijem potrebu Nezavisnih novina, zadnja pošta BiH, da promovišu BiH. Nezavisna BiH, nezavisne Nezavisne. Ali, ipak, prebirem po izvještajima i ne nađoh da je Nebojša Radmanović pominjao tu sintagmu DUNINBIH. Rekao je: Narodni ustanak. Nebojša je istoričar, između ostalog.
I druge novine trpaju Bosnu i Hercegovinu i njene narode i narodnosti u ustanak protiv fašizma.
Prvo.
Bosna i Hercegovina, kada je odlučeno da se podigne ustanak i ode u šume, nije postojala. Koliko sam učio istoriju i slušao Milančića Miljevića, grmečkog generala, na primjer, nije ZAVNOBIH prvo održan u Šumetinama Grmeča 41. pa, onda, narodi i narodndosti, zastupljeni u Z...H, donijeli odluku da se ide na ustanak.
Tačno je rekao Nebojša. Narodni ustanak. Nisu svi koji su otišli u šume, bili članovi Kapeju. Ni izbliza. Za Milančića znam sigurno. Kapeju je tek kasnije organizovala te razne Zavnohe, Zavnobihe, zavnomake, zavnokose, zavnoslove... ili se to samo tako prikazivalo.
Bosna i Hercegovina nema nikakve uloge u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Koliko i u borbi protiv vehabija.
Drugo.
Narodi i narodnosti BiH. Nepopravljivo smrdi na konstitutivnost na cijeloj teritoriji i poljskim nužnicima BiH. Ustanici su, ovdje, samo Srbi, brate. I časni izuzeci, pominjao sam ih na ovom blogu.
Ustanak protiv fašizma je srpska stvar. Petokraka i Kapeju, tada, bili su, skoro isključivo srpska stvar. Muslimani koji su bili u toj srpskoj stvari, uzimali su nadimke, da ih suvjernici ne označe a srpski živalj ne odbaci. Oni su dvaput zalagali glave, na dvije strane. I svaka im čast i laka im zemljica crna.
Kada je počelo građansko, nacionalno i vjersko iskrvljenje, ovdje, svi su potrčali da petokraku i Kapeju, nabiju na nos Srbima.
Čemu sada sintagma Naroda i narodnosti BiH. Kad su bili samo Srbi na Grmeču, Srbi na Kozari, Srbi na Neretvi, Srbi na Sutjesci. Srbi u Gradini, Srbi u Jasenovcu. Govorim o ovim prostorima.
Srbi ne treba da se stide petokrake i Kapeju, štagod poslije radili časno, i nečasno, antifašistička petokraka i Kapeju ostaju časne reference kroz istoriju. Republika Srpska i Srbi u BiH su sada, na žalost, jedini baštinici i kućepazitelji antifašističkog srpskog narodnog pokreta. I nastavljači te tradicije. Stoga je moraju i obilježavati. Da je ne bi drugi prigrabili i da je ne bi razvodnjili pa da na kraju žrtve fašizma budu svi narodi i sve narodnosti. Bratstvo i umorstvo.
Stoga se Kozara, Milića Gaj, Sutjska, Gradina... moraju ponovo oživjeti narodnim zborovima. Uz sva druga stratišta, iz posljednjeg srpskog rata za opstanak, koja treba obilježavati. Ali to su dvije različite stvari. Jedno je pomen žrtvama i vječnaja pamjat. A drugo je istorijska referenca koja će biti validna i za hiljadu godina, antifašizam ima beskonačno istorijsko zlatno važenje. A kojeg drugi na ovim prostorima avnoja-davnoja, nemaju.
A i što imaju, odrekli su se.

NUDIGUZI I POTOPNICI

skica za opijelo opoziciji
RIBAĆE ČETKE ZA PEDEPE
Šumska Informativna služba Pedepea saopštila je senzacionalnu vijest: SNSD je protiv popisa stanovništva na nivou BiH zato što mu je cilj da se organizuje popis u Republici Srpskoj jer je Dodik obećao Vasiću da će se u njegovoj štampariji štampati milionski obrasci za tu aktivnost.
Već godinama javnost očekuje od Pedepea barem jedan pasus suvislog političkog programa, od tako zvučne nazivne sintagme za partiju, kakvu je imao i kosovski Tači, jer je, vjerovatno, nastala u istom akceleratoru. Barem jednu fusnotu.
Ali nakon što su usrali i šefa i stanicu prodajom banaka, nakon što su promovisali Milicu Poreznicu Pjanduru i nakon što su tužili cijelu srpsku vladu, kada je Ivanić postao predsjednik Vlade Republike Srpske, i nakon što ih je napustio Damir Miljević, oni su spali na to da lažu o meni i mojoj maloj štampariji, u kojoj sam samo suvlasnik, ali koja mi je zlatno vrijedna jer me prehranila kada me je mrski Esdees uništio i otjerao u rat, da bih se, između ostalog, borio za vrijeme u kome će moći da se pojavi i demokratski progres.
Štamparija Trioprint nije u posljednjih pet godina odštampala ni jedan papirić za Vladu. A nije, hvala bogu, ni za vrijeme vladovanja Pedepea i Esdeesa. Mi ne funkcionišemo kao Mladen i Miro. Boro i Ramiz. Niti kao Mladen i Mladen, onaj koji je dobijao poslove u Ivanićevoj Vladi, u kojoj je i radio, pa onda došao dotle da jednog dana sjedne kraj Vrbasa i ubije se ko čojek.
Lažovi iz Pedepea su spali na trklju na kojoj je i Mihajlica Pička Jedna. Izmišljaju sitne laži dok se ozbiljne stranke spremaju za izbore.
Misle da da mogu prikriti činjenicu da su progresivni izdajnici i da će njihovom zaslugom proći zakon o popisu u kome se kaže da taj popis ne važi već važi popis iz 91. Po njemu će se formirati mozaik vlasti u Republici Srpskoj. Pedepe na taj način daje dio vlasti Republike Srpske, vlasti koja pripada ovom narodu. A sere o tome kako će popis pokazati da je Sarajevo etnički čisto. Pa, to znaju i Indijanci u prašumama Amazona.
Ipak, mogu nešto da učinim za Pedepe. Spreman sam preregistrovati štampariju u trgovačko društo i iz Kine uvesti ribaće četke pa neka se Pedepe pere od onoga što je uneredio dok je bio na vlasti. A i sada dok je u otpoziciji. Otpo iz vlasti.

