USTAVUZULAN
Ča i ako ostavimo po strani neozbiljštine tipa da sam fašist, da sam došao na vlast na tenkovima, da sam psihijatrijski slučaj, da imam tajni dogovor sa Amerikancima, kao što danas izreče, izvjesni Ćuzulan iz Esdeesa, mnogi pokušavaju ozbiljno razgovarati sa mnom bez shvatanja o čemu se radi.
Priznajem, pri tome, da su, u tim situacijama upravo ti ljudi smiješni.
Mladen Ivanić je cijelu kampanju preduzeo da bi se predstavio kao Šumski Zoro posljednjih petnaest godova svih stabala srpskih šuma, uključujući i one koje je Karadžić podijelio borcima Vojske Republike Srpske. Neko mu je od stranih mentora savjetovao takav koncept, vidi se to po lošim glumačkim facijalnim i udnim elementima. Situacija je smiješna jer bi to bilo isto kao da pljačkaš banaka, pominjanje banaka kao svaka sličnost sa stvarnim događajima slučajno je, isprazni trezor, stavi u crnu vreću 37 miliona eura i onda prijeđe preko ulice, stane kod prodavca upaljača po jednu marku, pardon, po jedan euro, i pola dana govori poštenim prolaznicima: Imao sam priliku da ukradem tri upaljača, ne bih to nikada i ni za živu glavu, nudili su jedan upaljač meni jedan njima, nisam prihvatio, želio sam da ova republika sačuva svoje upaljače za buduće generacije... Kad ja kažem da će to tako biti, prije presude, on kaže da ne želi da komentariše psihijatrijske slučajeve.
Današnja smiješna situacija. U jednoj izjavi sam rekao da možemo pričati o bilo kakvim ustavnim promjenama samo ako se najprije složimo da je već prihvaćena odredba o samoopredjeljenju entiteta. Na scenu stupa Ćuzulan i važno izjavljuje kako ja, a i Dodik, samo bacamo prašinu u oči narodu srpskom jer je ta odredba već ugrađena u ustav BiH i jer imamo tajni dogovor sa Američanima. Istovremeno, Avaz, i ostali, kaleme mi s druge strane: secesija. Šta onda radi opozicioni Esdees?
Kada je izbila čuvena kriza oko Trsta, Zona A i Zona B, Nedaj Tito Trsta i Gorice... za mlađe moram da kažem da je Tito tada izveo nadjeb prema Talijanima htijući da im uzme Trst, znao je da ćemo ko ludi ići po šuškavce i farmerice, jednog dana, pa da ne trošimo devize, povratak rata je bio na vratima. Ali svar se nekako riješila, uglavnom tim zonama, Juga je dobila teritorije koje bi i današnji potomci ondašnjih Talijana rado vratili u sastav Italije. Mnogo kasnije, kada je Korni grupa išla u Brajton, na Evroviziju, izbila je opet kriza oko Trsta. Vojnici JNA su mobilisani iz svih narodnih socijalističkih republika i vojnih oblasti i smješteni u rovove na granici sa Italijom. Tu se razvijao antižabarski duh i javno se iskazivala mržnja prema Italijanima. Vojnici, Slovenci i Hrvati, izvikivali su žabarima u prekograničnim rovovima, razne parole o majci, sestri i djeci. Uključivali su se i ostali, Haso, Huso, Ištvan, kao preteča Mihalja Kertesa, Čedo, koga su tada zvali Srbijanac, Šiptari, Ćivša nona, pizdama terina. Samo Momče Makedonče sjedi u dnu rova i šuti. Neko je primijetio apstinenta, dezertera i zabušanta u istorijskoj borbi protiv mrskih apssiranata na našu svetu socijalističku teritoriju i povikao. Reci im i ti nešto. Ua, Talijani, majku vam jebem bugarsku.
Tako i našeg junaka Ćuzulana. U vremenu grčevite borbe oko ustavnih tema, njega muči Esenesde.
A o samoopredjeljenju entiteta.
Očito je da mnogima, iz opozicije, skoro svima iz Sarajeva i međunarodne zajednice, nema potrebe objašnjavati nerazumljive im stvari.
Sintagma Samoopredjeljenje entiteta nije slučajno formulisana. Imali smo u SFRJ, u ustavu, samoopredjeljenje naroda, do otcjepljenja. Ali smo imali i odredbu da se vanjske granice SFRJ ne mogu mijenjati bez saglasnosti svih republika. Ne znam da li je to namjerno tako upakovano ali je očito da bi se svako samoopredjeljenje, sa otcjepljenjem, razbilo o zid ove druge odredbe. Stoga ne govorim o samoopredjeljenju Srba u BiH, iako, na osnovu ustava SFRJ, Srbi u BiH imaju to pravo kao dio naroda koji je to pravo imao u bivšoj Jugoslaviji i kojeg su mnogi iskoristili i otcijepili se. Istina, kao Republike. Pošto se ne radi o falsifikovanim Srbima nego o Srbima iz bivše Jugoslavije, to pravo je zadržano po osnovu toga što je i BiH, pa i njeni narodi, nasljednica, jedna od, države SFRJ i njenih dostignuća.
Olakšavajuća okolnost je što su Srbi u BiH, Dejtonsku, ušli sa Republikom Srpskom i imaju je danas. Stoga i mogu da mislim da treba tražiti ugrađivanje u ustav teksta: Mi, entiteti, Republika Srpska i Federacija BiH, prethodno pristavši na federativni život u okviru BiH, što je potvrđeno dejtonsko-pariškim mirovnim ugovorom, ovim ustavom omogućavamo međusobno bezuslovno pravo da se svaki od nas, u daljem tekstu: entiteta, bez uslovljavanja drugog ili nekog sakloni i sačuvaj zajedničkog organa ili tijela, ili inostranog pejsmejkera, izjasni referendumalno ili parlamentarno, o samopredjeljenju do, uključivo, otcjepljenja.
Pa da onda vidimo da li možemo razgovarati o nekim drugim segmentima ustava i zajedničkog života.
Moram Ćuzulanu da kažem da ovo nije posljedica tajnog sporazuma sa Amerikancima. Nego, mislim, da je bolje da kažemo s koje pozicije treba startati. To bi trebali i drugi da kažu. Nakon mišljenja MSP, bez obzira što će se kosovski problem vući još decenijama, startne pozicije u BiH, u pogledu korelacija, održivosti i rjetinga, pa i ambicija, vidite da unitaristi šute ko pičke a umjesto njih govori jedan inostrani dužnosnik, promijenjene su. Pozicija Republike Srpske je, držim, poboljšana.
Stoga se izvinjavam svima, što sam se ovdje bavio i Ćuzulanom, makar i u šaljivoj varijanti.

