DEREGULACIJA VISOKOG PREDSTAVNIKA
Zahtjev Visokog Predstavnika Incka da Narodna skupština donese zaključak kojim poništava svoje zaključke o prenosu, otimanju i otuđivanju nadležnosti Republike Srpske, odnosno entiteta, u korist nevidljivog mitskog bića Države, nova je vrsta poništavanja civilizovanih demokratskih procedura. Naročito kada se uzme u obzir činjenica da je taj zahtjev uputio pojedinim izabranim i imenovanim ličnostima da utiču na Narodnu skupštinu da to uradi. I naročito kada se zna da je to urađeno u obliku fermana – katul-ferman, ferman Informbiroa, ferman Izvršnog komiteta Centralnog komiteta... toliko uobičajenog na balkanskom kulturološko-političkom univerzumu.
To pismo, kao i besjeda u Savjetu bezbjednosti UN, zoastala su neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva iz priručnog arsenala pripremljenog za prateće rezultate posjete američkog potpredsjednika. Ali, kako je posjeta protekla u drugom tonu i sa drugom centričnošću, sada se taj arsenal, pripremljen vjerovatno u birokratizovanoj strukturi kancelarije visokog predstavnika, ispaljuje po bojištu, kako se ne bi vraćao u skladišta, hangare i trapove.
Ne znam šta će uraditi Narodna skupština, jer Narodna skupština nije Murselović, ali nije realno očekivati da narodni poslanici sjednu tamo i kažu kako su se preračunali. Pitanje je: šta želi da postigne VP znajući da NS neće povući zaključke.
Sufleri, a i VP, očito žele nastaviti lebdenje BiH u stanju deregulacije. Zahtjev da inokosni političari natjeraju direktno izabrano parlamentarno tijelo da poništi svoje odluke, protežiranje je neformalnog odlučivanja u laterali a ne u demokratskim, ustavnim tijelima najvišeg demokratskog porijekla i moći. To je produkcija deregulacije u kojoj bi BiH trebala da se nalazi. Kao krmača u kaljuzi. Pomoću koje se najlakše upravlja BiH-om. Opšta relativizacija i voluntarizam. U taj kalajevski voluntarizam i srednjovjekovni relativizam spada i eksluzivna vijest RG od Brčkog da je, za vrijeme jednog bivšeg VP, već bila pripremljena smjena Dodika pa su oni analizirali stvari, jednu po jednu, kao i tvrdnja da jeste Bajden rekao da može BiH u EU i sa entitetima ali da nije rekao i da mora.
Umjesto da se VP zamisli nad činjenicama koje je hladno i dosljedno prezentovala Narodna skupština o pravnom divljaštvu u prenosu nadležnosti, on poteže ferman Republici Srpskoj.
Hiperrelativizam umjesto realizma toliko potrebnog BiH.
Zahtjev Visokog Predstavnika Incka da Narodna skupština donese zaključak kojim poništava svoje zaključke o prenosu, otimanju i otuđivanju nadležnosti Republike Srpske, odnosno entiteta, u korist nevidljivog mitskog bića Države, nova je vrsta poništavanja civilizovanih demokratskih procedura. Naročito kada se uzme u obzir činjenica da je taj zahtjev uputio pojedinim izabranim i imenovanim ličnostima da utiču na Narodnu skupštinu da to uradi. I naročito kada se zna da je to urađeno u obliku fermana – katul-ferman, ferman Informbiroa, ferman Izvršnog komiteta Centralnog komiteta... toliko uobičajenog na balkanskom kulturološko-političkom univerzumu.
To pismo, kao i besjeda u Savjetu bezbjednosti UN, zoastala su neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva iz priručnog arsenala pripremljenog za prateće rezultate posjete američkog potpredsjednika. Ali, kako je posjeta protekla u drugom tonu i sa drugom centričnošću, sada se taj arsenal, pripremljen vjerovatno u birokratizovanoj strukturi kancelarije visokog predstavnika, ispaljuje po bojištu, kako se ne bi vraćao u skladišta, hangare i trapove.
Ne znam šta će uraditi Narodna skupština, jer Narodna skupština nije Murselović, ali nije realno očekivati da narodni poslanici sjednu tamo i kažu kako su se preračunali. Pitanje je: šta želi da postigne VP znajući da NS neće povući zaključke.
Sufleri, a i VP, očito žele nastaviti lebdenje BiH u stanju deregulacije. Zahtjev da inokosni političari natjeraju direktno izabrano parlamentarno tijelo da poništi svoje odluke, protežiranje je neformalnog odlučivanja u laterali a ne u demokratskim, ustavnim tijelima najvišeg demokratskog porijekla i moći. To je produkcija deregulacije u kojoj bi BiH trebala da se nalazi. Kao krmača u kaljuzi. Pomoću koje se najlakše upravlja BiH-om. Opšta relativizacija i voluntarizam. U taj kalajevski voluntarizam i srednjovjekovni relativizam spada i eksluzivna vijest RG od Brčkog da je, za vrijeme jednog bivšeg VP, već bila pripremljena smjena Dodika pa su oni analizirali stvari, jednu po jednu, kao i tvrdnja da jeste Bajden rekao da može BiH u EU i sa entitetima ali da nije rekao i da mora.
Umjesto da se VP zamisli nad činjenicama koje je hladno i dosljedno prezentovala Narodna skupština o pravnom divljaštvu u prenosu nadležnosti, on poteže ferman Republici Srpskoj.
Hiperrelativizam umjesto realizma toliko potrebnog BiH.
