SUKOB BRODOVA
I FONDOVA –
SUKOB
EKONOMSKIH
CIVILIZACIJA
Na magarcu svi zarade. A on jedva za travu.
To je oduvijek suština ekonomskih odnosa ljudskih društava. Radi se samo o tome da se taj odnos drži balansiranim i u određenim razmjerima. Takvih odnosa puna je ekonomija. Npr odnos cijena teletine i mlijeka ili kukuruza i svinjetine. Pomoću tih odnosa detektuju se poremećaji ili se predviđaju trendovi. A njihova korekcija je, u stvari ekonomska politika. Dabome, malo zemalja može da vodi ekonomsku politiku. Ili nema čim, ili nema s kim, ili su joj oduzete poluge.
Konkretno, ako magarac ima trave, soli i vode u izobilju, radio je crnački. Ako nema ni trave koliko treba, pa Ne lipši magarče dok trava ne naraste, radio je lijeno, i on i njegov gazda, baš kao magarac. Magarac je u ovoj storiji produkcioni sloj društva, nekadašnja radnička klasa. Imamo primjera Savremenih Ekonomskih Magaraca. I Magarica. Irska. Italija. Grčka.
Nekoliko posljednjih decenija su obilježene sve većim nesrazmjerima između trave i samara. Između rada i profita. Na jednoj strani su ostali oni koji rade a na svim ostalim stranama su ostali, odvojili se, oni koji profitiraju. Profit se odvojio od rada. Za svaku ekonomiju to je bespovratni krah. U svjetskim razmjerama to stvara poremećaje koji gutaju manje sposobne a da sami sebi ne mogu pomoći. Niti postoji mehanizam eksterne pomoći. Zato tako teško ide sa Grčkom, a, vidjećemo, i sa Italijom, iako se radi o Uniji.
Kako to konkretno izgleda.
Južnokorejski Hjundai, Hyundai Heavy Industries, za neupućene, proizvodi automobile. Ali upućeni znaju da je to čudovišni gigant brodogradnje i još mnogo čega. On, u stvari, automobile proizvodi od otpadnih limčića u vremenu koje radnicima ostane poslije pauze za doručak.
Hjundai zapošljava 23.600 radnika. 12% je inženjera. Prostire se na 14 miliona kvadratnih metara. Radi za 255 brodara u 47 zemalja. Dosad su isporučili 470 kontejenrskih brodova, 330 tankera za sirovu naftu, 320 brodova za rasute terete, 110 tankera za naftne derivate, 100 tankera za tečni plin... za ovu godinu plan narudžbi je 19,8 mlrd dolara. Treba upamtiti ovu brojku.
HSBC je londonska banka. Dobro, holding, mreža, bankarsko cjelosvjetsko udruženje. Ovih dana su najavili da će u dvije godine otpustiti 30.000 zaposlenih. Otposliće ih. Do 2013. planiraju troškove poslovanja sniziti za 3,5 mlrd dolara. A već je smanjio uposlene za 5.000 komada. Za prvo polugodište ove godine uknjižili su 9,6 mlrd dolara neto dobiti. Toliko je Hjundaiju potrebno narudžbi. A iz njih tek treba iscijediti dobit.
Ali glavni podatak je da Hjundai ima 23.600 radnika a ovi otpuštaju 30.000.
Poligoni profita i zarade su se potpuno odvojili. Južnokorejski radnici proizvode brodove kao Kraš keks, na pokretnoj traci ali ne mogu da sanjaju bankarske profite. Oni čak ne mogu ni da otpuste toliko radnika jer ih nemaju. Autoimatizovali su proizvodnju do krajnjih granica. Brodove rade po lego sistemu. Sklapaju gotove segmente tako brzo kao da su ih pozajmili. Evropski bankarski sektor je od početka finansijske krize otpustio 230.000 uposlenih.
Upotrebljavam termine radnici i uposleni. Nije moguće da toliko stotina hiljada ljudi ima šta da radi sa parama koje proizvode brodogradilišta, rudišta, automobilišta... Moguće je, jer rade sa tuđim parama koje su odvojili i zarađuju potpuno neovisno od bilo koga, od radnika, kompanija, država. Kada je HSBC objavio da će otpustiti uposlene, njegove akcije su skočile za više od 4%. Profit i na ljudskoj nesreći.
No, bankarski sektor je samo jedan od odbjeglih sektora. Tu je i vojni sektor, sektor vojne industrije, geoprc sektor, lijekovni sektor...
U ovom vijeku će države, nacije i društva, morati, pod pritiskom rasta NEP, ukolijenčiti ili potpuno ujaloviti odmetnute poluge ekonomske održivosti.
Jer, ekonomski, industrijski i rast standarda će postati istorijske kategorije.