NUDIGUZI I POTOPNICI

skica za opijelo opoziciji

PDP ISPORUČUJE ROBU IZ POLITIČKE KOMPENZACIJE

Najavom da će glasati za zakon o popisu sa odredbom da se u kompoziciji vlasti neverifikovani popis iz 91. primjenjuje u nedogled, PDP ostvaruje svoje obaveze iz tajnog ugovora o političkoj kompenzaciji po kojoj ilegalni strani i sarajevski faktori na izborima podržavaju Ivanića a on, zauzvrat isporučuje pomirljivost.
Prava osnova zakona nije da se utvrdi etnička čistoća Sarajeva, jer to znaju i vrapci na granama, nego da se izbjegne pritisak na Republiku Srpsku i brisanje Srba kao pripadnika nacije te njihovo utapanje u Bosance. A prava osnova primjene popisa iz 91. je potka za unitarizaciju BiH i stvaranje vještačke i neefikasne vlasti u entiteima i kantonima kako bi se imao izgovor za centralizaciju i unitarizaciju.
PDP već mjesecima lobira za glasanje za takav zakon sa nepovoljnom odredbom po Republiku Srpsku pa je sada palo u zadatak nižim telalima da to saopšte a čelnici, Ivanić, Borenović i glavni lobist Dolić, mudro će da se ušute i da glasaju u tišnini.
Rasprodaja Ivanić d.o.o., očito radi i kad je na vlasti i kad je u opoziciji.

TRI NAČINA ZA SPAS
Svijet hoće da propadne. Još ga samo finansijeri sprečavaju.
Novac je đavolska stvar. Otkako je postao zasebna kategorija, a ne samo sredstvo plaćanja, jer su ga ljudi izmislili da ne bi svu svoju imovinu nosili sa sobom kod trgovine, on je tada dokazivao količinu imetka koja je stajala iz tog svežnja novčanica ili kese kovanica, kod država je to bilo takozvano zlatno važenje, nakon zlatnika i dukata, imale su u trezorima toliko zlata koliko su novca puštale u opticaj, novac je postao roj đavola, svežanj zla i samoodrživa crna rupa civilizacijske a ne samo ekonomske propasti.
Ljudi pregalački pomažu novcu da ih uništi. Najprije su to zlatno važenje zamijenili ukupnom vrijednosti sve imovine jedne države, dakle, otpuštanje i liberalizacija, pa su onda izmislili bezgotovinsko plaćanje, dakle, nova izmaglica, pa su onda izmislili da nepostojeći novac rađa novac i sam sobom trguje, dakle, derivacija.
Divim se onima iz komiteta za Nobelovu nagradu, kako posljednjih nekoliko decenija imaju hrabrosti da je nekome dodijele. Laureati ili ne znaju ništa ili im ekonomijom upravljaju militaristi, kapitalisti i geodemokrati.
Finansijski slom koji je počeo kada Džim više nije mogao da vraća kredit za svoju kuću u Kentakiju, nije samo bankarska zajebancija i odustvo ozbiljnog regulatora u SAD. To je znak da je stanje ekonomije u vodećim zemljama takvo da bi na nočanicama, na prvom broju trebalo da stoji nula. Novčanica od 000 dolara.
Ali i slučaj Džima iz Kentakija nešto govori. Džim je uzeo kredit i kupio kuću koja je bila precijenjena što nije čudo jer je cijena prva zapovijest slobodnog tržišta, ponude i potražnje. Znači, Džim je kupio kuću koja ne vrijedi toliko i platio je toliko koliko nije zaradio a nije imao garancije da će toliko zaraditi u godinama trajanja kredita. Govori da iza kupovine Džimove kuće nije stajao i Džimov rad. Niti rad Džimovih robova, niti robova njegovih djedova.
Bez rada neće ići, reče sv. Ivan Zlatousti.
Finansijeri rješavaju svjetsku ekonomsku krizu a ne ekonomisti. To je još jedan znak propasti.
Dva puta su u opticaju i u praksi. Amerikanci, leglo sveg ekonomskog i finansijskog zla, jer nisu znali da pročitaju Marksov Kapital, izlaz vide i traže u povećanoj tražnji. Čarobna formula ponude i potražnje je propala pa država izmišlja potražnju. Oni misle da je potražnja sve. Ona će riješiti sve ekonomske punktove, postotke i trendove. Ali, niko ne zna i ne kaže kako povećati tražnju. Čak i kad bi iz one bipijeve bušotine, i iz druguh, kuljali dolari, to ne bi išlo. Potražnju mora da potkuje zdrav, opipljiv novac. A on je validan novac samo ako se zaradi. Za-radi. Novac Za Rad.
Stoga SAD projektuju bilion i po dolara budžetskog deficita. Projektovana rastrošnost. Oni, za nesklonije čitaoce, planiraju da će potrošiti ono što nemaju. I što nisu zaradili. Slično je i u Japanu. Japanski javnu dug će ove godine dostići dvostruku vrijednost BDP. Američki samo sto posto.
Evropa, stara, dobra, troma, uskisla, ali još uvijek najbolja, predvođena njemačkom i Francuskom, proklamuje državnu, u stvari, društvenu štednju. Do 2013. Francuska planira uštedjeti 100 mlrd eura, Njemačka do 2014. 60 mlrd, Italija do 2012. 24 mlrd, Španija do 2011. 15 mlrd. To su budžetske uštede. Dakle, država zavrće novac pojedinim budžetskim korisnicima. To će smanjiti potrošnju, kukaju volstritaši. Smanjena potrošnja potpuno koči oporavak i napredak.
To je tačno ali to je samo površina.
Nije samo država obavezna da potiče potrošnju. Obavezni su to i drugi ekonomski činioci. Kompanije, korporacije, privatni preduzetnici i, na kraju, svaki pojedinac. Oni prvi prilagođavanjem ponude stvarnom životu i potrebama a ne na osnovu najprije izmišljene pa isprogirane potrebe. Pojedinci su obavezni da se uhvate rada, živog, fizičkog rada a ne da žive virtuelni život aktivista korporativnog upavljanja i marketinških magova za koje ih je promovisao onaj izmišljač vještačke potrebe.
Rad, živi rad, treći je put izlaska iz krize. Kojeg niko u ovom trenutku, osim Kine, ne vidi i ne praktikuje. I ne pominje.
Kada je gospod bog izmislio znoj, sve nam je rekao.
Samo nismo htjeli da čitamo, iz generacije u generaciju. Nego smo nasjeli na priču o tome kako će milione automobila proizvoditi roboti u halama bez struje, a onaj koji se pokvari imaće zadatak da kontroliše portira da ne zaspi naradnom mjestu. Milioni ljudi će kupovati automobile za već sagrađene autrostrade kraj kojih su nizovi benzinskih pumpi... Nismo pitali ko će da zaradi za automobile, puteve, benzin... pošto roboti ne primaju platu.
Dabome, rad je samo skica. Oko rada ima još rada da se izgradi cijeli sistem. Dozvoljavam toleranciju. Može više potražnje i više potrošnje. Ali ako ispred njih stoji rad i a ispred rada znoj.