MIJENJAJU SE STARTNE POZICIJE ZA USTAVNE PROMJENE

Nepotrebna je nervoza i demonstracija pritiska i prijetnji kada strani i neki domaći faktori govore o ustavnim promjenama, ko je će, po njima, nastupiti odmah poslije izbora.
Savez nezavisnih socijaldemokrata smatra da se nakon mišljenja MSP u slučaju jednostrano proglašene nezavisnosti značajno mijenjaju startne pozicije najvažnijih faktora u ustavnim promjenama u BiH a naročito Republike Srpske.
Pozicija Republike, i dejtonskog sporazuma uopšte, sada je ojačana i značajno promijenjena. Nakon četverogodišnje borbe za njeno dejtonsko pozicioniranje sada se ta pozicija, na osnovu mišljenja MSP, može dalje kapitalizovati i niko ne treba očekivati berze i obimne ustavne promjene.
Neprihvatljivo je unparijed forsiranje jedne mogućnosti, kao što to čini dosadašnji ambasador Čarls Ingliš. Odbacivanje mogućnosti trećeg entiteta i raspada, a zalaganje za funkcionalnu BiH, u stvari je jednosmjerni izbor ka unitarizaciji BiH. A insisitiranje na unitarizaciji BiH najbolji je generator nacionalizma kao trajnog razbijača zemlje.
Bilo kakav širi razgovor o ustavu BiH, osim nekoliko riječi u slučaju Sejdić-Finci, mora početi prihvatanjem klauzule o samooopredjeljenju saveznih dijelova BiH, odnosno entiteta.
SNSD smatra da je nakon izbora najpreči ekonomski posao u Republici Srpskoj i BiH, koji služi ovdašnjim ljudima, a ne ustavne promjene i funcionalnost koja služi samo evroatlatntskim integracijama.

NEKARIJERNE PRIJETNJE
Othodni amamb Ingliš je izrekao stav da Treći entitet i rascjepljenje BiH ne dolaze u obzir. Samo Funkcionalnost. Što se tiče napada na državne instuticije, to je neprihvatljivo. Jedini put naprijed za BiH jeste da sebe uspostavi kao funkcionalnu državu koja je sposobna da funkcionira i da zadovolji uslove za EU i NATO.
Dobro, poznato je da je teritorijalizam ideja vodilja američkih interesa i ljudske demokratije. Odatle Funkcionalnost za EU i NATO.
Ali šta znači da podjela BiH i Treći entitet ne dolaze u obzir.
Znači bezuslovni zahtjev za unitarizaciju Bosne i Hercegovine. I ukidanjem Republike Srpske. Jer, Funkcionalnost se jedino postiže ukidanjem nadležnosti Republike Srpske. U Federaciji, koja je skinula gaće za sve odluke na nivou Države, nema šta da se ukine. Ona nema šta da preda Državi i Funkcionalnosti.
Nedolazak u obzir Trećeg entiteta znači da pitanje Hrvata ne postoji ni na nivou Federacije a kamo li na nivou Funkcionalne Države. Treći entitet je najveća brana unitarizaciji. To nije samo rješenje hrvatskog pitanja.
Ambasadna praznina i nauk novim diplomatskim generacijama. Nepotrebna je uloga inostranog sandžak-bega u BiH. Svi ostali ambasadori su zašutjeli. Sjećamo se raznih gluposti koje su valjali. A onda su počeli da obalvljaju svoj posao.
Stanje Kosova pospješiće revitalizaciju Herceg-bosne, katalonizaciju Republike Srpske i tucaničku strkukturu Naseobine.
Tu ne pomažu prijetnje unitarizacijom niti ukidanjem Republike Srpske.

VJERSKI PIROMAN NA DALJINSKE STAVOVE

Sandžak je jedinica lokalne uprave iz doba dok je Otomanska imperija, skraćeno Turska, bila pod Balkanom. Ili upravna jedinica. Možete misliti kojom je brzinom svjetlosnog puža napredovao Novi Pazar sa okolinom kada je to i dandanas Sandžak.
Više od šest vijekova nikuda.
Danas je Sandžak, što bi rekli Srbijanci, prkno, bre, Srbije. Gledajući sa strane, ja bih rekao da je Sandžak nova sandžija na krstima Srbije.
Sandžak je nova dugoročna igračka Babice Kosova.
U beogradskom listu Danas, koga finansiraju Eskimi, preko udruženja Masna Foka, godinama izlazi poseban prilog Sandžak.
Sandžak je izvor naJnovijih demokratskih tehnoloških iskoraka. Prije svega u proizvodnji obnovljive društvene energije bez ceodva. Muftija tamošnji, Zukorlić, objelodanio je patent pod šiform: Dirne li Beograd u Sandžak, gorjeće cijela Srbija.
Taj isti Zukorlić iznio je zanimljivu tezu o miješanju vjere u politiku. Reis Cerić je, veli, poglavar njegove vjerske zajednice i s te pozicije prilično utiče na njegove, Zukorlićeve stavove.
To svi znaju. Ali tako govori samo instrumentalizovani provincijalni manipulant. Recept Erdodgan to radi mnogo suptilnije. Dođe sa Borisom i otvori dom kulture. Na taj način isto prilično utiče na Borisove stavove.
Zukorlić i Cerić su, međutim, tekfirli-vehabiluk duo i nisu tako prefinjeni kao Turska i Recept. Oni još uvijek boluju od dječijih sabljarskih bolesti. Vatra. Krv.
Zukorlićeve iskrenosti o vlaastitoj upotrijebljenosti, samo dokazuju tezu o Georeisu koji djeluje na tri kolosijeka. Na evropskom, promovišući evropske muslimane, samo je pitanje vremena kada će u Austriji da se oglase Bošnjaci austrijskog porijekla, na bosanskom gdje je glavna startegija razumljiv jezika na tehleviziji, jednonacionalnost i odlazak onih koji ne mogu ništa da ponesu, i, kao treći, kolosijek disperzije bošnjaštva do Stambola na Bosforu. Preko Sandžaka, u početku.
A počelo je potpuno bezazleno.
Festivalom ilahija i kasida.

PUSTI DA URADE PA ONDA SAVJETUJ
Savjetodavni sud za procese poznate pod imenom Kosovo Republjik, dao je toliko savjeta u svom mišljenju da ih nećemo moći konzumirati baš na brzinu.
• Ne treba vam referendum.
• Dobro je ako ste republika ali možete to i naknadno.
• Stvar započnite u podzemlju, makar i štrajkom rudara, npr.
• Oformite na vrijeme simfonijski orkestar
• Predvidite zemljište za veliku vojnu bazu
• Budite spremni da šutite ko ribe dok se oko vas prolijeva krv a grkljani vežu mrtvouzice.
• Na vrijeme obilježite međunarodno evidentirane granice.
Srbijanska politika Gandija i Majke Tereze, u kojoj je velike žrtve podnio Boris Tadić, a i Ivo Josipović, skoro slomiviši ruku, razvijajući praznu regionalnu saradnju brdsko-opatijskog tipa i carigradskog miomirisa, nije urodila plodom. Doduše, i Vuk Harvard se naletio u misiji diplomatskog kukumavčenja.
Srbija je dobro mislila. U nedostatku jačih, odlučnijih, moćnijih i agresivnijih prijatelja u svijetu, morala je da igra na kartu prava i regionalnog saradništva. A to na Balkanu nikad nije pomagalo.
Savjetodavni sud je, očito, dao prednost faktičkom stanju nad pretpostavljenom pravu.
To znači da, kada bi neko sutra upitao taj isti sud da li neka pokrajina, na nekom drugom mjestu, može da se otcijepi, jednostrano, savjet bi bio: Ne može.
Ali, taj sud se nikada neće ni pitati unparijed.
Bez obzira što neće koristiti Srbiji, ovaj savjet će koristiti svima u Evropi i u svijetu. Svima koji pate ili uživaju u katalonizaciji. Dabome, neće odmah nastupiti poplava otcjepljenja ali će svako buduće otcjepljenje, ili samo težnja, biti doargumentovano i savjetodavnim mišljenjem iz Den Haga.
Kako je iluzija da bi suprotan savjet vratio Kosovo u sastav Srbije, tako je i iluzija da će ovaj savjet od Kosova napraviti državu.
Pojačaće tenzije na sjveru Kosova i na jugu Srbije. Godinama i decenijama, čekaće se jednostrana podjela.
U BiH, pak, porašće apetiti sarajevskog političkog kruga da priznanjem Kosova kupe koju kilu unitarizacije. To će dovesti do daljeg bratimljena odnosa u BiH, između Srba i muslimana. Po receptu Mrtvu ti majku jebem.
Savjetom za Kosovo, šanse BiH su umanjene.
Svakim novim priznanjem, BiH ima sve manje šanse.

