HRVATSKA DA SE RIJEŠI OLUJE,
KAO I SRBIJA KOSOVA,
A BiH DA SE RIJEŠI BOSNE
Jednostavna neprovodiva formula.
Ovih dana smo svjedoci da sve što dobre vile, Josipović i Tadić preko godine sagrade, noću, za vrijeme olUje, loše vile, Kosorka Djevojka i Boris, poruše.
Stvar se može gledati i površinski. Šta Radio Kosor ima pričati o Oluji. Zašto premijerka Hrvatske, pozdravljajući Generale Hagovce, osuđene zločince, podcjenjuje tisuće poštenih ratnika koji su perfektno obavili svoj zadatak koji su imali u ratu, sačuvali rov a nisu nikog ubili, ili dostavili municiju a nisu nikom zapalili kuću ITS. Zašto su problematični generali uvijek u prvom planu. I zašto je, s njima, u prvom planu uvijek protjerivanje, progon, iseljenje, dobro, dobrovoljni turistički odlazak iz Hrvatske, 400.000 Srblja, 200.000 u jednom danu.
Stvar se mora gledati dublje. Zar je Hrvatska nastala na olUji. Da li je olUja tisućljetni slobodarski san. Ili je to san o izgonu Srba.
Hrvatska bi najbolje uradila, to sam već savjetovao, kada bi zaboravla da je Gotovina u Hagu. I kada bi zaboravila Oluju i našla neki drugi dan za obilježavanje. Ovaj se ishabao. Nije uvjerljiv. Nema tu junaštva, herojstva i vanvremenosti. Nema otadžbinstva, domovinstva i viteštva. Sinjska Alka i TompsonČavoglaveParty već sada zasjenjuju proslavu Kninskog Hrvatskog Viteštva.
Slaveći olUju, hrvatska od Knina pravi svoje Kosovo. Hrvatska je u Kninu izgubila. A od Srba pravi svoje Jermene.
O Kosovu i Srbiji sam nebrojeno puta pisao. Srbija se mora odreći lažne parole Kosovo je Srbija, da ne bi nastupila stvarna parola Srbija je Kosovo.
Bosna i Hercegovina, ta nesretna zemlja, jer nema svoje Kosovo, nema Blajburg, nema Knin a nezgodno malo baš slaviti Dan Svetog Etničkog Čistilišta Sarajeva, ima nesreću da želi da se riješi sama sebe. Sarajevske Niz Kaldrmu Nane Klepeću Nanule, NKNKN, Sarajevski Politički i Vjerski Krug, nastoje, još od prije rata, na sve načine da se riješe Bosne i Hercegovine, i da je mutiraju u Bosnu. Čudi me kako nisu preimenovali onaj davnobih u ZavnoBosna.
Ima, međutim, jedna sitnica. Neke stasale državne sastavnice, autonomije, Republika Srpska, i neke u stasanju, Hrvatska Hercegovina, ne žele da se platformišu u Bosnu. A jučer jedan moj prekopoznanik donio vijest sa crnogorskog mora: Bošnjak iz te nepostojeće Bosne, redovni ljetovalac na čjornogorskom primorju, tvrdi da bi 80% Bošnjaka pristalo da se odvoje od Republike Srpske. Samo lideri seruckaju druge priče. Možda se to potvrđuje i ovim gubicima Esdepea na lokalnim izborima. Jer, nacionalni interes Bošnjaka, muslimana, sigurno nije Unitarna Bosna. Jednom će to oni, preko glasova nekoj političkoj stranci, otvoreno reći.
Ako se BiH riješi Bosne i formalizuje državnu zajednicu, prizna je, ili labavu konfederaciju, ima spasa.
A ako ne, i ako Hrvatska ne, pa ni Srbija ne, onda će cijeli region decenijama da se palestinizuje. Bez rata, ali sa neprestanim zatezanjem, popuštanjem, podrivanjem i stranim miješanjem.