USTAVUZULAN
Ča i ako ostavimo po strani neozbiljštine tipa da sam fašist, da sam došao na vlast na tenkovima, da sam psihijatrijski slučaj, da imam tajni dogovor sa Amerikancima, kao što danas izreče, izvjesni Ćuzulan iz Esdeesa, mnogi pokušavaju ozbiljno razgovarati sa mnom bez shvatanja o čemu se radi.
Priznajem, pri tome, da su, u tim situacijama upravo ti ljudi smiješni.
Mladen Ivanić je cijelu kampanju preduzeo da bi se predstavio kao Šumski Zoro posljednjih petnaest godova svih stabala srpskih šuma, uključujući i one koje je Karadžić podijelio borcima Vojske Republike Srpske. Neko mu je od stranih mentora savjetovao takav koncept, vidi se to po lošim glumačkim facijalnim i udnim elementima. Situacija je smiješna jer bi to bilo isto kao da pljačkaš banaka, pominjanje banaka kao svaka sličnost sa stvarnim događajima slučajno je, isprazni trezor, stavi u crnu vreću 37 miliona eura i onda prijeđe preko ulice, stane kod prodavca upaljača po jednu marku, pardon, po jedan euro, i pola dana govori poštenim prolaznicima: Imao sam priliku da ukradem tri upaljača, ne bih to nikada i ni za živu glavu, nudili su jedan upaljač meni jedan njima, nisam prihvatio, želio sam da ova republika sačuva svoje upaljače za buduće generacije... Kad ja kažem da će to tako biti, prije presude, on kaže da ne želi da komentariše psihijatrijske slučajeve.
Današnja smiješna situacija. U jednoj izjavi sam rekao da možemo pričati o bilo kakvim ustavnim promjenama samo ako se najprije složimo da je već prihvaćena odredba o samoopredjeljenju entiteta. Na scenu stupa Ćuzulan i važno izjavljuje kako ja, a i Dodik, samo bacamo prašinu u oči narodu srpskom jer je ta odredba već ugrađena u ustav BiH i jer imamo tajni dogovor sa Američanima. Istovremeno, Avaz, i ostali, kaleme mi s druge strane: secesija. Šta onda radi opozicioni Esdees?
Kada je izbila čuvena kriza oko Trsta, Zona A i Zona B, Nedaj Tito Trsta i Gorice... za mlađe moram da kažem da je Tito tada izveo nadjeb prema Talijanima htijući da im uzme Trst, znao je da ćemo ko ludi ići po šuškavce i farmerice, jednog dana, pa da ne trošimo devize, povratak rata je bio na vratima. Ali svar se nekako riješila, uglavnom tim zonama, Juga je dobila teritorije koje bi i današnji potomci ondašnjih Talijana rado vratili u sastav Italije. Mnogo kasnije, kada je Korni grupa išla u Brajton, na Evroviziju, izbila je opet kriza oko Trsta. Vojnici JNA su mobilisani iz svih narodnih socijalističkih republika i vojnih oblasti i smješteni u rovove na granici sa Italijom. Tu se razvijao antižabarski duh i javno se iskazivala mržnja prema Italijanima. Vojnici, Slovenci i Hrvati, izvikivali su žabarima u prekograničnim rovovima, razne parole o majci, sestri i djeci. Uključivali su se i ostali, Haso, Huso, Ištvan, kao preteča Mihalja Kertesa, Čedo, koga su tada zvali Srbijanac, Šiptari, Ćivša nona, pizdama terina. Samo Momče Makedonče sjedi u dnu rova i šuti. Neko je primijetio apstinenta, dezertera i zabušanta u istorijskoj borbi protiv mrskih apssiranata na našu svetu socijalističku teritoriju i povikao. Reci im i ti nešto. Ua, Talijani, majku vam jebem bugarsku.
Tako i našeg junaka Ćuzulana. U vremenu grčevite borbe oko ustavnih tema, njega muči Esenesde.
A o samoopredjeljenju entiteta.
Očito je da mnogima, iz opozicije, skoro svima iz Sarajeva i međunarodne zajednice, nema potrebe objašnjavati nerazumljive im stvari.
Sintagma Samoopredjeljenje entiteta nije slučajno formulisana. Imali smo u SFRJ, u ustavu, samoopredjeljenje naroda, do otcjepljenja. Ali smo imali i odredbu da se vanjske granice SFRJ ne mogu mijenjati bez saglasnosti svih republika. Ne znam da li je to namjerno tako upakovano ali je očito da bi se svako samoopredjeljenje, sa otcjepljenjem, razbilo o zid ove druge odredbe. Stoga ne govorim o samoopredjeljenju Srba u BiH, iako, na osnovu ustava SFRJ, Srbi u BiH imaju to pravo kao dio naroda koji je to pravo imao u bivšoj Jugoslaviji i kojeg su mnogi iskoristili i otcijepili se. Istina, kao Republike. Pošto se ne radi o falsifikovanim Srbima nego o Srbima iz bivše Jugoslavije, to pravo je zadržano po osnovu toga što je i BiH, pa i njeni narodi, nasljednica, jedna od, države SFRJ i njenih dostignuća.
Olakšavajuća okolnost je što su Srbi u BiH, Dejtonsku, ušli sa Republikom Srpskom i imaju je danas. Stoga i mogu da mislim da treba tražiti ugrađivanje u ustav teksta: Mi, entiteti, Republika Srpska i Federacija BiH, prethodno pristavši na federativni život u okviru BiH, što je potvrđeno dejtonsko-pariškim mirovnim ugovorom, ovim ustavom omogućavamo međusobno bezuslovno pravo da se svaki od nas, u daljem tekstu: entiteta, bez uslovljavanja drugog ili nekog sakloni i sačuvaj zajedničkog organa ili tijela, ili inostranog pejsmejkera, izjasni referendumalno ili parlamentarno, o samopredjeljenju do, uključivo, otcjepljenja.
Pa da onda vidimo da li možemo razgovarati o nekim drugim segmentima ustava i zajedničkog života.
Moram Ćuzulanu da kažem da ovo nije posljedica tajnog sporazuma sa Amerikancima. Nego, mislim, da je bolje da kažemo s koje pozicije treba startati. To bi trebali i drugi da kažu. Nakon mišljenja MSP, bez obzira što će se kosovski problem vući još decenijama, startne pozicije u BiH, u pogledu korelacija, održivosti i rjetinga, pa i ambicija, vidite da unitaristi šute ko pičke a umjesto njih govori jedan inostrani dužnosnik, promijenjene su. Pozicija Republike Srpske je, držim, poboljšana.
Stoga se izvinjavam svima, što sam se ovdje bavio i Ćuzulanom, makar i u šaljivoj varijanti.