FAŠISTA VASIĆ O ŽELJKU KOMŠIĆU:

Brdskoplaninski političar koji ne može privući ni Sandžaklije, ni ribare, ni Bošnjake
Srijeda 21.07.2010. DEPO PORTAL
Izjava Komšića da podržava suverenitet Srbije,ali bez Kosova,dio je folklora brdskoplaninskog političara,koji u nemogućnosti da na bilo kakav bolji način ošteti susjednu zemlju,nastoji da napravi štetu pominjući južnu srpsku pokrajinu,rekao je Rajko Vasić, izvršni sekretar SNSD.

Vasić je to izjavio nakon što je ambasadoru BiH u Srbiji, Boriši Arnautu, u ponedjeljak u Ministarstvu vanjskih poslova Srbije usmeno izražen protest zbog skandalozne izjave hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Vasić, međutim, kaže da je Srbija, izražavajući protestnu notu, reagovala u duhu mirne slovenske zemlje, iako je trebalo da ambasadora BiH u toj zemlji proglasi personom non grata.

"Idite malo i presaberite se. Tako je trebalo da glasi poruka Srbije", mišljenja je Vasić, koji navodi da je Srbija ipak odlučila da pokaže diplomatske manire tipične za tu zemlju. Naglasio je da Srbija mora primijeniti diplomatske alatke, jer u međunarodnim odnosima to ima implikacije.

"Srbija je fina i uljudna, pa je reakcija svedena na minimum. To, nažalost, neće pomoći takvim kakav je Komšić, jer ima i gorih od njega, ali su umotani u celofan, ne želeći da istrče pred rudu", kaže Vasić.

Izvršni sekretar SNSD ocjenjuje da se Komšić pokazuje kao neartikulisani politički službenik, naročito za poziciju poput člana Predsjedništva BiH, i rekao da je njegovo ponašanje u cijelom mandatu primjerenije portparolu lokalne političke partije.

"Komšić je to izjavio iz svog neartikulisanog političkog bića. On nema na šta drugo računati osim na biračko tijelo SDP, jer kao politička ličnost on ne može privući nikakav sloj ljudi, ni Sandžaklije, ni ribare, ni Bošnjake", istakao je Vasić.

Prema Vasićevoj ocjeni, gest Komšića motivisan je čistom mržnjom prema Srbiji, što objašnjava njegova zlurada izjava, koja najbolje oslikava primitivno balkansko ponašanje po sistemu da komšiji crkne krava.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
IVANIĆ KAPITALIZUJE OSLOBAĐANJE

Po već pripremljenom scenariju, Mladen Ivanić nastoji da kapitalizuje oslobađajuću presudu u predmetu nesavjesnog poslovanja u službi i u šumama. Svojim istupima, čiju sadržinu je čuvao od javnosti, nastoji se predstaviti kao čuvar srpskih šuma i političar-zaštitnik od inostranih pohlepnika. Ivanić se tako promoviše u dvostruku ličnost, mitsko biće, pola bankarska crvotočina, pola šumski Zoro.
Zanimljivo je da on u svojim herojskim promocijama uvijek govori o ljudima koji nisu više u BiH i koji ne mogu na bilo koji način pobijati njegove postavke ili reagovati na neki drugi način.
Time se potvrđuje pretpostavka da će presuda biti oslobađajuća i da joj je glavna svrha da Ivanića od šumoisporučioca Jurišiću, pretvori u šumskog zaštitnika. A, istovremeno, pripovjedačkom prozom o herojskoj Ivanićevoj borbi protiv poslenika Ohaera, Ešdauna i fantomske firme Balkan-Amerika, nastoje se u drugi plan staviti i ostale štete koje nanio Republici Srpskoj, kao što je rasprodaja banaka, jedinstven račun PDV-a, na kojem se odsisao Monstrum Kemo PDV, i skoro desetogodišnje uništavanje penzionog fonda kojim je upravljao PDP.

RUJAN NIJE VIŠE BUJAN
Samo je bilo pitanje vremena kada će Islamizacija muslimana, genijala sintagma Mustafe Spahića, dovesti do pucanja protivsrpske kroatizacije pomirljivog jezika nena i baba.
Jedna od tragikomičnih vrtložina višenacionalističkih izbora i prijateljskih ratova sa tradicionalnim obredima Vatanja krvi u šerpe, jeste nagli prelazak muslimana na hrvatski izgovor svog jezika što se manifestovalo osebujnim rasponom riječi od općenito do općina. Poneko je spominjao još neku hrvatsku riječ, mada nisam čuo da je to bilo u slučaju svibnja, pravorijeka ili ćudoređa.
A onda je neko na onom komunističkom Efteveu, tu nedavno, uzočas, pomenuo rujan.
Baš kad je reisul Cerić gledao sa prijateljicom taj mrski aniizkanal. Šta je rujan. Rujan je staroslavensko zlo koje ne vodi, dakle, porijeklo sa istoka i nije riječ koja obilježava krv sa sablje nego obojenje prirode u predjesenje, kada sve ruji. Septembar. Šta ja moram da prevodim nenama šta je rujan. Ne možemo govoriti svojim jezikom u svojoj zemlji, koju treda da napuste oni kojima se ne sviđa, ali ne mogu da ništa ponesu. Ni rujan. Treba otvoriti kanal na bosanskom jeziku. Reče Reisul.
Slažem se.
Podijeliti sve što se može podijeliti.
Hrvati i općenito su obavili svoje. Upotrijebljeni su kad je trebalo protiv Srba, Četnika, Agresora, Srbije, Koljača i Genocidaša. I Zagreb ih se odrekao. Razvezuj zastave.
Upravo je reisul trebao razmišljati o tom rujnu kada su spajali ljiljan i šahovnicu, pravili kockastu loptu i drveni šparet fijaker, kod nas: šporet.
Sada ga molim da opet razmisli. Na kojem jezik hoće kanal. Nemoj da za petnaest godina opet imamo međunacionalnih i međugeostrateških problema kada sed pokaže da bosanski jezik i bosanska zbilja nisu dorasle da prate sve vratolomije reisula, reisulića reisuleme.