KAO I SRBIJA KOSOVA,
A BiH DA SE RIJEŠI BOSNE
Jednostavna neprovodiva formula.
Ovih dana smo svjedoci da sve što dobre vile, Josipović i Tadić preko godine sagrade, noću, za vrijeme olUje, loše vile, Kosorka Djevojka i Boris, poruše.
Stvar se može gledati i površinski. Šta Radio Kosor ima pričati o Oluji. Zašto premijerka Hrvatske, pozdravljajući Generale Hagovce, osuđene zločince, podcjenjuje tisuće poštenih ratnika koji su perfektno obavili svoj zadatak koji su imali u ratu, sačuvali rov a nisu nikog ubili, ili dostavili municiju a nisu nikom zapalili kuću ITS. Zašto su problematični generali uvijek u prvom planu. I zašto je, s njima, u prvom planu uvijek protjerivanje, progon, iseljenje, dobro, dobrovoljni turistički odlazak iz Hrvatske, 400.000 Srblja, 200.000 u jednom danu.
Stvar se mora gledati dublje. Zar je Hrvatska nastala na olUji. Da li je olUja tisućljetni slobodarski san. Ili je to san o izgonu Srba.
Hrvatska bi najbolje uradila, to sam već savjetovao, kada bi zaboravla da je Gotovina u Hagu. I kada bi zaboravila Oluju i našla neki drugi dan za obilježavanje. Ovaj se ishabao. Nije uvjerljiv. Nema tu junaštva, herojstva i vanvremenosti. Nema otadžbinstva, domovinstva i viteštva. Sinjska Alka i TompsonČavoglaveParty već sada zasjenjuju proslavu Kninskog Hrvatskog Viteštva.
Slaveći olUju, hrvatska od Knina pravi svoje Kosovo. Hrvatska je u Kninu izgubila. A od Srba pravi svoje Jermene.
O Kosovu i Srbiji sam nebrojeno puta pisao. Srbija se mora odreći lažne parole Kosovo je Srbija, da ne bi nastupila stvarna parola Srbija je Kosovo.
Bosna i Hercegovina, ta nesretna zemlja, jer nema svoje Kosovo, nema Blajburg, nema Knin a nezgodno malo baš slaviti Dan Svetog Etničkog Čistilišta Sarajeva, ima nesreću da želi da se riješi sama sebe. Sarajevske Niz Kaldrmu Nane Klepeću Nanule, NKNKN, Sarajevski Politički i Vjerski Krug, nastoje, još od prije rata, na sve načine da se riješe Bosne i Hercegovine, i da je mutiraju u Bosnu. Čudi me kako nisu preimenovali onaj davnobih u ZavnoBosna.
Ima, međutim, jedna sitnica. Neke stasale državne sastavnice, autonomije, Republika Srpska, i neke u stasanju, Hrvatska Hercegovina, ne žele da se platformišu u Bosnu. A jučer jedan moj prekopoznanik donio vijest sa crnogorskog mora: Bošnjak iz te nepostojeće Bosne, redovni ljetovalac na čjornogorskom primorju, tvrdi da bi 80% Bošnjaka pristalo da se odvoje od Republike Srpske. Samo lideri seruckaju druge priče. Možda se to potvrđuje i ovim gubicima Esdepea na lokalnim izborima. Jer, nacionalni interes Bošnjaka, muslimana, sigurno nije Unitarna Bosna. Jednom će to oni, preko glasova nekoj političkoj stranci, otvoreno reći.
Ako se BiH riješi Bosne i formalizuje državnu zajednicu, prizna je, ili labavu konfederaciju, ima spasa.
A ako ne, i ako Hrvatska ne, pa ni Srbija ne, onda će cijeli region decenijama da se palestinizuje. Bez rata, ali sa neprestanim zatezanjem, popuštanjem, podrivanjem i stranim miješanjem.