MIJENJAJU SE STARTNE POZICIJE ZA USTAVNE PROMJENE

Nepotrebna je nervoza i demonstracija pritiska i prijetnji kada strani i neki domaći faktori govore o ustavnim promjenama, ko je će, po njima, nastupiti odmah poslije izbora.
Savez nezavisnih socijaldemokrata smatra da se nakon mišljenja MSP u slučaju jednostrano proglašene nezavisnosti značajno mijenjaju startne pozicije najvažnijih faktora u ustavnim promjenama u BiH a naročito Republike Srpske.
Pozicija Republike, i dejtonskog sporazuma uopšte, sada je ojačana i značajno promijenjena. Nakon četverogodišnje borbe za njeno dejtonsko pozicioniranje sada se ta pozicija, na osnovu mišljenja MSP, može dalje kapitalizovati i niko ne treba očekivati berze i obimne ustavne promjene.
Neprihvatljivo je unparijed forsiranje jedne mogućnosti, kao što to čini dosadašnji ambasador Čarls Ingliš. Odbacivanje mogućnosti trećeg entiteta i raspada, a zalaganje za funkcionalnu BiH, u stvari je jednosmjerni izbor ka unitarizaciji BiH. A insisitiranje na unitarizaciji BiH najbolji je generator nacionalizma kao trajnog razbijača zemlje.
Bilo kakav širi razgovor o ustavu BiH, osim nekoliko riječi u slučaju Sejdić-Finci, mora početi prihvatanjem klauzule o samooopredjeljenju saveznih dijelova BiH, odnosno entiteta.
SNSD smatra da je nakon izbora najpreči ekonomski posao u Republici Srpskoj i BiH, koji služi ovdašnjim ljudima, a ne ustavne promjene i funcionalnost koja služi samo evroatlatntskim integracijama.

NEKARIJERNE PRIJETNJE
Othodni amamb Ingliš je izrekao stav da Treći entitet i rascjepljenje BiH ne dolaze u obzir. Samo Funkcionalnost. Što se tiče napada na državne instuticije, to je neprihvatljivo. Jedini put naprijed za BiH jeste da sebe uspostavi kao funkcionalnu državu koja je sposobna da funkcionira i da zadovolji uslove za EU i NATO.
Dobro, poznato je da je teritorijalizam ideja vodilja američkih interesa i ljudske demokratije. Odatle Funkcionalnost za EU i NATO.
Ali šta znači da podjela BiH i Treći entitet ne dolaze u obzir.
Znači bezuslovni zahtjev za unitarizaciju Bosne i Hercegovine. I ukidanjem Republike Srpske. Jer, Funkcionalnost se jedino postiže ukidanjem nadležnosti Republike Srpske. U Federaciji, koja je skinula gaće za sve odluke na nivou Države, nema šta da se ukine. Ona nema šta da preda Državi i Funkcionalnosti.
Nedolazak u obzir Trećeg entiteta znači da pitanje Hrvata ne postoji ni na nivou Federacije a kamo li na nivou Funkcionalne Države. Treći entitet je najveća brana unitarizaciji. To nije samo rješenje hrvatskog pitanja.
Ambasadna praznina i nauk novim diplomatskim generacijama. Nepotrebna je uloga inostranog sandžak-bega u BiH. Svi ostali ambasadori su zašutjeli. Sjećamo se raznih gluposti koje su valjali. A onda su počeli da obalvljaju svoj posao.
Stanje Kosova pospješiće revitalizaciju Herceg-bosne, katalonizaciju Republike Srpske i tucaničku strkukturu Naseobine.
Tu ne pomažu prijetnje unitarizacijom niti ukidanjem Republike Srpske.