NAJBOLJA JE

FUDBALSKA LOPTA

U OBLIKU LJILJANA
Najbolje odskače.
Ovi naši fudbalaši odbili centralizaciju. Neće jednog predsjednika Fudbalskog Saveza BiH. Nogometnog bi nekako i prošao. Koliko sam shvatio savez i jeste neka decentralizovana, dobrovoljna, širokopojasna, širokogruda institucija. Nije to Centralna otadžbinskla uprava pa da ima jednog Otadžbinca na čelu. Šta su ta gospoda Platini i Blater, Uefa i Fifa, zapeli za jednog predsjednika.
Pa sad svi drhte i paniče. Suspendovaće nas. Pape, fini čovjek, prijeti da će otići. Ovo više nema smisla. Da me je pitao ja bih mu rekao da poslije one lude iz Travnika, smisla nema nizakoga.
U toku rata, došavši sa ratišta, na dva, tri dana, zapalo me da, donacijski, odštampam plakat za prvu međunarodnu utakmicu Reprezentacije Republike Srpske i Reprezentacije Republike Srpske krajine. Odštampao sam, lično, svojim rukama talentovanog ofset majstora. Plava boja, sjećam se ko danas, drugih boja nisam imao. Ljudi iz FSRS rekli Baš ti hvala. Ulaziš u istoriju. Dobro, rekao sam i ušao u diskont po ladnu pivu. Znao sam da tu nema realiteta. Naročito kod mlade kneževine na tlu hrvatske Hrvatske. Prihavio sam i poslije, kao neki javnosnik, realitet FS/NS. Milan Jelić, dobar čovjek, kaže Zemo, ne brini neće se ništa naše ukidati.
Sad, nakon toliko godina, promijenio sam mišljenje. Uopšte ne treba da postiji NS/FS. Nema više smisla. U pravu je Pape. A mišljenje sam promijenio pod neprestanim pritiskom divljaštva iz Sarajeva pod nazivom: Sve mora biti naše. Ne mora. Neka bude sve vaše ali naše više neće. Nema smisla. Ne može Fudbalska Reprezentacija Republike Srpske. Ni za živu glavu. Ljudi bi samo igrali nezvanični fudbal sa nekim. Ne može. To je udar na Državu. Na Jedinstvenu. Na Naš Patrirotizam. Ne može ni grb. Ne može ni zastava. Ne može ni himna. Eto vam onda, reprezentacija NS, jebla vas ona. Igrajte se njom koliko vas volja. Ionako je puna Srba ko svinjogojska farma zelenih krmača.
Da ima neke sarajevske pameti, molili bi Republiku Srpsku da ustanovi fudbalsku reprezentaciju. Da se više fudbala igra u BiH. Da se više fudbalera veže za ovo poneblje. Da struka ima više prostora za rad. Tako bi i reprezentacija BiH imala veći legitimitet. Ne bi niko odnio Državu sa stadiona.
Ne razumije se. Da je zlatna ne bi je toliko sebi grabili.
A ne vrijedi PPLV, po pizde ladne vode. Čim ste dali da o njenom predstavljanju u fudbalu odlučuju neki kreteni u Uefi.
Idi, Pape.

SRBIJANSKO

NAIVNO

SLIKARSTVO,

PANSLAVENSTVO

I REGIONALIZAM
Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, boravi u posjeti Srbiji.
Neki vele da je to istorijska posjeta. Neki vele da je to izdaja. Tadić veli da će doći u Vukovar samo se nemojte češati od nestrpljenja.
Tadić je dobar čovjek. Mnogo bolji od Josipovića. Hladni svileni kompozitor to radi tehnološki. Da bi se išlo u tu EU treba pokazati dobrosusjedstvo, suradnju i regionalizam. Javili iz Brisela. Halo, Brisel, ne mora biti ljubavi i stvarne saradnje, neke revitalizacije Jugoslavije. Ne mora. Onda bok.
Tadić će doći i u Bešireviće, Vrtoče i Mišare i izviniti se, pokloniti, usvojiti rezoluciju, samo da ga ne požurujete.
Jutarnji list, zagrebački, donio je napis o posjeti Predsjednika Hrvatske Srbiji na dnu neke tamo strane. Politika, beogradska, donijela na naslovnoj strani.
Toliko i tako, otprilike, Srbija znači Hrvatskoj i EU.
Toliko, precizno, uveličano nerealno i nebeski, Srbija shvata svoju potrebu i suštinu saradnje sa Hrvatskom.
Ali nije gore ni sa Turskom.
Tadić odveo onog Recepta u Novi Pazar, da otvori neki Dom kulture, Turska je, inače, ovdje donosila kulturu u hordama, sunce ti jebem, simbolika ubija živu silu sasređenom vatrom na domet haubice, a, pošto se dobro dobrim vraća, odmah onaj Konstitutivni Zmuftija najavi ravnopravan dijalog sa Beogradom ili će biti Gori Sandžak, Topi se Srbija.
Srbijanci su još jedini nastavljači i praktičari sveslavenskog širokog naivnog prostodušnog pogleda na svijet i okolinu. Svi ostali Srbi su toliko najebali zbog toga da im ne pada na pamet da ni nešto tuđe prihvate za svoj glavni grad.
A Dobrica Tadić poručuje: Ako ja mogu prihvatiti Novi Pazar, prihvatite i vi Sarajevo.
Ja mnijem drugačije.
Kad ste već povukli učkur, gaće moraju spasti do kraja, kad ste povukli kraj vune iz priglavka, morate ostati bosi, kad ste počeli podjelu, mora se podijeliti sve do kraja. Glavni Grad nećemo dijeliti. Ne treba nam.
Dakle, hladni realizam kao politika.
To je potrebno Balkanu. Tako će se najlakše izvagati težina zala i dobrota koje smo jedni drugima načinili tokom tijeka povesti. Svaki kolektivni romantizam ovdje se zalijeva krvlju.
Stoga je dobro što je Josipović došao u Srbiju. Ali dva dana je puno. Srbijanci će se opet nebeski raznježiti. A to nije politika. Sjetite se hladnoće sintagme Kosovo Republjik. Ili ledene parole Danke Dojčaland.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opozciji
AKUD PDP
Amatersko kulturno-umjetničko društvo Pedepe, koje njeguje stare običaje i kulturu Panjevaca, radi se o pripadnicima rijetkih skupina kao što su Bunjevci npr. i ne budi zloshvaćeno, organizovalo je neku svoju njivicu na internetu i na tom sajtu i glasanje pod glavnim motom: Koliko podržavate mene i samo mene i nikog drugog a naročito one smrdljivce iz SNSD.
Posjetioci sajta glasali, kao i na svakoj drugoj anketi.
Deset na jednoga, otprilike. Deset ne podržava, jedan podržava.
Novinari, koji imaju običaj da vrše pritisak na političare, pitali Ivanića da prokomentariše a on naredio da se skine ta glasačka zajebancija.
Veliki politilčki analitičar, mislim, zaokruženi, zadebljani, jer politički analitičari u povoju misle da analitičari, svi, moraju da budu debeli kao sumo rvači ili barem kao Obrad Kesić, doktor za Esdees i Radikalne Ruse, Nenad Stevandić, kaže: Zloupotreba položaja, pojedinac može glasati više puta. Kako uvijek uz Mladena Ivanića ide zloupotreba položaja.
Dabome. Sjednu ljudi i kliketaju, kako to stručno zove moja komšinica Paša.
Samo, AKUD Pedepe, sekcija za sajt, trebalo je da zna da je za mnoge sajtove nepoderivo pravilo da ih posjećuje više neprijatelja nego prijatelja. Takav je mentalitet balkanca. Zaviri mrskom komšiji u avliju, u lonac, pod šešir, u krevet. I, po mogućnosti, naškodi mu nekako.
Uglavnom, amaterski potez progresivnih demokrata.
Ne znaju da upravljaju svojim sajtom a hoće Republikom Srpskom. Uzočas.

