KLJUJIĆ, GANIĆ, GOJER...
SVE MOJ DO MOJEGA
Sad mi je jasno kako je Lagumdžija isplivao u koferskog, socijaletničkog, čaršijskog i muslimanskog političkog lidera u Tom Saraju.
Saraj Polje je nepresušni rudnik priprostih političara regrutovanih iz raznih zanimanja i zanimacija u kojima su možda i mogli da postanu referentni ali ih je njihova prizemna pohota da u Saraju budu nešto, odvela do sunovrata. Odvela ih na Kazane duhovnog samopogubljenja dok pravi dželati, Lagumdžija, Cerićlija, Bakirlija... gledaju sa strane i trljaju neokaljane ruke i bradu. Kakoko.
Gradimir Gojer, pozorišni reditelj je tipičan takav proizvod, certificiran u Saraju. Made in Saray Cotline. Nevjerovatno je kako decenijama u Tom Saraju na scenu stupaju razni Gljujići, Džengići, Gadnići, Divljaci, Blejanovići, Grešovići, Ajvanovići... i svi znaju sve.
Grahdimir razgovara za divnim gospodinom iz Banjaluke. I šta kažu u Banjaluki, a. Samo što nije propala. A onda na scenu stupa Spasilac Gojer. Neće Beograd pomoći Banjaluci. Pomoći ćemo, opet, mi, ljudi iz Federacije.
Sačuvaj me bože pomoći iz Federacije. Znam da bi iz jednog dobrog dijela među prvim pošiljkama bilo krvavih noževa i dugih cijevi.
Onda Pozorištarac Gojer lamentira malo nad svojom sudbinom u Sarau. Nakon što se sjetio da je Hrvat i nakon što ga je neka rečenica koštala. Prvi put ga nešto koštalo pa se žali i dreči na sve strane. Ali, zaključuje, nije važno kako je Hrvatima u Sarajevu, treba vidjeti kako je Bošnjacima u Livnu ili Banjaluci.
Tako se pravi sretna zemlja. Zavirujući u susjedov lonac. Sa namjerom da bude bosanski. Bošnjaci u Livnu i u Banjaluci nisu, nažalost, više mjerilo za Kako je Bošnjacima. To je isto kao i pitanje Kako je Srbima na Severu Kosova. A pitanje Kako je Srbima na Severu Kosova je isto kao i pitanje kako je Bošnjacima sa Eskimima.
Na Skretnici Rat ili Mir, i Gojeri su odabrali rat. Jebiga. Sastavljeno. Kao što ste i svi u Saraju.
Kako li je Gojeru u Mostaru.
SVE MOJ DO MOJEGA
Sad mi je jasno kako je Lagumdžija isplivao u koferskog, socijaletničkog, čaršijskog i muslimanskog političkog lidera u Tom Saraju.
Saraj Polje je nepresušni rudnik priprostih političara regrutovanih iz raznih zanimanja i zanimacija u kojima su možda i mogli da postanu referentni ali ih je njihova prizemna pohota da u Saraju budu nešto, odvela do sunovrata. Odvela ih na Kazane duhovnog samopogubljenja dok pravi dželati, Lagumdžija, Cerićlija, Bakirlija... gledaju sa strane i trljaju neokaljane ruke i bradu. Kakoko.
Gradimir Gojer, pozorišni reditelj je tipičan takav proizvod, certificiran u Saraju. Made in Saray Cotline. Nevjerovatno je kako decenijama u Tom Saraju na scenu stupaju razni Gljujići, Džengići, Gadnići, Divljaci, Blejanovići, Grešovići, Ajvanovići... i svi znaju sve.
Grahdimir razgovara za divnim gospodinom iz Banjaluke. I šta kažu u Banjaluki, a. Samo što nije propala. A onda na scenu stupa Spasilac Gojer. Neće Beograd pomoći Banjaluci. Pomoći ćemo, opet, mi, ljudi iz Federacije.
Sačuvaj me bože pomoći iz Federacije. Znam da bi iz jednog dobrog dijela među prvim pošiljkama bilo krvavih noževa i dugih cijevi.
Onda Pozorištarac Gojer lamentira malo nad svojom sudbinom u Sarau. Nakon što se sjetio da je Hrvat i nakon što ga je neka rečenica koštala. Prvi put ga nešto koštalo pa se žali i dreči na sve strane. Ali, zaključuje, nije važno kako je Hrvatima u Sarajevu, treba vidjeti kako je Bošnjacima u Livnu ili Banjaluci.
Tako se pravi sretna zemlja. Zavirujući u susjedov lonac. Sa namjerom da bude bosanski. Bošnjaci u Livnu i u Banjaluci nisu, nažalost, više mjerilo za Kako je Bošnjacima. To je isto kao i pitanje Kako je Srbima na Severu Kosova. A pitanje Kako je Srbima na Severu Kosova je isto kao i pitanje kako je Bošnjacima sa Eskimima.
Na Skretnici Rat ili Mir, i Gojeri su odabrali rat. Jebiga. Sastavljeno. Kao što ste i svi u Saraju.
Kako li je Gojeru u Mostaru.