VJERSKI PIROMAN NA DALJINSKE STAVOVE

Sandžak je jedinica lokalne uprave iz doba dok je Otomanska imperija, skraćeno Turska, bila pod Balkanom. Ili upravna jedinica. Možete misliti kojom je brzinom svjetlosnog puža napredovao Novi Pazar sa okolinom kada je to i dandanas Sandžak.
Više od šest vijekova nikuda.
Danas je Sandžak, što bi rekli Srbijanci, prkno, bre, Srbije. Gledajući sa strane, ja bih rekao da je Sandžak nova sandžija na krstima Srbije.
Sandžak je nova dugoročna igračka Babice Kosova.
U beogradskom listu Danas, koga finansiraju Eskimi, preko udruženja Masna Foka, godinama izlazi poseban prilog Sandžak.
Sandžak je izvor naJnovijih demokratskih tehnoloških iskoraka. Prije svega u proizvodnji obnovljive društvene energije bez ceodva. Muftija tamošnji, Zukorlić, objelodanio je patent pod šiform: Dirne li Beograd u Sandžak, gorjeće cijela Srbija.
Taj isti Zukorlić iznio je zanimljivu tezu o miješanju vjere u politiku. Reis Cerić je, veli, poglavar njegove vjerske zajednice i s te pozicije prilično utiče na njegove, Zukorlićeve stavove.
To svi znaju. Ali tako govori samo instrumentalizovani provincijalni manipulant. Recept Erdodgan to radi mnogo suptilnije. Dođe sa Borisom i otvori dom kulture. Na taj način isto prilično utiče na Borisove stavove.
Zukorlić i Cerić su, međutim, tekfirli-vehabiluk duo i nisu tako prefinjeni kao Turska i Recept. Oni još uvijek boluju od dječijih sabljarskih bolesti. Vatra. Krv.
Zukorlićeve iskrenosti o vlaastitoj upotrijebljenosti, samo dokazuju tezu o Georeisu koji djeluje na tri kolosijeka. Na evropskom, promovišući evropske muslimane, samo je pitanje vremena kada će u Austriji da se oglase Bošnjaci austrijskog porijekla, na bosanskom gdje je glavna startegija razumljiv jezika na tehleviziji, jednonacionalnost i odlazak onih koji ne mogu ništa da ponesu, i, kao treći, kolosijek disperzije bošnjaštva do Stambola na Bosforu. Preko Sandžaka, u početku.
A počelo je potpuno bezazleno.
Festivalom ilahija i kasida.

PUSTI DA URADE PA ONDA SAVJETUJ
Savjetodavni sud za procese poznate pod imenom Kosovo Republjik, dao je toliko savjeta u svom mišljenju da ih nećemo moći konzumirati baš na brzinu.
• Ne treba vam referendum.
• Dobro je ako ste republika ali možete to i naknadno.
• Stvar započnite u podzemlju, makar i štrajkom rudara, npr.
• Oformite na vrijeme simfonijski orkestar
• Predvidite zemljište za veliku vojnu bazu
• Budite spremni da šutite ko ribe dok se oko vas prolijeva krv a grkljani vežu mrtvouzice.
• Na vrijeme obilježite međunarodno evidentirane granice.
Srbijanska politika Gandija i Majke Tereze, u kojoj je velike žrtve podnio Boris Tadić, a i Ivo Josipović, skoro slomiviši ruku, razvijajući praznu regionalnu saradnju brdsko-opatijskog tipa i carigradskog miomirisa, nije urodila plodom. Doduše, i Vuk Harvard se naletio u misiji diplomatskog kukumavčenja.
Srbija je dobro mislila. U nedostatku jačih, odlučnijih, moćnijih i agresivnijih prijatelja u svijetu, morala je da igra na kartu prava i regionalnog saradništva. A to na Balkanu nikad nije pomagalo.
Savjetodavni sud je, očito, dao prednost faktičkom stanju nad pretpostavljenom pravu.
To znači da, kada bi neko sutra upitao taj isti sud da li neka pokrajina, na nekom drugom mjestu, može da se otcijepi, jednostrano, savjet bi bio: Ne može.
Ali, taj sud se nikada neće ni pitati unparijed.
Bez obzira što neće koristiti Srbiji, ovaj savjet će koristiti svima u Evropi i u svijetu. Svima koji pate ili uživaju u katalonizaciji. Dabome, neće odmah nastupiti poplava otcjepljenja ali će svako buduće otcjepljenje, ili samo težnja, biti doargumentovano i savjetodavnim mišljenjem iz Den Haga.
Kako je iluzija da bi suprotan savjet vratio Kosovo u sastav Srbije, tako je i iluzija da će ovaj savjet od Kosova napraviti državu.
Pojačaće tenzije na sjveru Kosova i na jugu Srbije. Godinama i decenijama, čekaće se jednostrana podjela.
U BiH, pak, porašće apetiti sarajevskog političkog kruga da priznanjem Kosova kupe koju kilu unitarizacije. To će dovesti do daljeg bratimljena odnosa u BiH, između Srba i muslimana. Po receptu Mrtvu ti majku jebem.
Savjetom za Kosovo, šanse BiH su umanjene.
Svakim novim priznanjem, BiH ima sve manje šanse.