NOVO DRUŠTVO NA BALKANU
Nema riječi iz Rječnika Primitivizma, Prizemljizma i Protivljuđa kojom bi se opisao ili obrazložio postupak genijalca koji je službonosnicima Islamske vjerske zajednice, ono vjerske se negdje izgubilo na alahovom putu, muftijama, dodijelio po bijelu beemveovu ikspeticu, bijelu zbog velike tuge, genocidne, neprebolne, na vjetrobranu napisao upadljivo MUFTIJA, kao INSPEKCIJA, bože me oprosti i sakloni, i naložio da se tako pojave pred desetinama hiljada nesretnika, jadnika i iskrenih vjernika.
Ali, to je samo vrh bijelog ledenog brijega novog društva koje se stvara na Balkanu.
Kao što je i Terorizam made in Bugojno takođe jedan od vrhova.
Kao što je ispitivanje nesretne djevojčice, lično, kako ju je uznemiravao vjerski poslanik.
Kao što je revitalizacija instituta Krvne osvete u Živinicama.
Taj slučaj ispoljava svu strukturu transformacije društva u BiH, pod većinskom vjerskom i nacionalnom ideologijom. Sve njene trendove, stranputice, pokušaje i neuspjehe.
Prema sumnjama, trinaestogodišnji dječak je ubio oca ubice njegovog oca u vlastitom dvorištu. A stvar je počela tako što je otac tražio da radnik sada ubijenog vrati 1.500 eura duga. Ubijeni & sinovi su došli u dvorište prvoubijenog da zaštite svog radnika. Nastala je Tuča na Balkanu. Nakon toga se pojavljuje mama sa ženskom tašnom, upada u dvorište i sinovima dijeli pištolje. Mama, daj i meni pištolj. Pištolji djeluju i jedan od sinova sada ubijenog ubija oca sada osumnjičenog. Sud ga, nepravosnažno još, osuđuje na petnaest lakih godinica. Ali to ne znači ništa jer pravni sistem ZIJE, Zapada i Jebene Evrope, ne može da se koristi za namirenja iz dubine duše, bića i familije. Navodno je krvna osveta najavljena još odavno. Šerpa krvi za šerpu krvi.
Osumnjičeni ima potpuno nekrvno ime. Renato. Bio je to, tada, prije trinaest godina, znak da bi se moglio ići u Evropu, na Zapad, kao što je i sadaubijeni imao lijepog bijelog mercediziranog zapadnog džipa a bavio se, kažu sumnje, istočnjačkim lihvarenjem.
Kroz život te dvije porodice, pametni i nezlonamjerni sociolozi i politikolozi, zaključiće sve. Od sadržaja mamine tašne koja govori o arsenalima po kućama, do toga da dijete, ako je tačno, rukuje pištoljem kao Sicilijanski Specijalac.
Vrlo brzo će se ustanoviti da problem BiH nisu Srbi Četnici i Republika Šumska, niti Ustaše Trećeg.
Transformacije bosanskog društva, pod palicom većinske vjerske, nisam rekao vjere, i nacionalne ideologije opasniji su i trajniji generator od nuklearnog.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opozciji
VAŽNIJE JE ŠUMSKO OD MENTALNOG ZDRAVLJA
Kako je objelodanjeno, pshijatrijski vještaci iz male provincijalne klinike PDP, Ivanić i Borenović, dali su vansudsko vještačenje da imam problema sa mentalnim zdravljem. To me ne veseli. To je samo znak da će njih dvojica u javnoj orbiti najebati. S moje strane.
Kako je presuđeno, na Sudu BiH, Ivanićevo šumsko zdravlje je perfektno.
Sudovi u BiH, naročito na nivou Naseobine, čudo su. Ja tebi dodijelim balvan, ti posiječeš balvan, izrežeš u svojoj pilani, koja se učlanila u moju stranku, ostane golosijeka, vještaci kažu: šteta. I ti odeš u zatvor (Miro Jurišić), mene oslobode.
Onda ja, to jest Mladen Ivanić, počinjem da serem.
To su meni namjestili stranci, neki Gej, Grej, Ohaer, privatno preduzeće, strano, htjelo šumu a ja, kobiva, Ivanić, nisam dao. Ako sam davao banke za jednu marku, pardon, za jedan euro, nisam budala da dajem šumu za jedan euro.
Ivanić, sada, u unaprijed sračunatoj priči, lansira tezu da je sve počelo kad je zahtijevao smjenu Pedija Ešdauna i kada tom Američaninu iz Ohaera, koji je, po njemu imao preduzeće Balkan-Amerika, nije omogućio eksploataciju šume. Do Posljednjeg Panja.
Jebo loše američke filmove iz jevtine holivudske produkcije. Ivanić biračima lansira najnoviji plačiindijski hit: mene su pet godina uništavali stranci. Uz pomoć nekih ljudi iz SNSD.
Da ga je SNSD uništavao, ne bi ga uzeo u krilo i u vlast, 2006., da ne radi ništa, samo da se povremeno počeše po guzici, pa mu i to nije bilo dovoljno, nego opet pakt sa stranim nevidljivim balkanskim pakterima, kao i prvi put kada je u Glavnom odboru SNSD dogovorio zajedničku vlast a onda, sutradan, objavio da će formirati vladu sa SDS-om. Da ih tako uništi i očisti sa scene spomoću svog demokratskog progresa.
Ali, uništiće ga 300.000 birača SNSD-a u oktobru.
A o poštenju.
Taj Ivanić-Jurišić prodavao je te banke ko đinđuve. Pa je jednu prodao i onom Srbskom Bizmismenu Mandariću koji je po engleskoj kupovao fudbalske timove i zaglavljivao zatvora.
Kako svi, i onaj Američanin iz Balkan-Amerike, navale na Poštenog Prepoštenog. Kad se zna da je PDP skraćenica od Pošten Do Poštenog.
A i novinari, vrše pritisak na nezavisne političare. Šta imaju pitati Ivanića o nekoj tezi Vasića.

NUDIGUZI I POTOPNICI

skica za opijelo opoziciji

IVANIĆ POŽURIO DA POTPIŠE KAPITULACIJU I DA SE OBAVEŽE PRIJE PRESUDE

Predizborni istup Mladena Ivanića u kome najavljuje politiku umjerenosti koju bi praktikovao kao član Predsjendištva BiH, očito je vremenski tempirana i uslovljena da se objelodani prije izricanja presude za organizovane malverzacije u šumskom sektoru koje optužba kvalifikuuje kao nesavjestan rad u službi.
Biće zanimljivo usporediti presudu u petak sa izjavom o pomirljivom političkom djelovanju Mladena Ivanića na nivou BiH.
Politički gledano, Ivanićeva najava umjerenjačke politike u uslovima frontalnog napada na imovinu Republike Srpske, zahtjevima za beskonačnom primjenom popisa iz 91., zvaničnih činjenica o 3.000 potencijalnih terorista u BiH i u uslovima jednostranog angažovanja Turske u BiH, znače kapitulaciju Republike Srpske na bojnom polju Predsjedništva BiH a koju je Ivanić već potpisao.
Ujedno, Ivanić je pokazao neviđenu političku drskost i optužio predstavnike Republike Srpske u zajedničkim organima za bujanje ekstremizma, amnestirajući tako ulogu SDA i ekstremnog islama u angažovanju radikalizovanih paravojnih i paravjerskih ešalona iz islamsikih zemalja.

