NIZ KALDRMU, NANO,
KLEPEĆU LAŽI SAME
Sarajska sokačka filozofija utemeljena je i na lažima. Pored čekanja, prevara, podmetanja, pretvaranja i virtuelne multietničnosti. Nakon laži o tome da je Jašar Kratkopantalonac Srbijanski Terorist, pri čemu Kusturica nije Srbijanski Reditelj nego Fašist, da je uzočas skrenuo i da mu je, u stvari, predočeno da je došao na modnu reviju, Jesen – Zima, doduše, sa Kalašnjikovim kao modnim detaljem, da je ušao u Naseobinu juče ujutro i u avgustu, istovremeno možemo očekivati vijest da su sarajevske mesnice pune svinjetine samo Masovni Sarajevski Srbi ne žele da je kupuju jer misle da je to prenos nadležnosti.
Danas je Dodik, opet, što ne ostade još deset dana u Americi, na B92, nastupio neprecizno. Umjesto da kaže kako su Srbi i Hrvati većina u Sarajevu i da su tu većinu samo malo otkrnjili Ljiljanče Komšić i Romanijac Jurišić sa svojom strankom HOS na Drini, on, Dodik, je izjavio da je Sarajevo nerazredivi koncentrat muslimana, devdesetosampostotni. Mada je, u suštini, nešto važno poručio Kurcmondijalističkom Beogradu, i pojedinim, ali i svim, liderima političkih partija Tamo, klenovi iz Ahvaza su se odmah upecali. Aaa, rekao je da je Beograd lud za Sarajevom a da ne zna pravo stanje. Kakav separatistički napad na Državu Tačka Ba.
Tekst je podržan fotografijom gdje Dodik izlazi iz starog zdanja Hipotekarne banka Bana Milosavljevića, u srcu Banjaluke. Ispod fotografije Ahvaz mrtvo piše: Dodik u Sarajevu.
Nije to greška urednika fotografije. Sarajevu je to urođeno. Ladno su, tokom rata, lagali o žrtvama, o silovanjima, u nauci poznatim kao Harisova silovanja, inscenirali izgbije, izvikivali po svijetu opsadu Sarajeva, a ja da sam im bio tamo na komandnom mjestu, izveo bi četiri brigade kroz tunel, zašao tim četnicima iza leđa i herojski oslobodio Naseobinu i Kotlinu cijelu, samo mi ne pominjite muda, poslije rata lagali strancima kako etničiki slaninci hoće da se pripoje Dorćolu, lagali Hrvatima da će Hrvati biti na Drini, kada unitarizujemo Naseobinu i povaljamo Četnike, samo nemojte tražiti da budete u Federaciji, lagali o njihovoj sumanutoj želji da BiH uđe u EU, lagali da je Željko Hrvat.
Ima jedna zanimljiva priča o Njihovim lažima u Komunizmu. Neću da pominjem laži o Velikom Učešću Muslimana U Partizanima, sa naglaskom na U.
Da je neko prije trideset godina upitao milion stanovnika Socijalističke Republike BiH, čija je pjesma U lijepom starom gradu Višegradu, svih milion bi odgovorilo da je to lijepa stara muslimanska narodna sevdalinka.
Himzo Polovina je, pedeset i neke, prvi otjevao tu pjesmu. Tako dobro da sam, dok sam bio mlađi, ko lud, noćima, hodao po ćupriji, i proklinjao je što ispod nje ne teče vino. Ali pjesma se ne zove U lijepom starom gradu Višegradu nego Jutros rano slušam. To u Lijepom starom gradu Višegradu trebalo je da da taj istočnjački, petstogodišnji, sevdalinski miruv.
Ali, dobro i to. Nego, sve te decenije, od prvog pjevanja Himzinog, nikada se nije pjevala, niti se objelodanila, zadnja strofa pjesme koja glasi: Ustaj, isprati me, moram da putujem, u Srbiju idem, svome rodnom gradu. Za tobom ću, Kiko, večno da tugujem, zašto sam te ostavio mladu.
Pjesmu je 36. godine napisao i komponovao čudni Srijanac, Pevac sa gitarom, Dragiša Nedović, koji je napisao desetine pjesama za koje svi misle da su narodne, između ostalog i Kad si bila mala, Mare, STJ, što si bila lepa.
Nemoj, dakle, da mi neki Srbin opevava Naše Stare Ćaršije. Ako neće da bude Agresor, daleko mu put.
Molim urednika Ahvaza da ne kažnjava urednika fotografije, ili kakvog drugog folder-arhivistu.
Urođeno ljudima.
Dodik u Sarajevu. Mrski Agresor. A mesnice pune slanne.