FAŠISTA VASIĆ O ŽELJKU KOMŠIĆU:

Brdskoplaninski političar koji ne može privući ni Sandžaklije, ni ribare, ni Bošnjake
Srijeda 21.07.2010. DEPO PORTAL
Izjava Komšića da podržava suverenitet Srbije,ali bez Kosova,dio je folklora brdskoplaninskog političara,koji u nemogućnosti da na bilo kakav bolji način ošteti susjednu zemlju,nastoji da napravi štetu pominjući južnu srpsku pokrajinu,rekao je Rajko Vasić, izvršni sekretar SNSD.

Vasić je to izjavio nakon što je ambasadoru BiH u Srbiji, Boriši Arnautu, u ponedjeljak u Ministarstvu vanjskih poslova Srbije usmeno izražen protest zbog skandalozne izjave hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Vasić, međutim, kaže da je Srbija, izražavajući protestnu notu, reagovala u duhu mirne slovenske zemlje, iako je trebalo da ambasadora BiH u toj zemlji proglasi personom non grata.

"Idite malo i presaberite se. Tako je trebalo da glasi poruka Srbije", mišljenja je Vasić, koji navodi da je Srbija ipak odlučila da pokaže diplomatske manire tipične za tu zemlju. Naglasio je da Srbija mora primijeniti diplomatske alatke, jer u međunarodnim odnosima to ima implikacije.

"Srbija je fina i uljudna, pa je reakcija svedena na minimum. To, nažalost, neće pomoći takvim kakav je Komšić, jer ima i gorih od njega, ali su umotani u celofan, ne želeći da istrče pred rudu", kaže Vasić.

Izvršni sekretar SNSD ocjenjuje da se Komšić pokazuje kao neartikulisani politički službenik, naročito za poziciju poput člana Predsjedništva BiH, i rekao da je njegovo ponašanje u cijelom mandatu primjerenije portparolu lokalne političke partije.

"Komšić je to izjavio iz svog neartikulisanog političkog bića. On nema na šta drugo računati osim na biračko tijelo SDP, jer kao politička ličnost on ne može privući nikakav sloj ljudi, ni Sandžaklije, ni ribare, ni Bošnjake", istakao je Vasić.

Prema Vasićevoj ocjeni, gest Komšića motivisan je čistom mržnjom prema Srbiji, što objašnjava njegova zlurada izjava, koja najbolje oslikava primitivno balkansko ponašanje po sistemu da komšiji crkne krava.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
IVANIĆ KAPITALIZUJE OSLOBAĐANJE

Po već pripremljenom scenariju, Mladen Ivanić nastoji da kapitalizuje oslobađajuću presudu u predmetu nesavjesnog poslovanja u službi i u šumama. Svojim istupima, čiju sadržinu je čuvao od javnosti, nastoji se predstaviti kao čuvar srpskih šuma i političar-zaštitnik od inostranih pohlepnika. Ivanić se tako promoviše u dvostruku ličnost, mitsko biće, pola bankarska crvotočina, pola šumski Zoro.
Zanimljivo je da on u svojim herojskim promocijama uvijek govori o ljudima koji nisu više u BiH i koji ne mogu na bilo koji način pobijati njegove postavke ili reagovati na neki drugi način.
Time se potvrđuje pretpostavka da će presuda biti oslobađajuća i da joj je glavna svrha da Ivanića od šumoisporučioca Jurišiću, pretvori u šumskog zaštitnika. A, istovremeno, pripovjedačkom prozom o herojskoj Ivanićevoj borbi protiv poslenika Ohaera, Ešdauna i fantomske firme Balkan-Amerika, nastoje se u drugi plan staviti i ostale štete koje nanio Republici Srpskoj, kao što je rasprodaja banaka, jedinstven račun PDV-a, na kojem se odsisao Monstrum Kemo PDV, i skoro desetogodišnje uništavanje penzionog fonda kojim je upravljao PDP.

RUJAN NIJE VIŠE BUJAN
Samo je bilo pitanje vremena kada će Islamizacija muslimana, genijala sintagma Mustafe Spahića, dovesti do pucanja protivsrpske kroatizacije pomirljivog jezika nena i baba.
Jedna od tragikomičnih vrtložina višenacionalističkih izbora i prijateljskih ratova sa tradicionalnim obredima Vatanja krvi u šerpe, jeste nagli prelazak muslimana na hrvatski izgovor svog jezika što se manifestovalo osebujnim rasponom riječi od općenito do općina. Poneko je spominjao još neku hrvatsku riječ, mada nisam čuo da je to bilo u slučaju svibnja, pravorijeka ili ćudoređa.
A onda je neko na onom komunističkom Efteveu, tu nedavno, uzočas, pomenuo rujan.
Baš kad je reisul Cerić gledao sa prijateljicom taj mrski aniizkanal. Šta je rujan. Rujan je staroslavensko zlo koje ne vodi, dakle, porijeklo sa istoka i nije riječ koja obilježava krv sa sablje nego obojenje prirode u predjesenje, kada sve ruji. Septembar. Šta ja moram da prevodim nenama šta je rujan. Ne možemo govoriti svojim jezikom u svojoj zemlji, koju treda da napuste oni kojima se ne sviđa, ali ne mogu da ništa ponesu. Ni rujan. Treba otvoriti kanal na bosanskom jeziku. Reče Reisul.
Slažem se.
Podijeliti sve što se može podijeliti.
Hrvati i općenito su obavili svoje. Upotrijebljeni su kad je trebalo protiv Srba, Četnika, Agresora, Srbije, Koljača i Genocidaša. I Zagreb ih se odrekao. Razvezuj zastave.
Upravo je reisul trebao razmišljati o tom rujnu kada su spajali ljiljan i šahovnicu, pravili kockastu loptu i drveni šparet fijaker, kod nas: šporet.
Sada ga molim da opet razmisli. Na kojem jezik hoće kanal. Nemoj da za petnaest godina opet imamo međunacionalnih i međugeostrateških problema kada sed pokaže da bosanski jezik i bosanska zbilja nisu dorasle da prate sve vratolomije reisula, reisulića reisuleme.