terorizam u taćka.ba
BAKIROVI ANĐELI
Zastupnik SDA Bakir Izetbegović smatra da je za eksploziju u Policijskoj stanici u Bugojnu "kriv čudak koji nema veze sa organizacijama iz inostranstva".
- Vjerski radikalizam u BiH ima korijen u stresu i nasilju kroz koji je narod prošao tijekom proteklog rata, rekao je Izetbegović.
Dakle, sada se, nakon ovog Prvog Bakirovog poučka, treba usredsrediti na analizu svih oblika uzroka pojave terorista i ostalih jebahija.
Najprije zaključujem da su Srbi i Hrvati veoma otporni na stres. Isto rostfraj. Samo muslimani nisu otporni na stres i to se manifestuje pojavom čireva, plikova, povraćanja i terorizma.
• Minđušari su jedan od najkonstantnijih izvora terorizma. To je posebna vrsta čudaka koji se regrutuju iz prigradskih područja i ne znaju šta je eksploziv pa njime rukuju ko sarajevskom malom pivom.
• Pirsindžeri. Isto čudaci. U narodu poznati kao Halkari. Imaju te halke.ba svuda osim u ušima. Podvrste: Nozdrvaši, Obrvaši, Klempaši (ovisno gdje je instalirana halka ili množina halki).
• Rokeri. Čudaci sa razglasom. Bože pomozi. Nekoliko prototipova terorista iz tog rudnika čudaka su Milić Vukašinović, Ipe Ivandić, Vlado Pravdić. Brega se u posljednji mah spasao terorizma i otišao u etno. Ja sam isto bio čudak, stari ludio, bilo ga sramota svijeta, decenijama sam nosio dugu kosu. Kako mi niko ne tutnu u ruku zolju, osu ili trojku protivtenkušu, da postanem terorist ko čojek a ne rokerče seljanče.
• Kradljivci pčela, bostana i suvog mesa (osim krmetine) teroristi su po genezi. Tu se javi strah i velika količina stresa i belaja u mraku (kod pčela naročito, vidi slučaj čudaka koji je krao pčele u Bugojnu pa onda prekalifikovan u teroriste).
• Kratkonogavičari. Ili midipantolci. Isto stres i to trajniji. Stalno su u nelagodi što nisu imali štofa da sašiju nogavice normalne dužine da mogu hodati i po suhom a ne samo kada po vodi budu hodali, što bi rekao Bajaga vehabija.
• Čuvari noćnih seksilišta. Stalno gledaš kako neko drži žensko za guzu a tebi ništa. To je toliki stress da prirodno moraš da prijeđeš u teroriste.
• Ali osnovni izvor terorizma je Bakirov rahmetli babo. On je rekao da će za usranu (op. a.: sintagma je moj dodani umilni opisni pridjev) BiH žrtvovati mir. Onda je narod tijekom tog žrtvovanja, takozvanog kurbana, prošao kroz nasilje i to se odrazilo na noćno mokrenje u krevet i želje za ubijanjem policajaca, komada više nego što je potrebno i uobičajeno.
Koliko je dobro što Bosna ima Bakira.
Ukazuje nam na suštinske stvari.
Treba u budućem radu obratiti pažnju na one koji nose bermude. To je sve go terorist.

MJERE DIKTATURE VJERE
Slučaj sa kasapljenjem mladog momka kojeg je nekakva Šerijatska policija – Odjeljenje za ilegalno ljubljenje, drpanje, peting i drugo vaćarenje, u mostarskom dijelu Mostara, čini mi se, masovno i kolektivno kaznila zbog praktikovanja svjetskog dostignuća da se uživa u zaljubljenosti, ili, makar samo u seksu, mnogo opasniji je znak teških i traumatičnih promjena koje čekaju BiH i muslimanski narod, nego što je to Bugojno Teror Event.
Mladići od 17 do 20 godina koje se regrutuje u noćne čuvare parkinga, sokaka, proplanaka i puteljaka gdje se zavlače ljubavni parovi i parkinje, idealna su široka baza za selekciju specijalaca za razne druge i društveno mnogo opasnije destrukcije – za svakovrsne lopove i prestupnike u ime vjere, za vjerske teroriste, za zločince, za masovne ubice.
Protivprirodno koketiranje bosanskog islama sa agresivnim derivatima istočnjačkih borilačkih vještina šerijata, ovdje je već donijelo haos u vjerskom muslimanskom biću, i u pojedinačnim glavama. To i jeste bio cilj prve faze, da se poljulja opredjeljenje prema umjerenom praktikovanju vjere, uglavnom sa Alahom i u krugu svoje džamije. U drugoj fazi slijedi selektiranje aktivista, lidera agresivne vjere i postrojavanje masovne vjerničke baze.
Islamska zajednica je smišljeno tolerisala devijacije i derivacije. Možda i dijelom zbog toga što nije željela da naškodi svom mjestu u cijelom sistemu bojeći se da će neka nezadovoljna grupa okrenuti i veliki sloj vjernika protiv institucije IZ.
Svojom geopolitičkom djelatnošću reisul Cerić je, još i gore, poticao osebujnost vjerskih trendova i opštu agresivizaciju.
To je znak neospornog dnevno-političkog kalkulantstva. Katolička i pravoslavna struktura, iako najčešće tromo i sporo, s vremena na vrijeme, osuđuje i ograđuje se od sekti, izvitoperivanja vjere, zloupotrebe prikazanja i biljega... Islamska struktura Ovdje to nije činila.
Čini mi se da trendovi polako migolje iz ruku.
Almir Džuvo iznio je podatke o 3.000 potencijalnih terorista u BiH od kojih je cca 10% stranog porijekla. Taj potencijalni terorizam je čedo vjerskih pelena. Kao i bratoubilačka klanja u građansko-vjerskm ratovima nakon prvih višenacionalističkih izbora u BiH.
Kada se na to konektuju stvarni ili potencijalni pripadnici raznih Policija šerijata za koje ne postoje evidencije, razni pritajeni Vjerski navijači, ilegalni internetski Sisari agresislama... hilljade mogu da se umnože.
To će stvoriti probleme BiH, dokle bude postojala.
Ali će, prije svega, stvoriti probleme muslimanima i Bošnjacima i bošnjačkoj političkoj sceni. Već sada je izgubljeno dovoljno evropskog muslimanskog identiteta na prostoru bivše SFRJ, koji je uz muslimane u zapadnoj Evropi, bio dobar konektor. Sada se taj civilizacijski evropski identitet transformiše u sandžački, turski, šerijatski, istočni.

