MALI KO
I SVA POGUBNOST MALIH STRANAKA
Potez Malog od Lagumdžije, člana Predsjedništva BiH ispred Esdepea, Malog Ko, oko krivičnih prijava za već prašnjave i arhivirane bivše zvaničnike SRJ, koja je takođe arheologizirana, Lilića i Ćosića, pošto je to tako kako je, izraz je Lagumdžijine mržnje prema Srbima a ne nastojanja i potreba države BiH u ime koje ovo radi Mali Ko.
Pošto nije mnoguće očekivati bilo kakvo pravno djestvo, ovo je samo način da se kaže šta Lider misli o Srbiji i Srbima.
Mali Ko je fenomen na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni.
On je najbolje, najprofitabilnije i najistorijskije unovčio nacionalnu pripadnost. Hiljade ljudi su ginule u ratu sa osjećajem da rade pošten posao za svoju naciju, bilo koju, ali nisu ni izbliza tako dobro prošli kao Mali Ko. Postao je član Predsjedništva, ej. Predstavlja žive i mrtve podanike BiH.
Trebalo bi da ih predstavlja u ime Hrvata u BiH.
Ali nije tako. Predstavlja samo Zlatka Lagumdžiju i tako i radi. Što mu Zlatko Lider kaže. Na taj način devalvira i same sebe, i institut Člana Predsjedništva, i Predsjednišvo i BiH. Devalvira i Hrvate u BiH. Veliko je pitanje da li hrvatska politička artikulacija, i običan puk, mogu da prihvate ovakvo ponižavanje da se krivične prijave dižu protiv prašnjavih dužnosnika nepostojeće države. Zar ništa probitačnije nema u popisu interesa Hrvata u BiH.
No, o tome je sve već rečeno.
Mali Ko je znak sve pogubnosti postojanja malih stranaka u BiH. Usitnjena hrvatska politička aertikulacija omogućila je Zlatku Lagumdžiji da se zajebava sa multietničnošću i sa Hrvatima u BiH.
Ta usitnjena popara malih stranaka omogućava nevidljivim manipulatorima da BiH tepsiju okreću kako žele, da se malo zapeče ova strana, malo ona. Politički brabonjci, što uistinu jesu male stranke, izubacuju na površinu male, provincijalne, amaterske, sitnošićardžijske, služinačke, pokorničke, dodvorničke, nebulozne i neartikulisane liderčiće koji, kao i slika i prilika im, Mali Ko, državu, naciju i politiku shvataju kao samozadovoljavanje ili zadovoljavanje Lidera.
Politički glas je veliki kapital a veliki kapital niko ne daje u male banke.
I SVA POGUBNOST MALIH STRANAKA
Potez Malog od Lagumdžije, člana Predsjedništva BiH ispred Esdepea, Malog Ko, oko krivičnih prijava za već prašnjave i arhivirane bivše zvaničnike SRJ, koja je takođe arheologizirana, Lilića i Ćosića, pošto je to tako kako je, izraz je Lagumdžijine mržnje prema Srbima a ne nastojanja i potreba države BiH u ime koje ovo radi Mali Ko.
Pošto nije mnoguće očekivati bilo kakvo pravno djestvo, ovo je samo način da se kaže šta Lider misli o Srbiji i Srbima.
Mali Ko je fenomen na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni.
On je najbolje, najprofitabilnije i najistorijskije unovčio nacionalnu pripadnost. Hiljade ljudi su ginule u ratu sa osjećajem da rade pošten posao za svoju naciju, bilo koju, ali nisu ni izbliza tako dobro prošli kao Mali Ko. Postao je član Predsjedništva, ej. Predstavlja žive i mrtve podanike BiH.
Trebalo bi da ih predstavlja u ime Hrvata u BiH.
Ali nije tako. Predstavlja samo Zlatka Lagumdžiju i tako i radi. Što mu Zlatko Lider kaže. Na taj način devalvira i same sebe, i institut Člana Predsjedništva, i Predsjednišvo i BiH. Devalvira i Hrvate u BiH. Veliko je pitanje da li hrvatska politička artikulacija, i običan puk, mogu da prihvate ovakvo ponižavanje da se krivične prijave dižu protiv prašnjavih dužnosnika nepostojeće države. Zar ništa probitačnije nema u popisu interesa Hrvata u BiH.
No, o tome je sve već rečeno.
Mali Ko je znak sve pogubnosti postojanja malih stranaka u BiH. Usitnjena hrvatska politička aertikulacija omogućila je Zlatku Lagumdžiji da se zajebava sa multietničnošću i sa Hrvatima u BiH.
Ta usitnjena popara malih stranaka omogućava nevidljivim manipulatorima da BiH tepsiju okreću kako žele, da se malo zapeče ova strana, malo ona. Politički brabonjci, što uistinu jesu male stranke, izubacuju na površinu male, provincijalne, amaterske, sitnošićardžijske, služinačke, pokorničke, dodvorničke, nebulozne i neartikulisane liderčiće koji, kao i slika i prilika im, Mali Ko, državu, naciju i politiku shvataju kao samozadovoljavanje ili zadovoljavanje Lidera.
Politički glas je veliki kapital a veliki kapital niko ne daje u male banke.