KLEPEĆU LAŽI SAME
Sarajska sokačka filozofija utemeljena je i na lažima. Pored čekanja, prevara, podmetanja, pretvaranja i virtuelne multietničnosti. Nakon laži o tome da je Jašar Kratkopantalonac Srbijanski Terorist, pri čemu Kusturica nije Srbijanski Reditelj nego Fašist, da je uzočas skrenuo i da mu je, u stvari, predočeno da je došao na modnu reviju, Jesen – Zima, doduše, sa Kalašnjikovim kao modnim detaljem, da je ušao u Naseobinu juče ujutro i u avgustu, istovremeno možemo očekivati vijest da su sarajevske mesnice pune svinjetine samo Masovni Sarajevski Srbi ne žele da je kupuju jer misle da je to prenos nadležnosti.
Danas je Dodik, opet, što ne ostade još deset dana u Americi, na B92, nastupio neprecizno. Umjesto da kaže kako su Srbi i Hrvati većina u Sarajevu i da su tu većinu samo malo otkrnjili Ljiljanče Komšić i Romanijac Jurišić sa svojom strankom HOS na Drini, on, Dodik, je izjavio da je Sarajevo nerazredivi koncentrat muslimana, devdesetosampostotni. Mada je, u suštini, nešto važno poručio Kurcmondijalističkom Beogradu, i pojedinim, ali i svim, liderima političkih partija Tamo, klenovi iz Ahvaza su se odmah upecali. Aaa, rekao je da je Beograd lud za Sarajevom a da ne zna pravo stanje. Kakav separatistički napad na Državu Tačka Ba.
Tekst je podržan fotografijom gdje Dodik izlazi iz starog zdanja Hipotekarne banka Bana Milosavljevića, u srcu Banjaluke. Ispod fotografije Ahvaz mrtvo piše: Dodik u Sarajevu.
Nije to greška urednika fotografije. Sarajevu je to urođeno. Ladno su, tokom rata, lagali o žrtvama, o silovanjima, u nauci poznatim kao Harisova silovanja, inscenirali izgbije, izvikivali po svijetu opsadu Sarajeva, a ja da sam im bio tamo na komandnom mjestu, izveo bi četiri brigade kroz tunel, zašao tim četnicima iza leđa i herojski oslobodio Naseobinu i Kotlinu cijelu, samo mi ne pominjite muda, poslije rata lagali strancima kako etničiki slaninci hoće da se pripoje Dorćolu, lagali Hrvatima da će Hrvati biti na Drini, kada unitarizujemo Naseobinu i povaljamo Četnike, samo nemojte tražiti da budete u Federaciji, lagali o njihovoj sumanutoj želji da BiH uđe u EU, lagali da je Željko Hrvat.
Ima jedna zanimljiva priča o Njihovim lažima u Komunizmu. Neću da pominjem laži o Velikom Učešću Muslimana U Partizanima, sa naglaskom na U.
Da je neko prije trideset godina upitao milion stanovnika Socijalističke Republike BiH, čija je pjesma U lijepom starom gradu Višegradu, svih milion bi odgovorilo da je to lijepa stara muslimanska narodna sevdalinka.
Himzo Polovina je, pedeset i neke, prvi otjevao tu pjesmu. Tako dobro da sam, dok sam bio mlađi, ko lud, noćima, hodao po ćupriji, i proklinjao je što ispod nje ne teče vino. Ali pjesma se ne zove U lijepom starom gradu Višegradu nego Jutros rano slušam. To u Lijepom starom gradu Višegradu trebalo je da da taj istočnjački, petstogodišnji, sevdalinski miruv.
Ali, dobro i to. Nego, sve te decenije, od prvog pjevanja Himzinog, nikada se nije pjevala, niti se objelodanila, zadnja strofa pjesme koja glasi: Ustaj, isprati me, moram da putujem, u Srbiju idem, svome rodnom gradu. Za tobom ću, Kiko, večno da tugujem, zašto sam te ostavio mladu.
Pjesmu je 36. godine napisao i komponovao čudni Srijanac, Pevac sa gitarom, Dragiša Nedović, koji je napisao desetine pjesama za koje svi misle da su narodne, između ostalog i Kad si bila mala, Mare, STJ, što si bila lepa.
Nemoj, dakle, da mi neki Srbin opevava Naše Stare Ćaršije. Ako neće da bude Agresor, daleko mu put.
Molim urednika Ahvaza da ne kažnjava urednika fotografije, ili kakvog drugog folder-arhivistu.
Urođeno ljudima.
Dodik u Sarajevu. Mrski Agresor. A mesnice pune slanne.