KAO KATALONIJA
Bosna i Hercegovina je u mnogo težoj situciji nego Španija. Iako Republika Srpska nema fudbalsku reprezentaciju.
Sličnosti su frapantne i dijametralne.
I tamo ustavni sud pravi državu na silu kao što je i u BiH ustavno-strani sud pravio konstitutivnost na cijeloj teritoroiji BiH i u poljskim nužnicima. Pardon, zbog Poljske, u nužnicima u polju. Nekidan je, španski, ukinuo četiri člana ustavnog statuta Katalonije koji je donijet prije četiri godine. Više od milion Katalonaca je izašlo na proteste sa žuto crvenim zastavama. Baš tada su stigli osvajači svjetskog prvenstva u fudbalu. Španci. Koji sebe zovu Katalonci. U reprezentaciji većina je Katalonaca. Ustavni sud hoće da kaže da nema katalonske nacije i da su svi Španci. Nije dovoljna većina. Pujol je pred publiku za doček iznio katalonsku zastvu a borio se za Španiju. Srbi u BiH ne igraju za reprezentaciju BiH. Znaju, da kada bi, kao BiH, osvojili neko prvenstvo, makar Prvenstvo Rejona Pofalići, i ogrnuli se zastavom Republike Srpske, da bi Silajdžić i Tajip Recept Erdogan u srednjevjekovnim zveckajućim oklopima istrčali iza ugla i napali neustavne Srbe Katalonce kopljima i ostalim priručnim MTS.
Ima još sličnosti. Ovo nije Španija, kliču Katalonci. Ovo nije Republika Srpska, tuku o kaldrmu Baščaršijci. Republika Šumska, cvile suzopizde i poneka beha pišulja, kao što je građanka Tanja Alavuk.
I vrijeme radi za Kataloniju i za Republiku Srpsku. Jer Španija je u toj EU pa nešto ne vidim da Pak, Ren, Kacin i Ešton imaju uspjeha u stvaranju funkcionalne države i nefunkcionalne Katalonije. Neće ni ovdje, u BiH.
Vrijeme radi za autonomije a ne za unitarije, govorio sam.
A i Haris i Sarajevo. I Recept Erdogan. Stvaranjem sistematske mržnje prema Srbima i Republici Srpske, koja je kipjela iz onih sto hiljada posjetilaca Srebrenice, samo kao jedan mali primjer, oni su definitivno krenuli u podjelu BiH.
Treba biti pametan i pribran, u skladu sa vremenom.
A to znači: Držati se Dejtona.
Sve se može promijeniti. I da Hag oslobodi Karadžića, pošto ga je Esdees odlikovala. I da Svi Srbi klanjaju Genocid. I da Mihajlica smanji zapreminu glave a, napunivši je, poveća njenu težinu. I da kiša ide uz ljestve. Ali se Dejton ne može promijeniti. Osim pred početak Trećeg svjetskog rata kada bi zemlje potpisnice bile na različitim stranama.
A jednog dana osvanuće Katalonija i ovdje.
Ovo nije Bosna i Hercegovina.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
POSLJEDNJA IGRA ČAVIĆA
Dragan Čavić , Prinicipijelni Čovjek Ispred Vremena, kako se sam titulira, pri čemu ne shvata da te osobine u politice ne pomažu ni političaru, ni stranci, ni ideologiji, ni državi u kojoj su. Shvata da je zbog toga popušio kao predsjednik Esdeesa i Predsjednik Republike Srpske. I popušio uopšte. Ali ne može da poveže te dvije stvari. To što je Čavić lično popušio, to nije tragedija ali jeste neodgovorno prema Esdeesu i Republici Srpskoj. To, ipak, nije njegova lična stvar i on, niti bilo ko drugi, nema pravo u ime drugih da bude ispred vremena jer politika dotiče sudbinu velikog roja pojedinaca i cijeli kolektivitet i s tim se niko ne može igrati. Neka, u svoje ime, skoči sa mosta na Tari, na glavu. To može. Ispred vremena.
Dragan Čavić je u velikom intervjuu za portal Vijesti.ba govorio o sebi i svom bajkosliku o svojoj politici. Tako ni Cigo ne hvali svog konja koliko je on hvalio sebe. Ja sam, kaže puno prije presude u Hagu, 2004. ej, priznao zločin u Srebrenici. On se time hvali. Ali, postoji mali pomak u istini. Nije problem u priznanju zločina. Zločin niko, koliko znam, nije sporio. Problem je što je Čavić potvrdio, ne priznao, lažnu propagandu Sarajeva da je tamo strijeljano 8300 muslimana.
Čavić je tako saučesnik u lešinarenju Srba i Republike Srpske. Razmjere tog lešinarenja, samo u uzorku, vidljive su u istupu Harisa Silajdžića ove, Genocidujuće sezone 2010.
Time je Srbima i Republici Srpskoj, Srbija i Tadić su se sami podmetnuli, natovario na leđa tih nepostojećih 8.300 žrtava u narednih hiljadu godina. To što su pobili u šest i po sekundi one hiljade ljudi u Blizancima Njujorka, to nikom ništa. Ali to što je Čavić potvrdio, to će proširiti po cijelom svijetu.
Međutim, Čavić je marginalac. Njegov domet je posmrtna titula Počasnog građanina Srebrenice.
On u ovoj izbornoj storiji služi kao politički jednokratni ubrus, kao promotor pravog favorita Međunarodne zajednice – Mladena Ivanića.
Stoga su i Vijesti.ba dale poseban antrfile pod nevidljivim nadnaslovom: Oda Ivaniću. Čavić veli da bi mu, Ivaniću mjesto člana Haris-Komšićevog komplota, to bio vrhunac političke karijere, nakon silnog iskustva koje je stekao kao ovo i kao ono. A zna i engleski i njemački.
Moja opaska je, ipak, čista seljačka. Šta će Ivanić više u politici, banke su rasprodane.

