TIHIĆ U BEOGRADU
Dakle, izdajnik sa sajma šljivovice, otišao je u Beograd.
Tihić je poveo i zanimljivu delegaciju i imao razgovore sa Tadićem, predsjednikom Vlade Srbije i na drugim visokim nivoima.
Rasističko Sarajevo će reći da je to bošnjačka i islamska izdaja. Odlazak na noge agresoru, genocidašu, istrebljivaču.
Tihi, muslimanski živalj će slegnuti ramenima u hladu i pomisliti da se živjeti mora, sa onima iza ograde, preko rijeke, iza šume. Šta da se radi. Možda će i izreći nešto u tom smislu, nakon što se okrene oko sebe i vidi ko sluša.
Međunarodna zajednica, ako takvo živo biće uopšte postoji, pozdraviće regionalne kontakte, normalizaciju, povjerenje, pomirenje. Ali ne pretjerano.
Politički masturbacionisti će reći da su, nakon Čovića, Srbi proizveli još jednog četnika.
Aprilaši, rušitelji Aprilskog paketa, reći će da je oživio Prud koji je u stvari Dodikov tajni projekt rušenja dobre, jedinstvene, cjelovite i kompaktne zemlje BiH a na koji je Tihić pristao na neviđeno.
Sulejman Tihić, čijoj suštini i karakteru nevjerovanto, ispoljenom u mnogim političkim prilikama, odgovara prezime, mada bi nekad moglo da bude i Smutić, Mrljić, Trtić... ovim se dobro uklopio u regionalni paradni, celofanski i scenografski međuobilazak. Nakon Josipovićeve posjete Republici Srpskoj, ovo je jednako spektakularan potez mada je Tihić znatno manjeg državničkog značaja.
Tihić je tako ostao u trendu.
Ali je teško reći da će mu to donijeti neki probitak. Silajdžić je favorit za Druga Člana Predsjedništva. Tihić se barem bori, za razliku od Zlagumdžije koji je već više od tri mjeseca u reketu. Statičan i živi samo u sumnjivo naklonjenim istraživanjima javnog mnijenja.
Ono što je zanimljivo na bošnjačkoj političkoj sceni za Druga Člana ali i za parlamentarni kolač uopšte, jeste opšta jalovost.
Silajdžić traži potenciju Turske. I usput, ako može da ponizi Srbiju, ko biva izbavlja Jurišića, spašava Ganića... Tihić okuplja narodne stranake u Sarajevu, Kosorku Djevojku i Ivanića. Ide u Beograd šepureći svoju regionalnu važnost. SBB uništava Tihića kako bi zauzeo njegovo mjesto, ali ne na sajmu šljivovice. Lagumdžija se upužio, ušutio, ko da se usro u halje, u zadnjoj klupi.
Nema programa. Nema novog koncepta. Nema muda. Samo se šiš, pržun, okreće na drugu stranu. Ista kahva, isti toz, i izlizani fildžan.

IZDAJNIK NA SAJMU ŠLJIVOVICE
Noćni Avaz, jer tako mračna stvar se ne može dogoditi dnevnim novinama, objavio je tekst izvjesnog Muhameda Velića za kojeg je napomenuto da je „stalni saradnik glasila Islamske zajednice Preporod“, o Sulejmanu Tihiću, kojeg, tekst, ne mogu drukčije odrediti nego kao portretisanje đavola, izroda ili čudovišta.
Nema šta nije pobrojano kao manjkavost dotičnog Sulejmana, koga je Alija Izetbegović odredio za svog posinka na čelu Esdea i tako ga ubacio u kavez ćoravim lavovima sa kljovama od pedlja pa samo zbog ćoravosti dosad nije rastrgan i pojeden.
Sa nekim stavkama se može složiti. Sa nekim ne može. Ni jedno i drugo ne moraju da budu objektivne spoznaje.
Ali u posebnom prozoru je i posebna vrsta zamjerke Sulejmanu Tihiću: Sjetimo se da je gospodin Tihić i redovit gost na sajmovima šljivovice. Naslov tog prozora je: Uvođenje pive u stranku.
Ta stavka nije stvar slaganja ili neslaganja. Čak i iz ugla najtvrđeg vjernika i tumača vjere, islamske, koja ne dozvoljava konzumiranje alkohola.
Ta stavka je stvar pomračenog uma. Fašističke optužbe Jevreja, komunističke optužbe u staljinizmu, titoističke optužbe u vremenu informbiroa, smijuljice su u odnosu na optužbu da jedan političar posjećuje sajmove šljivovice.
Iz ovog teksta, ne samo na osnovu stavke o Sulejmanu na Sajmu, moguće je otkriti kakvo društvo projicira Islamska zajednica kad toleriše autore sposobne za ovakve dubinske analize ličnosti. I kakvo bi društvo nastalo na platformi tehnologije Jedan insan – Jedan avaz.
Ali ovaj primjer nam otvara oči. Sada javnost mora dobro da pazi. Ako neki političar posjeti fabriku cementa, može ga se odmah optužiti za kancerogene namjere prema svom narodu. Ako se nekog političara primijeti da vozi automobil, on je automatski krivac za propast zemaljske kugle pod staklenim zvonom globalnog otopljavanja. Ako, slučajno, neki političar kupi ogledalo to je pouzdan znak da njegova žena ne nosi ni zar ni feredžu. Ako, slučajno, neki političar, kao što je najavio Tihić, ode u Beograd, postaće Srbin. A ako postane Srbin, poklaće nas.