NAŠA ZEMLJA, VAŠI FAŠISTI
U Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci, nešto Hrvata i Fašisti.
Žrtvaštvo na kojem insistira muslimanska, kasnije bošnjačka, državoposjednička politika, što uključuje ne samo politiku, nju čak najmanje, jer je muslimanska politika bila jednako improvizovana kao i ostale dvije, nego i vjeru, silu, medije i intelektualni segment, već danas, nakon dvije decenije uzima danak u trajnoj promjeni ličnosti pojedinca i svijesti kolektiviteta.
A zvanična politika se formuliše tako da isključuje i uskraćuje sve ono što remeti bošnjačku gruntovnicu nad Bosnom, što remeti dragocjeni oreol žrtve, što ima prava na svoju zemlju, demokratiju, kulturu, postojanje i odlučivanje. Isključuju se Srbi i Hrvati iz svega što je Apsolutno Sveto Muslimansko Pravo. Niko nema agresora osim muslimana. Niko nije bio u logoru osim muslimana. Isključuju se birači. Isključuje se pravo na Dejtonski sporazum i na dejtonsku BiH. Postoje smao muslimanska prava na Bosnu. Uskraćuje se istina o ratu i stradanjima. Uskraćuju se žrtve i njihovo poštovanje. Uskraćuje se istina. Uskraćuje se optužba, sud i osuda za žrtve koje nisu muslimanske.
Intelektualci, akademski zvaničnici i mediji masovno govore o Fašistima koji su preplavili BiH. Fašisti su Srbi. Fašisti, inače, nastaju, u početku, bezazleno. Prvo su bili komšije druge vjere. Onda su postali agresori. Pa su se pretvorili u genocidni narod. Sada su postali fašisti.
U odbrani Bosanskog Žrtvaštva i Apsolutnog Prava Na Bosnu, nestalo je oruđa, alatki, argumenata, istine i pravde. Koristi se krajnja kvalifikacija koja označava kolektivni nagon usmjeren i upotrijebljen protiv ljudskog roda.
Malo je reći da sinovi kolaboracionista sa fašistima, optužuju za fašizam. Radi se o težem obliku kolektivnog sindroma koji oblikuje pojedince tako da Bosnu i Hercegovinu čine nemogućom.
Sulejman Kupusović, reditelj, šta li, Kupusović je, inače, staro muslimansko prezime, nazvao je danas Savez logoraša Republike Srpske histeričnom, ksenofobičnom i fašističkom asocijacijom. A tvrdnje o 181 logoru za Srbe u Sarajevu proglasio glupostima. I ja mislim. Poznato je da su Srbi u opkoljenom Sarajevu listom hodali golokurati i silovali muslimanke. Da bi nakupili onih 300.000 silovanih iz Harisovih internacionalnih argumenta.
Ne znam šta je radio taj Kupusović u Opkoljenom Sarajevu. Ali bi morao znati da su muslimani u Sarajevu, dok su Srbi organizovali Omarsku i Korićanske Stijene, Srbima dijelili kaćune i ljubičice. Jok. Zatvarali su ih u podrume, i gdjegod su mogli, i jednako se iživljavali. Samo bez svjedočenja Kristijan Amanpur i Crvenog krsta. Kazani nisu kazani kao Omarska.
Dabome da to Opkoljeno Sarajevo neće nikada priznati.
To i ne očekujem. Ali nedopustivo je da se logoraši nazivaju fašistima. Nedopustivo je za zajednički život.
Kada se podijelimo, kada se raziđemo i kada odete od svojih agresora, genocidaša, i šumnjaka, možete nas zvati i braćom. Boli me kvrgan.
U Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci, nešto Hrvata i Fašisti.
Žrtvaštvo na kojem insistira muslimanska, kasnije bošnjačka, državoposjednička politika, što uključuje ne samo politiku, nju čak najmanje, jer je muslimanska politika bila jednako improvizovana kao i ostale dvije, nego i vjeru, silu, medije i intelektualni segment, već danas, nakon dvije decenije uzima danak u trajnoj promjeni ličnosti pojedinca i svijesti kolektiviteta.
A zvanična politika se formuliše tako da isključuje i uskraćuje sve ono što remeti bošnjačku gruntovnicu nad Bosnom, što remeti dragocjeni oreol žrtve, što ima prava na svoju zemlju, demokratiju, kulturu, postojanje i odlučivanje. Isključuju se Srbi i Hrvati iz svega što je Apsolutno Sveto Muslimansko Pravo. Niko nema agresora osim muslimana. Niko nije bio u logoru osim muslimana. Isključuju se birači. Isključuje se pravo na Dejtonski sporazum i na dejtonsku BiH. Postoje smao muslimanska prava na Bosnu. Uskraćuje se istina o ratu i stradanjima. Uskraćuju se žrtve i njihovo poštovanje. Uskraćuje se istina. Uskraćuje se optužba, sud i osuda za žrtve koje nisu muslimanske.
Intelektualci, akademski zvaničnici i mediji masovno govore o Fašistima koji su preplavili BiH. Fašisti su Srbi. Fašisti, inače, nastaju, u početku, bezazleno. Prvo su bili komšije druge vjere. Onda su postali agresori. Pa su se pretvorili u genocidni narod. Sada su postali fašisti.
U odbrani Bosanskog Žrtvaštva i Apsolutnog Prava Na Bosnu, nestalo je oruđa, alatki, argumenata, istine i pravde. Koristi se krajnja kvalifikacija koja označava kolektivni nagon usmjeren i upotrijebljen protiv ljudskog roda.
Malo je reći da sinovi kolaboracionista sa fašistima, optužuju za fašizam. Radi se o težem obliku kolektivnog sindroma koji oblikuje pojedince tako da Bosnu i Hercegovinu čine nemogućom.
Sulejman Kupusović, reditelj, šta li, Kupusović je, inače, staro muslimansko prezime, nazvao je danas Savez logoraša Republike Srpske histeričnom, ksenofobičnom i fašističkom asocijacijom. A tvrdnje o 181 logoru za Srbe u Sarajevu proglasio glupostima. I ja mislim. Poznato je da su Srbi u opkoljenom Sarajevu listom hodali golokurati i silovali muslimanke. Da bi nakupili onih 300.000 silovanih iz Harisovih internacionalnih argumenta.
Ne znam šta je radio taj Kupusović u Opkoljenom Sarajevu. Ali bi morao znati da su muslimani u Sarajevu, dok su Srbi organizovali Omarsku i Korićanske Stijene, Srbima dijelili kaćune i ljubičice. Jok. Zatvarali su ih u podrume, i gdjegod su mogli, i jednako se iživljavali. Samo bez svjedočenja Kristijan Amanpur i Crvenog krsta. Kazani nisu kazani kao Omarska.
Dabome da to Opkoljeno Sarajevo neće nikada priznati.
To i ne očekujem. Ali nedopustivo je da se logoraši nazivaju fašistima. Nedopustivo je za zajednički život.
Kada se podijelimo, kada se raziđemo i kada odete od svojih agresora, genocidaša, i šumnjaka, možete nas zvati i braćom. Boli me kvrgan.