NAJBOLJA JE

FUDBALSKA LOPTA

U OBLIKU LJILJANA
Najbolje odskače.
Ovi naši fudbalaši odbili centralizaciju. Neće jednog predsjednika Fudbalskog Saveza BiH. Nogometnog bi nekako i prošao. Koliko sam shvatio savez i jeste neka decentralizovana, dobrovoljna, širokopojasna, širokogruda institucija. Nije to Centralna otadžbinskla uprava pa da ima jednog Otadžbinca na čelu. Šta su ta gospoda Platini i Blater, Uefa i Fifa, zapeli za jednog predsjednika.
Pa sad svi drhte i paniče. Suspendovaće nas. Pape, fini čovjek, prijeti da će otići. Ovo više nema smisla. Da me je pitao ja bih mu rekao da poslije one lude iz Travnika, smisla nema nizakoga.
U toku rata, došavši sa ratišta, na dva, tri dana, zapalo me da, donacijski, odštampam plakat za prvu međunarodnu utakmicu Reprezentacije Republike Srpske i Reprezentacije Republike Srpske krajine. Odštampao sam, lično, svojim rukama talentovanog ofset majstora. Plava boja, sjećam se ko danas, drugih boja nisam imao. Ljudi iz FSRS rekli Baš ti hvala. Ulaziš u istoriju. Dobro, rekao sam i ušao u diskont po ladnu pivu. Znao sam da tu nema realiteta. Naročito kod mlade kneževine na tlu hrvatske Hrvatske. Prihavio sam i poslije, kao neki javnosnik, realitet FS/NS. Milan Jelić, dobar čovjek, kaže Zemo, ne brini neće se ništa naše ukidati.
Sad, nakon toliko godina, promijenio sam mišljenje. Uopšte ne treba da postiji NS/FS. Nema više smisla. U pravu je Pape. A mišljenje sam promijenio pod neprestanim pritiskom divljaštva iz Sarajeva pod nazivom: Sve mora biti naše. Ne mora. Neka bude sve vaše ali naše više neće. Nema smisla. Ne može Fudbalska Reprezentacija Republike Srpske. Ni za živu glavu. Ljudi bi samo igrali nezvanični fudbal sa nekim. Ne može. To je udar na Državu. Na Jedinstvenu. Na Naš Patrirotizam. Ne može ni grb. Ne može ni zastava. Ne može ni himna. Eto vam onda, reprezentacija NS, jebla vas ona. Igrajte se njom koliko vas volja. Ionako je puna Srba ko svinjogojska farma zelenih krmača.
Da ima neke sarajevske pameti, molili bi Republiku Srpsku da ustanovi fudbalsku reprezentaciju. Da se više fudbala igra u BiH. Da se više fudbalera veže za ovo poneblje. Da struka ima više prostora za rad. Tako bi i reprezentacija BiH imala veći legitimitet. Ne bi niko odnio Državu sa stadiona.
Ne razumije se. Da je zlatna ne bi je toliko sebi grabili.
A ne vrijedi PPLV, po pizde ladne vode. Čim ste dali da o njenom predstavljanju u fudbalu odlučuju neki kreteni u Uefi.
Idi, Pape.