ARITMETIKA SREBRENICE
Neorganizovanost vlasti, netalentovanost za organizaciju vlasti, opšta anarhija, projektovana podvala, manipulacije leševima tipa Avdo Palić, jaransko ukopavanje preko veze, neadekvatan forenzički tretman, srpsko (Čavić) priznanje i prihvatanje proizvoljnog broja od 8.300 i više žrtava zločiništa u Srebrenici... dovelo je do toga da se broj žrtava Srebrenice nikada neće moći pouzdano utvrditi.
To je, od početka, i bio cilj. Kogod kaže da je manje biće neprijatelj muslimana, Bošnjaka, Bosne i Žrtve.
Ipak, neke činjenice mogu da se pogledaju detaljnije.
Stanovništvo Enklave Srebrenica u julu 1995. brojalo je oko 40.000 duša od čega su 80% bile izbjeglice. O tome govori debrifing Holandskog bataljona a izvještaj je pripremio O. Van der Vind, brigadni general: „Na početku jula, stanovništvo enklave brojalo je približno 40.000 lica“. Posmatračka misija UN u Srebrenici u zvaničnim izvještajima centralama u Zagrebu i Sarajevu, 26. jula 95. (major P.H.D. Rajt) procjenjuje brojnost vojnih snaga u enklavi na 4.000, na osnovu opšteprihvaćenog postotka da je vojnosposobnih u ukupnoj populaciji 10%. U depeši Jasušija Akašija, specijalnog izaslanika UN za BiH, 15. jula, kaže se da je osnovna cifra stanovništva ustanovljena 93. – 42.500 - i da ostaje nepromijenjena. Pošto je od tada moglo biti samo odliva stanovništva a ne novog priliva, realnije je da se broj kretao bliže 40.000 nego 42.500. Haški tribunal je u presudi Krstiću konstatovao takođe broj od 40.000 mada uz konstatciju da su „Snage bosanskih Srba“ odredile tih 40.000 za uništenje a oni su predstavljali bosanske muslimane uopšte. Jasna je ovdje namjera da se falsifikuje potka genocida. Ne postoji ni dokument ni bilo kakvo svjedočenje o tome da je neko planirao da pobije tih 40.000 ljudi. I nije jasno čemu konstatacija da su oni predstavljali bosanske muslimane uopšte. Osim ako neko namjerno na sudu nije stvarao osnovu za falsifikovanu srpsku namjeru istrebljenja muslimana uopšte i svih.
Potom su uslijedili događaji u Srebrenici. Ratko Mladić je tamo pravio pozorište sa čokoladama i djecom, što jeste imbecilno ali odaje jednu važnu činjenicu – niko ne bi tamo došao sa čokoladama i paradirao pred kamerama (uklonio bi ih, vojna tajna, zona borbenih dejstava...) da je imao plan i namjeru da sistematski zarobljava i strijelja zarobljenike i civile.
Stanovništvo je transportovano autobusima prema Tuzli. Neki su krenuli neorganizovano po šumama, kroz terene koje ne poznaju i koje su bile zona opkoljavanja enklave a to znači, mnogo minskih polja, mnogo rovova sa posadama koje nisu u svakom trenutku pod komandom (sistem veza zasnovan na RUP-ovkama i akumulatorima).
Izvještaj komande sjevero-istočnog sektora snaga UN, vazdušna baza Tuzla, upućen 4. Avgusta 95. sa oznakom: Predmet: Situacija sa raseljenim licima u Srebrenici. Posljednje informacije. Ukupan broj u sjeveroistočnom sektoru 35.632. Smješteni u privatnom smještaju 17.383. Smješteni u kolektivnim centrima 9.749. Kamp vazdušne baze Tuzla: 6.500. 29. jula je WHO registrovao 34.341 izbjeglo lice u Tuzli.
Razlika je, okvirno, 4.500 lica.
Ričard Batler, vještak Tužilaštva Haškog tribunala je u sudnici rekao da je razumno pretpostaviti da je između 1.000 i 2.000 ljudi stradalo u borbama tokom povlačenja kolone. Označio je vrijeme od 12. do 18. jula. Ken Biser, oficir Unprofora, 17. jula izvještava da je do 3.000 stradalo od mina i u sukobima sa VRS. „Nepoznat broj je zarobljen. Neki su izvršili samoubistvo.“ 19 mjesta je evidentirano kao područja sukoba muslimanskih snaga u kolonama i VRS što je moglo proizvesti na svakom mjestu po pedeset pogunlih prosječno, što je minimalan gubitak kada se ulazi u zasjedu na nepoznatom terenu a protivnik zna da kolona nailazi. To je mogućnost žrtava od oko 1.000.
Izjave muslimana govore o većim brojkama. Ševal Ademović govori da je u Kamenici vidio 200 do 250 mrtvih, Sado Ramić kaže 1.000. Abdulah Salkić je dao izjavu da se radi o nekoliko stotina mrtvih. Mevlid Alić kaže da je mnogo mrtvih duž puta za Baljkovicu. Nazif Osmanović kaže za Buljin: 100 poginulih i mnogo ranjenih. Očito je da se radi o borbama. Nije moguće organizovano zarobiti bez žrtava, razoružati i strijeljati ljude u 19 mjesta. Smail Hodžić kaže da je veliki broj ljudi iz kolone u Pobuđu, izvršio samoubistvo. Radilo se o civilima ali nije jasno čime su se ubijali. Ili su to bili naoružani civili što se sistematski prešućuje nego se iz sintagme koristi samo jedna riječ. Nedžad Avdić je izjavio da je veliki broj ljudi koji su bili sa njim u predjelu Kamenice izvršilo samoubistvo. Ramiz Husić je izjavio da je vidio 12 osoba koje su izvršile samoubistvo. Bajro Sandžić je 13. jula izjavio da je vidio nekoliko mladih ljudi koji su se ubili ručnim bombama. To je normalan postupak. Nakon višegodišnjih zločina po okolnih selima, koje je činio Naser Orić i njegove horde, obični ljudi, seljani, znali su šta ih čeka. Znali su da vrijeme vraća krv onome ko ju je ranije prolio. Njihova nevinost nije mogla biti prepreka. I zato su se ubijali. I borci su, to je bio nepisani običaj kod svih vojski, na posebnom mjestu u uniformi imali jedan metak koji se ne troši u borbama, za slučaj neposredne opasnosti zarobljavanja.
Naravno, bilo je i strijeljanja zarobljenika i civila. To se mora pretpostaviti. Sporno je samo koliki je broj u pitanju i da li su validna svjedočenja Erdemovića, naprimjer, koji je u nagodbi sa sudom. Ili je čak imao određenu ulogu u projektu da se od svega načini slika o genocidu.
Da se odmah razumijemo, Mladića treba suditi vojni sud Vojske Republike Srpske, mada to više ne postoji, jer je bio na tom dijelu ratišta i kao komandant vojske morao je poduzeti sve da se ne dogodi ni jedno ubistvo pa čak ni progon kolone kroz šume. To više nije bila borba za liniju fronta ili za nove teritorije. To je bio progon sa velikim izgledima za egzekuciju.
Ali nema načina da se ustanovi brojka od 8.300 pobijenih u genocidu.
Srpska odgovornost je za čiste zločine, bez obzira koliko ih je.
Bošnjačka odgovotrnost je da objavi sve relevantne dokumente o događajima na cijelom prostoru od Srebrenice do Tuzle i u samoj Tuzli.
Ako se to izbjegava, onda je u pitanju zločin genocidom. S predumišljajem. A to znači da je BiH neodrživa.
To je stvarna pozadina insistiranja na genocidu.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
KULTURA PIČKE I RADIKALA
Može se lako desiti da Milanko Mihajlica, Napoleon iz Novog Grada, ovih dana počne da pjeva pjesmu: Ide vrijeme do oktobra, oćel' donijeti mi dobra.
Može se lako dogoditi da Milanko ne prođe u Narodnu skupštinu i da onda ne bude ništa. Ovako, barem, narodni pojedinci, kad ga vide, kažu Eno Onog Mihajlice. Ako ne uđe u skupštinu biće samo Milanko.
Zato je Laki Malo Nervozan.
U Narodnoj skupštini ga iznervirao onaj podjebant Nenad Kesić. Brkovi mu služe samo za imidž ozbiljnosti. A na to je nasjeo Mihajlica. Nije očekivao da će Kesić pred vascijelim auditorijumom da mu pominje dvjesto i nešto glasova koje je kao nosilac liste za Skupštinu opštine Novi Grad, dobio od svog plebiscitnog biračkog tijela.
Lako mu ga stera Neša.
Pičke jedne. Odvratio je Mihajlica.
Nije sada problem što Mihajlica instalira taj organ u neposredno izabrano tijelo, što promoviše staru srpsku kulturu pičke i što je to jedino što ga veže sa srpstvom, nego je problem uzroka nervoze Milanka Mihajlice.
A uzrok je definitivan krah koncepta Milanko i Cijela Opozicija protiv Dodika. Milanko je sebe vidio na čelu te horde pećinskih pičkica, vidio se čak i kao mandatar pošto je otpao drugi veliki favorit, Aladža Zdravko. Prije nekoliko mjeseci je izjavio da je on zaslužio da okupi opoziciju ili tako nešto, jer već četiri godine krvari u Skupštini. Kobiva, bori se, gine, raskrinkava one diktatore koji popavljaju škole, domove zdrvalja i puteve, koji pomažu izvoz i kožarsko-obućarsku i tekstilnu industriju, koji grade stanove za porodice poginulih boraca...
Sad je shvatio da stranci koji su medili i vabili opoziciju, odustaju od svega i pokušavaju pogurati samo Ivanića.
Milanko Mihajlica će, na kraju, ispasti samo smiješni pajac. Kao i Čavić. Kao i Krsmanović. Kao i Pokret za Čaprdanovce.
Šteta, završava se Svjetsko fudbalsko prvenstvo. Imao sam ideju da, ako pojedu Hobotnicu Paula, Mihajlicu bacimo u vodu pa da preuzme tu kladioničarsku ulogu.