I FONDOVA –
SUKOB
EKONOMSKIH
CIVILIZACIJA
Na magarcu svi zarade. A on jedva za travu.
To je oduvijek suština ekonomskih odnosa ljudskih društava. Radi se samo o tome da se taj odnos drži balansiranim i u određenim razmjerima. Takvih odnosa puna je ekonomija. Npr odnos cijena teletine i mlijeka ili kukuruza i svinjetine. Pomoću tih odnosa detektuju se poremećaji ili se predviđaju trendovi. A njihova korekcija je, u stvari ekonomska politika. Dabome, malo zemalja može da vodi ekonomsku politiku. Ili nema čim, ili nema s kim, ili su joj oduzete poluge.
Konkretno, ako magarac ima trave, soli i vode u izobilju, radio je crnački. Ako nema ni trave koliko treba, pa Ne lipši magarče dok trava ne naraste, radio je lijeno, i on i njegov gazda, baš kao magarac. Magarac je u ovoj storiji produkcioni sloj društva, nekadašnja radnička klasa. Imamo primjera Savremenih Ekonomskih Magaraca. I Magarica. Irska. Italija. Grčka.
Nekoliko posljednjih decenija su obilježene sve većim nesrazmjerima između trave i samara. Između rada i profita. Na jednoj strani su ostali oni koji rade a na svim ostalim stranama su ostali, odvojili se, oni koji profitiraju. Profit se odvojio od rada. Za svaku ekonomiju to je bespovratni krah. U svjetskim razmjerama to stvara poremećaje koji gutaju manje sposobne a da sami sebi ne mogu pomoći. Niti postoji mehanizam eksterne pomoći. Zato tako teško ide sa Grčkom, a, vidjećemo, i sa Italijom, iako se radi o Uniji.
Kako to konkretno izgleda.
Južnokorejski Hjundai, Hyundai Heavy Industries, za neupućene, proizvodi automobile. Ali upućeni znaju da je to čudovišni gigant brodogradnje i još mnogo čega. On, u stvari, automobile proizvodi od otpadnih limčića u vremenu koje radnicima ostane poslije pauze za doručak.
Hjundai zapošljava 23.600 radnika. 12% je inženjera. Prostire se na 14 miliona kvadratnih metara. Radi za 255 brodara u 47 zemalja. Dosad su isporučili 470 kontejenrskih brodova, 330 tankera za sirovu naftu, 320 brodova za rasute terete, 110 tankera za naftne derivate, 100 tankera za tečni plin... za ovu godinu plan narudžbi je 19,8 mlrd dolara. Treba upamtiti ovu brojku.
HSBC je londonska banka. Dobro, holding, mreža, bankarsko cjelosvjetsko udruženje. Ovih dana su najavili da će u dvije godine otpustiti 30.000 zaposlenih. Otposliće ih. Do 2013. planiraju troškove poslovanja sniziti za 3,5 mlrd dolara. A već je smanjio uposlene za 5.000 komada. Za prvo polugodište ove godine uknjižili su 9,6 mlrd dolara neto dobiti. Toliko je Hjundaiju potrebno narudžbi. A iz njih tek treba iscijediti dobit.
Ali glavni podatak je da Hjundai ima 23.600 radnika a ovi otpuštaju 30.000.
Poligoni profita i zarade su se potpuno odvojili. Južnokorejski radnici proizvode brodove kao Kraš keks, na pokretnoj traci ali ne mogu da sanjaju bankarske profite. Oni čak ne mogu ni da otpuste toliko radnika jer ih nemaju. Autoimatizovali su proizvodnju do krajnjih granica. Brodove rade po lego sistemu. Sklapaju gotove segmente tako brzo kao da su ih pozajmili. Evropski bankarski sektor je od početka finansijske krize otpustio 230.000 uposlenih.
Upotrebljavam termine radnici i uposleni. Nije moguće da toliko stotina hiljada ljudi ima šta da radi sa parama koje proizvode brodogradilišta, rudišta, automobilišta... Moguće je, jer rade sa tuđim parama koje su odvojili i zarađuju potpuno neovisno od bilo koga, od radnika, kompanija, država. Kada je HSBC objavio da će otpustiti uposlene, njegove akcije su skočile za više od 4%. Profit i na ljudskoj nesreći.
No, bankarski sektor je samo jedan od odbjeglih sektora. Tu je i vojni sektor, sektor vojne industrije, geoprc sektor, lijekovni sektor...
U ovom vijeku će države, nacije i društva, morati, pod pritiskom rasta NEP, ukolijenčiti ili potpuno ujaloviti odmetnute poluge ekonomske održivosti.
Jer, ekonomski, industrijski i rast standarda će postati istorijske kategorije.