SRBIJANSKO

NAIVNO

SLIKARSTVO,

PANSLAVENSTVO

I REGIONALIZAM
Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, boravi u posjeti Srbiji.
Neki vele da je to istorijska posjeta. Neki vele da je to izdaja. Tadić veli da će doći u Vukovar samo se nemojte češati od nestrpljenja.
Tadić je dobar čovjek. Mnogo bolji od Josipovića. Hladni svileni kompozitor to radi tehnološki. Da bi se išlo u tu EU treba pokazati dobrosusjedstvo, suradnju i regionalizam. Javili iz Brisela. Halo, Brisel, ne mora biti ljubavi i stvarne saradnje, neke revitalizacije Jugoslavije. Ne mora. Onda bok.
Tadić će doći i u Bešireviće, Vrtoče i Mišare i izviniti se, pokloniti, usvojiti rezoluciju, samo da ga ne požurujete.
Jutarnji list, zagrebački, donio je napis o posjeti Predsjednika Hrvatske Srbiji na dnu neke tamo strane. Politika, beogradska, donijela na naslovnoj strani.
Toliko i tako, otprilike, Srbija znači Hrvatskoj i EU.
Toliko, precizno, uveličano nerealno i nebeski, Srbija shvata svoju potrebu i suštinu saradnje sa Hrvatskom.
Ali nije gore ni sa Turskom.
Tadić odveo onog Recepta u Novi Pazar, da otvori neki Dom kulture, Turska je, inače, ovdje donosila kulturu u hordama, sunce ti jebem, simbolika ubija živu silu sasređenom vatrom na domet haubice, a, pošto se dobro dobrim vraća, odmah onaj Konstitutivni Zmuftija najavi ravnopravan dijalog sa Beogradom ili će biti Gori Sandžak, Topi se Srbija.
Srbijanci su još jedini nastavljači i praktičari sveslavenskog širokog naivnog prostodušnog pogleda na svijet i okolinu. Svi ostali Srbi su toliko najebali zbog toga da im ne pada na pamet da ni nešto tuđe prihvate za svoj glavni grad.
A Dobrica Tadić poručuje: Ako ja mogu prihvatiti Novi Pazar, prihvatite i vi Sarajevo.
Ja mnijem drugačije.
Kad ste već povukli učkur, gaće moraju spasti do kraja, kad ste povukli kraj vune iz priglavka, morate ostati bosi, kad ste počeli podjelu, mora se podijeliti sve do kraja. Glavni Grad nećemo dijeliti. Ne treba nam.
Dakle, hladni realizam kao politika.
To je potrebno Balkanu. Tako će se najlakše izvagati težina zala i dobrota koje smo jedni drugima načinili tokom tijeka povesti. Svaki kolektivni romantizam ovdje se zalijeva krvlju.
Stoga je dobro što je Josipović došao u Srbiju. Ali dva dana je puno. Srbijanci će se opet nebeski raznježiti. A to nije politika. Sjetite se hladnoće sintagme Kosovo Republjik. Ili ledene parole Danke Dojčaland.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opozciji
AKUD PDP
Amatersko kulturno-umjetničko društvo Pedepe, koje njeguje stare običaje i kulturu Panjevaca, radi se o pripadnicima rijetkih skupina kao što su Bunjevci npr. i ne budi zloshvaćeno, organizovalo je neku svoju njivicu na internetu i na tom sajtu i glasanje pod glavnim motom: Koliko podržavate mene i samo mene i nikog drugog a naročito one smrdljivce iz SNSD.
Posjetioci sajta glasali, kao i na svakoj drugoj anketi.
Deset na jednoga, otprilike. Deset ne podržava, jedan podržava.
Novinari, koji imaju običaj da vrše pritisak na političare, pitali Ivanića da prokomentariše a on naredio da se skine ta glasačka zajebancija.
Veliki politilčki analitičar, mislim, zaokruženi, zadebljani, jer politički analitičari u povoju misle da analitičari, svi, moraju da budu debeli kao sumo rvači ili barem kao Obrad Kesić, doktor za Esdees i Radikalne Ruse, Nenad Stevandić, kaže: Zloupotreba položaja, pojedinac može glasati više puta. Kako uvijek uz Mladena Ivanića ide zloupotreba položaja.
Dabome. Sjednu ljudi i kliketaju, kako to stručno zove moja komšinica Paša.
Samo, AKUD Pedepe, sekcija za sajt, trebalo je da zna da je za mnoge sajtove nepoderivo pravilo da ih posjećuje više neprijatelja nego prijatelja. Takav je mentalitet balkanca. Zaviri mrskom komšiji u avliju, u lonac, pod šešir, u krevet. I, po mogućnosti, naškodi mu nekako.
Uglavnom, amaterski potez progresivnih demokrata.
Ne znaju da upravljaju svojim sajtom a hoće Republikom Srpskom. Uzočas.

NOVO DRUŠTVO NA BALKANU
Nema riječi iz Rječnika Primitivizma, Prizemljizma i Protivljuđa kojom bi se opisao ili obrazložio postupak genijalca koji je službonosnicima Islamske vjerske zajednice, ono vjerske se negdje izgubilo na alahovom putu, muftijama, dodijelio po bijelu beemveovu ikspeticu, bijelu zbog velike tuge, genocidne, neprebolne, na vjetrobranu napisao upadljivo MUFTIJA, kao INSPEKCIJA, bože me oprosti i sakloni, i naložio da se tako pojave pred desetinama hiljada nesretnika, jadnika i iskrenih vjernika.
Ali, to je samo vrh bijelog ledenog brijega novog društva koje se stvara na Balkanu.
Kao što je i Terorizam made in Bugojno takođe jedan od vrhova.
Kao što je ispitivanje nesretne djevojčice, lično, kako ju je uznemiravao vjerski poslanik.
Kao što je revitalizacija instituta Krvne osvete u Živinicama.
Taj slučaj ispoljava svu strukturu transformacije društva u BiH, pod većinskom vjerskom i nacionalnom ideologijom. Sve njene trendove, stranputice, pokušaje i neuspjehe.
Prema sumnjama, trinaestogodišnji dječak je ubio oca ubice njegovog oca u vlastitom dvorištu. A stvar je počela tako što je otac tražio da radnik sada ubijenog vrati 1.500 eura duga. Ubijeni & sinovi su došli u dvorište prvoubijenog da zaštite svog radnika. Nastala je Tuča na Balkanu. Nakon toga se pojavljuje mama sa ženskom tašnom, upada u dvorište i sinovima dijeli pištolje. Mama, daj i meni pištolj. Pištolji djeluju i jedan od sinova sada ubijenog ubija oca sada osumnjičenog. Sud ga, nepravosnažno još, osuđuje na petnaest lakih godinica. Ali to ne znači ništa jer pravni sistem ZIJE, Zapada i Jebene Evrope, ne može da se koristi za namirenja iz dubine duše, bića i familije. Navodno je krvna osveta najavljena još odavno. Šerpa krvi za šerpu krvi.
Osumnjičeni ima potpuno nekrvno ime. Renato. Bio je to, tada, prije trinaest godina, znak da bi se moglio ići u Evropu, na Zapad, kao što je i sadaubijeni imao lijepog bijelog mercediziranog zapadnog džipa a bavio se, kažu sumnje, istočnjačkim lihvarenjem.
Kroz život te dvije porodice, pametni i nezlonamjerni sociolozi i politikolozi, zaključiće sve. Od sadržaja mamine tašne koja govori o arsenalima po kućama, do toga da dijete, ako je tačno, rukuje pištoljem kao Sicilijanski Specijalac.
Vrlo brzo će se ustanoviti da problem BiH nisu Srbi Četnici i Republika Šumska, niti Ustaše Trećeg.
Transformacije bosanskog društva, pod palicom većinske vjerske, nisam rekao vjere, i nacionalne ideologije opasniji su i trajniji generator od nuklearnog.